nihonkichigai tj. lud za Japanom
28.02.2007., srijeda
MAJKE,povratak otpisanih
 MAJKE PONOVO JAŠU ! Najbolji band na ovim napaćenim prostorima opet će kao nekada zagrmjeti svojim gitarama i rastjerati sve anemične,jalove i impotentne bandove koji su se namnožili posljednjih godina.I pokazati kako se svira sa srcem i beskompromisno do...jaja ! Na basu će biti neuništivi Kilmister,legenda koja hoda,na gitarama Zoran Čalić i Kruno koji je također svirao s Majkama.Na bubnjevima je Alan Tibljaš koji je svirao u Lauferu. Život opet ima smisla !  Gore,Bare i nekoliko postava Majki Dolje,Majke,Iz Sve Snage,Ljubljana,1986. |
27.02.2007., utorak
Ooku:Hana no Ran ili Oh-oku:War the Belles
 Japanska povijesna TV serija o unutrašnjem dijelu zamka Edo u kojem je bilo smješteno preko 1000 žena uključujući supruge,konkubine i majku shoguna,a koje su služile samom shogunu Tokugawa razdoblja.Serijal prati njohove živote,sudbine,odnosime,intrige...    |
MAJKE,Zbunjen i Ošamućen
|
|
26.02.2007., ponedjeljak
Hina matsuri,Dan lutaka ili Dan djevojčica
 Društvo hrvatskih haiku pjesnika i Odjel za djecu i mladež Gradske knjižnice u Zagrebu pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Japana povodom Festivala lutaka,HINA MATSURI pozivaju VAS na otvorenje 10. FESTIVALA DJEČJE HAIKU POEZIJE 2007. KODOMO NO HAIKU MATSURI u prostorijama Odjela za djecu i mladež Gradske knjižnice u Zagrebu Starčevićev trg br.4 PROGRAM FESTIVALA 2. ožujka 2007., petak,velika dvorana Odjela za djecu i mladež Starčevićev trg br.4 12 sati Otvorenje festivala Moderator programa: Hela Čičko, koordinator Odjela za djecu i mladež 10. Festival dječje haiku poezije: V. McMaster, predsjednica DHHP Haiku recitacije- učenici škole SUVAG, voditeljica Zrinka Šimunović O Festivalu djevojčica - prof.V. Devidé Dječji zbor "PIKIĆI", voditeljica i dirigent, maestra Senka Frljak NAJAVA RADIONICA I POZIV NA SUDJELOVANJE U DOGAĐANJIMA 13 sati * predstavljanje knjige "JAPAN" AnteŽužul, prof.,predsjednik Uprave Šk.knjige akademik Vladimir Devidé, autor Jadranka Hađur, urednica Domjenak pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Japana 14 sati * haiku karte radionica, voditeljica Višnja. McMaster * likovna radionica, ak. slikarica Nada Žiljak * origami radionica, voditeljica Sanja Srbljinović-Čuček 18 sati Godišnja skupština članova DHHP,samo za članove Haiku društva 8. ožujka 2007., četvrtak 13 sati Podjela nagrada i haiku recitacije Zatvaranje Festivala Najava 11. Festivala dječje haiku poezije Društvo hrvatskih haiku pjesnika se zahvaljuje svima koji su svojim radom, prisutnošću i sponzorstvom omogućili ovo događanje. Pozivamo djecu do 15 godina starosti da pošalju radove na haiku natjecanje. Rok za primitak: 28. veljače 2007. Kategorije: Haiku: bilo koja tema, do 6 neobjavljenih haiku na listu papira formata A4. Na poleđini napisati ime, prezime, adresu i telefon, dob, razred, školu i ime mentora. Ilustrirani haiku: do 3 rada na 3 lista papira formata A4. Neobjavljeni haiku ilustrirani bilo kojom tehnikom. Na poleđini sve informacije kao za haiku kategoriju. Učesnici se mogu natjecati u obje kategorije. Žiri: Vladimir Devidé, Višnja McMaster. Rezultati i podjela nagrada: 8. ožujka 2007 13h na Dječjem odjelu Gradske knjižnice u Zagrebu, Starčevićev trg 4. Adresa za slanje radova: Društvo hrvatskih haiku pjesnika (za natjecanje), Fuljatkov breg 32, Zagreb 10060 e-mail: visnja.mcmaster@zg.htnet.hr Dodatne obavijesti možete dobiti na email: ssamec@yahoo.com  -------------------------------------------------------------------------- HINA-MATSURI (Dan lutaka ili Dan djevojčica) Trećeg ožujka u Japanu se obilježava "Hina-no-Sekku","Hina-Matsuri" (Dan Lutaka) ili "Momo-no-Sekku"(Dan Breskvinog pupoljka) i nekada je bio jedan od važnih dogadjaja u drevnoj Kini,da bi se danas razvio u jedan od simbola japanske umetnosti i obicaja,a u Japanu ima tradiciju od gotovo tisuću godina,iako se razvio od Edo perioda(XVII-XIX st.). "Momo-no-Sekku" obilježavao se 3. ožujka po Lunarnom kalendaru,iako u današnje doba breskvini pupoljci pocinju da cvjetaju tek rano u travnju, a ovaj praznik svoje ime dobio je upravo po njima. Porodice sa mladim kćerima ovaj dan obilježavaju kako bi osigurali svojim kcerkama odrastanje u blagostanju i sreći u buducem zivotu. Zbog ovoga,ukrašavaju Hina-Ningyo(posebne,prekrasne lutke,replike drevnih careva i carica i njihovih dvorjana). Lutke nisu uobicajene i djevojčice se njima ne igraju svakodnevno, vec se radi o ceremonijalnim lutkama,koje su dio porodičnog nasljeđa i koje se nasleđuju generacijama.Tokom nekoliko dana one su izložene u najljepšoj sobi u kući,nakon čega se s pažnjom spremaju i čuvaju do sljedeće godine.Roditelji koji mogu to sebi da priušte,nakon rodjenja djevojčice,kupuju nove komplete lutaka prije festivala a rodjaci i prijatelji i na poklon donose lutke. Breskvini pupoljci koji su simbol bračne sreće nezamjenjiv su ukras u danima ovog praznika.Pupoljci