Večernja izmaglica
Kad mislim o stvarima prošlim
Tako mi izgledaju daleke !
Tokom vremena u Japanu su se razvijala određena načela i izrazi u
kulturi i umjetnosti koji su se reflektirali i na svakodnevni život.
Japanci su tako razvili nedostignuti senzibilitet i profinjenost prema
prirodi i njenim godišnjim dobima,prema odnosima među ljudima,
prema izrečenoj i napisanoj riječi,prema svakoj naoko beznačajnoj
sitnici svakodnevnog života.
Jedan od najstarijih i najkarakterističnijih upravo za Japan je izraz
mono no aware tj. pojam neizrecive tuge svih stvari,osjećaj prolaznosti
svega,koji proizlazi iz budističkog učenja o prolaznosti ovog materijalnog
svijeta.Primjeri mono no aware mogu se naći u jednom od najvećih ako ne i
najvećem japanskom klasiku i prvom romanu u modernom smislu u povijesti
ljudske civilizacije,autorice dvorske dame iz 11. st. Murasaki Shikibu Priče o
princu Genjiju(Genji monogatari),koje su prevedene na hrvatski,zatim u
drugom velikom japanskom klasiku Povijest obitelji Heike(Heike monogatari)
nepoznatog autora,kao i u mnogim klasičnim pjesmama od 31 sloga,poznatim
kao waka.Kasnije je taj izraz prenijet i na neke druge žanrove japanske književnosti,
posebno u haiku poeziji.Utjecaj zena je očigledan i nemjerljiv.Ali ovaj izraz možemo
primjetiti i u kuturi zapada,kao kod Prousta,ili na samom početku filma Spašavanje
vojnika Ryana,kada glavni lik u filmu(glumi ga Tom Hanks) za vrijeme iskrcavanja
američkih vojnika na plaže Normandije bespomoćan gleda kako mu suborci bivaju
ranjeni ili ubijeni.Posebno je duhovno iskustvo satorija(prosvjetljenje) našlo estetski
izraz u pojmu mono no aware.
Pod trešnjom
Čuvari cvijeća se skupiše
Da brbljaju-
Sijedih glava zajedno.
Drugi izraz koji bih spomenuo je sabi.Stručno govoreći sabi je subjektivni element,
duboko zakopan u objektivni element pjesme,ali daje joj duboko bogatstvo
simboličnog značenja.Veliki Basho(1644-1694)o sabi je rekao:
Sabi je u boji pjesme.On se ne odnosi nužno na pjesmu koja opisuje samotni prizor.
Ako muškarac ide u rat noseći čvrst oklop ili na proslavu odjeven u veselu djeću,i
ako je taj muškarac slučajno star,postoji nešto samotno u njemu.Sabi je nešto poput
toga.On je u pjesmi bez obzira na prizor koji opisuje-samotan ili veseo.
Sabi je svijest o usamljenosti i prolaznosti.
Došao sam sam
Umrijet ću sam
U međuvremenu
Danju i noću
Sam sam.
Sengai Gibon(1750-1838),zen učitelj Rinzai škole zena,slikar,
glavni svećenik hrama Shofuku-ji u Hakati na otoku Kyushu,
kojeg je osnovao Eisai Zenji 1195. kao prvi zen hram u Japanu;
Sabi ne znači asketsko podnošenje životne samoće,nego njeno prihvaćanje
kao kreativni poticaj,kao okvir iz kojeg kreće impuls otkrivanja samog sebe
i drugih,kroz pokušaj da se ostvari iskrena i autentična komunikacija sa
svima i svime oko sebe.
Sabi pretvara samoću u osnov duhovnog samorazvoja, u traganju za ljepotom
u običnim,malim stvarima,koje postaje osobno opredjeljenje i smisao života.
Na goloj grani
Šćućuren čuči gavran-
Jesenski sumrak.
U ovoj pjesmi Matsua Bashoa samoća(sabi),skromnost(wabi),tajanstvena ljepota
(yugen) i sjeta zbog prolaznosti(aware) skupljaju se u jedinstveno iskustvo.
Besciljni život konstantna je tema zen umjetnosti;on izražava osobno umjetnikovo
unutrašnje stanje neodlaženja nikuda u bezvremenskom trenutku.Zaboravljena
mahovina na nadgrobnom spomeniku,bambus na vjetru ili usamljeni kamen,izrazi su
najdublje usamljenosti svakog čovjeka,primjeri estetskog ideala sabi.
Sabi u stvari znači "rđa" ili patina.U umjetničkom smislu sabi izražava produhovljeno
shvaćanje praznine svega i vječne usamljenosti svih bića i predmeta u svemirskom
kaleidoskopu.Sabi je trijezni zen pojam stoičkog prihvaćanja te usamljenosti.
__________________________________________________________________
*korištena literatura:
Devide,Zen,Zagreb,1996.
Pajin,Filozofija umjetnosti Kine i Japana,Beograd,1998.
Razić,Zen,G.Milanovac,1985.
Basho,Uska staza prema dalekom sjeveru i druge putopisne crte,
Zagreb,2000.
Živa bića su bezbrojna - zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive - zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Učenje (Dharma) je beskrajno - zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan - zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Boddhisatve
"Japanski običaji zapadnom čovjeku čine se vrlo čudnim i stranim.U prvo vrijeme čovjek bi pomislio da se nikada neće naviknuti na njih.No,kada se privikne,često ih smatra i boljim od svojih."
Otac Pedro Arrupe(1907-1991),
28.nasljednik sv.Ignacija
Loyole i vrhovni poglavar
Družbe Isusove,podrijetlom
Bask,djelovao u Japanu
27 godina(1938-1965);
objavio knjigu "Taj nevjerojatni Japan",
Zagreb,1978.
"Zanimanje za Japan na Zapadu posljednjih desetljeća je upravo simbol snage onih ljudi Zapada koji se ne boje da će izgubiti vlastitu individualnost ako upoznaju i druge vrednote pored onih koje su stvorili njihovi preci.To je zanimanje pored ostalog i jamstvo da se Istok i Zapad mogu razumjeti i da će međudjelovanjem i razmjenom onog što su stvorili i jedan i drugi postati bogatijim ne samo što se tiče materijalnih dobara nego i spiritualnih, jer i ovdje i Istok ima što pokazati Zapadu,kao što je i Zapad imao što pružiti Istoku."
prof. Vladimir Devide
Photo by Satokica,2007.,9.svibanj;
Kumagaya-shi,Saitama-ken;
Vidi dolje
Kimigayo, japanska himna
Izvodi:Yuki Koyanagi
(na klupi Japana sjedi Ivica Osim
protiv Trinidada & Tobaga 2006.) i
Lijepa Naša,
Nurnberg,18.lipanj,2006.