nihonkichigai tj. lud za Japanom
31.03.2007., subota
još malo o Tokyu
 gore i dolje,dolazak shinkansenom iz Kyota u Tokyo     gore,Yaesu Book Center,preko puta Tokyo st.,u ulici Sotobori-dori  gore,avenija Sotobori-dori,između drveta i zgrade vidi se Tokyo station         gore,snimljeno ispred Hosei Daigaku |
29.03.2007., četvrtak
Josipa Lisac,Omer-beže...
|
Omer-beže na kuli sjeđaše Omer-beže na kuli sjedaše. Čuj, Omere, dilbere, haj, željo moja, aman, na kuli sjedaše! Vjernu ljubu na krilu držaše. Čuj, Omere, dilbere, haj, srećo moja, aman, na krilu držaše! "Vjerna ljubo, ženiću se drugom!" Čuj, Omere, dilbere, haj, željo moja, aman, ženiću se drugom! Žen' se ago, i meni je drago. Čuj, Omere, dilbere, haj, željo moja, aman, i ja se udajem. |
Haiku
 Najveći japanski,ali i šire(čitaj u Svemiru) haiku pjesnik je Matsuo Basho (1644-1694).(Već sam pisao o njemu,ako koga zanima nek' pogleda u arhivu postova).Basho je zaslužan što se haiku poezija počela shvaćati kao ozbiljna književna forma.Basho haiku nije samo pisao,on ju je živio. Posebno na svojim putovanjima.Stihovi mu odišu velikom ljubavlju prema prirodi.  Usred bresaka što posvud su u cvatu- procvala trešnja ! Basho  O,ovom stazom za jesenjeg sumraka nitko ne ide. Buson(1715-1783) U svojoj knjizi "Japanska haiku poezija" prof. Devide ovako komentira ovaj haiku Yose Busona: "(Rubac djevojčice prenisko nad očima:Kako dražesno !):kako dražesno !" ...a što drugo reći nego:Kako dražesno !  MALI PODSJETNIK ZA PISANJE HAIKU PJESAMA ili Kako pisati haiku : 1.Haiku je trostih gdje stihovi,približno,imaju redom 5,7 i 5 slogova. Ukupno,haiku bi trebao imati izmedu 12 i 20 slogova(jap.onji). 2.Haiku cesto sadrži rijec koja određuje godišnje doba u kojem je haiku nastao. 3.Haiku je neposredni izraz pjesnikova doživljaja,pri cemu nije sudjelovalo razmišljanje, zakljucivanje,poucavanje i slicno. 4.Haiku pjesnik uranja u predmet svoje pjesme i ne istice svoje “ja”. 5.Tema haiku pjesme najcešce je priroda i covjek u njoj.Ljubav u znacenju erosa opcenito nije predmet haiku poezije. 6.Da bi neki doživljaj bio zabilježen kao haiku,mora imati i svoju poetsku vrijednost kojom se izdiže iznad bilo kakvog doživljaja bez posebnog znacenja. 7.Ljepota haiku poezije je u njegovoj istinitosti, neposrednosti i posebno u tome što je njime nešto,možda,vec otprije poznato,doživljeno na nov način-cišce,snažnije,dublje. 8.Vrijeme u kojem se haiku dogada je gotovo beziznimno sadašnjost- haiku je poezija “ovdje i sada”. 9.Haiku nije aforizam,nije poslovica,nije minijatura-nije “pjesmičak”.Haiku ne smije biti kićen.Haiku ne trpi sroka jer je taj za nj prejako sredstvo koje bi mu prigušilo tankoćutnije nijanse.U pravilu,haiku nema naslov. 10.Ako želite pisati haiku,procitajte i doživite što više haiku pjesama. ------------------------------------------------------------------------------- * mali podsjetnik ili kako pisati haiku poeziju složio prof.Vladimir Devide ...evo jednog mog haiku pokušaja...ne budite prestrogi... pokislo jutro u redu za kruh i nestrpljivi vrabac  Ohanami;što li rade?Možda pišu haiku,a možda su u šumi... |
System of a Down,Such a lonely day
28.03.2007., srijeda
tokyo gaijin
|
* vidi Tokyo gaijin Live u parku,post od 10.siječnja   gore,Zozo-ji,hram obitelji Tokugawa           * slike su jednog gaijina iz Hrvatsko-japanskog društva;Siniša slike su predobre ! |
25.03.2007., nedjelja
Tokyo...naj grad na svijetu
 Prije 400 godina bio je malo ribarsko selo od stotinjak kuća, prije 200 godina postao je najmnogoljudniji grad na svijetu, što je i danas.U svom razvoju proširio se do susjednih gradova i spojio se s njima,tako da danas na tom području živi preko 30 miliona ljudi.Tokyo(hrv.Istočna prijestolnica) je podijeljen na 23 dijela(-ku,eng.ward): 1.Adachi-ku 2.Arakawa-ku 3.Bunkyo-ku 4.Chiyoda-ku 5.Chuo-ku 6.Edogawa-ku 7.Itabashi-ku 8.Katsushika-ku 9.Kita-ku 10.Koto-ku 11.Meguro-ku 12.Minato-ku 13.Nakano-ku 14.Nerima-ku 15.Ota-ku 16.Setagaya-ku 17.Shibuya-ku 18.Shinagawa-ku 19.Shinjuku-ku 20.Suginami-ku 21.Sumida-ku 22.Taito-ku 23.Toshima-ku  gore,karta Tokya podijeljenog na 23 kvarta  gore,prikaz života u Tokyu koji se tada zvao Edo(hrv.Vrata zaljeva),Edo Tokyo Mmuseum Grad je razaran i praktički ispočetka građen dva puta u 20.st. Prvi put nakon potresa 1923.,kada je poginulo preko 100.000 ljudi, i drugi put 1945. kada je bombardiran od strane amerikanaca. Poginulo je više ljudi nego u Hiroshimi,a kako je tada većina zgrada, kuća,svetišta i hramova bilo od drveta uništeno je 80% strukture grada.Danas je Tokyo jedan od najskupljih gradova na svijetu. U gradskoj upravi radi 13.000 ljudi koji su smješteni u neboderu od 105 katova i sa dva tornja,u kvartu Shinjuku(vidi dolje).  |
manu chao,la rumba de Barcelona
|
|
24.03.2007., subota
Eugenika,znanost o "poboljšanju rasa"
