Nike Furiosa

ponedjeljak, 30.10.2006.

007 Bond, James Bond

(iz Odbrojavanja)


U službi sam vašeg Veličanstva,
svu moju duhovitost
stvaljam na pladanj pred Vas-
obratio si mi se
dok sam nizala koktele
poprilično neraspoložena.
Očekivala sam Vas, naravno
to mi je i bio plan
ni slutila nisam
da ću biti tako brzo polaskana.
U skupom odijelu
talijanskog majstora
bez greške na šavu
i leptir mašnom
na košulje finom tkanju
bio si elegantno neobičan,
sjeo si kraj mene
za šank kluba Casino Royal
i vrteći se lagano na barskoj stolici
uporno me ispitivao
zašto sam sama
a tako lijepa, mlada, nabrušena.
Vrtio si i maslinu u martiniju
osrednje kvalitete
bez imalo osjećaja znajući
da špijun koji me volio
umire drugi dan.

Iako si iskusan moj dragi,
ja ne podliježem slijepim lažima-
tvoj goldenfinger
i prečesto je sudbonosan.
Stvorila sam zato dojam
da sam hladna i okrutna-
umjesto da uljepšam
špijunov posljednji dan
ja klafram, pijem, lebdim i lutam
s ubojicom zlatnog oka
zavodničkog osmjeha.

Dobacuješ mi ključ
svog srebrnog Aston Martina
koji, neskromno primjećujem,
izvrsno pristaje
uz moj narančastocrveni ruž,
crnu haljinu dubokog proreza
koji otkriva mrežast izazov
mojih bedara
dok vatreno dajem gas.
Ne stajem na crveno,
ne obazirem se na STOP policajaca
uživaš gledajući me
dok je za nama opaka potjera,
prinosiš šampanjac mojim usnama,
slušamo Sinatru-
Luck be a lady tonight.

Provalio si u katedralu
kao da si imao ključ,
odveo nas bešumno na vrh,
a popratan sladunjav izljev
"samo za tvoje oči",
nepotreban je trud.
Upijala sam pogled na usnuli grad,
pogled na ubojstvo
baš sa svetog mjesta
na žalost ali istina
ima svoju draž.
Izvršio si brdo operacija
od groma, munje, poneke oluje
pa sve do svemira
jer si čovjek kojem zbilja
svijet nije dovoljan.

Igramo rulet
uz otrovan ljubavni čar
dah smrti ili života-
crni ili crveni znak
oboje smo sebični
i imamo isti stav:
živi i pusti umrijeti
najmudriji je žanr,
plus uvijek se priupitati
imam li vremena spasiti
ono što se spasiti da?
Uostalom od parole
da je sutra novi dan,
ne zvuči li bolje
tomorrow never dies?

Kasnije u Octopussy apartmanu
luksuznog hotela
nadomak svilenoj posteljini
koja nas privlači kao krak,
nemještaš mi ogrlicu
s l u č a j n o palu u dekolte
a ja ti na uho pjevam:
dijamanti su vječni
život baš i ne.
Čovječe sa zlatnim pištoljem
preblještavim za moj osjetljiv vid
napravili ste jedan sitan kiks,
drogirala sam martini
dok ste mi nježno gladili vrat,
i dozvola za ubojstvo
našla mi se
u baršunastim rukavicama;
zadnje što uspijevate izustiti je
you only live twice.

Lagala sam dakle
jer takav si i sam,
ušla u igru
baz dobrih namjera.
Blesavost odglumim
baš kao i strast,
zato nikada neću biti
Bondova djevojka.
Možda i ne bih okolo
folirantima donoslila spas
al izazov mi bijaše
što ste me potcijenili taj dan.

Špijun je dakle spašen u zadnji čas
a moja milost poštedila je i vas.
Velikodušno mi zahvaljujete
čestim javljanjima
kao na primjer kartolinom
from Russia with love.
Najdraži agente
mali naklon za vas,
za druge ste Dr.No
a za mene
"s poštovanjem, uvijek Vaš"

četvrtak, 26.10.2006.

