JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
31.10.2006., utorak
uz ovo sunce...
razmisljas... i znam da ti je toplije... i znam da ti je hladnije... i da ti je teze... al osmjeh it viri... iz ociju... i da razmisljas o daljini... da si u guzvi... da ne vidis sve... i da provjeris mobitel... al ne znas... da iza mog osmjeha stoji ono , nesto , daleko... sto bi mi jedna osoba koja kaze ono sot ja mislim kaze "nit ne znaju kako dobro glumim".... |
davno iskopana prica...
cistio sam disk... i otvorim ovo... da li da pocistim ili ne... ovo je bilo u fajlu od 2003. gofdine pod nazivom... "samo da ne bude ovako.txt" su sjedili skupa njegove noge na stolu, njezine pod sobom... gledaju neku emisiju... koju mislim da ni on sam ne zna... tupi pogled se kaci za kutiju i likove u njoj... da ne skrene u desno... "idemo vani?" pogleda ga ... "pa gledam tv.." odvraca tek ga pogledom okrznuvsi.... "aha.... pa nije nesto zanimljivo... " "a rekli smo da cemo malo vani neki dan... " "ali ne danas... " on polako slike u kutiji zamjenjuje slikama iz sjecanja... za stolom se sjedi u drustvu... svi pricaju , ona je povucena... "kako ti je cura pametnaaaa" kaze mu frendica dok su se nasli z asankom i dok su narucivali... "samo malo tiha..." dodaje odmah na uho... "ma je, ali eto ne mogu svi pricati..." odvraca on njoj u uho... nose hrpe pica on sjeda opet pored nje , ona mu hvata ruku i stisne malo... on se nasmijesi i krene je poljubiti... "nemoj vidis koliko ljudi ima...." sapne mu on je pogleda i okrece se drustvu.. "a sad se svi okrenite da s epoljubimo...." kroz smijeh kaze.... svi ga gledaju i pocinje smijeh... ona crveni, uspravlja s ena stolcu... naslanja ruku i tijelo na njegovo rame i prislanja se njegovom uhu "radje bi da si mi onako slatko saptao kao Veri(nazovimo tako frendicu za sankom) " izgiba s emom poljupcu.. da bas je vazno da pogleda kako joj stoji carapa... okrecem se i nastavljamcavrljati dalje... njezina ruka se poslije nekih pola sata sama vraca u gnijezdo sacinjeno od mojih ruku... vraca se u kafic.. otpratio je nju kuci jer je 'boli glava a i buka je velika' mislio je otici kuci ali jednostavno nije bio za samocu svoje sobe... i znao je sto ce cuti poslije... i znao je sto ce on reci.. i sve je znao, ali opet j eotisao... jer je nju boljela glava.... u rano jutro zvoni mob "heeej gdje si idemo na kavu? " "pospan, lego sam u 5" "sta si radio??????" "pa vratio sam se poslije u kafic..." "aha.. kod Vere?" "da bas kod nje" brecnuo se..."i ludo smo vodili ljubav cijele noci i onda sam iscrpljen pao u krevet" "samo sam se salila..." tihi glas je rekao poslije nekoliko trenutaka... "i ja..." rekoh vec razbudjen i bunovan... i srdit.. jer je vec sve znao... "ok.. onda se ne vidimo na kavi?" "ma vidimo se... " nije mogao protiv sebe, ipak ju je volio... "samo mi daj malo da dodjem k sebi" "nezelim ti biti na teret, samo se naspavaj..." "ludice , radje bi pio vodu s tobom..." "a kavu? " "a i nju..." nasmijao se... okrenuo je pogled na desno ona je jos sa nogama pod sobom gledala tv i naprcila nosic... jos uvjek ju je volio... i onda je opet pao u misli... otvorio je vrata kafica... malo ljudi je ostalo... samo najtvrdokorniji.. za stolom su bili samo VEra, Vedran i neka cur akoja se druzial a nsjim ali on oj nikako nije mogao zapamtiti ime... "vratija se Simeeee" rekla je Vera i gurnula mu casu punu poznate tekucine koja tako lako klizi niz grlo... okrenual se prema dvojcu... "izvolite platiti rundu..." njezin decko i frendica su se samo pogledali... "sta je bilo? " pitao je.. "pogledaj na stol..." pogledao je na stolu su bile cigarete, upaljaci, pepeljara i 4 case "a nekog ste cekali?" "da, tebe " nasmijala se... "rekla sam da ces se vratiti... ali mi