(iz Odbrojavanja...)
Dolazio si
valjda jednom mjesečno
na dan ili dva,
zavrtjeli ste se u strasti
po nekoliko puta
ali čim je ona zaspala
osjetio si strašnu tjeskobu,
nemir i strah.
Izvlačio si se
oko četiri ujutro
iz kreveta
i baš tada
nisi imao gdje
nego stati uz prozor
i gledati bijele pahulje
kako se narančaste
od uličnih svjetiljki
i nečujno padaju na tlo.
Pio si jaku kavu
i pušio
cigaru za cigarom
čekajući
neki noćni tramvaj
da zatrese tračnicama.
Mrzio si se
sve više i više,
a u ovom gradu
ni bahat nisi mogao biti
niti si za to imao
snage.
Pokunjen i slab,
usamljeniji no ikad,
sam sa sobom.
Dok je još, dakle, spavala,
odlazio si na pijacu
i pričao sa ženom
koja prodaje salatu
iz tvog mista možda
ili bliže okolice,
a onda si u ZUSP-u
s pijancima, beskućnicima,
izmoždenim radnicima
pio rakiju ili pivu.
Tih si dana
volio svoju mamu, brata i sestru
više nego inače,
a suze su ti punile oči
pri pomisli na
pokojnog oca.
Tih si dana
plakao za morem
u kojem si se
od punoljetnosti
mozda tek pet-šest puta okupao
i na koje se nisi obazirao
svakodnevno prolazeći kraj njega
sve dok nisi došao tu.
Mislio si na mene,
znam,
pitao se da li si mi možda
očešao rame
dok si lutao
među tisućama ljudi
na sivim ulicama
ne prepoznavajući ničije oči.
Da li sam možda u nekom
susjednom kafiću.
Nadao si se sresti me
gore na Dolcu
dok flertujem s prodavačem,
dobijam gratis voćku
il me nude macchiatom.
Kontao si,
ako me spaziš,
dal ceš me zaustaviti, prodrmati,
možda ošamariti,
možda izljubiti,
zagrliti, plakati,
oteti me možda
i odvesti k sebi doma.
Zaprostit?
Proći kraj mene
praveći se da ne vidiš,
da si me zaboravio,
da me ne voliš?
Kupovao si cvijeće
ono poljsko
od romantičnih baka
proračunatih glava
s maramama na kosi
i pregačama oko struka,
i
prije negoli se vratila s posla
čekalo bi je u vazi
uz par kolača,
iscijeđenog soka
i poruku da se vidite
za koji tjedan.
Osijećao si mučninu
vozeći u svom retro automobilu
na zadnji pogon
jer ti je put opet bio
uzaludan
i jer si se osijećao
loše.
Na ulazu u svoj grad
namjestio si masku
koju si bio odložio
na zadnje sjedalo
i opet ti
nitko nije mogao ništa.
Post je objavljen 19.10.2006. u 08:28 sati.