Pregled posta

Jedna od najpopularnijih priča u Japanu,ako ne i najpopularnija
je povijesna priča o 47 ronina.Naziv te priče je "Riznica lojalnih
vazala" ili Chushingura.Obrađena je bezbroj puta u kazalištu
kabuki,bunraku i joruri,te na TV(kao serija) i filmu.Samo između
1907. i 1925.snimljeno je 45 igranih filmova na ovu temu.



U proljeće 1701.godine(13.godine ere Genroku),za vrijeme
113.jap.cara Higashiyame(živio,1675-1710,vladao,1687-1709),
povjereno je plemiću Asano Takumi no Kamiju,vlastelinu dvorca
Ako,da prihvati i ugosti carskog poslanika iz Kyota na shogunovu
dvoru u Edu(danas Tokyo).Ta je obveza bila znak velikog povjerenja
i časti,i Asano je,da bi je dostojno mogao ispuniti,potražio poduku
u finesama ceremonijala propisanog za takvu prigodu.



gore,Asano Takumi no Kami



gore,dvorac Ako

Za učitelja ceremonijalnih manira izabran je stručnjak za takve stvari,
visoki plemić Kotsuke no Suke.U znak priznanja za njegov trud Asano
mu je ponudio uobičajene poklone,ali je Kotsuke smatrao da su
nezadovoljavajući pa je počeo,isprva suspregnuto a potom sve
oštrije i surovije,vrijeđati Asanoa i izvrgavati ga ruglu.Dok je mogao,
Asano je to trpio jer je Kotsuke bio znatno višeg ranga nego on.
Kad su uvrede prevršile svaku mjeru,ne mogavši se više suzdržati,
Asano je potegao mač i udario na Kotsukea - ovaj se izmakao i prošao
s lakom ozljedom;i dok su prisutni zadržali Asanoa da ne ponovi udarac
i ne ubije Kotsukea,on je pobjegao.



Incident se zbio u granicama shogunova dvora i kao takav ne bijaše samo
nedopustiv,nego i neoprostiv.Po shogunovoj zapovijedi Asano je iste večeri
morao počiniti seppuku(harakiri);imanje mu je bilo zaplijenjeno, a njegovi
vazali raspušteni-postali su ronini;lutajući samuraji bez gospodara.



Iako je zakon,u takvim okolnostima,već u ono vrijeme zabranjivao krvnu osvetu,
tradicija ju je imperativno zahtijevala.Iznevjeriti je bila bi sramota i kukavičluk;
time se mogao steći samo prijezir društva.Ni jedan samuraj onog doba ne bi ni
pomislio da se odrekne toga imperativa.I tako su bivši Asanovi vazali odlučili da
ubojstvom Kotsukea osvete svoga gospodara.
Kotsuke je,dakako,dobro znao što mu prijeti.Unajmio je brojne uhode i doušnike
da u stopu prate ronine.Ali su i oni bili na to spremni.Razišli su se u razne krajeve
Japana;većinom u Edo.Nekolicina ih se počela baviti raznim obrtima(tesarskim i
drugim)da kad-tad iskoriste priliku i uđu u Kotsukeov dvorac;da bi upoznali raspored
njegovih prostorija i naučili nešto o karakteru njegovih vazala i slugu.Trebalo je,naime,
da skupe što više podataka koji će biti dragocjeni kad dođe "dan D".Sam vođa 47 ronina,
Oishi Kuranosuke,bio je pod najoštrijom prismotrom i morao se najviše čuvati.Da bi otklonio sumnje,dotad uzorna glava svoje obitelji,odao se pijanstvu,počeo je obilaziti javne kuće i družiti se javno s prostitutkama;naposljetku je otjerao svoju ženu i svu djecu osim najstarijeg,petnaestogodišnjeg sina Chikare.Jednom se prilikom,kad je
Kuranosuke pijan zaspao na cesti, neki samuraj iz Satsume zgrozio vidjevši ga:kako može provoditi ovako besraman život umjesto da misli na osvetu svog gospodara !
Nakon što ga je izvrijeđao,a ovaj zaspao,pljunuo mu je u lice i stao mu drvenom sandalom na glavu.