 Jeste li čuli za eugeniku ? Enciklopedijsko pojašnjenje:korijen riječi dolazi od grčkog i znači plemenitog podrijetla.Osnivač eugenike je Francis Galton(1822-1911), eng.prirodoslovac i rođak Charlsa Darwina,godine 1865. Galton je zagovarao sprečavanje razmnožavanja duševno i tjelesno hendikepiranih.Uzor Galtonu je bio Thomas Robert Malthus (1766-1834),autor djela "Ogled o načelu stanovništva"(Essey on the Principles of Population),u kojem tvrdi da se populacijske skupine šire geometriski,dok se dostupna hrana povećava aritmetički,što dovodi do povremenih gladi i umiranja.  gore,Francis Galton,osnivač eugeničarskog društva  gore,Thomas R.Malthus,jedan od većih kretena u povijesti Svemira Eugenika u praksi: Godine 1932.,21.kolovoza(pet mjeseci prije nego što će na vlast doći Hitler(1889-1945) i osam mjeseci prije nego će na vlast doći Franklin Delano Roosevelt(1882-1945),slučajno ?) u njujorškom Muzeju za povijest prirode održan je je "Treći međunarodni kongres o eugenici", u organizaciji Međunarodne federacije udruženja eugeničara. Glavni pokrovitelji kongresa bili su Prescot Bush(1895-1972),republikanski senator za Conneticut,Wall Street bankar i djed sadašnjeg 43.predsjednika SAD-a Georga W.Busha(1946) i William Averell Harriman(1891-1986) demokratski političar,bussisman i diplomat,ministar vanjskih poslova SAD-a u Sovjetskom Savezu i Britaniji.Harrimanova majka bila je meštar ceremonije, jer je ona 1910. osnovala u Americi pokret za poboljšanje rase,kao podružnicu londonskog eugeničarskog instituta Nacionalni laboratorij Galton.Službene predstavnike na kongres su poslali talijanski fašisti i njemački nacisti.  gore,Prescot Bush  gore,William Averell Harriman Njemačku delegaciju predvodio je dr.Ernst Rudin(rođen u Švicarskoj 1874-1952),psihijatar na Institutu za genealogiju i demografiju u Berlinu. Na tome je institutu doktoru Rudinu obitelj Rockefeller,glavni dioničari Standard Oil America(danas Exxon,jedna od "sedam sestara"),zakupila cijeli kat za nesmetano bavljenje eugenikom i pitanjima "poboljšanja rasa" (race betterment).Dvije godine ranije dr.Rudin predvodio je njemačku delegaciju na Kongres o mentalnoj higijeni u Washingtonu,a 1928. u Munchenu je među međunarodnim eugeničarima stekao slavu predavanjem "Mentalne nastranosti i rasna higijena",zalažući se za zabranu miješanja rasa i zakonsku sterilizaciju hendikepiranih(invalida,djece s niskim kvocijentom inteligencije...).U New York je 1932. na kongres dr.Rudin stigao brodom Harriman-Bushove "Hamburg-Amerika Line",uz puni tretman na njihov trošak. Na kongresu je bio izabran za predsjednika Međunarodne federacije udruženja eugeničara. Dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj 1933.,dr.Rudin je započeo,kao službeni namjesnik za eugeniku ministarstva unutrašnjih poslova Trećeg Reicha na čijem čelu je tada bio Wilhelm Frick(obješen u Nurnbergu,1946),provoditi zaključke njujorškog kongresa kao državnu politiku.Dr. Rudin je napisao "Zakon o prevenciji nasljednjih oboljenja kod potomstva",kojim se ozakonila sterilizacija, a prvi model tog zakona primijenjen je,prije toga,u američkoj državi Virginiji. Ubrzo je osnovana agencija "T 4",u kojoj su uvježbani "eugeničari",psihijatri iz Rudinova instituta,sterilizirali oko pola milijuna duševnih bolesnika,slijepih,gluhih, alkoholičara...Uskoro se agencija pretvorila u centar za eutanaziju.Predviđeni za sterilizaciju bili su umjesto toga ubijani,a njihov mozak poslan u istraživačke laboratorije.  dr.Ernst Rudin Prescot Bush i Averell Harriman posjedovali su kompaniju Dresser Industries kao dio naftnog imperija Standard Oil New Jersey-Texas, koji je zajedno s njemačkim koncernom I.G.Farben izvorne patente za proizvodnju umjetne gume i benzina iz ugljena primjenjivao u kzl-u Auschwitz(polj.Oswiencim). ------------------------------------------------------------------------ * većina podataka u postu je iz teksta Srećka Jurdane "ANGLOSAKSONCI KREIRALI NACIZAM,porijeklo Bushova novca:od Auschwitza do Manjače iz Večernjeg Lista od nedjelje,13.prosinca 1992. |
22.03.2007., četvrtak
manu chao,clandestino
|
|
21.03.2007., srijeda
Ryokan Taigu,"dobroćudna velika budala" i njegova poezija
 Ryokan Taigu rođen je kao Yamamoto Eizo 1758. u ribarskom selu Izumozaki u pokrajini Echigo(danas prefektura Niigata).Ime Ryokan uzeo je u 19 godini kad je stupio u soto zen hram Kosho-ji kao budistički redovnik,novak. Ime koje je preuzeo može se prevesti kao "dobroćudna velika budala"."Ryo" znači "dobar",a "kan" je "širok" u smislu širokogrudnosti i veličine srca. "Taigu" znači "velika budala",nešto kao djetinje priprosta duša lišena svakog pretvaranja i laži.Učitelj Kokusen se pozvao na te odlike u inki(potvrda o prosvjetljenju) koju je dao svom najboljem učeniku: Ryo je naizgled budalast,ali on prelazi široki Put, Neometana,tko ga može odgonetnuti ? Predajem ovu svjedodžbu zajedno sa štapom od planinskog vrha; Ma kamo se zaputio zadržat će mir stečen unutar ovih zidova. O Ryokanu je prof.Devide rekao: Ryokan se potpuno mogao zaboraviti u branju cvijeća ili u igri s djecom. To,naravno,nije bio djetinjasti već djetinji zaborav...Ako smo još sposobni govoriti o čištoći srca a da nam to ne bude ni otrcana,ni sentimentalna,ni licemjerna fraza,onda bismo mogli reći da je Ryokan bio osoba čista srca par excellence.Ryokan nije bio propovjednik,no čitav mu je život bio propovjed.Svakoga bi pozdravio naklonom i nasmiješio se.Volio je ptice poput nekog japanskog Franje Asiškog-nerijetko bi mu pojeli svu rižu iz zdjele kojom je prosjačio,a jednom je u domu nekog prijatelja pustio na slobodu skupocjenu pticu što ju je ovaj držao u krletki.Gdje god bi se u nekom selu pojavio,govorili su,od samog pogleda na nj prestale bi u trenu sve svađe i prepirke.  Boraveći u hramu Etsu-ji kod učitelja Kokusena Ryokan je napisao: Svećenik Senkei,pravi čovjek Puta ! Radio je šutke-bez suvišnih riječi Trideset godina proveo je u zajednici Kokusena. Nikad nije meditirao,nikad čitao svete tekstove, Nikad nije rekao ni riječi o budizmu- Samo je radio na dobrobit sviju. Vido sam ga,ali ga nisam zaista vidio; Upoznao sam ga,ali ga nisam zaista upoznao. Nemoguće ga je oponašati. Svećenik Senkei,pravi čovjek Puta ! |
