...and then you draw a bad card, you draw a bad card... mudar izbor! ili ipak? ili što bih ja znao o tome... to je kao što sam davno znao i igrao briškulu, sada više nisam siguran da bih znao kako...možda kada bih vidio karte, samo onako izgledom, jer ih nemam kod sebe.. to bi bilo za početak, jedna baza bez koje ni nema igre. a onda bih možda i zaigrao, i tako bih rado igrao posve bez težnje za određenim kartama, ali znam da bi me želja za pobjedom tjerala da želim baš neke, određene, bolje, u određenim trenucima... dakle, čini se da je život daleko od te igre, uistinu, i sam sam tome svjedočio; igrao sam ga jednom poput ove težnje da igram karte bez težnje za nužno dobrim kartama, idealistički igrao, i tek mnogo kasnije, kada me stiglo sjećanje kako sam izgubio tu partiju, palo mi na pamet kako sam želio pobjedu... i tako je to, bez dvojbe! no, zašto onda imam osjećaj kako bih opet da zaigram barem pokušao igrati onako kako me vuče, no i opet želio pobjedu! možda jedino malo ranije želio pobjedu:) o da, drugačije bih to izveo, imao i jedno i drugo ovaj put - i zasigurno pobjedio pritom!
09.10.2006. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Guedes, u igri mogu raditi što hoću, mogu znati igrati, a mogu igrati čak i ako nisam neka igračica, čisto iz zabave radi..mogu gubiti, mogu pobjeđivati, mogu puštati, a izazov mi je pobijediti ako mi je partner loš.. naprotiv, u životu mi treba netko tko ima jake karte jer uzalud je ako ja imam sve i ako ja moram uvijek izvalčit s dna mog partnera, a pri tome ne smijem i sama pasti na dno jer me on neće imati s čim izvući, s čim spasiti... zato je igra igra, a život je drugdje... u igri možeš željeti pobjedu i ako nisi kockar koji je sve uložio u tu igru (to je slučaj gdje se igra miješa sa stvarnim životom, a to mi nije bila tema) možeš se pomiriti i s tim da ne pobjediš.. u životu pak, važno je pobijediti, ponajprije sam sebe, ne mislim na doslovne stvari!
Durice, ali on je dobro prošao igrajući sa mnom, naime pobijedili smo.. no, da, kad je ŽIVOT SA MNOM u pitanju, tu nije imao dovoljno dobre karte tj "šanse"...
10.10.2006. (16:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim kako si iznijela dobre argumente, da tako seljački kažem:) dapače, to sam negdje i mislio, bez zajebancije, ali znaš već moje pisanje i komentiranje suludo:) kako kada, kako vjetar puše... ali ono što apsolutno podržavam i najviše me veseli kao spozaja, jer mislim da je iznimno važna je ovo 'važno je pobijediti ponajprije samog sebe' - možda pobijediti se tako što se prihvatiš, upoznaš i sve, koliko god je moguće...a onda pobjeđuješ i u životu, naravno lice i naličje te pobjede uvijek je malo dvojbeno, no ponekad je kristalno jasno, ako znaš što si želio... uvjerenje dakle!
10.10.2006. (18:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Haha...smijem se na ovo "suludo"..neki put je baš tako, al neka je, meni si to ti i takva pomalo sulud mi se baš sviđaš! A ja ću bit "seljačka" kad zatreba :)))) Drago mi je da nisi to moje argumentiranje shvatio kao neko pametovanje na što me upozorio moj najdraži, najbolji, "grafički urednik" (kojem šaljem ovom prilikom kiss ;-)) ukazavši mi da to može zvučati kao lekcija, a u biti, ja jako volim filozofirati kad su u pitanju konkretne stvarčice od kojih je sazdan život.. mille grazie moj guedes ;-)
11.10.2006. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Guedes
...and then you draw a bad card, you draw a bad card...
