Nike Furiosa

petak, 29.09.2006.

Par riječi, onako za uvod…Naročito za one koje pratim već mjesecima…

Naime, za blog me zainteresirala miss DZ1D, a kako nam je zajednička ta žica za pasti u ovisnost, gotovo svakodnevno sam iščitavala na desetke postova, pamtila one koji su me najviše zaintrigirali odnosno zabavili te se takvima vraćala, baš kao kad se vraćam na neka mjesta koja mi se jako svide…
Neki od vas bili ste mi kafić u kojem se osjetim kao doma, neki knjižnica čiji sam veliki fan, neki skrivena plaža uz more, neki birtija u kojoj bih se htjela napiti, zabaviti, pjevati karaoke, plesati po šanku, biti voditeljica zabavnog programa, al neki od vas bome i bolnica di se ne vraćam ako ne moram ili u biti idem samo ako je nužno ili kakav potencijalni centar za suzbijanje ovisnosti.

1) glavna i odgovorna Miss od jednog dana
I kad uzmem ono najkritičnije i najstrožije od sebe, teško da bi joj se mogla potkrasti kakva “greška“… ona je kraljica atmosferičnosti i baš me briga što ne voli kad ju se previše hvali.
Njene priče na mene imaju psihoterapeutski učinak, stalno se preispitujem stavivši se u uloge junaka njenih priča…Dok ju čitam, kao da se teleportiram u neki film u kojem si svaki detalj mogu dočarati…
Da kojim slučajem piše za novine il časopise, jedna je od onih zbog koje bih bila u stanju kupiti te novine makar mi se ništa drugo ne sviđalo..

2) persa nel tradotto Merda d’artista
Jer zamislite kakva to žena mora biti da se nonšalantno sama od sebe prozove Merdom?
Što, doduše, puno bolje zvuči negoli da se poslužila istom riječi na hrvatskom ili engleskom jeziku.
Pogotovo jer kako god da okrenete, o “takozvanim“ , “samozvanim“ i “od drugih zvanim“ artistima dalo bi se raspravljati, no merda je merda…koliko god lijepo il ružno zvučala…i kako god je upakirali…
Njenim se riječima volim igrati i volim kad mi odzvanjaju u glavi i kad mi prođe dan, a nezadovoljna sam učinjenim u glavi mi zvrnda da mi je “dan pao i razbio se kao lubenica o asfalt moga lica“ i da sam “puna koštica“..
Učinak je takav da bi me Merda mogla potaknuti na radikalne rezove pa kad sam malo labilnijeg duha, npr kad puše jugo, zaobilazim tu missicu u širokom luku i krenem na recimo:

3) the one and only Mr. Hybrid
Ne mogu vjerovati da netko tako super piše, te rečenice koje ispali iz glave, a ispadnu mrak zanimljive…i kad piše o najcrnijim stvarima uvijek je tako zabavan.. Pročitala sam SVE njegove postove i nema onog koji mi je bio dosadan. I naravno, ko ne bi pratio sve te puste afere, avanture…
Najbolje mi je što i iz najobičnije situacije može “izvući“ najviše…ono, kad sidi doma i gleda kroz prozor i recimo opisuje ženu koja prolazi parkom…kamoli kad tek zabrije negdje vani
Jer lako je bit zabavan kad se nešto zabavno događa(doduše nekima niti to ne bi pomoglo), al biti sam od sebe zabavan i zanimljiv skroz je druga priča.
Recimo on je jedan od onih kojeg bih za pročitati preporučila baš svima..ne mogu zamisliti da se on nekome ne bi svidio…

4) lady Medusa
Dobro il loše, još ne znam, ali prelako se pronalazim u njenim stihovima.
Sviđaju mi se njeni “touchevi“ na pojedinim detaljima, voajeristički pristup kada zaviruje u košarice ljudi koji čekaju u redu na blagajni ili kad uhvati lutajuće poglede ljudi u teretani dok su im mišići okovani spravama pa preznojavanje redovito tumače tim aktivnostima…
(lukavo, lukavo)
I moram li napomenuti da mi je njena “sestrična“ pod pekom omiljeno jelo?
Sad mi se čini da je ona tu “preko želuca“ stigla :)

5) senhor Guedes de Beirut

Gospodin Guedes iz kavane, a ponekad i iz vrta zadivljuje me svojim dovitljivim pristupom damama kojima nikada ne proturječi već nađe načina da se prilagodi i da vam se čini da baš sve što napišete je i on sam tako mislio, he he.. čak kad nam komentari prijeđu u tlapnju. Možda će se senhor na mene naljutiti,no Bože moj, ja ću riskirati s tim dobročiniteljem koji mi velikodušno ustupa sve svoje vojnike, asasine, učitelje vještina, nimalo se ne bojeći da ga kojim slučajem ne nadmašim vlastitim mu oružjem.
Zbog hrabrosti senhor Guedes, moj naklon…
ps. A da ne govorim da mi je super što su mu postovi intenzivno prožeti emocijama, kao da uđem u neki kovitlac dok “bdijem“ il se “senzacioniram“.


E da, nikako ne bih htjela da ovo ispadne da nekoga veličam, da se ulizujem il slično, ali budući da od 5. mjeseca svih vas pratim i čitam, mislila sam da je ok ako napišem ukratko tko je od vas i zašto na mojoj “cool“ listi. Možda će zvučati pomalo djetinjasto, ali meni ste eto bili zabavni, zanimljivi, jedva sam čekala nove postove.

A sad kad sam vas tako lipo ishvalila i nadam se nikoga uvrijedila, idem onako laganini (baš kako se meni sliči) u potragu za izgubljenim vremenom.

srijeda, 27.09.2006.

Lasciate ogni speranza voi chi siete morti

Podigao si nježno mahovinu
da zadrži svoj travnati oblik
i onda si ispod nje
zakopao moj leš.
Obukao si me u zelene boje
da se stopim sa šumom
koju nikada nisam voljela
ali sada
odluka je bila tvoja.

Bespomoćno sam ti pokušavala
reći da me
ne ostavljaš samu,
da me ne pokriješ zemljom,
da sam još uvijek živa
i svjesna svega
ali ti si i dalje
zgrtao zemlju po meni
želeći što prije
završiti posao,
odtugovati svoje
i nastaviti sa životom.

Prije negoli si mi pokrio lice,
još si jednom zastao,
popipao bilo
mog ledenog vrata
za koje znam
da nije odavalo moju živost,
podragao me po kosi.
Lice ti je bilo ispaćeno,
prvi sam put vidjela
podočnjake pod tvojim očima.
Ni sad nisam vidjela suze
jer ako si i plakao
bilo je to onda kad te nitko
ne vidi.
Čak ni leš.

Uskoro, i tijelo će mi pojesti crvi.
A ja ne osjetim bol.
Uskoro, i negdje ću odlebdjeti
s ostalim dušama,
u poluživot
čiji mi je poredak društva
još nejasan.
A moraju tek odlučiti o meni.

"Živa sam!"
To su znaci poručivali leševi
na sprovodima,
na odrovima,
nad lomačama.
Za koje smo mislili
da samo zbog prestanka vitalnih znakova
više nisu u elitnom krugu živih.

A nitko ih nikada nije čuo.

Jer ljudi ne čuju ni žive.

Dok sam sklapala oči, znala sam,
nada je ono
što moram zaboraviti prvo.

	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Komentari da/ne?