20.03.2007., utorak
pepersi,brandy
|
|
18.03.2007., nedjelja
Pokušaji izricanja neizrecivog
 Jednom je redovnik došao Genshi želeći saznati gdje su vrata do puta istine.Gensha ga je upitao:"Čuješ li žubor potoka?" "Da,čujem",odgovorio je redovnik. "Tamo su vrata",reče Gensha. ---------------------------------------------------------------------  Hsuan-sha Shih-pei,(jap.Gensha Shibi,835-908),bio je kineski zen učitelj Hogen zen škole koja se ugasila do kraja 10.st.Učitelj mu je bio Hsueh-feng I-ts'un(jap.Seppo Gison,822-908),a Gensha je između ostalog bio učitelj Lo-han Kuei-ch'ena(jap.Rakan Keijin,867-928).Prije nego što je postao učitelj bio je ribar kao i njegov otac. |
Susret sa proljetnom procesijom
 Bauljajući po povijesnom gradu Nikko(o kojem sam već pisao,vidi post Tajna života,od 18.02.,srijeda),u travnu 2006.,naišao sam na interesantnu povorku koja se sporo valjala po cesti.Pretpostavljam da je povod bio dolazak proljeća i obilježavanje jednog od najpopularnijih praznika,ako ne i najpopularnijeg praznika u Japanu-Ohanami(gledanje trešnjina cvijeta).           |
Povratak u prošlost
 Ovdje možete naći crno-bijele(i poneku u boji) fotografije Japana 19. i 20.stoljeća |
Blog učitelja Nishijime
 Soto zen učitelj Gudo Wafu Nishijima svestrana je i zanimljiva osoba. Rođen je 1919.u Yokoohami.Diplomirao 1940. na pravnom fakultetu u Tokyu.Od 1947.do 1950.radio u ministarstvu finacija.Od 1950.radi kao menager u Japan Securities Finance Company.Godine 1973.(ili 1975., zavisi od izvora) postao unutrašnji revizor Japan Securities Finance Co. Godine 1979. postao savjetnik Ida Ryogukudo Co. nakon što je napustio Japan Securities Finance Co.Godine 1940.upoznao je soto zen učitelja Kodo Sawakija(1880-1965),koji je bio učitelj i velikom Taisen Deshimarua (1914-1982),koji je ostavio dubok zen trag u Europi,posebno u Francuskoj.  gore,učitelj Kodo Sawaki  gore,učitelj Taisen Deshimaru Otkad je upoznao učitelja Sawakija Nishijima prakticira za-zen(zen meditacija),i daje dobar primjer kako spojiti dvije na prvi pogled nespojive stvari,biti zen učitelj i financiski stručnjak u isto vrijeme. ---------------------------------------------------------------------------------- * blog učitelja Nishijime |
17.03.2007., subota
Muvana oko stola s japanskom hranom
 gore,doručak koji mi je pripremila gospođa Eiko za mog posljednjeg dana u Japanu u travnju 2006. Pladanj s jelom izgleda poput profinjene slike:on je okvir koji na tamnoj podlozi sadrži različite predmete(zdjelice,kutije,tanjuriće,štapiće,hrpice hrane,malo đumbira,nekoliko naramčastih vlati povrća,smeđi fond za umak), a kako su te posudice i ti komadići hrane maleni ali brojni,rekli bismo da takvi pladnjevi odgovaraju definiciji slikarstva koje je,prema riječima Piera della Francesce "tek demonstracija površina i tijela koja su,ovisno o svojem svršetku,manja ili veća".Pa ipak,taj red tako prekrasan kada se pojavljuje, namijenjen je tome da bude razrušen i ponovo složen ovisno o samom ritmu uzimanja hrane;ono što je u početku bilo nepomična slika,postaje obrtnički stol ili šahovska ploča,postaje prostor,ne za gledanje,nego za izvršavanje,ili za igru;slikarstvo,zapravo,bijaše tek paleta(radna površina) s kojom ste se igrali prema tome kako ste jeli,crpeći ovdje prstohvat povrća, tamo riže,pa onda začina,pa zalogaj hrane,prema slobodnoj naizmjeničnosti, poput grafičara(japanskog),pred kojim su zdjelice s bojom,a koji u isto vrijeme i znade i oklijeva;na taj način,a da ga se pri tom niti negira niti umanjuje(ne radi se o neizainteresiranosti za hranu,ponašanju koje je uvijek moralno),čin uzimanja hrane dobiva biljeg neke vrste posla ili igre,što se manje odnosi na transformaciju sirovine(stvar koja se tiče kuhinje;naime japanska hrana je kratko kuhana,namirnice na stol dolaze u prirodnom obliku; jedino što su doista pretrpjele jest rezanje),a više na živo grupiranje koje, kao da je inspirirano elementima kojih redosljed uzimanja nije određen nikakvim protokolom(možete izmjenjivati zalogaj juhe,zalogaj riže,prstohvat povrća(skoro sam napisao proljeća);budući da je čitav čin uzimanja hrane u kompoziciji,sastavljajući zalogaje vi sami pripremate ono što jedete;jelo više nije reificirani proizvod kojega je pripremanje u nas sramežljivo udaljeno u vremenu i prostoru(unaprijed pripremljeni obroci iza pregrade kuhinje, te tajne prostorije u kojoj je sve dopušteno pod uvjetom da proizvod iz nje izađe sastavljen,ukrašen,miomirisom,dotjeran).Otuda proizlazi živi (što ne znači:prirodni) karakter te hrane,koja kao da u svako godišnje doba ispunjava pjesnikovu želju:"O,proslavimo proljeće odabranim jelima..." Japanska hrana uzima iz slikarstva osobinu izravno najmanje vizualnu, osobinu koja se uvukla duboko u tijelo(povezano s težinom i radom ruke koja povlači ili pokriva),a koja nije boja nego dodir.Kuhanu rižu(njezin specijalni identitet potvrđuje posebni naziv,za razliku od sirove riže) možemo definirati samo kroz kontradikciju materije;ona se u isto vrijeme drži zajedno i odvaja;njezino supstancijalno opredjeljenje je fragment, blagi konglomerat;ona je jedini element ravnoteže u japanskoj hrani (koja je proturječna kineskoj