Večernja izmaglica
Kad mislim o stvarima prošlim
Tako mi izgledaju daleke !
Tokom vremena u Japanu su se razvijala određena načela i izrazi u
kulturi i umjetnosti koji su se reflektirali i na svakodnevni život.
Japanci su tako razvili nedostignuti senzibilitet i profinjenost prema
prirodi i njenim godišnjim dobima,prema odnosima među ljudima,
prema izrečenoj i napisanoj riječi,prema svakoj naoko beznačajnoj
sitnici svakodnevnog života.
Jedan od najstarijih i najkarakterističnijih upravo za Japan je izraz
mono no aware tj. pojam neizrecive tuge svih stvari,osjećaj prolaznosti
svega,koji proizlazi iz budističkog učenja o prolaznosti ovog materijalnog
svijeta.Primjeri mono no aware mogu se naći u jednom od najvećih ako ne i
najvećem japanskom klasiku i prvom romanu u modernom smislu u povijesti
ljudske civilizacije,autorice dvorske dame iz 11. st. Murasaki Shikibu Priče o
princu Genjiju(Genji monogatari),koje su prevedene na hrvatski,zatim u
drugom velikom japanskom klasiku Povijest obitelji Heike(Heike monogatari)
nepoznatog autora,kao i u mnogim klasičnim pjesmama od 31 sloga,poznatim
kao waka.Kasnije je taj izraz prenijet i na neke druge žanrove japanske književnosti,
posebno u haiku poeziji.Utjecaj zena je očigledan i nemjerljiv.Ali ovaj izraz možemo
primjetiti i u kuturi zapada,kao kod Prousta,ili na samom početku filma Spašavanje
vojnika Ryana,kada glavni lik u filmu(glumi ga Tom Hanks) za vrijeme iskrcavanja
američkih vojnika na plaže Normandije bespomoćan gleda kako mu suborci bivaju
ranjeni ili ubijeni.Posebno je duhovno iskustvo satorija(prosvjetljenje) našlo estetski
izraz u pojmu mono no aware.
Pod trešnjom
Čuvari cvijeća se skupiše
Da brbljaju-
Sijedih glava zajedno.
Drugi izraz koji bih spomenuo je sabi.Stručno govoreći sabi je subjektivni element,
duboko zakopan u objektivni element pjesme,ali daje joj duboko bogatstvo
simboličnog značenja.Veliki Basho(1644-1694)o sabi je rekao:
Sabi je u boji pjesme.On se ne odnosi nužno na pjesmu koja opisuje samotni prizor.
Ako muškarac ide u rat noseći čvrst oklop ili na proslavu odjeven u veselu djeću,i
ako je taj muškarac slučajno star,postoji nešto samotno u njemu.Sabi je nešto poput
toga.On je u pjesmi bez obzira na prizor koji opisuje-samotan ili veseo.
Sabi je svijest o usamljenosti i prolaznosti.
Došao sam sam
Umrijet ću sam
U međuvremenu
Danju i noću
Sam sam.
Sengai Gibon(1750-1838),zen učitelj Rinzai škole zena,slikar,
glavni svećenik hrama Shofuku-ji u Hakati na otoku Kyushu,
kojeg je osnovao Eisai Zenji 1195. kao prvi zen hram u Japanu;
Sabi ne znači asketsko podnošenje životne samoće,nego njeno prihvaćanje
kao kreativni poticaj,kao okvir iz kojeg kreće impuls otkrivanja samog sebe
i drugih,kroz pokušaj da se ostvari iskrena i autentična komunikacija sa
svima i svime oko sebe.
Sabi pretvara samoću u osnov duhovnog samorazvoja, u traganju za ljepotom
u običnim,malim stvarima,koje postaje osobno opredjeljenje i smisao života.
Na goloj grani
Šćućuren čuči gavran-
Jesenski sumrak.
U ovoj pjesmi Matsua Bashoa samoća(sabi),skromnost(wabi),tajanstvena ljepota
(yugen) i sjeta zbog prolaznosti(aware) skupljaju se u jedinstveno iskustvo.
Besciljni život konstantna je tema zen umjetnosti;on izražava osobno umjetnikovo
unutrašnje stanje neodlaženja nikuda u bezvremenskom trenutku.Zaboravljena
mahovina na nadgrobnom spomeniku,bambus na vjetru ili usamljeni kamen,izrazi su
najdublje usamljenosti svakog čovjeka,primjeri estetskog ideala sabi.
Sabi u stvari znači "rđa" ili patina.U umjetničkom smislu sabi izražava produhovljeno
shvaćanje praznine svega i vječne usamljenosti svih bića i predmeta u svemirskom
kaleidoskopu.Sabi je trijezni zen pojam stoičkog prihvaćanja te usamljenosti.
__________________________________________________________________
*korištena literatura:
Devide,Zen,Zagreb,1996.
Pajin,Filozofija umjetnosti Kine i Japana,Beograd,1998.
Razić,Zen,G.Milanovac,1985.
Basho,Uska staza prema dalekom sjeveru i druge putopisne crte,
Zagreb,2000.
Post je objavljen 16.02.2007. u 18:41 sati.