008 Filozof

(Iz odbrojavanja...)


(Od mene ti se vrtilo u glavi!)

Čitao si poeziju
upijao je
doručkovao je, ručao i večerao.
Živio si od sunčeve energije
za koju si rekao da je
hrana
i od praznih riječi
mahom promašenih budalaša
za koje si rekao da je
piće.
Čitao si filozofe,
znanstvene teoretičare
i kritičare društva,
drugima spočitavao
da vode tuđe živote.
Gledao si filmove
kultne i pomaknute
bez potrebe
da promoliš kroz zavjese
svoga života
otvoriš prozore
udahneš čist zrak
ili da makar vidiš
je li dan
ili je noć.

"svejedno mi je" kažeš,
"što je moje bijedno
x-ljetno postojanje
naspram vječnosti,
naspram beskraju,
naspram svemiru?!?"

Možda si i znao
puno pa i previše toga.
Što ti vrijedi kada
udahnuti ne znaš?

Možda si i vodio neki "viši"
život
na dvodimenzionalnoj
vizuelnomisaonoj bazi.

Al što ti vrijedi
kada su ti
mirisi, okusi, dodiri
strani?


Ma!
Neka ti i vrijedi,
uživaj u takvoj ljepoti,
neka propadnu moje
uludo utrošene milijunske
sekunde
u tvoj spljošten lik.

Uskogrudni stvore
sveden na a i b dužinu,
manje od junaka boljih
kompjuterskih igara
koje si prezirao,

Vrtilo ti se u glavi
zauvijek!
Od trenutka kad shvatiš
da si u labirintu bez spasa-
Bojim se da sam za sobom zalupila
njegova posljednja vrata!

ponedjeljak, 23.10.2006.

009 Casanova

(iz Odbrojavanja)


To što si rekao
"savršena si,
nikada te takvu neću ostaviti"
možeš objesiti mačku o rep.
U stanju si me
eliminirati
nježno i mekano
kao i svaku drugu (ne)sretnicu,
samozadovoljno leći pred televiziju
i okrenut na utakmicu,
mudro se smješkajući
misleći
"kako su samo glupe".
Nikada nisi bio zaljubljen
big deal -
zaljubljeni i oni koji vole
trebali bi bit podvrgavani
posebnim zakonima.
Ili plaćati neki porez.
Da si barem
želio voliti,
možda bi tad i volio.

Bacaš nam tako
suhe kosti
jer utažuju glad
i bez mesa na njima,
glođemo nešto što ne postoji
gladimo poslije trbuh
uvjeravajući se
kako smo site i sretne.
Toliko glođemo
a sve smo vitkije.
I ne reci da utječeš
na naš metabolizam.
Utječeš na našu nepametnost.
Koju produbljuješ.
Živimo od tvojih praznih priča,
lomimo se u svijetu
u koji slijepo vjerujemo.
Varaš nas
i svaka ti čast
kad možeš, kad ti dopuštamo.
Kad izdajemo jedna drugu
samo da okusimo
kako je to žedan preko vode prijeći.
Varaš nas
a i dalje te
branimo
"jer sam baš ja ta
koja će te promijenit".

Kad kažeš
"najljepša si od svih žena"
izazivaš smijeh u meni.
Rugam se svom egu.
Kako mogu bit tako
prozirno osvojena?
Nisam ništa bolja od njih.
Još sam i gora
jer svjesno ulazim
u magični cirkus.
U tih par sati
samo želim zamišljati
kako sam žena
za koju se umire.

I,
dok si već koncentriran
na slijedeću miss ili mrs
kratkog daha
ja eto, prešam ružu
koju si mi ostavio na jastuku,
i radim to
po prvi put u životu,
a daleko sam
od tinejdžerice.