hrani);ona je ono što pada,suprotno onomu što lebdi;ona slici daje zgusnutu,zrnastu,a ipak sipku bjelinu(protivnu bjelini kruha):ono što na stol dolazi zgusnuto,zalijepljeno,ruši se jednim udarcem dvostrukih štapića,ali se ipak nikada ne rasipa,kao da je došlo do dijeljenja došlo samo zato da bi se dobila još jedna neukrotivija kohezija (kao cijepanje atoma),upravo je ovaj odmjereni(nepotpun)otpad s one strane(ili s ove strane)hrane,namijenjen konzumiranju.Na isti način-ali na drugom kraju supstanci-japanska juha(ova riječ juha nedolično je gusta, a bujon preiše podsjeća na pansion)unosi u prehrambenu igru dašak svjetlosti.U nas je(misli se na francuze)svijetla juha jadna;ali ovdje, tananost bujona tekućeg poput vode,izdrobljena soja ili grah koji plove, tu i tamo poneki čvrsti komad(vlat trave,vlakno povrća,komadić ribe) koji,plutajući,režu tu malu količinu vode,svraćaju naše misli na bistru gustoću,na hranjivost bez masnoće,na eliksir koji je tim krepkiji što je čistiji:nešto vodeno(ali ne vodenasto),nešto blago morsko navodi na misao o izvoru,o dubokoj vitalnosti.Tako se japanska hrana učvršćuje u reduciranom sistemu materije(od bistrog do djeljivog),u treperenju označitelja:takve su i osnovne karakteristike Pisma izgrađena na izvjesnoj treperavosti jezika,a takvom se pokazuje i japanska hrana:ona je pisana, podložna gestama razdiobe i odabiranja koje hranu ne opisuju na pladanj za obrok(to nema ničeg zajedničkog sa fotografiranom hranom,obojenim kompozicijama iz mondenih časopisa),nego u duboki prostor koji slojevito raspoređuje čovjeka,stol i univerzum.Jer Pismo je upravo onaj čin koji sjedinjuje u istom poslu ono što ne bi moglo biti obuhvaćeno zajedno u jedinome plošnom prostoru predočavanja.  gore,da bi dojam savršenog doručka bio potpun Eiko-san je zasvirala na kotu (tradicionalni japanski instrument),čast s kojom sam se teško nosio ___________________________________________________________________ * tekst Rolanda Barthesa iz knjige "Carstvo znakova",Zagreb,1989.,str.20-22 i 24; |
16.03.2007., petak
Origami izložba,Nagoya st.,travanj 2006.
        |
13.03.2007., utorak
Rage Against The Machine-Killing In The Name Of
|
|
12.03.2007., ponedjeljak
General Nogi Maresuke(1849-1912)
 General Nogi,pobjednik nad Rusima u Port-Arthuru 1905.,snimljen 13.rujna 1912.neposredno prije samoubojstva.Razlog za samoubojstvo je smrt cara Meijija 30.srpnja iste godine.Dok su ga snimali on zna da će uskoro umrijeti jer je tako odlučio,ali mi to ne vidimo.Zajedno s njim, skončala je i njegova supruga,i slikala se,ali na žalost nisam našao njenu sliku na interpletu.Fascinira njihovo držanje,i prihvaćanje smrti na tako dostojanstven način.Smrti koju su sami izabrali,jer njima nema života bez njihova cara kojeg više nema.Ubili su se na dan careva sprovoda ________________________________________________________________ * post potaknut tekstom i slikama iz knjige Barthes,Carstvo znakova,Zagreb,1989. Vidi za generala Nogija,Axis history forum |
11.03.2007., nedjelja
Hanzo,blog o samurajima
 Hanzo je blog o samurajima,njihovom svakodnevnom životu,prehrani,odjeći,oružju,bitkama... ...odnedavno možete i neki moj tekst naći na ovom blogu, Hvala Hanzu na mogućnosti prostora na njegovom blogu, Domo Arigato Gozaimashita !  |
Tsumebara,nametnuti seppuku
 Događaj koji je nazvan Sakai incident(jap.Sakai jiken) dogodio se 15. veljače 1868.Trinaest francuskih mornara ubijeno je u blizini Osake.Francuski konzul Leon Roches,tražio je i dobio od nove carske vlasti na čelu sa carem Meijijem (živio,1852-1912;vladao,1867-1912),primjernu kaznu za počinitelje:dvadeset vojnika iz garnizona u Sakaiju bili su osuđeni na tsumebaru,prisilni harakiri (seppuku,raspor trbuha mačem).Ceremonija je organizirana u prisutnosti konzula i jedne delegacije francuskih mornara.Počeli su raspori trbuha.Kod jedanaestog,Leon Roches,kojem je došlo mučno,digao se sa svog mjesta gdje je sjedio i napustio dvoranu.Ceremonija je prekinuta,a devet preživjelih je kasnije pomilovano.  gore,Sakai incident,15.veljače 1868. Mori Ogai,koji 1914. iznosi činjenice za Sakai jiken,diskretno se,ali primjetno ponosi junaštvom Japanaca i uočava slabost koja se može pripisati osjetljivim živcima stranog konzula.Vojnici o kojima je riječ nisu čak ni bili samuraji po rođenju,a plemićke titule dodijeljene su im posmrtno.  Godine 1873. tsumebara kao smrtna kazna izbrisana je iz novog kaznenog zakona, a seppuku je nastavio postojati kao dragovoljna gesta,nezavisna od pisanih zakona. O izmjenama japanskih zakona pod francuskim,njemačkim i američkim utjecajima može se pročitati odlično djelo Node Yoshijukija,Introduction au droit japonais(Uvod u japansko pravo),Pariz,Dalloz,1965.  ________________________________________________________________________ * Izvor za tekst,Pinguet,Dragovoljna smrt u Japanu,Sremski Karlovci,1990.,str.159,fusnota; |
 Izišao je Novi Broj Yoshi MangAnime Japanzine ! Sadržaj: Manga i Anime * Najave * Air the Movie * Fushigi Yuugi * Kare Kano * Excel saga * Ayashi No Ceres * Saikano * Nodame Cantabile * Rizelmine * Perfect Blue * Onegai Teacher Film * Filmske vijesti * Azijski filmovi Žutog titla * Takeshi Katano's Dolls * Beutiful Life * J-Dorama Igre * Igre Za Valentinovo * Silent Hill Glazba * Shounen Knife * Maaya Sakamoto Kultura * Tema broja: Valentinovo * Kakizome 2007 * Usagi Yojimbo * Fanart/Fanfiction |
Swing Girls,2004.