ovi nisu vjerovali..." pogledao sam ih... Vedran i cura su bili pospani... "ajde ljudi idemo ... zivost.." rekoh i nazdravih... lijeno su digli case i otpili tek malo dok su Vera i on popili naiskap... narucili su novu rundu dok se dvojac bunio... pogledali smo se.. "a da vi odete spavat? ja cu nju pazit.."namignuo je Vedranu... "pa mogao bi..." usiljeno s enasmijao... "idemo? " okrenuo se curi koja je skoro pa spavala... "idemo "rekla je brzo poljubac za laku noc i oni su nestali za minutu , dvije... "a sad mi nastavljamo..." podigoh dva prsta i konobar je sad znao sto mora nositi... "da li ce te i dalje po tekili? i to ovoj ili po nekoj drugoj? " rekao je konobar.. "samo ako je jeftinija..." rekose u isti tren...nasmijali su se.. "ma kosta isto..." odmahnu konobar... "onda ne pitaj nego samo nosi..." polako se vrijeme topilo.. kazaljke na zidu iznad njih okretale su se neminovno i brzo... brzo za njih... jer iako su se znali samo nekoliko mjeseci... o svemu su mogli pricat.. i o svemu su i pricali... kao da se znaju od vrtica.. "nego nemoj se ljutiti... "rece ona ustade i sjede za stolac do njegovog... "ali ova tvoja... mani se toga... nije to za tebe..." pogledao sma je... "a sta ej za mene? " "ma znam da je volis... ali ... " "ma kad smo kod toga.. ni ovaj tvoj.. nije bas..." nasmijao se... "a znam, jebiga... krpam se... " rece ona kroz grohotni smije... "kao i ti , samo neces priznat..." rece naglo se uozbiljivsi... "a sta cemo? " pogledao sam je uzevsi casu.. "bas to.. idemo pit " i onda smo prosli sve vazne stvari u nasim zivotiima... tada vaznim.... sa osobom koja ga je u mjesec dana upozanala bolje nego itko u tako kratkom vrmeneu... pokret sa strane ga je prenuo , ona je ustala i krenula bez rijeci u sobu... opet bez pozdrava i poljupca... a on j eostao zamisljen.. 'zasto onda nije vjerovao jednom savjetu..' ispruzio je noge, i zavalio se u trosjedu dok su kroz kutiju prolazili neki pejzazi |
da ne poremetim dan...
ovo sam napisao iza posta ali prebacio da se objavi u utorak... samo da se podsjetim... da napisem post o tome.. kako ljude vezuju ili slicne sudbine ili slicne nesrece ili slicne tajne |
30.10.2006., ponedjeljak
i za kraj..
dok se spremam doma... kraj one kave.... miris njezine koze , pomijesan sa kokos kockama na stolu.... "uzmi jednu..." ponudila me... "ali smao jednu..." rekoh i pogledah u kocke.. nisam je smio pogledati u oci.. jer bi znala da je tog trenutka mogla mogla od mene traziti sve sto zeli... a ne da mi jos ponudi.... uzela je jednu kocku.. i prinijela mojim usnama... bile su malo prevelike, taman da ostane malo i z anju... znala je to... ostatak je ona uzela uz podsvjesno lizanje prstiju da ih ocisti... "ali sad ce ti kava gorciti... poslije slatkog..." bila je zabrinuta... "sreco... ma da je otrov...." nasmijao sam se..." a i...." osmijeh mi je bio od uha do uha... 'onaj njegov zarazni smijeh' voljela je reci... prosao sam prstima po njezinoj kosi... igrajuci se kao klinac... pomaknuo sma kosu sa njezinog vrata i umjesto kose na nj polozio poljupce.... i usne... polako , ne dizuci usne sa vrata dosao sam do uha... i tiho sapnuo... al' taj sam ukus odnekud znao: probao sam jednom davno divlji bagrem. trgla se i zagrlila me... cvrsce... podigla pogled... i pogled je bio isti onaj dugi pogled koji moli da je kradem... i da ukrascu te moja mila... dobro pozant zvuk vode koja vri... ustala je .... spremila kafu... "da... znam... sa mlijekom , hoces i vodu? " pogledala me i nasmijala se... "ili samo s mojih usana? " dodala kad je vidjela osmjeh .... "sve znas..." dodao sam tiho... "odnekud..... " ... i sad je pocelo svirati... Gde god je stao taj rulet beše premija. vrijeme da se krene... lijepo mi snivaj... |
i jos jedna...