gore,Oishi Kuranosuke Yoshio,vođa četrdesetsedmorice
ronina;sliku je 1864. naslikao Toyokuni III

Sve su to Kotsukeove uhode javljale svom gospodaru i on je,
malo po malo,popuštao u svom oprezu.Čak je i tastu vratio
glavninu ratnika koje mu je ovaj bio unajmio kao čuvare.
Jedan se od urotnika oženio kćerkom graditelja Kotsukeova dvorca
i tim se lukavstvom dokopao i detaljnih planova zgrade.Pripreme su
privedene kraju...
Nisu prošle ni dvije godine od Asanove smrti,a 47 je ronina podijeljeno
u dvije skupine koje su provalile u dvorac Kotsuke no Sukea.Zauzeli
su ga nakon kratke i krvave borbe u kojoj ni jedan napadača nije pao !
Kotsuke se bio skrio u zidnu nišu neke pokrajnje,dvorišne zgrade i
urotnici su već pomislili da im je uspio pobjeći.Poslije su ga ipak našli.
S obzirom na njegov visoki plemićki rang ponudili su mu da umre časno,
od vlastite ruke-da počini seppuku kao njihov pokojni gospodar.Ali je
Kotsuke za to bio preslab,pa mu je Kuranosuke odsjekao glavu istim
onim mačem kojim je Asano morao sam sebi rasporiti utrobu.
Nakon toga svi su urotnici,od najstarijeg 77-ogodišnjeg do najmlađeg,
tada 16-ogodišnjeg Kuranosukeova sina,s Kotsukeovom glavom u kanti,
pošli do hrama Sengaku-ji gdje je bio grob njihova gospodara Asanoa.
Oprali su glavu od krvi i stavili je na grob.Poslije toga Predali su se vlastima
i čekali na osudu.





Običan puk tj. jedan veliki dio društvene javnosti s neskrivenim je
simpatijama stao uz ronine-osvetnike,no zakon je nalagao drugačije,i
shogun je ronine osudio na samoubojstvo.Svih 47 ronina počinilo je
seppuku i pokopani su u istom hramu Sengaku-ji kao i njihov gospodar Asano.
Jednog je dana na njihove grobove došao onaj samuraj iz Satsume koji je
svojedobno izvrijeđao i pljunuo na Kuranosukea.Ispričao mu se zbog nezaslužene
uvrede koju mu je nanio i sam počinio seppuku.I on je pokopan uz ronine.



gore,Sengaku-ji,Shinagawa,Tokyo



gore,Sengaku-ji,Shinagawa,Minato-ku,Tokyo



gore,grob Asanoa Naganorija,Sengaku-ji



gore,grobovi 47-orice ronina,njihova gospodara Asanoa i samuraja iz Satsume



gore,posjet i odavanje počasti grobovima samuraja

Hram Sengaku-ji još i danas čuva pojedine osobne predmete ronina i njihovo
primitivno oružje koje su sami izradili da njegovom kupnjom ne pobude sumnju
Kotsukea.Sačuvano je i nekoliko isprava;među njima dokument od kojeg su svi
urotnici - pošavši u akciju - pnijeli sa sobom po jedan primjerak,i još jedan što
su ga,s glavom Kotsukea položili na Asanov grob.Dokumenti su pisani vrlo visokim i
dostojanstvenim jezikom kojeg se finese,na žalost,u prijevodu neizbježno gube.
Evo teksta prvog dokumenta:

"Prošle godine,trećeg mjeseca,Asano Takumi no Kami,prigodom prihvaćanja i brige
za carskog poslanika,bio je silom okolnosti natjeran da u dvorcu napadne i rani
velikaša Kotsuke no Sukea,da bi osvetio uvredu koja mu je bila nanesena.Učinivši to,
ne uzimajući u obzir dostojanstvo mjesta i prekršivši na taj način propise vladanja,
bio je osuđen da počini seppuku,a njegovo imanje i dvorac Ako zaplijenila je država.
Njegovi ih vazali predadoše službenicima koje shogun ovlasti da ih preuzmu.Nakon
toga Asanovi su se vazali razišli.Za vrijeme svađe prisutni su visokodostojnici spriječili
Asano Takumi no Kamija da provede naum i ubije svog neprijatelja,velikaša Kotsuke
no Sukea.Tako je Asano no Kami umro ne osvetivši se,a to je bilo iznad onog što bi
njegovi vazali mogli podnijeti.Nemoguće je ostati pod istim nebom s neprijateljem
gospodara ili oca;iz tog smo razloga odlučili izjaviti neprijateljstvo osobi tako visokog
položaja.Danas ćemo napasti Kotsukea no Sukea,da bismo ispunili čin osvete koji
započe naš mrtvi gospodar.Ako nam častan čovjek nađe izginula mrtva tijela,s
poštovanjem ga molimo da otvori i pročita ovaj dokument."
"Petnaeste godine razdoblja Genroku,12.mjeseca.
Potpisano,Oishi Kuranosuke,vazal Asano Takumi no Kamija i četrdesetšestorica
ostalih."

Drugi dokumet glasi ovako:

"Petnaeste godine razdoblja Genroku,12.mjeseca,15.dana.Danas smo
došli ovamo da se poklononimo,nas četrdesetsedmorica,od Oishi
Kuranosukera do vojnika pješaka Terasaka Kichiyemona,svi sretni da
za vas položimo svoje živote.Ovo s poštovanjem proglašavamo časnom
duhu našeg mrtvog gospodara.Četrnaestog dana trećeg mjeseca prošle
godine naš je poštovani gospodar izvolio napasti Kotsukea no Sukea,
iz razloga koji nam nije poznat.Naš je poštovani gospodar okončao svoj
život,no Kotsuke no Suke je živio.Iako strahujemo da se nakon dekreta
što ga je proglasila vlada ova naša zavjera neće svidjeti našem poštovanom
gospodaru,usprkos tome mi,koji smo jeli od vaše hrane,ne bismo mogli
- a da ne pocrvenimo - ponoviti stihove "Ne treba da živiš pod istim nebom,
niti da hodaš istom zemljom s neprijateljem svoga oca ili gospodara",
niti bismo se usudili napustiti pakao i pojaviti se pred vama u raju,
ako ne bismo proveli osvetu koju ste vi započeli. Svaki nam se dan
dok smo čekali činio kao tri jeseni.Zaista,koračali smo snijegom
čitav dan, ne,dva dana,i samo smo jednom okusili jelo.Stari i oronuli,
bolesni i slabi,svi su rado došli da polože svoje živote.Ljudi nam se
mogu smijati kao skakavcima što vjeruju u snagu svojih ruku i tako
sramote svog poštovasnog gospodara;ali nismo mogli zaustaviti naš
čin osvete.Posavjetovavši se prošle noći,predveli smo velikaša Kotsuke
no Sukea do vašeg groba.Ovaj mač kojim je naš poštovani gospodar
prošle godine učinio veliki čin i povjerio ga našoj brizi,sada vraćamo.
Ako je vaš plemeniti duh sada prisutan pred vašim grobom,molimo vas,
da kao znak(da ste nas vidjeli) uzmete mač i da udarivši njime vašeg
neprijatelja po drugi put,zauvijek raspršite vašu mržnju.Ovo s poštovanjem
izjavljuje četrdesetsedmorica ljudi."

Grobovi četrdesetsedmorice samuraja bili su stalno mjesto hodočašća i
pravo svetište za japance.Osveta 47 ronina pokazala je da da je još
uvijek bio živ samurajski duh,duh Yamato,iako je zemlja već više od
sto godina živjela u miru,bez ratova među klanovima.Još je 1868.godine
počinio na grobovima lojalnih vazala seppuku jedan samuraj.
Usprkos grozoti toga krvavog događaja ni mnogi zapadni komentari
osvete 47 ronina - sve do ovog stoljeća - nisu mogli sakriti
divljenje pred odanošću Asanovih vazala.



* tekst priče Chushingura iz knjige prof.Devidea,"Japan-tradicija i suvremenost",Zagreb,1975.

Post je objavljen 04.03.2007. u 20:35 sati.