Recitiramo stare pjesme
Sastavljamo svoje stihove
Igramo temari(igra s loptom)
Zajedno na poljima-
Dvoje ljudi,jedno srce.
Ryokan Taigu(1758-1831),zen redovnik Soto škole zena
Kada je Ryokanu bilo 70 godina upoznao je lijepu i mladu budističku
redovnicu Teishin(1798-1872),kojoj je bilo 30,i...zaljubio se.U stvari,
osjećaji su bili obostrani.Kad je Teishin upoznala Ryokana napisala je
slijedeću pjesmu:
Jesi li to zaista bio ti
koga sam ugledala
Ili je ta radost
Koju još osjećam
Tek puki san ?
Ryokan joj je odgovorio:
U ovom svijetu snova
Mi drijemamo
I govorimo o snovima-
Snivaj,snivaj,i dalje,
Koliko god želiš.
Mnogo godina poslije smrti svog prvog učitelja Omoria Shiyoa(umro 1791)
Ryokan je posjetio njegov grob i tom prilikom napisao pjesmu u spomen
svog učitelja:
Stari grob skriven u podnožju pustog brežuljka,
Zarastao u gusti korov što nesmetano buja iz
godine u godinu;
Nikog više nema da se brine za grob,
I tek ponekad slučajno prođe koji drvosječa.
Nekoć mu bijah učenik,dječarac kuštrave kose,
Upijajući znanje od njega pokraj Uske Rijeke.
Jednog jutra,,pođoh na svoj samotnički put
I godine protekoše među nama u šutnji.
Sad se vratih i zatekoh ga gdje počiva.
Što da učinim u čast pokojne mu duše ?
Izlijevam posudu čiste vode na nadgrobni kamen
I tiho u sebi molim za njega.
Sunce naglo iščežava iza brežuljka,
I ostajem okružen urlikom vjetra u borovima.
Nastojim se otrgnuti ali ne mogu;
Bujica suza natapa mi rukave.
Prije smrti Ryokan je napisao:
Što će ostati kao moja baština ?
Cvijeće u proljeće
Kukavica u ljeti
I grimizno lišće
Jeseni.
_________________________________________________
Prije sedam godina 2000.godine na dan sv. Valentina vraćeno je
sveto ime DINAMO !
Post je objavljen 14.02.2007. u 19:47 sati.