Glupa sam
jer sam polaskana,
a u naravi mi je da budem ljuta
što sam bila jedna u nizu
najslavnijeg ljubavnika na svijetu.

četvrtak, 19.10.2006.

010 Vagabundo

(iz Odbrojavanja...)


Dolazio si
valjda jednom mjesečno
na dan ili dva,
zavrtjeli ste se u strasti
po nekoliko puta
ali čim je ona zaspala
osjetio si strašnu tjeskobu,
nemir i strah.

Izvlačio si se
oko četiri ujutro
iz kreveta
i baš tada
nisi imao gdje
nego stati uz prozor
i gledati bijele pahulje
kako se narančaste
od uličnih svjetiljki
i nečujno padaju na tlo.

Pio si jaku kavu
i pušio
cigaru za cigarom
čekajući
neki noćni tramvaj
da zatrese tračnicama.
Mrzio si se
sve više i više,
a u ovom gradu
ni bahat nisi mogao biti
niti si za to imao
snage.
Pokunjen i slab,
usamljeniji no ikad,
sam sa sobom.

Dok je još, dakle, spavala,
odlazio si na pijacu
i pričao sa ženom
koja prodaje salatu
iz tvog mista možda
ili bliže okolice,
a onda si u ZUSP-u
s pijancima, beskućnicima,
izmoždenim radnicima
pio rakiju ili pivu.

Tih si dana
volio svoju mamu, brata i sestru
više nego inače,
a suze su ti punile oči
pri pomisli na
pokojnog oca.
Tih si dana
plakao za morem
u kojem si se
od punoljetnosti
mozda tek pet-šest puta okupao
i na koje se nisi obazirao
svakodnevno prolazeći kraj njega
sve dok nisi došao tu.

Mislio si na mene,
znam,
pitao se da li si mi možda
očešao rame
dok si lutao
među tisućama ljudi
na sivim ulicama
ne prepoznavajući ničije oči.
Da li sam možda u nekom
susjednom kafiću.
Nadao si se sresti me
gore na Dolcu
dok flertujem s prodavačem,
dobijam gratis voćku
il me nude macchiatom.

Kontao si,
ako me spaziš,
dal ceš me zaustaviti, prodrmati,
možda ošamariti,
možda izljubiti,
zagrliti, plakati,
oteti me možda
i odvesti k sebi doma.
Zaprostit?
Proći kraj mene
praveći se da ne vidiš,
da si me zaboravio,
da me ne voliš?

Kupovao si cvijeće
ono poljsko
od romantičnih baka
proračunatih glava
s maramama na kosi
i pregačama oko struka,
i
prije negoli se vratila s posla
čekalo bi je u vazi
uz par kolača,
iscijeđenog soka
i poruku da se vidite
za koji tjedan.

Osijećao si mučninu
vozeći u svom retro automobilu
na zadnji pogon
jer ti je put opet bio
uzaludan
i jer si se osijećao
loše.

Na ulazu u svoj grad
namjestio si masku
koju si bio odložio
na zadnje sjedalo
i opet ti
nitko nije mogao ništa.

ponedjeljak, 16.10.2006.

011 Mr. Perfect

(iz Odbrojavanja...)


Išao si u crkvu.
Čitao poslanice,pjevao u zboru.
Na poslu si bio svako jutro
najprvi od svih,
odlazio uvijek
posljednji.
Jeo si točno 2000 kcal dnevno
trčao jutrima tri puta tjedno
a dva puta išao na golf.
Prao si robu na ruke sapunom
uživajući kako se bijelila
na štriku.
Sam si peglao svoja odijela,
pohranjivao ih u svilene vreće
s vješalicama
namirisane lavandom.

Na automobilu,
finom roveru crne boje
s bež kožom iznutra
nije bilo nijedne ogrebotine
a kad si otvorio vrata
zapuhnuo te miris
royal pine zelenog kartona.