označavaju ženske vrline,nježnost,mir i držanje. Komplet Hina-lutaka obično se sastoji od najmanje 15 lutaka,i sve su odjevene u drevne kostime.Prikaz lutaka takođe obuhvaća i minijaturne artikle iz domaćinstva,koji su nerijetko,izuzetne umjetničke vrijednosti. Najcjenjenije lutke su Dairi-sama,koje predstavljaju cara i caricu u raskosnim dvorskim kostimima od svile.Uz njih su prikazana i njihova dva ministra, tri kanjo(dvorske dame) i petorica dvorskih glazbenika.Sve lutke prikazuju se na stepenastom postolju,koje uobičajeno ima pet stepenica,i koje je dugacko metar do dva i prekriveno sjajno crvenom tkaninom.Ovo postolje se postavlja u kući samo na ovaj dan. Carski par zauzima platformu na vrhu,Car sa lijeve strane od Carice.Dvorske dame nalaze se na drugoj stepenici odozgo,ostale lutke smještene su na niže stepenice. Nekada davno,3.ožujka(po lunarnom kalendaru),ljudi,žene i djeca pravili su lutke od papira za koje se vjerovalo da tokom pravljenja preuzimaju njihove bolesti ili zlu sreću.Nakon što bi skupili sve lutke,zajedno bi odlazili do obližnjeg potoka ili rijeke i puštali ih niz vodu,a sa njima i sve svoje zle kobi.Ovo je bila i savršena prilika za zajednicki porodicni izlazak u prirodu,upravo kada bi pocinjala prijatna proljetna sezona.I sam datum ovog praznika oznacava početak proljeća. Hina-matsuri jedna je od rjetkih prilika kada japanske devojčice imaju vlastite zabave.U godinama koje su prethodile ratu,bilo je uobičajeno da na ove zabave pozovu svoje prijateljice i sa njima zajedno pripremaju kolače i hranu koja se prinosila lutkama.Pije se Shirozake,slatko blago vino od riže,a glavna hrana su hishi mochi(kolaci od riže u obliku romba),slatkiši u obliku voća,tanki bijeli i crveni komadi osekihan(zašećerena riža kuhana sa crvenim grahom) i obojeni pšenični škrob.Raskoš lutaka,ali i djevojcica,daju posebno svečanu crtu ovom prazniku.Starije porodice u seoskim područjima ponekad i stotinama godina čuvaju Hina-matsuri lutke i namještaj kao posebno blago.Nevjeste pri odlasku u svoj novi dom sobom obavezno nose i ove lutke.  |
25.02.2007., nedjelja
Rimi Natsukawa & Gospellers,Uewomuitearukou
|
Uewomuitearukou ili Sukiyaki ue o muite arukou namida ga kobore naiyouni omoidasu harunohi hitoribotchi no yoru ue o muite arukou nijinda hosi o kazoete omoidasu natsunohi hitoribotchi no yoru shiawase wa kumo no ueni shiawase wa sora no ueni ue o muite arukou namida ga kobore naiyouni nakinagara aruku hitoribotchi no yoru whistling omoidasu akinohi hitoribotchi no yoru kanashimi wa hosino kageni kanashimi wa tsukino kageni ue o muite arukou namida ga kobore naiyouni nakinagara aruku hitoribotchi no yoru (whistling) ----------------------- Translation: I look up when I walk so the tears won't fall Remembering those happy spring days But tonight I'm all alone I look up when I walk, counting the stars with tearful eyes Remembering those happy summer days But tonight I'm all alone Happiness lies beyond the clouds Happiness lies above the sky I look up when I walk so the tears won't fall Though my heart is filled with sorrow For tonight I'm all alone whistling Remembering those happy autumn days But tonight I'm all alone Sadness hides in the shadow of the stars Sadness lurks in the shadow of the moon I look up when I walk so the tears won't fall Though my heart is filled with sorrow For tonight I'm all alone Upozorenje:Pjesma je zarazna ! |
24.02.2007., subota
tu se radi o vjeri
|
|
Heian Jingu
  gore,ulaz u hram      * ulaz u hram je besplatan(već od 6 sati),ulaz u vrt Shin-en(otvoren,08:30-16:30):600 yena(oko 30 kuna); sve su slike(osim prve)frenda Siniše(iz Hrvatsko-japanskog društva )iz travnja 2006.godine |
        gore,detalj iz Heian Jingu,hrama koji je sagrađen 1895. godine,kao replika imperijalne palače iz 8.st.,povodom obljetnice 1.100 godina grada Kyota |
Yamanote Line
 Boraveći u Tokyu,kada bih imao vremena sjeo bih na Yamanote Line i vozio se po sat vremena.Napravio bih cijeli krug.Gledao bih ljude kako ulaze i izlaze,čitaju,igraju se mobitelom,spavaju...i nikad mi ne bi dosadilo.Muškarci,žene,učenici,u odijelima,visokim čizmama, kimonima(vrlo rijetko),mladi i stari...u beskrajno čistim vagonima, nikad preglasnim,makar vagon bio pun ko' šipak...najglasniji je bio sićušni ženski glasić koji bi nas izvještavao o slijedećoj postaji,s koje strane se otvaraju vrata,na koje vlakove u koliko sati možete presjesti na stanici na kojoj izlazite i druge vrlo važne informacije.  Yamanote line je jedna od najvažnijih željezničkih trasa u Tokyu.Kružnog je oblika i prolazi kroz važnije dijelove Tokya.Pruga,naime prolazi oko samog centra Tokya.         Vidi za Yamanote Line: japan-guide wikipedia |
The Battle of Evermore
|
|
23.02.2007., petak