 Redatelj:Shinobu Yaguchi(Isehara,Kanagawa,30.05.1967.) Režirao:Hadashi no pikunikku,1993;Himitsu no Hanazono,1996;Adorenarin doraibu, 1999;One Piece,1999;Waterboys,2001;Parco Fiction,2002; Teenegerska komedija u kojoj su mlade glumice morale učiti svirati za ove uloge, a konačan rezultat brzinske edukacije može se čuti upravo u samom filmu,gdje su sve glazbene izvedbe autentične.Cure su film promovirale serijom koncerata po Americi i Japanu. |
10.03.2007., subota
Japanski jezik,nihongo
|
|
08.03.2007., četvrtak
Dugave se vide iz visina ,to su riječi Jurja Gagarina !
|
|
07.03.2007., srijeda
O japanskom jeziku i pismu,nihongo
 Japanci kao pismo koriste kineske znakove kanji-je od 5. st.Pismenost je 99 %, iako je japansko pismo jedno od najtežih na svijetu.Potrebno je naučiti između 1500 i 2000 znakova,iako ih ima oko 40.000.Osim kanjija japanci koriste dva fonetska slogovna pisma hiragana i katakana,te latinično pismo koje nazivaju romaji. Tekstovi u Japanu uglavnom koriste i kombiniraju sva četiri pisma. --------------------------------------------------------------------------------------  Katakana,"muška kana",koristi se za strana imena i strane riječi  -------------------------------------------------------------------------------------- Iako se kaže da japanski jezik pripada Altajskoj i Korejskoj grupi jezika, do danas to nije do kraja dokazano.Također japanski jezik sadrži i snažne polinezijske,malajske,ainu i druge komponente,na koje su kasnije nadodani i kineski i zapadni utjecaji. Koliko je japanski jezik bogatiji od evropskih jezika može se vidjeti u riječima koje opisuju osjećaje,dojmove,atmosferu.Kao primjer osjetljivosti japanaca na prirodne pojave,na vrijeme može poslužiti veliki broj riječi za različite tipove kiše: murusame - prolazni pljusak shigure - pljusak u kasnu jesen ili ranu zimu yudachi - večernji pljusak samidare - kiša u rano ljeto baiu - atmosfera kišnog doba u rano ljeto shu-u - jak pljusak harusame - proljetna kiša hisame -ljetna kiša konukame - sitna kišica itd.,itd. Još su finije dinstikcije npr. za razne riječi koje označavaju vlažnost: nureru,shimeru,shitoru,,uruou.Shimeru je stupanj vlažnosti pri kojoj se više ne može upaliti šibica;shitoru,ako se kišobran još nije osušio;uruou, ako je nešto što "treba biti" mokro postalo mokrim(npr. mlado zelenilo na proljenoj kiši);nureru,je za veći stupanj vlažnosti od nabrojenih.Slično je i s bojama:npr.ao,kon,ai,sorairo,mizuiro,asagi,moegi,hanao...sve ove riječi ukazuju na plavu boju... ...nastavak slijedi u dogledno vrijeme... ______________________________________________________________ * izvor za tekst,Devide,Haiku,Zagreb,1985.,str.62; |
06.03.2007., utorak
Odnos japanaca prema smrti
 O životu i smrti Rođenje i smrt ne postoje kada se Budha nalazi unutar rođenja i smrti. Kada se Budha ne nalazi unutar rođenja i smrti,rođenje i smrt nas ne zavaravaju. Gasan i Tozan,zen učitelji Ako bi netko tražio Budhu(budnost) izvan rođenja i smrti,bio bi poput čovjeka koji svoja kolica okreće k sjeveru kad želi ići na jug ili se kreće prema jugu pokušavajući da ugleda zvijezdu Sjevernjaču.Ako tako postupate,uvećaće se spone rođenja i smrti i zametnut će te put prema slobodi. Shvatite da rođenje i smrt nisu drugo do sama nirvana.Ne postoje rođenje i smrt od kojih se treba osloboditi niti nirvana kojoj treba težiti.Ako spoznate ovo,po prvi put bit će te slobodni od rođenja i smrti. Nemojte misliti da život prelazi u smrt.Život je samo jedan položaj u vremenu sa svojim prije i poslije.Stoga se u Budhinom nauku život smatra "nerođenim". I smrt je samo jedan položaj u vremenu sa svojim prije i poslije.Zato se i smrt smatra "ne-smrću." U životu postoji samo život,u smrti postoji samo smrt.Stoga,kada je život tu, to je život,kada je smrt tu,to je smrt.Ni jedno,ni drugo ne treba ni izbjegavati, ni priželjkivati. Rođenje i smrt sam su život Budhe(život budnosti).Ukoliko se trudite da se od njih oslobodite izgubit će te Budhin život.I ako nastojite da ih shvatite izgubit će te Budhin život i ostat će te samo sa njegovom praznom ljušturom u rukama. Ali,ako ne priželjkujete niti odbacujete ovaj život ući ćete neposredno u duh Budhe (duh budnosti). Nikako ne pokušavajte da ga shvatite razmišljanjem ili izrazite riječima.Ako dopustite da se prianjanje uz duh i tijelo spontano povuče dospijet će te u područje Budhe (budnosti) i sve što činite bit će Budha(budno).Tako ćete se osloboditi rođenja i smrti i bez napora i brižnosti postati Budha(budni).Ako je tako,što još može biti smetnja vašem duhu ? Put do budnosti je lak.Ne potičite zlo,ne prianjajte uz život i smrt,radite za dobro svih bića,poštujte starije i budite puni razumnjevanja prema mlađima,oslobodite se strepnji i nadanja,briga i tuge.To se naziva Budhom(budnosti).Ne tražite ništa drugo. *autor teksta:Dogen Zenji(1200-1253),osnivač Soto škole zena i najznačajniji zen učitelj u japanskoj povijesti(vidi,dolje)  |
05.03.2007., ponedjeljak
Led Zeppelin,Communication Breakdown
|
Ovu vožnju sam našao slučajno,idealna kombinacija Tokyo i Led Zeppelin...Ideš !!!!!!!!!! |
Kada je bit u potpunosti shvaćena,život se odvija sam od sebe