Šahovska polja
na podu i na zidu
tvoje kuhinje
pozivala su me da odigram
sicilijansko otvaranje
no kako je na kuhinjskom stolu
stajao pribor za razbijanje leda
brzo sam produžila dalje.

Sterilan stan
gumene rukavice,
vata i alkohol iz ljekarne
pretočen u kristalne boce
visili su
na svakom kantunu.
Zato su te zvali Higijeničar
a neki i Kirurgom.
"Ja doktor?" smijao si se,
ne vidjevši logike u tome.

I dok ti se manjina divi
a većina te se plaši
ja sam zamišljala
malo drukčiji film.
Da ti je ledenica puna
uredno poslaganih
zaleđenih
ljudskih dijelova tijela.
I da ih ni sama
ne bih znala razaznati
između teletine, svinjetine
ili drugog mesa.
Dok se smiješ blistavim zubima
od uha do uha
i pažljivo, ne kapavši
lijevaš koktel u ispoliranu čašu
pitam te
“što sve ima unutra“
a ti kažeš
da ima neka čarobna svojstva.

Nadam se,
prolazeći pokraj tvoje sobe
u koju nisam željela niti zaviriti
da me ne želiš odvesti u krevet
jer teško bih podnijela
voditi operaciju
umjesto ljubav.

Pa ipak, doktore,
gledajući vašu pilicu za kosti
nije li šteta
secirati ovakav um?
Slažem se pokorno
da neki su zaslužili
lobotomiju mozga
od vaše ili čije druge ruke
i da je to baš izvanredna metoda
za njih.
Muči me što sam odbacila krvoproliće,
elektrošok i otrovanje
te se ne mogu se dosjetiti
što ste lijepoga namijenili za mene?
A još više od toga
što ne osjećam baš nikakav strah.

Pijemo koktele na sveže promijenjenim
prekrivačima tamnoplave boje
na novoj garnituri dnevnog boravka
i ruke mi drhte od nastojanja
da ičim ne pokvarim bolesni ambijent.
Čudim se sama sebi
što ni ne pomišljam na bijeg, odustanak
ili jednostavni odlazak
kad bi kap vode na perzijskom tepihu
mogla značiti moju smrt?

Utom me zoveš
da ti se pridružim na večeri,
a ne kažeš što je na meniju
do li "iznenađenja".
I već te vidim kako
kidaš maslac,
cijediš limun,
zagrijavaš tavu,
stavljaš češnjak
i čupaš iz lončanica
mirodijske trave.
U bijelom lanenom odijelu
tučeš po dasci neke proteine.
"Ne bih hvala, moram na dijetu!"
i zahvaljujem se Bogu
po prvi puta na višku kila.

Otvaraš mi vrata, pridržavaš kaput,
pališ svijetla u haustoru,
nakloniš mi se uz riječi
"Eto, nije bilo teško izdržati dulje od minutu.."

četvrtak, 12.10.2006.

1/24

Dosade, brate dosade!
Još po ure, još samo po ure i dooooma!
Hm...idem malo prošetati do aparata za vodu.
A mogao bi još jedan macchiato drmnuti?
Ne. Ionako sam previše gladan.
Samo će mi razjariti apetit.