kad je bal... ovo mi je bila prva pjesma koja pocela da svira sad dok upalio na poslu winamp... sto reci... nista tu sam pjesmu prvi put cuo na ono cuvenom na ovom blogu koncertu Merlina na Sloveniji 2 gdje su njegove govore izmedju pjesama titlovali... mislim stvarnoooooo Merlin - Umri prije smrti ne sjecam se imena tvog ni kad sam zadnji put ti poklonio stih al' necu da budem dio tog ne mogu ja nikad vise biti jedan od njih umri prije smrti govore mi ljudi dok jos nije prekasno kad tijelo zadrhti zamagle se puti pa sve postane opasno ne sjecam se dodira tvog ni kad sam zadnji put osjetio slast sve mi je to darovao Bog da probam strah i nemir koju nosi strast pa da i ja zapjevam kome trebam kao onaj svirac da se predam umri prije smrti govore mi ljudi dok jos nije prekasno kad tijelo zadrhti zamagle se puti pa sve postane opasno hajde i ti zapjevaj kome trebas kao onaj svirac sav mu se predaj umri prije smrti govore mi ljudi dok jos nije prekasno kad tijelo zadrhti zamagle se puti pa sve postane opasno |
i pjesma dana...
Zabranjeno Pušenje - (Dok čekaš sabah sa šejtanom, 1985) - Djevojčice kojima miriše koža Uzalud glancaš svoje špicaste cipele Uzalud otkopčavaš zadnje dugme košulje One se neće nasmijati na tvoje loše folove Neće se osvrnuti na tvoje dobacivanje Možeš im lagat' da ti je babo direktor Ili da si treća godina prava One će znati da si niko i ništa Običan uhljup s Koševa I opet ćeš teturati uz memljiv zid Na iskrivljenoj česmi oprat ćeš lice Sjest' na pločnik, zapalit' cigaru I gledati na drugu stranu ulice Sa one strane ulice stanuju djevojčice Kojima, kojima miriše koža One vole frajere koji nose bradice I čije ih riječi ostave bez daha Koji nikad ne prave belaja Koji nikad ne psuju Alaha Ne znaju one da ti je srce Veće neg' u tog bradatog gmaza Nikad ti neće pružiti šansu Ne poznaješ dovoljno efektnih fraza I opet ćeš... Sa one strane ulice stanuju djevojčice Kojima, kojima miriše koža 'Alo dobra? -Dobra riba, dobra riba 'Alo dođite vamo ej, šta se okrećeš 'Alo dođi mala, pusti njega, pusti ga -Nemoj bolan matere ti -Nemoj bolan znam frajera.. Najgore mi je kad dobra riba s levatom hoda... Jel ti rod? Jel ti rod!? -Što moraš svaki put zakuvat kad izađeš Ne kažem ja, vidiš da s levatom riba hoda -Pa šta ima veze 'Alo mačak, čestitamo... -Što je bolan diraš ...čestitamo, jesmo se, jesmo se Što ih nebi pustio, koda bi one mene nepustile Joj Moke... |
iz kuhinje se cuo...
