(Iz odbrojavanja...)
(Od mene ti se vrtilo u glavi!)
Čitao si poeziju
upijao je
doručkovao je, ručao i večerao.
Živio si od sunčeve energije
za koju si rekao da je
hrana
i od praznih riječi
mahom promašenih budalaša
za koje si rekao da je
piće.
Čitao si filozofe,
znanstvene teoretičare
i kritičare društva,
drugima spočitavao
da vode tuđe živote.
Gledao si filmove
kultne i pomaknute
bez potrebe
da promoliš kroz zavjese
svoga života
otvoriš prozore
udahneš čist zrak
ili da makar vidiš
je li dan
ili je noć.
"svejedno mi je" kažeš,
"što je moje bijedno
x-ljetno postojanje
naspram vječnosti,
naspram beskraju,
naspram svemiru?!?"
Možda si i znao
puno pa i previše toga.
Što ti vrijedi kada
udahnuti ne znaš?
Možda si i vodio neki "viši"
život
na dvodimenzionalnoj
vizuelnomisaonoj bazi.
Al što ti vrijedi
kada su ti
mirisi, okusi, dodiri
strani?
Ma!
Neka ti i vrijedi,
uživaj u takvoj ljepoti,
neka propadnu moje
uludo utrošene milijunske
sekunde
u tvoj spljošten lik.
Uskogrudni stvore
sveden na a i b dužinu,
manje od junaka boljih
kompjuterskih igara
koje si prezirao,
Vrtilo ti se u glavi
zauvijek!
Od trenutka kad shvatiš
da si u labirintu bez spasa-
Bojim se da sam za sobom zalupila
njegova posljednja vrata!
Post je objavljen 26.10.2006. u 00:08 sati.