A vidi ove glupače. Opet tipka na mobitel.
S kim li se dopisuje?
Zar uopće ima prijatelje?
I tko bi njoj mogao biti prijatelj?
Glupa, ružna, naporna, umišljena i sebična.
Cinkarošica!!!
"Nisam to ja sređivala, to nije bio moj posao! Tada sam uostalom išla u banku odnijet one ugovore dok su NEEEKI surfali netom. Da, za radnog vremena!" uz pogled prema meni.
Zbog nje su nam pola web stranica zabranili.. nema više TORNADO FORUMA ..
Mah! Iskompleksirana ženturača!
Jel' imala ta ikad dečka?
Ante je rekao da je.
Nekog mlakonju.
da su se samo šetali gradom, držeći se za ruke.
Brate mili, žena ima 29 godina!
Ma seljanka!
Kupila platforme pa sad nabada po uredu!
Velevažno.
I to s najlonkama s nekim kariranim uzorkom, a za boje je mala totalni daltonist!
Vidi li ona sebe u ogledalo?
Baš sam glup, naravno da se vidi, samo to i radi.
"Kupila sam u dm-u nova sjenila sa šljokicma..neko rusko izdanje! Baš sam se inspirirala!"
I donijela neku babušku na radni stol, izvadila iz nje još 5 komada i u svaku stavila neku idiotariju od kozmetike.
U jednu rumenilo, u drugu sjenilo.
Pa vi recite je li ta žena normalna!
Zar ne vidi ona i zar ne kuži da joj je trud uzaludan?
Što se više maže to je ružnija.
I još sebe drži kao privlačnu!!!
Ajme majko! He he he!
A kad sam joj za dan žena bio poklonio Aquafresh s mikrogranulama i Orbit winterfresh..he he..kako se samo bila uvrijedila!
A dobar sam bio:
"Radiš s ljudima, većini se ujutro diže želudac kad osjete kapulu u kolegičinom ili koleginom zadahu!"
Tra la la la la!
Ta žena kupuje sve s lukom. I kapulom. Sve s tim okusom. Biće i u kolače nariba malo kapule!
Bljaaak!

Eh, pa danas je srijeda.
Idem na t-portal da vidim je li Simo objavio novu kolumnu. Baš me zanima koje je pitanje danas na repertoaru!
Jupiiii, imam ideju!
Idem za našu Boženicu poslati pitanjce za Simu!!!!
He he he!

Imam 30 godina i na rubu sam živčanog sloma.
Ružna sam kao noć, imam 10ak kila više nego što bih trebala, brdo celulita i sličnih ženstvaenih stvarčica, dosadan posao no ništa od toga nije moj problem.
Problem je što uz svu svoju bistrinu ne mogu dokučiti zašto tipovi luduju za mnom.
Zašto sam im privlačna i neodoljiva?
To mi naravno, nisu rekli niti ičim pokazali. ali ja vidim kako me gledaju požudnim očima!
Ne sjećam se kad sam zadnji put dobila kompliment, a tajni obožavatelji stran su pojam za mene. Moji su obožavatelji svi javni.
Naročito kolege iz ureda!
Ali ja jednostavno ZNAM da je dovoljan samo jedan moj mig i sve bi učinili za mene jer sam njihov SAN SNOVA!
Dakle Simo, zašto? Zašto?
Ti ćeš znati, jer uvijek sve znaš..
PS: I nemoj o unutarnjoj ljepoti jer zla sam ko vrag!
Unaprijed zahvalna...
Božena iz Zadra!
Ajme, ovo će biti show, a Simo će garant odgovoriti.Ha ha.
Al neću još poslati nego sutra ujutro tek kad pokažem Anti. Ko će izdržati do slijedeće srijede u iščekivanju odgovora!

Eh, pa fino! 15:55. Jupiiiii!
Gasim kompjuter.
Start-shut down-shut down!

"Ciao, ciao!"
"Vidimo se sutraaa!"
Evo mog autića! Tako se lipo sjaji. kao bombonić je.
Mmmm....dobro da me nije ubila, 20 000 kn potroših na gume i OZice.. baš su kao iz Oza, haha, samo ja nisam Dorothy niti Limeni a bome niti lav, haha..a glupastog lava, lav a strašljiv, kakav sram!
Al dobro, dobila je madame Armanijev kaiš i Chanel sunčane. Ima da muči.