  Navodno stariji i "domaći" stanovnici Kyota vjeruju da će Kyoto opet jednog dana biti glavni grad Japana,kao što je to bio preko 1000 godina(od 794.do 1868.). Danas Kyoto ima oko 1.500.000 stanovnika,a navodno ga godišnje posjeti 40.000.000 gostiju.U gradu i njegovoj brdovitoj okolici smjestilo se preko 2000 hramova,što budističkih što shinto.Budističkih je više,preko 1500,shinto svetišta- nekoliko stotina.U Kyotu se nalazi 20 % nacionalnog blaga Japana i 15 % kulturnog bogatstva.Na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika nalazi se 17 objekata iz Kyota. Tu je i 47 fakulteta i sveučilišta,a industriju da i ne spominjem.  gore,karta Kyota iz 8.st. kada se zvao Heian-kyo(Grad mira i sigurnosti) i postao carskom prijestolnicom tj. Miyako,kako su ga i zvali tokom Heian perioda(794-1185), perioda koji je prethodio periodu Kamakura u kojem su glavnu ulogu u društvu preuzeli samuraji; ulice su posložene kao na šahovskoj ploči prema uzoru na Naru(carska prijestolnica,od 710.do 784.god.)koja je opet preuzela takav raspored ulica od kineskog grada Changana iz T'ang dinastije(7-10.st.);od 784.do 794.carska prijestolnica bio je grad Nagaoka;Na južnom ulazu u grad nekad su se nalazila velika vrata poznata kao Rashomon;poznati pisac Ryunosuke Akutagawa (1892-1927) napisao je priču "Rashomon",a filmski redatelj Akira Kurosawa(1910-1998) snimio film "Rashomon",koji je nastao od Akutagawine priče Rashomon i jedne druge njegove priče; gdje su nekad stajala velika vrata Rashomon,stoji To-ji,najviša budistička pagoda u Japanu,visoka 57 m; budistički hram So-ji,s druge strane Rashomona,danas više ne postoji, nestao je u požaru,i više nije obnavljan  gore,pagoda To-ji,snimljena iz shinkansena;visoka 57 m,završena 794.godine Kyoto otprilike znači "glavni grad" ili "glavna prijestolnica",dok je Tokyo "istočna prijestolnica".Ako u Kyoto stignete iz 515 km udaljenog frenetično,zagužvanog Tokya,dojam o mirnom gradu kontemplacije,tradicije,geishi,rikši,čajana i festivala (matsuri)...mogao bi biti i dojmljiviji.Od Tokya do Kyota,ako idete shinkansenom, možete stići za 2 h 40 min.Ali i to zavisi u koju vrstu shinkansena ste se ukrcali. Ne staju svi shinkansen-vlakovi na svim stanicama.  gore,platforma,Kyoto st.  gore,pogled sa perona-platforme na Kyoto  gore,shinkansen Nozomi,spreman za Tokyo  gore,ulazno predvorje Kyoto st.koja je obnovljena 1997.godine  gore,Kyoto st. iz ptičje perspektive  gore,jedan od mnogobrojnih prolaza koji se nalaze ispod Kyoto st.,a s lijeve i desne strane poredani su kilometri i kilometri restorana i trgovina raznih vrsta i namjena  gore,nihonkichigai ispred ulaza u Kyoto st.  gore,Kyoto st.;kako je veliki dio želj.mreže privatiziran u Kyotu,možda je najbolje kupiti dnevnu kartu za prijevoz po gradu,košta 500 y(oko 25 k)  gore,Kyoto st. s druge strane,ulazak shinkansena u stanicu ___________________________________________________________________ * fotografije:Siniša(tomodachi) i moja malenost(watashi);Kyoto st.,2005. i 2006.godine; |
Upozorenja učitelja Mummona
 Ako se pridržavate pravila i odredbi,vežete se užetom !Hinjeno samouživanje je hereza i đavolji posao.Držati se šutnje je lažan zen. Sebično zanemarivanje vaše okoline znači padanje u udubok ponor. Savršena pažnja znači nošenje jarma i lanca.Razmišljanje o dobru i zlu je vezanje za nebesa i pakao.Odavanje Budhi i Budhinom zakonu,Dharmi izaziva progonstvo iza dvije željezne prepreke. Naizmjenično sanjarenje i buđenje je poigravanje sa vlastitim duhom. Vježbanje za-zena,zen meditacije i umirivanja tijela đavolji je posao. Napredujući,padate u zabludu;povlačeći se,polazite protiv istine. Kada,niti napredujete,niti se povlačite,tada ste leš koji diše. Recite mi kako ćete postupiti ?Kako ćete dovršiti svoj posao u ovom životu. Nemojte dozvoliti da patite zbog vječnog duga karme. -------------------------------------------------------------------------- Wu-men Hui-k'ai(jap.Mummon Ekai),1183-1260;kineski ch'an majstor Yogi linije Rinzai zena.Autor knjige koana "Prolaz bez vrata"(kin.Wu-men-kuan; jap.Mummon-kan) ____________________________ * vidi post od 16.siječnja o Koanu |
Ne osvrći se,Doko made mo ikou,1999.
|
Redatelj:Akihiko Shiota eng.Don't Look Back;75.min. Uloge: Yűsaku Suzuki, Shingo Mizuno, Yuria Haga, Yűya Suzuki, Erina Noto. Scenarij: Akihiko Shiota Fotografija: Kazuhiro Suzuki Sadržaj: Desetogodišnjaci Akira (Yusaku Suzuki) i Koichi (Shingo Mizuno) idu u peti razred osnovne škole u tokijskom predgrađu, najbolji su prijatelji i često upadaju u neprilike. Nakon što su na polugodištu premješteni u različite razrede, njihov odnos se postupno mijenja. Akira upoznaje Shuna (Yuya Suzuki), osamljena dječaka bez oca, koji vješto radi plastične modele, a Koichi se s problematičnim Samajimom upleće u sitne prijestupe. Intimistički film Akihika Shiote oštra je, nesentimentalna priča o odrastanju i prijateljstvu kao utočištu od obiteljske i društvene represije na tragu filmova Susumu Hanija i Francoisa Truffauta.  Film je bio prikazan na jednom od ciklusa japanskog filma 2005.godine u kinu Tuškanac. |
21.02.2007., srijeda
Gaichu (Harmful Insect) 2001.