 ...prakticirati zen je kao bacanje snijega u bunar...  ...zen je vječna akcija u vječnom mirovanju...  Jednom prilikom vidjevši nekog redovnika prvi put u dvorani za meditaciju, Joshu ga upita:Jesam li te ikada vidio ovdje ? Ne,majstore.Niste.Odgovori ovaj. Evo ti onda šalica čaja.Reče mu Joshu. Okrenuvši se,Joshu upita drugog redovnika: Jesam li te ikada vidio ovdje ? Dakako da jeste,odgovori redovnik. Onda evo ti šalica čaja. Malo poslije,upravitelj hrama upita Joshua: Zašto odgovarate ponudom čaja bez obzira što odgovore na vaša pitanja ? Upravitelju jesi li još ovdje ? Naravnio majstore ! Evo,ti onda šalica čaja.  |
04.03.2007., nedjelja
|
Jedna od najpopularnijih priča u Japanu,ako ne i najpopularnija je povijesna priča o 47 ronina.Naziv te priče je "Riznica lojalnih vazala" ili Chushingura.Obrađena je bezbroj puta u kazalištu kabuki,bunraku i joruri,te na TV(kao serija) i filmu.Samo između 1907. i 1925.snimljeno je 45 igranih filmova na ovu temu.  U proljeće 1701.godine(13.godine ere Genroku),za vrijeme 113.jap.cara Higashiyame(živio,1675-1710,vladao,1687-1709), povjereno je plemiću Asano Takumi no Kamiju,vlastelinu dvorca Ako,da prihvati i ugosti carskog poslanika iz Kyota na shogunovu dvoru u Edu(danas Tokyo).Ta je obveza bila znak velikog povjerenja i časti,i Asano je,da bi je dostojno mogao ispuniti,potražio poduku u finesama ceremonijala propisanog za takvu prigodu.  gore,Asano Takumi no Kami  gore,dvorac Ako Za učitelja ceremonijalnih manira izabran je stručnjak za takve stvari, visoki plemić Kotsuke no Suke.U znak priznanja za njegov trud Asano mu je ponudio uobičajene poklone,ali je Kotsuke smatrao da su nezadovoljavajući pa je počeo,isprva suspregnuto a potom sve oštrije i surovije,vrijeđati Asanoa i izvrgavati ga ruglu.Dok je mogao, Asano je to trpio jer je Kotsuke bio znatno višeg ranga nego on. Kad su uvrede prevršile svaku mjeru,ne mogavši se više suzdržati, Asano je potegao mač i udario na Kotsukea - ovaj se izmakao i prošao s lakom ozljedom;i dok su prisutni zadržali Asanoa da ne ponovi udarac i ne ubije Kotsukea,on je pobjegao.  Incident se zbio u granicama shogunova dvora i kao takav ne bijaše samo nedopustiv,nego i neoprostiv.Po shogunovoj zapovijedi Asano je iste večeri morao počiniti seppuku(harakiri);imanje mu je bilo zaplijenjeno, a njegovi vazali raspušteni-postali su ronini;lutajući samuraji bez gospodara.  Iako je zakon,u takvim okolnostima,već u ono vrijeme zabranjivao krvnu osvetu, tradicija ju je imperativno zahtijevala.Iznevjeriti je bila bi sramota i kukavičluk; time se mogao steći samo prijezir društva.Ni jedan samuraj onog doba ne bi ni pomislio da se odrekne toga imperativa.I tako su bivši Asanovi vazali odlučili da ubojstvom Kotsukea osvete svoga gospodara. Kotsuke je,dakako,dobro znao što mu prijeti.Unajmio je brojne uhode i doušnike da u stopu prate ronine.Ali su i oni bili na to spremni.Razišli su se u razne krajeve Japana;većinom u Edo.Nekolicina ih se počela baviti raznim obrtima(tesarskim i drugim)da kad-tad iskoriste priliku i uđu u Kotsukeov dvorac;da bi upoznali raspored njegovih prostorija i naučili nešto o karakteru njegovih vazala i slugu.Trebalo je,naime, da skupe što više podataka koji će biti dragocjeni kad dođe "dan D".Sam vođa 47 ronina, Oishi Kuranosuke,bio je pod najoštrijom prismotrom i morao se najviše čuvati.Da bi otklonio sumnje,dotad uzorna glava svoje obitelji,odao se pijanstvu,počeo je obilaziti javne kuće i družiti se javno s prostitutkama;naposljetku je otjerao svoju ženu i svu djecu osim najstarijeg,petnaestogodišnjeg sina Chikare.Jednom se prilikom,kad je Kuranosuke pijan zaspao na cesti, neki samuraj iz Satsume zgrozio vidjevši ga:kako može provoditi ovako besraman život umjesto da misli na osvetu svog gospodara ! Nakon što ga je izvrijeđao,a ovaj zaspao,pljunuo mu je u lice i stao mu drvenom sandalom na glavu.  gore,Oishi Kuranosuke Yoshio,vođa četrdesetsedmorice ronina;sliku je 1864. naslikao Toyokuni III Sve su to Kotsukeove uhode javljale svom gospodaru i on je, malo po malo,popuštao u svom oprezu.Čak je i tastu vratio glavninu ratnika koje mu je ovaj bio unajmio kao čuvare. Jedan se od urotnika oženio kćerkom graditelja Kotsukeova dvorca i tim se lukavstvom dokopao i detaljnih planova zgrade.Pripreme su privedene kraju... Nisu prošle ni dvije godine od Asanove smrti,a 47 je ronina podijeljeno u dvije skupine koje su provalile u dvorac Kotsuke no Sukea.Zauzeli su ga nakon kratke i krvave borbe u kojoj ni jedan napadača nije pao ! Kotsuke se bio skrio u zidnu nišu neke pokrajnje,dvorišne zgrade i urotnici su već pomislili da im je uspio pobjeći.Poslije su ga ipak našli. S obzirom na njegov visoki plemićki rang ponudili su mu da umre časno, od vlastite ruke-da počini seppuku kao njihov pokojni gospodar.Ali je Kotsuke za to bio preslab,pa mu je Kuranosuke odsjekao glavu istim onim mačem kojim je Asano morao sam sebi rasporiti utrobu. Nakon toga svi su urotnici,od najstarijeg 77-ogodišnjeg do najmlađeg, tada 16-ogodišnjeg Kuranosukeova sina,s Kotsukeovom glavom u kanti, pošli do hrama Sengaku-ji gdje je bio grob njihova gospodara Asanoa. Oprali su glavu od krvi i stavili je na grob.Poslije toga Predali su se vlastima i čekali na osudu.   