I što li mi je spremila za ručak?
Valjda nešto lipo, baš sam gladan.
A mogla se potruditi, cili tjedan je na godišnjem, može sad malo i kuvati. A ne da kod matere moram isti svaki dan!
Sad bih juhu, komad teletine, može malo na lešo, a onda pečene i pečene kumpire, zelenu salatu.
Zar nisam simple guy?
Tra la la la la...
Na radiju ništa.. reklame, reklame..opet reklame za tapete, taj ih vrti dvisto puta dnevno...
Akcija u Interšpara, akcija u Peveca.. A gužve, da da...svi se vraćaju s posla.. da ne bi malo prekovremeno ostali!
E da...ovo je ona emisija za glazbene želje..da čujem malo jadnike koji naručuju pisme!
Zna biti svega.

Može molim vas pjesma Petra Graše Nevista i neka ide za moju nevistu koja je sad u rađaoni!!!!
(ooo, čestitamo, čestitamo...ma glupe babuskare, ne bi da sad tamo u rađaoni sluša radio!)

Dobar dan. Može od Lane i Luke Prava ljubav i pozdrav cijelom 8.c O.Š.Š.K.Benje od Eme! Hvalaaaa!
(a znaš li ti što je prava ljubav? ne budite smiješni, naravno da znam..drsko će mala! tako mu i treba kad glupasta pitanja postavlja!)


Alo svitu.. Guzice i cice od TBF-a za sve guzate i cicate jerbo njima ne naručuje niko ništa pa eto nek ide i za njih štagod!
(hahaha, ovaj je dobar!)

U ovaj prekrasan i sunčan dan, molila bih vas nešto od Tereze, nešto po vašem izboru al nek bude snažno...

Grašo. Tereza, Lana, Luka, TBF...hehehe, izbacite uljeza! To bi ja rekoa sad da sam voditelj... kao što nisam.

Op op op op... evo susjede..mmmmm...šteta da je ovako rijetko viđam, i to u letu. Zanimljiva cura. Stalno mi blica. Doduše, ja njoj isto. Prvi. i namignem joj, a ona se nasmije.
Ah.
Koliko mačka ima godina? Negdi ko Božena..ne ne, mlađa je malo od Božene!
A još se nije udala.
Zašto?
Imala je nekog frajera, al čuo sam da je nije briga za to.
Volio bih je pitati zašto.
Eno je dala žmigavac..u trafiku će.
Volim taj njen auto!
Nemoš virovati, sva je u žutom!
I žute cipele! I žute bobe oko vrata.
Škriiiiiiip........!!!!!!!!
Shit! Zadnji tren sam zakočio! Zamalo nisam zalipija u ovu budalu isprid!
M zamisli .. 20, vozit 20 na ovakvoj cesti!
A žena naravno..ko bi drugi!
Daj se babo dogovori sama sa sobom, di ćeš! Livo ili desno, samo skreni više!
Iš, iš!!!
Ni bicikla nije za tebe.
Ajme, pa da vozi bike bila bi još gora... vozila bi posred ceste pa je sad ti zaobiđi.
i imala bi one košare na bicikletama..
Pa bi još i cvjetić zataknula!

Aaaah...napokon moja uličica, moja kućica...
Napokon doma!
Ali..di je Golf? Di mi je žena..?
Biće negdi na kavi..cccc...bezosjećajna bitch! Sad kad bi mi se mogla malo više posvetiti, nje nema..
Čekaj, neću skakati pred rudo! Da vidim, garant mi je napravila ručak i vraća se za desetak minuta...

"Dobar dan Stipee! Jesi se umorija?"
"E teta mare, ma nisan puno.. nije me posa umorija nego ljudi..znate kako je s ljudima!"
"Najgore, moj stipe, najgore! Sićan se još dok sam mogla posli polja na pijacu ić prodavat ..."
"E, e...tako van je to!" jedva sam prekinija spiku...svaki dan isto!
Kog Boga ne sidi pred Tv-om i ne gleda sapunicu!?
Nego se nasadi u dvor i gleda ko će di proći.
Sad bi ona meni o tome kako je prodavala na pijaci!
Ne bi da mi nikad nije ispričala!
Ma fuck you granny..totalni si PILING!
Ko da je meni do tebe stara!
Pilaj doma svoje!