 Film redatelja Akihiko Shiote u kojem 13-godišnja Sachiko Kita(Aoi Miyazaki) izbjegava školu traumatizirana pokušajem samoubojstva samohrane majke, ali i gomilom pedofila koji je gotovo svakodnevno pokušavaju za novac odvući u krevet,ili je ganjaju biciklom po cesti i ispituju o menstruaciji.Uz sve to Sachiko je imala i aferu s profesorom matematike...  Tih,galantan,opor i težak film za V.Grgića koji još kaže kako je ovo jedan od ponajboljih filmova o tinejdžerskoj alijenaciji(što god to značilo) i beskompromisna kritika koja prstom upire u krivca,neodgovorne i sjebane(citiram Grgića)odrasle, čija sebičnost uvijek jede novu generaciju.     ________________________________________________ * Izvor za tekst knjiga novinara Velimira Grgića "Katane,Lignja,bradavice vodič kroz japanski film",Zagreb,2006. |
Poezija pokreta
|
Sugino Sensei,10. dan;majstor Katori Shinto Ryu |
20.02.2007., utorak
mrvice sa zen stola
|
Kako prepoznati majstora ?! Ne rasipa riječi,izbjegava sve oblike sitničavosti,u odgovoru na pitanja nikad stvarnom predmetu ne uzmiče apstraktnom raspravom,već kaže nešto što je usmjereno prema samom srcu onoga koji pita i osobno ga dira na način koji je drugima možda nerazumljiv.  Kad je rulja lupeža krenula da odrubi glavu majstoru So-genu,on je mirno sjeo i napisao stihove: Nebo mi i zemlja ne pružaju nikakva utočišta; radostan sam-duh i tijelo su nestvarni. Dobro došlo tvoje oružje,o ratniče Yuana ! Osjećam da tvoj vjerni čelik što bliješti munjom siječe proljetni vjetar.  U Tao Te Chingu piše: Vješt putnik ne ostavlja tragova;vješt govornik ne čini zabluda. ---------------------------------------------------------------- Iz eseja Alana W.Wattsa "Zen i civilizacija Dalekog Istoka" koji se nalazi u knjizi prof.V.Devidea "Zen";  gore,Nanzen-ji,Kyoto Isprva je bio mjesto za odmor umirovljenog cara Kameyame(13.st); nakon njegove smrti postao je zen hram Rinzai škole,danas je sjedište Rinzai škole u Kyotu;tokom nemira u 15.st.uništen;današnje zgrade hrama iz 17. st.;obavezno posjetiti; |
David Icke i Najveća tajna
|
Posljednja emisija "Na rubu znanosti",koja ide već godinama na dalekovidnici,bila je po mom skromnom mišljenju,najbolja i najinteresatnija do sada.Dotaknuta je srž svih problema ljudske civilizacije.Tko nije gledao, tema emisije bila je knjige i teorije Davida Icka.Tko nije do sada čuo za Davida Icka,postoji hrpa materijala na interpletu,čak i na hrvatskom jeziku,pa koga zanima...Traži i naći ćeš,kucaj i otvorit će ti se... Pazi što želiš,jer bi ti se to moglo i ostvariti.I ne odbacuj olako ono što čuješ,prvo provjeri.Sve što Icke tvrdi može se provjeriti... |
18.02.2007., nedjelja
Page i Plant,Since I 've Been Loving You
|
|
Tajna života
|
pod vodom počiva na kamenu opalo lišće Jo-So  gore,Basho na putovanju ...kada je haiku pjesnik Basho(1644-1694) putujući Japanom stigao u Nikko,nisu ga toliko oduševile zgrade Tosho-gu hrama koji je posjetio,Basho je bio očaran prirodom i proljećem... tada je napisao haiku: konac proljeća ptice plaču- a suzne su i riblje oči  gore,Shin-kyo hashi(most),Nikko Nikko je manji gradić 125 km sjeverno od Tokya koji ne smijete zaboraviti posjetiti ako se nalazite u Japanu.  gore,želj.linije koje povezuju Nikko s Tokyom,ako krećete iz Tokyo,najbolje vam je krenuti sa Ueno st. ili Asakusa st. vidi za cijene karata i vrste vlakova,ako nemate Japan Rail Pass U gradu Nikko,u hramu Tosho-gu,nalaze se posmrtni ostaci jednog od najvećih ličnosti japanske povijesti,Tokugawa Ieyasua(1542-1616,vidi dolje)   gore,mjesto počinka Tokugawe Ieyasua u Tosho-gu     |
16.02.2007., petak
Japan i učenje o lijepom
 Večernja izmaglica Kad mislim o stvarima prošlim Tako mi izgledaju daleke ! Tokom vremena u Japanu su se razvijala određena načela i izrazi u kulturi i umjetnosti koji su se reflektirali i na svakodnevni život. Japanci su tako razvili nedostignuti senzibilitet i profinjenost prema prirodi i njenim godišnjim dobima,prema odnosima među ljudima, prema izrečenoj i napisanoj riječi,prema svakoj naoko beznačajnoj sitnici svakodnevnog života. Jedan od najstarijih i najkarakterističnijih upravo za Japan je izraz mono no aware tj. pojam neizrecive tuge svih stvari,osjećaj prolaznosti svega,koji proizlazi iz budističkog učenja o prolaznosti ovog materijalnog svijeta.Primjeri mono no aware mogu se naći u jednom od najvećih ako ne i najvećem japanskom klasiku i prvom romanu u modernom smislu u povijesti ljudske civilizacije,autorice dvorske dame iz 11. st. Murasaki Shikibu Priče o princu Genjiju(Genji monogatari),koje su prevedene na hrvatski,zatim u drugom velikom japanskom klasiku Povijest obitelji Heike(Heike monogatari) nepoznatog autora,kao i u mnogim klasičnim pjesmama od 31 sloga,poznatim kao waka.Kasnije je taj izraz prenijet i na neke druge žanrove japanske književnosti, posebno u haiku poeziji.Utjecaj zena je očigledan i nemjerljiv.Ali ovaj izraz možemo primjetiti i u kuturi zapada,kao kod Prousta,ili na samom početku filma Spašavanje vojnika Ryana,kada glavni lik u filmu(glumi ga Tom Hanks) za vrijeme iskrcavanja američkih vojnika na plaže Normandije bespomoćan gleda kako mu suborci bivaju ranjeni ili ubijeni.Posebno je duhovno iskustvo satorija(prosvjetljenje) našlo estetski izraz u pojmu mono no aware.  