,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" />
nihonkichigai tj. lud za Japanom
04.03.2007., nedjelja
|
Jedna od najpopularnijih priča u Japanu,ako ne i najpopularnija je povijesna priča o 47 ronina.Naziv te priče je "Riznica lojalnih vazala" ili Chushingura.Obrađena je bezbroj puta u kazalištu kabuki,bunraku i joruri,te na TV(kao serija) i filmu.Samo između 1907. i 1925.snimljeno je 45 igranih filmova na ovu temu.  U proljeće 1701.godine(13.godine ere Genroku),za vrijeme 113.jap.cara Higashiyame(živio,1675-1710,vladao,1687-1709), povjereno je plemiću Asano Takumi no Kamiju,vlastelinu dvorca Ako,da prihvati i ugosti carskog poslanika iz Kyota na shogunovu dvoru u Edu(danas Tokyo).Ta je obveza bila znak velikog povjerenja i časti,i Asano je,da bi je dostojno mogao ispuniti,potražio poduku u finesama ceremonijala propisanog za takvu prigodu.  gore,Asano Takumi no Kami  gore,dvorac Ako Za učitelja ceremonijalnih manira izabran je stručnjak za takve stvari, visoki plemić Kotsuke no Suke.U znak priznanja za njegov trud Asano mu je ponudio uobičajene poklone,ali je Kotsuke smatrao da su nezadovoljavajući pa je počeo,isprva suspregnuto a potom sve oštrije i surovije,vrijeđati Asanoa i izvrgavati ga ruglu.Dok je mogao, Asano je to trpio jer je Kotsuke bio znatno višeg ranga nego on. Kad su uvrede prevršile svaku mjeru,ne mogavši se više suzdržati, Asano je potegao mač i udario na Kotsukea - ovaj se izmakao i prošao s lakom ozljedom;i dok su prisutni zadržali Asanoa da ne ponovi udarac i ne ubije Kotsukea,on je pobjegao.  Incident se zbio u granicama shogunova dvora i kao takav ne bijaše samo nedopustiv,nego i neoprostiv.Po shogunovoj zapovijedi Asano je iste večeri morao počiniti seppuku(harakiri);imanje mu je bilo zaplijenjeno, a njegovi vazali raspušteni-postali su ronini;lutajući samuraji bez gospodara.  Iako je zakon,u takvim okolnostima,već u ono vrijeme zabranjivao krvnu osvetu, tradicija ju je imperativno zahtijevala.Iznevjeriti je bila bi sramota i kukavičluk; time se mogao steći samo prijezir društva.Ni jedan samuraj onog doba ne bi ni pomislio da se odrekne toga imperativa.I tako su bivši Asanovi vazali odlučili da ubojstvom Kotsukea osvete svoga gospodara. Kotsuke je,dakako,dobro znao što mu prijeti.Unajmio je brojne uhode i doušnike da u stopu prate ronine.Ali su i oni bili na to spremni.Razišli su se u razne krajeve Japana;većinom u Edo.Nekolicina ih se počela baviti raznim obrtima(tesarskim i drugim)da kad-tad iskoriste priliku i uđu u Kotsukeov dvorac;da bi upoznali raspored njegovih prostorija i naučili nešto o karakteru njegovih vazala i slugu.Trebalo je,naime, da skupe što više podataka koji će biti dragocjeni kad dođe "dan D".Sam vođa 47 ronina, Oishi Kuranosuke,bio je pod najoštrijom prismotrom i morao se najviše čuvati.Da bi otklonio sumnje,dotad uzorna glava svoje obitelji,odao se pijanstvu,počeo je obilaziti javne kuće i družiti se javno s prostitutkama;naposljetku je otjerao svoju ženu i svu djecu osim najstarijeg,petnaestogodišnjeg sina Chikare.Jednom se prilikom,kad je Kuranosuke pijan zaspao na cesti, neki samuraj iz Satsume zgrozio vidjevši ga:kako može provoditi ovako besraman život umjesto da misli na osvetu svog gospodara ! Nakon što ga je izvrijeđao,a ovaj zaspao,pljunuo mu je u lice i stao mu drvenom sandalom na glavu.  