Uvik krivi ključ u ključanicu, morat ću ih označiti nekako!
Pa dobro di je ona?

A ne osjeti se miris hrane nigdje!

Poruka..

Otišla sam doli s Lucijom. Vraćam se sutra. Pusaaa!!!!

Otišla gospođa na otok i ostavila me gladnog!
Oh pardon, ostavila me dama s PUSOM!
Lipo, baš lipo od nje!
Ček ček..shit, u fržideru ni komad sira!
BITCH!
A ja njoj i doručke u krevet i ručkove i sve, a vidi nje...godišnji odmor i zbriše mala u dokoličarenje!

I što sad da ja ručam???????

ponedjeljak, 09.10.2006.

Igra je igra, al život je drugdje

Avangardno
ti rušim
koncepciju magle
čija se snaga mjeri
partijom briškule.

Igraš bez kariga
s najmanje punti,
a ja imam
cavalla, tricu i asa;
šaljem ti pusu
a ne shvaćaš da je mot,
trzam ramenom
a pitaš me jel mi hladno.

Imala ja
dobre ili loše,
ali tebi su u ruci
samo liše karte.
Stoga,
izazov je igrati
s tobom u duelu
želim li da pobijedimo.
Dok protiv tebe,
interesa nemam.
Tvoje neznanje, naivnost
i lošu sreću
svladala bih
predvidljivom lakoćom,
ravnodušna
uz trunku sažaljenja.

Sad me pitaš
izvadivši kićeni prsten
od žutog zlata
da ti budem partnerica
sve do smrti.
Kako su ti životne karte
još lišije od igračkih,
jasno ti je
da sam morala reći ne.

četvrtak, 05.10.2006.

1. rujna

Otkinula sam list s kalendara i mjesec kolovoz zajedno s usamljenom barkom na pučini pred zalazak sunca završio je u kanti za smeće.
Obukla sam crni kostim za kupanje, travazelenu tuniku koja mi je sezala do bedara. Pokupila šugamane sa sušila, jedan s džunglom u pozadini i tigrom u prvom planu, drugi s koraljima i morskim ribama i utrpala u svoju ogromnu torbu.

«Stignem!» Mislila sam si.

Već s ceste zjapilo je prazno parkiralište kluba i to mi se jako svidjelo.
Dala sam desni žmigavac i lagano zakočila pred rampom.

«Oho ho! Što je reći da ste s kolima jutros?»
«Ma, moram još usput u dućan pa mi je vespa nepraktična. A za 3 sata moram u Zagreb pa sam došla još malo iskoristiti privilegije.»
«Vi stvarno uvijek iskoristite svaki trenutak!»
«A vi sve uvijek primjetite.. a što da lažem, znate mene. Do kraja ili ništa!»

Dala sam mu kovanice, on meni cjelodnevni tiket.

«Moja gospođo..» započne pa zastane rukama podižući rampu.. «kao u jednoj srpskoj pjesmi..vjerojatno je ni ne znate, al kaže pjesma UZMI SVE!» i krezubo se nasmiješi.

«Pa dobro onda, žena koja uzima sve vas pozdravlja!» uzvratila sam osmjeh, uzela tiket, ubacila u prvu i odvezla se tik uz plažu.

A cijela plaža samo za mene i još dvije žene.. Za razliku od špice sezone.
More je bilo hladnije nakon nekoliko dana uzastopne kiše, no meni to nije smetalo nikada. Otplivala sam svoju standardnu rutu i jedino što sam čula bili su moji zamasi rukama i poneki motor broda u daljini.
U moru, u trenucima kad nema gužve i kad se osjeti spokoj, osijećam da sve stoji. I svijet i vrijeme. Ponekad osjetim da držim trenutak u šaci, a ponekad da je sve što vidim moje. Bilo mi je žao što moram ići, baš sad kad od mora mogu uzeti najviše.