Pod trešnjom Čuvari cvijeća se skupiše Da brbljaju- Sijedih glava zajedno. Drugi izraz koji bih spomenuo je sabi.Stručno govoreći sabi je subjektivni element, duboko zakopan u objektivni element pjesme,ali daje joj duboko bogatstvo simboličnog značenja.Veliki Basho(1644-1694)o sabi je rekao: Sabi je u boji pjesme.On se ne odnosi nužno na pjesmu koja opisuje samotni prizor. Ako muškarac ide u rat noseći čvrst oklop ili na proslavu odjeven u veselu djeću,i ako je taj muškarac slučajno star,postoji nešto samotno u njemu.Sabi je nešto poput toga.On je u pjesmi bez obzira na prizor koji opisuje-samotan ili veseo. Sabi je svijest o usamljenosti i prolaznosti. Došao sam sam Umrijet ću sam U međuvremenu Danju i noću Sam sam. Sengai Gibon(1750-1838),zen učitelj Rinzai škole zena,slikar, glavni svećenik hrama Shofuku-ji u Hakati na otoku Kyushu, kojeg je osnovao Eisai Zenji 1195. kao prvi zen hram u Japanu; Sabi ne znači asketsko podnošenje životne samoće,nego njeno prihvaćanje kao kreativni poticaj,kao okvir iz kojeg kreće impuls otkrivanja samog sebe i drugih,kroz pokušaj da se ostvari iskrena i autentična komunikacija sa svima i svime oko sebe. Sabi pretvara samoću u osnov duhovnog samorazvoja, u traganju za ljepotom u običnim,malim stvarima,koje postaje osobno opredjeljenje i smisao života. Na goloj grani Šćućuren čuči gavran- Jesenski sumrak. U ovoj pjesmi Matsua Bashoa samoća(sabi),skromnost(wabi),tajanstvena ljepota (yugen) i sjeta zbog prolaznosti(aware) skupljaju se u jedinstveno iskustvo. Besciljni život konstantna je tema zen umjetnosti;on izražava osobno umjetnikovo unutrašnje stanje neodlaženja nikuda u bezvremenskom trenutku.Zaboravljena mahovina na nadgrobnom spomeniku,bambus na vjetru ili usamljeni kamen,izrazi su najdublje usamljenosti svakog čovjeka,primjeri estetskog ideala sabi. Sabi u stvari znači "rđa" ili patina.U umjetničkom smislu sabi izražava produhovljeno shvaćanje praznine svega i vječne usamljenosti svih bića i predmeta u svemirskom kaleidoskopu.Sabi je trijezni zen pojam stoičkog prihvaćanja te usamljenosti. __________________________________________________________________ *korištena literatura: Devide,Zen,Zagreb,1996. Pajin,Filozofija umjetnosti Kine i Japana,Beograd,1998. Razić,Zen,G.Milanovac,1985. Basho,Uska staza prema dalekom sjeveru i druge putopisne crte, Zagreb,2000. |
15.02.2007., četvrtak
Susret Bodhidharme i Hui-k'oa
|
Bodhidharma(kin.P'u-t'i-ta-mo ili Tamo;jap.Bodaidaruma ili Daruma; oko 470-573?) 28.patrijarh nakon Budhe,koji je prema legendi preneo učenje zena iz Indije u Kinu. Nakon devet godina meditiranja u hramu Shao-lin(jap.Shorin-ji), Bodhidharmu je počeo posjećivati Hui-k'o(jap.Eka,487-593) poznati konfucijanski učenjak tog vremena,ponosan na svoje poznavanje Budhinog Puta i ugled koji je imao.Na njegovo pitanje o Bodhidharminom učenju,ovaj videći njegovu uobraženost nije izgovorio ni riječi.Hui-k'o je počeo meditirati ispred pećine u kojoj je meditirao sam Bodhidharma,nadajući se učiteljevoj milosti.Vrijeme tih dana je bilo vrlo hladno i padao je snijeg. Hui-k'o je uporno nastavio stajati ispred pećine.Kada je duševna bol postala neizdrživa,Hui-k'o je u očajanju odsijekao svoju lijevu ruku i predao ju Bodhidharmi kao znak svoje iskrenosti. Tada ga je Bodhidharma konačno upitao:Što želiš ? Ne mogu naći svoj duševni mir,reče Hui-k'o. Pokaži mi svoju dušu i ja ću ti je umiriti,odgovori Bodhidharma. Ali,već dugo tragam za dušom i nemogu je naći. Evo ti ! Prekine ga Bodhidharma.Umirio sam ti dušu. Tog trena Hui-ko se prosvijetli.  Gore,Hui-k'o predaje svoju lijevu ruku Bodhidharmi kao zalog svoje iskrenosti.;autor slike je zen redovnik Sesshu Toyo(1420-1506) redovnik Rinzai škole i jedan od najvećih zen slikara Nakon Bodhidharmine smrti Hui-k'o postao je njegov nasljednik i 2.patrijarh chan učenja(jap.zen) primivši pečat svijesti. |
Setsuko Hara,glumica kakvih više nema
