ispovijedi maske, koje ti pripovjedaš umjesto njega. drugačiji ovaj put, u ovoj senzaciji, ali ne svodi li se sve na kraju samo na nijanse doslovno jednog čovjeka, koji je sve svoje identitete posijao posvuda, podijelio na sve ljude koji postoje, pa sada i oni čine dalje isto, šire se iz svog jednog, daju drugima, ponekad i oduzimaju, neizbježno je i potrebno. možda preradikalan pogled, ali dojmovima se ne sudi nikad, ne ako imaš tu svjesnost o njihovoj prirodi, a ti je, Nike, imaš, mora da imaš, to je moj dojam, i nedodiljiv je kao takav:) jer imam tu svjesnost o njegovoj kakvoći; što je opet tek dojam, ali i opet nenadjebiv. da vidimo dalje, kamo impresija ovog čovjeka kojega pripovjedaš vodi ovoga čovjeka koji se sad puni tom impresijom. iako, znaš, moj izraz, onaj umjetnički ( znači i čovječji ) teško da je impresionistički; zapravo bježi od žanra, spontano se to dešava. dakle: tih dana je sve bilo jače,čini se..i mogu to shvatiti, ali ti dani su skoro uvijek; ima, istina, i pauza između tih posebnih dana, bar posebnih u tom jednom smjeru, ali fino si to ovdje dala na znanje, to mi sjeda, a i ovaj me se dotaknuo ( subjektivno sada posve; što je na kraju opet objektivno, jer moja subjektivnost je moja istina, kao dojam, pa se pretvara u čistu objektivnost), dotaknuo više u nekim dijelovima... ovih trenutaka:) a tih dana se sve njemu razbistrilo.. eh! dobro, dobro...a on se pita, on je Nitko i Svi... on te ne zna, ti si njemu Laura na jedan ipak moderniji način, jasno....i onda je opet stvarno ima, čini se da je ima, sve se priprema za taj kratak predah lutalice, čak i vaza s cvijećem čeka...ali poruka skreće, udaljava od toga..tko je tko tu više, kamo ide tko? i ošo je, maske spremne za povratak u grad, spremne, ali ne i još jednom ispovijeđene, jer nije bilo nje da je ispovijedi za njega. bilo je tebe da tu tek kažeš kako je nije bilo, za njega svjedočiš riječima dalekim...i pitam se nema li i tebe u njemu,nisi li i ti baš on dijelom...no, onda mi je jasno: pa kako ne bi bila, ne ispovijeda se ničija maska istinito nego svoja, nije moguće! i sad me to veseli...kao i ova senzacija, odlična senzacija, satkana tek od mojeg čitanja ovih tvojih riječi koje je onda rodilo dojam. a o dojmu već rekoh:) ali, sad ti ipak jednom reci, jer znatiželja moja je velika, i ubila je macu pa može i mene, ne vidim zašto ne!:) chao
19.10.2006. (17:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Guedes, ti si stvarno..ne znam što da kažem!Odgovorit ću: Kad sam pisala tu "senzaciju" kako je zoveš, na umu sam imala 2 čovjeka plus još jednog koje sam ujedinila u Vagabunda. Stvorila sam u glavi eto jednu osobu i jednu situaciju i pisala. I sad kad si me ti pitao ima li mene u tome, moram ti reći, nisam o tome razmišljala prije niti sam ikad pomislila na to. Al iskreno, sad, ima me. Ima me više negoli ima ijednog od ta 3 "predloška".. I još nešto što me mučilo(znam da kao ne bi trebalo ići interpretirati svoje pjesme i priče, al ja se ne doživljavam nekim piscem il pjesnikinjom nego mi je ovo zabava pa me baš briga)..dok sam pisala Odbrojavanje, učinilo mi se da pišem o jednoj te istoj osobi...pa sam išla propitivati djeluju li svi ti junaci kao jedan te isti.. Rekli su da ne. Ali! Svjesna sam da se nitko ne bi trebao prepoznati u nijednom konkretno junaku već u više njih jer sam odvojila pojedine ljdske afinitete, dijelove karaktera, rijetki su ti koji su samo "jedno", jer da se netko prepozna samo u jedom, bio bi polovičan čovjek...više smo (i sva sreća da jesmo) od perfektonog, više smo od vagabunda, više smo od...vidjet ćeš već :))))
Durice, je, jako je tužan, sjetan, žalostan i skoro pa pomiren sa životom (al ja se nadam da se još nije pomirio jer se može izboriti za bolje).
20.10.2006. (09:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snijeg je jako tužan i ako misliš nešto tužno opisati najbolje se poslužiti vremenom i padalinama. tako da su kiše relativno tužne ali snijeg je još tužniji. kiša je romantična. snijeg još više. i što ti sad to govori o ljubavi?