Običan puk tj. jedan veliki dio društvene javnosti s neskrivenim je simpatijama stao uz ronine-osvetnike,no zakon je nalagao drugačije,i shogun je ronine osudio na samoubojstvo.Svih 47 ronina počinilo je seppuku i pokopani su u istom hramu Sengaku-ji kao i njihov gospodar Asano. Jednog je dana na njihove grobove došao onaj samuraj iz Satsume koji je svojedobno izvrijeđao i pljunuo na Kuranosukea.Ispričao mu se zbog nezaslužene uvrede koju mu je nanio i sam počinio seppuku.I on je pokopan uz ronine.  gore,Sengaku-ji,Shinagawa,Tokyo  gore,Sengaku-ji,Shinagawa,Minato-ku,Tokyo  gore,grob Asanoa Naganorija,Sengaku-ji  gore,grobovi 47-orice ronina,njihova gospodara Asanoa i samuraja iz Satsume  gore,posjet i odavanje počasti grobovima samuraja Hram Sengaku-ji još i danas čuva pojedine osobne predmete ronina i njihovo primitivno oružje koje su sami izradili da njegovom kupnjom ne pobude sumnju Kotsukea.Sačuvano je i nekoliko isprava;među njima dokument od kojeg su svi urotnici - pošavši u akciju - pnijeli sa sobom po jedan primjerak,i još jedan što su ga,s glavom Kotsukea položili na Asanov grob.Dokumenti su pisani vrlo visokim i dostojanstvenim jezikom kojeg se finese,na žalost,u prijevodu neizbježno gube. Evo teksta prvog dokumenta: "Prošle godine,trećeg mjeseca,Asano Takumi no Kami,prigodom prihvaćanja i brige za carskog poslanika,bio je silom okolnosti natjeran da u dvorcu napadne i rani velikaša Kotsuke no Sukea,da bi osvetio uvredu koja mu je bila nanesena.Učinivši to, ne uzimajući u obzir dostojanstvo mjesta i prekršivši na taj način propise vladanja, bio je osuđen da počini seppuku,a njegovo imanje i dvorac Ako zaplijenila je država. Njegovi ih vazali predadoše službenicima koje shogun ovlasti da ih preuzmu.Nakon toga Asanovi su se vazali razišli.Za vrijeme svađe prisutni su visokodostojnici spriječili Asano Takumi no Kamija da provede naum i ubije svog neprijatelja,velikaša Kotsuke no Sukea.Tako je Asano no Kami umro ne osvetivši se,a to je bilo iznad onog što bi njegovi vazali mogli podnijeti.Nemoguće je ostati pod istim nebom s neprijateljem gospodara ili oca;iz tog smo razloga odlučili izjaviti neprijateljstvo osobi tako visokog položaja.Danas ćemo napasti Kotsukea no Sukea,da bismo ispunili čin osvete koji započe naš mrtvi gospodar.Ako nam častan čovjek nađe izginula mrtva tijela,s poštovanjem ga molimo da otvori i pročita ovaj dokument." "Petnaeste godine razdoblja Genroku,12.mjeseca. Potpisano,Oishi Kuranosuke,vazal Asano Takumi no Kamija i četrdesetšestorica ostalih." Drugi dokumet glasi ovako: "Petnaeste godine razdoblja Genroku,12.mjeseca,15.dana.Danas smo došli ovamo da se poklononimo,nas četrdesetsedmorica,od Oishi Kuranosukera do vojnika pješaka Terasaka Kichiyemona,svi sretni da za vas položimo svoje živote.Ovo s poštovanjem proglašavamo časnom duhu našeg mrtvog gospodara.Četrnaestog dana trećeg mjeseca prošle godine naš je poštovani gospodar izvolio napasti Kotsukea no Sukea, iz razloga koji nam nije poznat.Naš je poštovani gospodar okončao svoj život,no Kotsuke no Suke je živio.Iako strahujemo da se nakon dekreta što ga je proglasila vlada ova naša zavjera neće svidjeti našem poštovanom gospodaru,usprkos tome mi,koji smo jeli od vaše hrane,ne bismo mogli - a da ne pocrvenimo - ponoviti stihove "Ne treba da živiš pod istim nebom, niti da hodaš istom zemljom s neprijateljem svoga oca ili gospodara", niti bismo se usudili napustiti pakao i pojaviti se pred vama u raju, ako ne bismo proveli osvetu koju ste vi započeli. Svaki nam se dan dok smo čekali činio kao tri jeseni.Zaista,koračali smo snijegom čitav dan, ne,dva dana,i samo smo jednom okusili jelo.Stari i oronuli, bolesni i slabi,svi su rado došli da polože svoje živote.Ljudi nam se mogu smijati kao skakavcima što vjeruju u snagu svojih ruku i tako sramote svog poštovasnog gospodara;ali nismo mogli zaustaviti naš čin osvete.Posavjetovavši se prošle noći,predveli smo velikaša Kotsuke no Sukea do vašeg groba.Ovaj mač kojim je naš poštovani gospodar prošle godine učinio veliki čin i povjerio ga našoj brizi,sada vraćamo. Ako je vaš plemeniti duh sada prisutan pred vašim grobom,molimo vas, da kao znak(da ste nas vidjeli) uzmete mač i da udarivši njime vašeg neprijatelja po drugi put,zauvijek raspršite vašu mržnju.Ovo s poštovanjem izjavljuje četrdesetsedmorica ljudi." Grobovi četrdesetsedmorice samuraja bili su stalno mjesto hodočašća i pravo svetište za japance.Osveta 47 ronina pokazala je da da je još uvijek bio živ samurajski duh,duh Yamato,iako je zemlja već više od sto godina živjela u miru,bez ratova među klanovima.Još je 1868.godine počinio na grobovima lojalnih vazala seppuku jedan samuraj. Usprkos grozoti toga krvavog događaja ni mnogi zapadni komentari osvete 47 ronina - sve do ovog stoljeća - nisu mogli sakriti divljenje pred odanošću Asanovih vazala. * tekst priče Chushingura iz knjige prof.Devidea,"Japan-tradicija i suvremenost",Zagreb,1975. |
03.03.2007., subota
I još malo o Hina matsuri...