 Setsuko Hara rođena je kao Masae Aida 17.lipnja 1920. u Yokohami (Kanagawa prefektura).Prvi je put glumila 1935. sa nepunih 15 godina. Posljednji film snimila je 1966.godine. Dolje,francuski film o Setsuko Hara u dva dijela(15-ak min.) Vidi više o Sestuko Hara Vidi za Sestuko Hara na googlu |
malo starih dobrih Slayera za razbijanje negativnih energija
|
|
14.02.2007., srijeda
prigodni post povodom dana Sv. Valentina
|
Recitiramo stare pjesme Sastavljamo svoje stihove Igramo temari(igra s loptom) Zajedno na poljima- Dvoje ljudi,jedno srce. Ryokan Taigu(1758-1831),zen redovnik Soto škole zena  Kada je Ryokanu bilo 70 godina upoznao je lijepu i mladu budističku redovnicu Teishin(1798-1872),kojoj je bilo 30,i...zaljubio se.U stvari, osjećaji su bili obostrani.Kad je Teishin upoznala Ryokana napisala je slijedeću pjesmu: Jesi li to zaista bio ti koga sam ugledala Ili je ta radost Koju još osjećam Tek puki san ? Ryokan joj je odgovorio: U ovom svijetu snova Mi drijemamo I govorimo o snovima- Snivaj,snivaj,i dalje, Koliko god želiš. Mnogo godina poslije smrti svog prvog učitelja Omoria Shiyoa(umro 1791) Ryokan je posjetio njegov grob i tom prilikom napisao pjesmu u spomen svog učitelja: Stari grob skriven u podnožju pustog brežuljka, Zarastao u gusti korov što nesmetano buja iz godine u godinu; Nikog više nema da se brine za grob, I tek ponekad slučajno prođe koji drvosječa. Nekoć mu bijah učenik,dječarac kuštrave kose, Upijajući znanje od njega pokraj Uske Rijeke. Jednog jutra,,pođoh na svoj samotnički put I godine protekoše među nama u šutnji. Sad se vratih i zatekoh ga gdje počiva. Što da učinim u čast pokojne mu duše ? Izlijevam posudu čiste vode na nadgrobni kamen I tiho u sebi molim za njega. Sunce naglo iščežava iza brežuljka, I ostajem okružen urlikom vjetra u borovima. Nastojim se otrgnuti ali ne mogu; Bujica suza natapa mi rukave. Prije smrti Ryokan je napisao: Što će ostati kao moja baština ? Cvijeće u proljeće Kukavica u ljeti I grimizno lišće Jeseni.  _________________________________________________ Prije sedam godina 2000.godine na dan sv. Valentina vraćeno je sveto ime DINAMO !  |
13.02.2007., utorak
Yasujiro Ozu,Direktor Svemira
|
Ozu je Bog,Otac,Sin i Duh Sveti !Nema drugih osim njega. |
Linda,Linda,Linda
|
Pjesma se zove Linda,Linda,Linda kao i istoimeni film iz 2005. redatelja Nobuhira Yamashite;na vokalu je izvjesna Bae-Du, korejka koja je navodno jako,jako popularna u Aziji(dolje,prva desno)  |
12.02.2007., ponedjeljak
Kuća,Hausu
 Danas ćemo predstaviti jedan malo stariji film. Dakle,teško mi je reći da li je ovaj film luđi od Glamurznog života,nisam imao prilike gledati ni jedan,nadam se da će biti prilike,sadržaj filma se čini zanimljiv,u najmanju ruku.  Film se zove Kuća,snimljen je 1977. Redatelj je Nobuhiko Obayashi. Po žanru je to nadrealistička teen horor komedija o školarkama u ukletoj kući. U filmu još možete vidjeti između ostalog LSD slikovnicu dizajniranu poput voćne torte s glazurom,uz igranje s jezikom nijemog filma,crtića i bajke što god to značilo. Još se tu pojavljuje jedna odrezana leteća glava koja govori,povraća i grize djevojku za guzicu,luster koji ispaljuje zašiljene kristalne ukrase poput strijela, oživjela lubenica,baka u invalidskim kolicima koja jede ljude i zlatne ribice,žvakanje oka,nesreća nakon prelaska bijele mačke preko puta,cura u gaćicama koja se karate udarcima bori protiv napada cjepanica ispaljenih iz kamona,rasplesani kostur,klavir koji jede ljude,lokve krvi,ubojiti jastuci i kuća koja se hrani djevicama... *Izvor:Velimir Grgić,Katane,lignja,bradavice-vodič kroz japanski film,Zagreb,2006.,str.104; |
11.02.2007., nedjelja
Glamurozni život Sachiko Hanai
|
UVOD Da je glupost neuništiva,kao što pjevaju KUD Idijoti,još jedan put se pokazalo točnim.Pada mi nekoliko pitanja u svezi japanskih filmova ("modernih",šatro),kada lik smisli radnju,kako se usudi nekome reći,a da ga ne strpaju u ludnicu ili zatvor,kad već ispriča svojim prijateljima sadržaj filma koji želi snimiti,kako nađe ekipu i novac ?Mislim,tko to dozvoljava ?Japan je definitivno najtoleratnija zemlja na svijetu. Kome nije jasno nek' čita dalje.Dakle,film se zove "Glamurozni život Sachiko Hanai",u originalu:Hanai Sachiko no Karei no Shogai. Redatelj je Mitsuru Meike,ako to nešto nekome znači.Film je snimljen 2005.god. i traje 90 min.Po žanru je aktivistička pinku(od pink,kužite tj.lagano erotski) komedija.  Kratak sadržaj:Djevojka Sachiko doživi susret s kloniranim prstom Georga W.Busha obojenim u američku zastavu i on se želi uvući u njezine gaćice.Razlog:u pitanju je demokracija,a kako je bušman pojam za demokraciju stvari se nameću same po sebi. Nakon teške borbe,Bush uspijeva,uvuče se Sachiko u međunožje,nakon čega ona počinje čitati filozofske knjige,citirati Kanta i Sartrea(vidi Wikipedia za dotičnu gospodu), koristi Noama Chomskog kao afrodizijak,a zatim ševi sve pred sobom... Film još nisam uspio vidjet...nadam se uskoro.Ko je tu lud ?!  Uživajte u insertu ! |