gore,Oishi Kuranosuke Yoshio,vođa četrdesetsedmorice ronina;sliku je 1864. naslikao Toyokuni III Sve su to Kotsukeove uhode javljale svom gospodaru i on je, malo po malo,popuštao u svom oprezu.Čak je i tastu vratio glavninu ratnika koje mu je ovaj bio unajmio kao čuvare. Jedan se od urotnika oženio kćerkom graditelja Kotsukeova dvorca i tim se lukavstvom dokopao i detaljnih planova zgrade.Pripreme su privedene kraju... Nisu prošle ni dvije godine od Asanove smrti,a 47 je ronina podijeljeno u dvije skupine koje su provalile u dvorac Kotsuke no Sukea.Zauzeli su ga nakon kratke i krvave borbe u kojoj ni jedan napadača nije pao ! Kotsuke se bio skrio u zidnu nišu neke pokrajnje,dvorišne zgrade i urotnici su već pomislili da im je uspio pobjeći.Poslije su ga ipak našli. S obzirom na njegov visoki plemićki rang ponudili su mu da umre časno, od vlastite ruke-da počini seppuku kao njihov pokojni gospodar.Ali je Kotsuke za to bio preslab,pa mu je Kuranosuke odsjekao glavu istim onim mačem kojim je Asano morao sam sebi rasporiti utrobu. Nakon toga svi su urotnici,od najstarijeg 77-ogodišnjeg do najmlađeg, tada 16-ogodišnjeg Kuranosukeova sina,s Kotsukeovom glavom u kanti, pošli do hrama Sengaku-ji gdje je bio grob njihova gospodara Asanoa. Oprali su glavu od krvi i stavili je na grob.Poslije toga Predali su se vlastima i čekali na osudu.   Običan puk tj. jedan veliki dio društvene javnosti s neskrivenim je simpatijama stao uz ronine-osvetnike,no zakon je nalagao drugačije,i shogun je ronine osudio na samoubojstvo.Svih 47 ronina počinilo je seppuku i pokopani su u istom hramu Sengaku-ji kao i njihov gospodar Asano. Jednog je dana na njihove grobove došao onaj samuraj iz Satsume koji je svojedobno izvrijeđao i pljunuo na Kuranosukea.Ispričao mu se zbog nezaslužene uvrede koju mu je nanio i sam počinio seppuku.I on je pokopan uz ronine.  gore,Sengaku-ji,Shinagawa,Tokyo  gore,Sengaku-ji,Shinagawa,Minato-ku,Tokyo  gore,grob Asanoa Naganorija,Sengaku-ji  gore,grobovi 47-orice ronina,njihova gospodara Asanoa i samuraja iz Satsume  gore,posjet i odavanje počasti grobovima samuraja Hram Sengaku-ji još i danas čuva pojedine osobne predmete ronina i njihovo primitivno oružje koje su sami izradili da njegovom kupnjom ne pobude sumnju Kotsukea.Sačuvano je i nekoliko isprava;među njima dokument od kojeg su svi urotnici - pošavši u akciju - pnijeli sa sobom po jedan primjerak,i još jedan što su ga,s glavom Kotsukea položili na Asanov grob.Dokumenti su pisani vrlo visokim i dostojanstvenim jezikom kojeg se finese,na žalost,u prijevodu neizbježno gube. Evo teksta prvog dokumenta: "Prošle godine,trećeg mjeseca,Asano Takumi no Kami,prigodom prihvaćanja i brige za carskog poslanika,bio je silom okolnosti natjeran da u dvorcu napadne i rani velikaša Kotsuke no Sukea,da bi osvetio uvredu koja mu je bila nanesena.Učinivši to, ne uzimajući u obzir dostojanstvo mjesta i prekršivši na taj način propise vladanja, bio je osuđen da počini seppuku,a njegovo imanje i dvorac Ako zaplijenila je država. Njegovi ih vazali predadoše službenicima koje shogun ovlasti da ih preuzmu.Nakon toga