 Danas je u etnografskom muzeju na Mažurancu bio predstavljen Hina matsuri,Dan djevojčica ili Dan lutaka.Ovaj dan se još naziva Momo no sekku ili Dan breskve.Bilo je dosta ljudi,a prostor mali. Bilo je moguće kušati neke od japanskih delicija,a supruga japanskog veleposlanika gosp.Shirakawa otpjevala je jednu tradicionalnu pjesmu koja se pjeva na ovaj praznik.Bilo je odlično,kratko,ali slatko.Onima koji nisu bili,a željeli bi,budite strpljivi do iduće godine kada će opet biti upriličeno obilježavanje Hina matsuri u etnografskom muzeju.  slobodno zapjevajte... |
Onibaba,1964.
 Odličan crno-bijeli film redatelja Kanetoa Shindoa koji je napisao i scenario. Ukratko,Japan,14.stoljeće,vrijeme je neprestanih ratova,zemlja je opustošena, muškarci su na ratištima,žene su prepuštene same sebi,svakodnevna potraga za osnovnim ljudskim potrebama u borbi s frustracijama... ...Ima tu i drame,i horora,a i dobrog tipično japanskog humora... Film je prikazan 2005. u ciklusu japanskog filma u Zagrebu. Režija: Kaneto Shindô, 1964,igrani,c/b,103 minute; Uloge: Nobuko Otowa, Jitsuko Yoshimura, Kei Sato, Jukichi Uno, Taiji Tonoyama. Scenarij: Kaneto Shindô Fotografija: Kiyomi Kuroda  |
02.03.2007., petak
Waterboys,2001.
 Redatelj:Shinobu Yaguchi Rođen:30.05.1967.,Isehara,Kanagawa Japanski redatelj i scenarist,snimio je filmove:Hadashi no pikunikku(1993), Himitsu no hanazono(1996),Adorenarin doraibu(1999),One Piece(1999), Waterboys(2001),Parco Fiction(2002) i Swing girls(2004). God.,2001,igrani,boja,90 minuta. Uloge: Satoshi Tsumabuki, Hiroshi Tamaki, Akifumi Miura, Koen Kondo, Takatoshi Kaneko . Scenarij: Shinobu Yaguchi Fotografija: Yaguchi Shinobu, Yuichi Nagata Moram priznati da sam na početku filma bio pomalo skeptičan,ipak,iz kino dvorane sam izašao zadovoljan filmom.Urnebesna komedija(barem na momente) u kojoj se grupa srednjoškolaca prijavivši na natjecanje u sinhroniziranom plivanju pokušava što bolje pripremiti.U tome im pomažu lokalni transvestiti i dreser dupina iz gradskog akvarija(sigurno je to bio ključni faktor koji im je doneo prevagu).Blesavo i otkačeno.  |
01.03.2007., četvrtak
Nipponia
 Posjetite-NIPPONIA ...možete Nipponiju nabaviti i u Zagrebu u tiskanom obliku...  |
Poziv na koncert Hiroyo Imagawe i Mihaela Paara
|
Pijanistica Hiroyo Imagawa (Japan) i klarinetist Mihael Paar (Hrvatska) nastupit će u srijedu 7.ožujka 2007.godine u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu u 20 sati.Koncert u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb,šesti je koncert iz ciklusa Piano pianissimo u kojem se predstavljaju domaći i gostujući solisti,te manji komorni sastavi.Na programu su klasici literature za klarinet i klavir:Brahmsova Sonata br.1,Gershwinova 3 Preludija,Lovregliova Fantazija na Traviatu, Klobučareva Suita,Benjaminov Le Tombeau de Ravel te Poulencova Sonata. Hiroyo Imagawa i Mihael Paar,nastupit će također i u Samoboru (5.ožujka) te Velikoj Gorici(8.ožujka)u okviru ciklusa Glazbeni prsten Zagrebačke županije. Osim želje za postizanjem visokih umjetničkih dometa,ovim bi koncertima glazbenici željeli dati svoj mali doprinos jačanju japansko-hrvatskih veza. Više o umjetnicima može se pronaći na www.mihaelpaar.com te www.hiroyoimagawa.com, a više o samom ciklusu na www.kdz.hr Mihael Paar, Performing Artist - Clarinetist Visit http://www.mihaelpaar.com/ - Official Site For The Award Winning Clarinetist Mihael Paar |
Koncert prijateljstva
 S radoscu Vas pozivamo na "Koncert prijateljstva", dana 8. ozujka 2007, u Velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, Gunduliceva 6,u 20 sati Maria Loidl, sopran Sandra Hrascanec, mezzosopran Naoko Mori, klavir Na programu su djela: H. Sugiyama, T. Rentaro, I. Tatsuko, K. Hirai, D. Pejacevic, I. Lang, I. Zajca, R. Stolza, F. Lehara, A.Kabilja, A. Steinbachera, kao i popularne backe (Wiener Lied) i zagrebacke popijevke Svecani pokrovitelj koncerta je Japansko veleposlanstvo u RH, a omogucili su ga Gradski ured za kulturu-Zagreb, Austrijski kulturni forum, Grad Bec i Hrvatsko-japansko gospodarsko i kulturno drustvo. Ideja je krenula od vec postojeceg prijateljstva na relaciji Zagreb-Bec-Kyoto i medjusobne interkulturalne razmjene spomenutih gradova a koju izuzetno potice i promovira i sama EU. Namjera je ujedno i sacuvati tipicno "zagrebacki stih"; omoguciti zagrebackoj publici usporedbu sa beckim - Wiener Liedom i austrijskom tradicijom na koju su Becani izuzetno ponosni i koju aktivno odrzavaju i marljivo rade na njenom ocuvanju. A i financijski biljeze pozitivu u kombinaciji sa turistickim sektorom. Zagrepcani bi mogli uciti na primjeru i ne dopustiti da se ugasi taj dio gradske tradicije i kulture. Izvodjaci ne samo da ce nam priustiti neuobicajen i zanimljiv program, vec ce nastojati da je publici i zabavno tijekom koncerta. Dakle, 8. ozujka u HGZ-u :)) |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