10.02.2007., subota
Sveti zapis bez slova
|
Orošeni su cvjetovi čisti i svježi, Pijev je ptica jasan i svijetao; Oblaci su mirni,vode su modre. Tko je zapisao Istinsku Riječ bez ijednog slova ? Planine su uzvišene,stabla su zelena, Doline su duboke,potoci su bistri; Povjetarac je blag,Mjesec je blistav. Smireno čitam Istinsku Riječ bez ijednog slova. Shibayama Zenkei(1894-1975),zen majstor Rinzai škole  |
08.02.2007., četvrtak
Tokyo,koen(park)
|
|
07.02.2007., srijeda
Danas japanski film na HTV-u
  Mlačna voda ispod Crvenog mosta Akai hashi no shita no nurui mizu Warm Water under a Red Bridge japansko-francuski film srijeda 7.2.2007. u 23:55 sati HRT 1  gore,redatelj:Shohei Imamura(1926-2006) Uloge: Kôji Yakusho("Zaplešimo !"),Misa Shimizu, Mitsuko Baisho, Mansaku Fuwa, Isao Natsuyagi, Yukiya Kitamura, Hijiri Kojima  gore,na slici,Koji Yakusho i Misa Shimizu Sadržaj: Fantastična komedija/drama. Yosuke (K. Yakusho) je nakon zatvaranja tvrtke u kojoj je radio kao arhitekt bez posla i novca te stalno u potrazi ne bi li se negdje zaposlio, na što ga tjera čangrizava supruga. Očajan, jednoga dana pokraj rijeke upozna starog beskućnika i filozofa Taroa (K. Kitamura), koji mu ispriča kako je u mladosti ukrao vrijednu Budinu statuu i sakrio je u kući pokraj Crvenoga mosta u japanskom seocetu. Tamo je, pretpostavlja Taro, ostala do danas, pa bi je Yosuke mogao uzeti umjesto njega i prodati. Yosuke, koji nema što izgubiti, iako pomalo skeptičan u istinitost starčevih riječi, odluči pokušati te u mjestašcu začas pronađe i Crveni most i staru kuću na mostu. U kući živi senilna starica koja umije proricati i njezina atraktivna unuka Saeko (M. Shimizu), koja ima neobičan talent ili hendikep - ispušta galone vode u trenutku ljubavnoga čina. Yosuke je očaran ne samo sa Saeko nego i galerijom neobičnih stanovnika mjestašca, te tu pronađe novi život kao jednostavan ribar… Trajanje:120.min.;2001.god.   |
06.02.2007., utorak
No drama
 Ako je bit cvijet,izvođenje je njegov miris. Seami Jedna od tri najpoznatije i najpopularnije kazališne umjetnosti u Japanu uz kabuki i bunraku je no drama.Kako piše prof.Devide,od svih klasičnih japanskih umjetnosti,no drama je uz haiku poeziju najteže bila prihvaćena od strane zapada.A i danas koliko je zapadnjaka uopće imalo priliku gledati neki komad no drame i koliko je zaista razumio.Imao sam sreću u sklopu Eurokaza 1998. godine gledati pravi no teatar u Zagrebu,i mogu reći da je to bilo nešto najčudesnije što sam ikada vidio.Tada sam znao vrlo malo o Japanu,a ni danas ne znam puno više,ali predstava me jednostavno oduševila. Toliko drugačije od svega viđenog,i tako prekrasno da čovjeku zastaje dah, iako nisam razumio puno.Ali ni japanci sami bez programa i uputa teško mogu shvatiti no, i što se događa na pozornici,jer je tekst za no pisan na staro japa- nskom dvorskom jeziku iz XIV st.  Sama riječ "no" znači "vještina" ili "umijeće".Kao i haiku i mnoge druge umjetnosti, ali ne samo umjetnosti,no drama se razvijala pod velikim utjecajem zena pa je u biti njegov utjecaj nemjerljiv.U no drami dominira suzdržani nagovještaj i sugestija, kao i u haiku poeziji,ali i općenito u odnosima ljudi i komunikaciji samoj.Većina plesova i nisu plesovi u zapadnom smislu te riječi-često se sastoje od samo nekoliko vrlo polaganih pokreta i koraka,koji imaju svoj duboli smisao i značenje što ih upućeni gledatelj neposredno osjeća i doživljava.  Za no dramu koja se razvila u XIV I XV st. i do danas ostala neizmjenjena,zaslužna su isključivo dva čovjeka:otac Yuzaki Kiyotsugu ili Kwannami(poznat i kao Kanami, 1333-1384) i sin mu Yuzaki Motokiyo ili Seami(katkad Zeami,1363-1443).Ovdje treba spomenuti i njihova mecenu,pokrovitelja shoguna Ashikagu Yoshimitsua(1358-1408) bez kojeg no drame sigurno ne bi nikad bilo.Yoshimitsu je bio 3.shogun Ashikaga shogunata(1368-1394) i veliki obožavatelj i zaštitnik kulture,umjetnosti i zen hramova u Kyotu.Dao je izgraditi sebi ljetnikovac koji će nakon njegove smrti postati zen hram Rokuon-ji poznatiji kao Kinkaku-ji tj. Zlatni paviljon  Zeami  3.shogun Ashikaga shogunata Ashikaga Yoshimitsu,za kojeg glasine kažu da je bio ljubavnik Zeamijev osim što je bio pokrovitelj njegova no kazališta;dolje,zen hram Rokuon-ji ili Kinkaku-ji,tj.Zlatni paviljon  * Izvor za tekst:knjiga prof.Devidea,Zen,Zagreb,1996. |