Asanovi su se vazali razišli.Za vrijeme svađe prisutni su visokodostojnici spriječili Asano Takumi no Kamija da provede naum i ubije svog neprijatelja,velikaša Kotsuke no Sukea.Tako je Asano no Kami umro ne osvetivši se,a to je bilo iznad onog što bi njegovi vazali mogli podnijeti.Nemoguće je ostati pod istim nebom s neprijateljem gospodara ili oca;iz tog smo razloga odlučili izjaviti neprijateljstvo osobi tako visokog položaja.Danas ćemo napasti Kotsukea no Sukea,da bismo ispunili čin osvete koji započe naš mrtvi gospodar.Ako nam častan čovjek nađe izginula mrtva tijela,s poštovanjem ga molimo da otvori i pročita ovaj dokument." "Petnaeste godine razdoblja Genroku,12.mjeseca. Potpisano,Oishi Kuranosuke,vazal Asano Takumi no Kamija i četrdesetšestorica ostalih." Drugi dokumet glasi ovako: "Petnaeste godine razdoblja Genroku,12.mjeseca,15.dana.Danas smo došli ovamo da se poklononimo,nas četrdesetsedmorica,od Oishi Kuranosukera do vojnika pješaka Terasaka Kichiyemona,svi sretni da za vas položimo svoje živote.Ovo s poštovanjem proglašavamo časnom duhu našeg mrtvog gospodara.Četrnaestog dana trećeg mjeseca prošle godine naš je poštovani gospodar izvolio napasti Kotsukea no Sukea, iz razloga koji nam nije poznat.Naš je poštovani gospodar okončao svoj život,no Kotsuke no Suke je živio.Iako strahujemo da se nakon dekreta što ga je proglasila vlada ova naša zavjera neće svidjeti našem poštovanom gospodaru,usprkos tome mi,koji smo jeli od vaše hrane,ne bismo mogli - a da ne pocrvenimo - ponoviti stihove "Ne treba da živiš pod istim nebom, niti da hodaš istom zemljom s neprijateljem svoga oca ili gospodara", niti bismo se usudili napustiti pakao i pojaviti se pred vama u raju, ako ne bismo proveli osvetu koju ste vi započeli. Svaki nam se dan dok smo čekali činio kao tri jeseni.Zaista,koračali smo snijegom čitav dan, ne,dva dana,i samo smo jednom okusili jelo.Stari i oronuli, bolesni i slabi,svi su rado došli da polože svoje živote.Ljudi nam se mogu smijati kao skakavcima što vjeruju u snagu svojih ruku i tako sramote svog poštovasnog gospodara;ali nismo mogli zaustaviti naš čin osvete.Posavjetovavši se prošle noći,predveli smo velikaša Kotsuke no Sukea do vašeg groba.Ovaj mač kojim je naš poštovani gospodar prošle godine učinio veliki čin i povjerio ga našoj brizi,sada vraćamo. Ako je vaš plemeniti duh sada prisutan pred vašim grobom,molimo vas, da kao znak(da ste nas vidjeli) uzmete mač i da udarivši njime vašeg neprijatelja po drugi put,zauvijek raspršite vašu mržnju.Ovo s poštovanjem izjavljuje četrdesetsedmorica ljudi." Grobovi četrdesetsedmorice samuraja bili su stalno mjesto hodočašća i pravo svetište za japance.Osveta 47 ronina pokazala je da da je još uvijek bio živ samurajski duh,duh Yamato,iako je zemlja već više od sto godina živjela u miru,bez ratova među klanovima.Još je 1868.godine počinio na grobovima lojalnih vazala seppuku jedan samuraj. Usprkos grozoti toga krvavog događaja ni mnogi zapadni komentari osvete 47 ronina - sve do ovog stoljeća - nisu mogli sakriti divljenje pred odanošću Asanovih vazala. * tekst priče Chushingura iz knjige prof.Devidea,"Japan-tradicija i suvremenost",Zagreb,1975. |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