Sunce je ugodno grijalo, a ja sam u glavi odbrojavala koliko još pa moram krenuti.. moram za 5 minuta krenuti, u dućan, moram još spakirati cipele i kozmetiku, ne smijem zaboraviti knjigu...

Mobitel. Lijevom sam rukom kopala po torbi ne mičući se iz horizontale. Nisam ni pogledala tko zove, napipavši tipku za odgovor.
«Eeeej, jesi se spremila, kad stižeš?»
«Oko 5.»
«Čekat ću te!»

«A znaš li gdje sam sad?»
Čula sam s druge strane brujanje makete, tipkanje po tipkovnici.
«Mmmmm...u knjižnici?»
«Ne.»
«Mmmm...u dućanu?»
«Ne.»
«Mmmmm...»
«Ah, nisam na Marsu! Di bi još mogla biti?»
«Na plaži?»
«E! A možeš i birati!»
«Što?»
«Slana ili beslana?»
«Ne razumijem.»
«Ajmeee... kao da biraš štapiće! One sa soli ili bez soli?»
Tipkanje...5-6 sekundi tišine pa
«Aaaaa... ne volim štapiće bez soli.»
«Pa to je bio samo primjer! Hoćeš me slanu ili beslanu?»
«Aaaah! Radio sam noćnu, pa odmah jutros sam morao doći na posao jer su iskrsli problemi pa ne funkcioniram baš.. Uvijek slanu, u svakom pogledu!»
Mogao me poslat i kvragu, on radi, a ja dokoličarim i iz dosade laprdam štogod mi padne na pamet.
«OK, kad već moraš raditi, ja ću ti donijeti more na koži da se podsjetiš..»
«Super! Vidimo see!»

Dok sam spremala šugamane u portapak, iz torbe sam izvadila tiket.
Aha!
Iako je izlazna rampa uvijek podignuta, zastala sam i čovjek s rampe s kojim već nekoliko ljeta za redom svaki dan ugodno popričam prišao je mom prozoru.

«Što se niste danas dovoljno napričali?»
«Ma ne, nego izvolite tiket nazad. Više se ne vraćam.»
«Aaaa pa niste bili niti pola sata. vratit ću vam novac!»
«Nee... Nikako, a ionako nemam kome dati tiket pa ga izdajte nekome drugome. I popijte kavu, zaslužili ste.»

«A drugi put ........zbog čega»
Nisam ga čula od brujanja svog remusa.
«Oprostite, nisam vas čula?»
«A drugi puta ću saznati zbog čega sam zaslužio!»

U retrovizoru sam vidjela kako mi maše. I viče SRETAN PUT..

Do dogodine...

ponedjeljak, 02.10.2006.

Carpaccio

Željela sam
da mi se ponudiš kao carpaccio
a ti si bio kuhan i pečen
čim sam ti dobacila mig.
Bila sam ujedno
i alu folija
i vatra
zbog kojih si mijenjao
svoj sastav.

Znam da bi mi
najlakše pao
na lešo
ali lešade
sam jela
samo kad nisam bila
jako gladna.
Najukusnije
a onda i najnezdravije
pečen u vrućem ulju,
ali kako si često
izbjegavao visoke temperature
šanse mi nisu bile
velike.

Najteže dakle
kao carpaccio -
u marinadi vlastitih sokova
s par iglica ružmarina,
zaliven čašom crnog vina
sjeo bi mi na želudac
poput kamena.
Pa ipak,
ne mogu se oteti dojmu
da bi mi to bio
najslasniji obrok u zivotu.

...

Nikada nisam podnosila krv
niti naznaku crvene i roskaste boje
na mesu
ali zbog tebe bih
riskirala
sve to
pa čak i njen bljutav vonj.

Carpaccio od tebe
učinio bi nepotrebnim
i glavno jelo
i desert.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Komentari da/ne?