05.02.2007., ponedjeljak
tokyo,panorama,noću
 |
04.02.2007., nedjelja
Zen biseri II
 Učenik pita učitelja pred mnogo drugih učenika:Što je zen ? Učitelj vadi bananu,guli je i jede. Učenik:Da li je to sve ?Zar mi ne možete pokazati još nešto ? Učitelj:Priđi bliže,molim te. Učenik prilazi.Učitelj nudi bananu učeniku:Uzmi i ti malo. Učenik pojede ostatak banane,pokloni se i ode.  Redovnik pita učitelja:Već je neko vrijeme otkako sam došao k vama da me poučite svetom Putu Buddhe,no nikad mi niste dali ni slutnju toga.Molim vas,imajte više razumjevanja.Na ovo mu je učitelj rekao: Kako to misliš,sine moj ?!Svako jutro me pozdravljaš,i zar ti ja ne ozdravim ?!Kad mi doneseš šalicu čaja,zar je ja ne prihvatim i ne uživam li ispijajući je ?Osim toga,kakve još poduke želiš od mene ?  Učenici upitaju majstora:Što će biti s vama poslije smrti ? Poći ću u pakao. Ali,smatra se da ste vi veoma svet čovjek ?! Ako ne pođem u pakao,kako da vam pomognem ?!  Ako imate i najmanju želju postati bolji nego što doista jeste,i ako,makar i najmanje požurite u potrazi za nečim,već tada idete protiv nerođenog. Bankei  Superiorna vrlina nije svjesna sebe kao vrline,i stoga je zaista vrlina.Inferiorna vrlina ne može bez vrline,i stoga nije vrlina. Lao-tse  U zenu nema ničeg što bi se objasnilo riječima,nema ničeg što bi se razglasilo kao sveta doktrina.Trideset udaraca,bilo da potvrđuješ ili niječeš.Ne budi šutljiv niti nesuvisao.  Ne tražite znanje u ovom svijetu,već nađite svoj put osobnog iskustva, discipliniranog mirovanja i prihvaćanja životne situacije u kojoj se nalazite.  Spoznati Budhin Put,znači spoznati sama sebe. Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe. Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu. Dogen,Shobogenzo  gore,učitelj Dogen(1200-1253),osnivač Soto škole zena i najznačajniji zen učitelj Japana svih vremena po mišljenju mnogih autoriteta |
03.02.2007., subota
|
Dai butsu no hanakara detaru tabemakena  Iz nosa velikog Bude izlijeće lasta Issa(1763-1827)  Issa Kobayashi rođen je u Kashiwabari(danas prefektura Nagano),jedan je od četvorice najvećih haiku pjesnika svih vremena.Basho je religiozan,Buson je slikar, Issa je humanist...a četvrti veliki haiku majstor je Shiki. Prof.Devide za Issu kaže:Netko će ga razumjeti i bez komentara i objašnjenja,a netko drugi neće ga razumjeti ni uz komentar i objašnjenje.Kao što bi rekao Bob Marley: Neki ljudi razumiju riječi,a neki nikad neće. Mati mu je umrla kad su mu bile dvije godine.S maćehom se nikad nije slagao. Tukli su me sto puta dnevno,poslije je govorio.Oženio se sa 51 godinom. Prvi sin mu je umro star mjesec dana,a tako i drugi.Kći mu je umrla stara godinu dana. Treći i četvrti sin također su preživjeli samo nekolko mjeseci.Uskoro mu je umrla i žena. Nakon što se ponovo oženio uskoro se i rastao od druge žene.Oženio se i po treći put. Dvije godine kasnije izgorila mu je kuća i iste godine 64-verogodišnji Issa je umro. Čitav život mu je bio jednostavan i siromašan,kao i njgovo ime:Issa znači "jedna šalica čaja".Zbog siromašnog i nemarnog odijevanja dobio je nadimak "sivi čvorak". Nekoliko Issinih haikua: Silni velmoža sjahao s konja pred divljom trešnjom Daimyo wo uma kara orosu sakura kana  Gle,slavuj: nožice uprljane muljem čisti o cvijet šljive Uguisu ya doro-ashi nugu ume no hana Sitna žabice, ne kloni,ne plaši se: Issa je tu,znaš. Yasegaeru makeru na issa kore ni ari "Ovoliki božur" raširivši ručice reče djevojčica. Kore hodo no botan to shikata suru no kana Mali vrapčiću sklanjaj se,sklanjaj se,bjež' ! Ide gospodar konj. Sutzume no ko soko noke soko noke o-uma ga toru Pauci u uglovima, ne brinite; neću vas pomesti. Sumi no kumo anji na susu wa toranu zo yo Od korita do korita pričao sam koještarije Tarai kara tarai ni utsuru chimpunkan *napomena:prvo je korito za pranje djeteta, a drugo za pranje mrtvaca. Izvor:Devide,Japanska haiku poezija,Zagreb,Ljubljana,1985. |
Trojica najvećih
 Tri najveće i najznačajnije figure u japanskoj povijesti bili su političari, državnici i vojni lideri kronološkim redom: Oda Nobunaga(1534-1582), Toyotomi Hideyoshi(1536-1598) i Tokugawa Ieyasu(1542-1616). Njihovi karakteri prikazani su na interesantan način jednom anegdotom: U Japanu postoji jedna posebna rijetka vrsta slavuja koji jako lijepo pjeva. Da bi postigao da pjeva Oda Nobunaga mu je zaprijetio da će ga ubiti, Toyotomi Hideyoshi rekao je da će ga na to prisliti,a Tokugawa Ieyasu odlučio je pričekati dok slavuj ne zapjeva. |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