mudar izbor! ili ipak? ili što bih ja znao o tome... to je kao što sam davno znao i igrao briškulu, sada više nisam siguran da bih znao kako...možda kada bih vidio karte, samo onako izgledom, jer ih nemam kod sebe.. to bi bilo za početak, jedna baza bez koje ni nema igre. a onda bih možda i zaigrao, i tako bih rado igrao posve bez težnje za određenim kartama, ali znam da bi me želja za pobjedom tjerala da želim baš neke, određene, bolje, u određenim trenucima...
dakle, čini se da je život daleko od te igre, uistinu, i sam sam tome svjedočio; igrao sam ga jednom poput ove težnje da igram karte bez težnje za nužno dobrim kartama, idealistički igrao, i tek mnogo kasnije, kada me stiglo sjećanje kako sam izgubio tu partiju, palo mi na pamet kako sam želio pobjedu... i tako je to, bez dvojbe!
no, zašto onda imam osjećaj kako bih opet da zaigram barem pokušao igrati onako kako me vuče, no i opet želio pobjedu! možda jedino malo ranije želio pobjedu:) o da, drugačije bih to izveo, imao i jedno i drugo ovaj put - i zasigurno pobjedio pritom!
09.10.2006. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
Meni ga je malo i žal. Nije imao nikakve šanse. Odmah u startu.
10.10.2006. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nike
Guedes,
u igri mogu raditi što hoću, mogu znati igrati, a mogu igrati čak i ako nisam neka igračica, čisto iz zabave radi..mogu gubiti, mogu pobjeđivati, mogu puštati, a izazov mi je pobijediti ako mi je partner loš..
naprotiv, u životu mi treba netko tko ima jake karte jer uzalud je ako ja imam sve i ako ja moram uvijek izvalčit s dna mog partnera, a pri tome ne smijem i sama pasti na dno jer me on neće imati s čim izvući, s čim spasiti...
zato je igra igra, a život je drugdje... u igri možeš željeti pobjedu i ako nisi kockar koji je sve uložio u tu igru (to je slučaj gdje se igra miješa sa stvarnim životom, a to mi nije bila tema) možeš se pomiriti i s tim da ne pobjediš..
u životu pak, važno je pobijediti, ponajprije sam sebe, ne mislim na doslovne stvari!
Durice,
ali on je dobro prošao igrajući sa mnom, naime pobijedili smo.. no, da, kad je ŽIVOT SA MNOM u pitanju, tu nije imao dovoljno dobre karte tj "šanse"...
10.10.2006. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Guedes
mislim kako si iznijela dobre argumente, da tako seljački kažem:) dapače, to sam negdje i mislio, bez zajebancije, ali znaš već moje pisanje i komentiranje suludo:) kako kada, kako vjetar puše...
ali ono što apsolutno podržavam i najviše me veseli kao spozaja, jer mislim da je iznimno važna je ovo 'važno je pobijediti ponajprije samog sebe' - možda pobijediti se tako što se prihvatiš, upoznaš i sve, koliko god je moguće...a onda pobjeđuješ i u životu, naravno lice i naličje te pobjede uvijek je malo dvojbeno, no ponekad je kristalno jasno, ako znaš što si želio... uvjerenje dakle!
10.10.2006. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nike
Haha...smijem se na ovo "suludo"..neki put je baš tako, al neka je, meni si to ti i takva pomalo sulud mi se baš sviđaš!
A ja ću bit "seljačka" kad zatreba :))))
Drago mi je da nisi to moje argumentiranje shvatio kao neko pametovanje na što me upozorio moj najdraži, najbolji, "grafički urednik" (kojem šaljem ovom prilikom kiss ;-)) ukazavši mi da to može zvučati kao lekcija, a u biti, ja jako volim filozofirati kad su u pitanju konkretne stvarčice od kojih je sazdan život..
mille grazie moj guedes ;-)
11.10.2006. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...