20.10.2006. (10:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jarney, da je ljubav tuzna? Da je ljubav promjenjiva kao vrijeme? :-) Da se ljubav lako pretoci u "lanjski snijeg"? Uz napomenu da sam ja poprilicno neromanticna dama :-)
Guedes, do vidjenja onda :-)
22.10.2006. (17:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Guedes
ispovijedi maske, koje ti pripovjedaš umjesto njega. drugačiji ovaj put, u ovoj senzaciji, ali ne svodi li se sve na kraju samo na nijanse doslovno jednog čovjeka, koji je sve svoje identitete posijao posvuda, podijelio na sve ljude koji postoje, pa sada i oni čine dalje isto, šire se iz svog jednog, daju drugima, ponekad i oduzimaju, neizbježno je i potrebno. možda preradikalan pogled, ali dojmovima se ne sudi nikad, ne ako imaš tu svjesnost o njihovoj prirodi, a ti je, Nike, imaš, mora da imaš, to je moj dojam, i nedodiljiv je kao takav:) jer imam tu svjesnost o njegovoj kakvoći; što je opet tek dojam, ali i opet nenadjebiv. da vidimo dalje, kamo impresija ovog čovjeka kojega pripovjedaš vodi ovoga čovjeka koji se sad puni tom impresijom. iako, znaš, moj izraz, onaj umjetnički ( znači i čovječji ) teško da je impresionistički; zapravo bježi od žanra, spontano se to dešava. dakle: tih dana je sve bilo jače,čini se..i mogu to shvatiti, ali ti dani su skoro uvijek; ima, istina, i pauza između tih posebnih dana, bar posebnih u tom jednom smjeru, ali fino si to ovdje dala na znanje, to mi sjeda, a i ovaj me se dotaknuo ( subjektivno sada posve; što je na kraju opet objektivno, jer moja subjektivnost je moja istina, kao dojam, pa se pretvara u čistu objektivnost), dotaknuo više u nekim dijelovima... ovih trenutaka:) a tih dana se sve njemu razbistrilo.. eh! dobro, dobro...a on se pita, on je Nitko i Svi... on te ne zna, ti si njemu Laura na jedan ipak moderniji način, jasno....i onda je opet stvarno ima, čini se da je ima, sve se priprema za taj kratak predah lutalice, čak i vaza s cvijećem čeka...ali poruka skreće, udaljava od toga..tko je tko tu više, kamo ide tko? i ošo je, maske spremne za povratak u grad, spremne, ali ne i još jednom ispovijeđene, jer nije bilo nje da je ispovijedi za njega. bilo je tebe da tu tek kažeš kako je nije bilo, za njega svjedočiš riječima dalekim...i pitam se nema li i tebe u njemu,nisi li i ti baš on dijelom...no, onda mi je jasno: pa kako ne bi bila, ne ispovijeda se ničija maska istinito nego svoja, nije moguće! i sad me to veseli...kao i ova senzacija, odlična senzacija, satkana tek od mojeg čitanja ovih tvojih riječi koje je onda rodilo dojam. a o dojmu već rekoh:) ali, sad ti ipak jednom reci, jer znatiželja moja je velika, i ubila je macu pa može i mene, ne vidim zašto ne!:) chao
19.10.2006. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
Nekak mi je malo žalosta. Sjetan.
19.10.2006. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nike
Guedes, ti si stvarno..ne znam što da kažem!Odgovorit ću: Kad sam pisala tu "senzaciju" kako je zoveš, na umu sam imala 2 čovjeka plus još jednog koje sam ujedinila u Vagabunda. Stvorila sam u glavi eto jednu osobu i jednu situaciju i pisala. I sad kad si me ti pitao ima li mene u tome, moram ti reći, nisam o tome razmišljala prije niti sam ikad pomislila na to. Al iskreno, sad, ima me. Ima me više negoli ima ijednog od ta 3 "predloška"..
I još nešto što me mučilo(znam da kao ne bi trebalo ići interpretirati svoje pjesme i priče, al ja se ne doživljavam nekim piscem il pjesnikinjom nego mi je ovo zabava pa me baš briga)..dok sam pisala Odbrojavanje, učinilo mi se da pišem o jednoj te istoj osobi...pa sam išla propitivati djeluju li svi ti junaci kao jedan te isti.. Rekli su da ne. Ali! Svjesna sam da se nitko ne bi trebao prepoznati u nijednom konkretno junaku već u više njih jer sam odvojila pojedine ljdske afinitete, dijelove karaktera, rijetki su ti koji su samo "jedno", jer da se netko prepozna samo u jedom, bio bi polovičan čovjek...više smo (i sva sreća da jesmo) od perfektonog, više smo od vagabunda, više smo od...vidjet ćeš već :))))
Durice, je, jako je tužan, sjetan, žalostan i skoro pa pomiren sa životom (al ja se nadam da se još nije pomirio jer se može izboriti za bolje).
20.10.2006. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JS
snijeg je jako tužan i ako misliš nešto tužno opisati najbolje se poslužiti vremenom i padalinama. tako da su kiše relativno tužne ali snijeg je još tužniji. kiša je romantična. snijeg još više. i što ti sad to govori o ljubavi?
20.10.2006. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Guedes
vidjet ću! ne sumnjam...
a na sve komentare dodatan komentar:
love is real, real is love...
from a song, you know..:)
20.10.2006. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nike
Jarney, da je ljubav tuzna? Da je ljubav promjenjiva kao vrijeme? :-) Da se ljubav lako pretoci u "lanjski snijeg"?
Uz napomenu da sam ja poprilicno neromanticna dama :-)
Guedes, do vidjenja onda :-)
22.10.2006. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...