zvuk vode koja je polako nestajala iz dzezvice... (e sad kako se to zove nemampojamja zto zovem dzezva) dok sam u sobi gledam kako joj oci sijaju kao u macke po noci... samo me gledala.. i pogledom lagano pozivala k sebi njezin krevet, malo tijesan za dvoje... cini mi se u prvi tren... polako joj prilazim... pruz aruke prema meni... hvatam ih i ljubim prste.. i sake... i polako uz ruku.. preko ramena i vrata... do usana... a moji prsti se sad igraju kao da su djeca a njezino tijelo plstelin iz koje nastaju najljepse figur ekoje roditelji cuvaju godinama poslije "mala... "sapnem na uho... staje kao ukopana.. "sto je?" "ma nista... samo sam htio reci kako ti lijepo mirise koza... kao da je pusenje tebeimalo u vidu dok su pisali pjesmu" "ti si ludd" smije se i ljubi jos jace... "nemoj me izludjivatiiiii , mali igras se vatrom.... " gleda me u oci dok su zjenice rasirene i gleda me ... zatvaram oci... sad je tu.. ne moram se vise bojati da dok cu otvoriti oci nje nece biti tu... otvaram oci i provjeravam... da tu je... od uzitka gricka usnice... mazim je... a ona polako klone na mene.... 'ne zelim da prestane..ovaj trenutak...' razmisljam u sebi.. gleda me.. "ni ja ne zelim da prestane...." cita mi misli... opet... zasto se cudim vise... "a ja..."... "bi sad kavu.." zar ne dovrsava moju recenicu i smijesi se... osmjeh govori sve... "ajde ... " "a smijem li gledati predstavu o "goloj kuharici" ?" kazem dok je gledam kako brzo nestaje u kuhinji... "ako me stignes praitti" "ajde..." sjedam za stol.. i gledam kako vjesto ponovno stavlja vodu... sjeda mi u krilo... grli me... "e ovo je ono sto mi je najvise falilo.... " kaze i nasloni glavu na rame... |
sunce se..
osmjehivalo kroz veliki prozor... ja sam sjedio za stolom... trebao sam raditi... ali pogled mi je samo lutao .. preko asfalta... i trave koja je bila prosuta srebrom rose... auto je dolazio... ali vec pola sata me je svaki auto trznuo... sad sam odlucio da me svaki auto nece tako trznuti... i onda jedan auto prolazi... i neobicno.. krajickom oka skuzim da ovo nije obicni auto... da se ne ponasa kao i svi drugi... ovaj se cak i zaustavlja... vrata s eotvaraju... vidim kako topli zrak iz auta izlazi van i pretvara se u paru koja nestaje polako... sanjiv pogled... razigrana kosa... vidljivo pokusana biti umirena cesljom... i osmjeh koji grije ... gledam u oci... oci koje polako gledaju ispred sebe i onda kroz staklo promatraju sve... zastaju na meni i nasmijese se... "decki imamo pauzu ..ovo ce potrajati jos malo... " svi unutra me gledaju "ok idemo na kavu..." "ma ne.. vidimo se kad ovo zavrsi.. vi se samo zvrcnite... moram naci smjestaj... " smijesim se... izlazim van.. osmjeh mi na usnama podrhtava... ne od zime... gledam je... bijeli vrat izviruje iz debele rolke (to je onaj dzemper sa onom kragnom koja se navija(rola) pa je toplo..) "bok... " kazem i gledam u oci... "bok... jesi li za kavu?" "pa moze... bas bi popio jednu ... domacu..." smijesim se.. "znam pravo mjesto za to..." rece i nasmija se... dok mi j epokazala da sjednemu auto... sjeli smo .. voznja je krenula... zasustavljamo se ispred zgrade... ona izlazi ja je pratim.. na vratima zgrade u haustoru stajemo da ona otkljuca.. stavlja kljuc u bravu i onda se okrene... "e ovdje nema gledatelja.." i samo me blago zagrli i poljubi .... ulazimo u stan... prevruce je.. sunce sija bas u kuhinji... sjedam za stolac.. ona stavlja vodu za kavu.... i polako prilazi i sjeda mi u krilo.. njezine ruke se ovijaju oko mene... a usne se stapaju s mojima.. "evo kompletna usluga... " i zacas se temperatura u kuhinji dize do usijanja... i njoj je vruce skida rolku.. sad znam zasto joj je bilo hladno.... privija se uz mene... dok moje ruke prelaze po njezinim golim ledjima... a usne kao vampirske ne odvajaju od njezinog vrata... "a da ugasimo kavu? pokuht ce se voda" smijuljim se... "aj ti... ja ne zelim ustat.. neka se pokuha.. to je samo voda..." smije se dok me jos njeznije ljubi... .... |
29.10.2006., nedjelja
ispraznjen...
samo pjesma dana ... Djordje Balašević - Saputnik |
27.10.2006., petak
ovo je trebalo biti objavljeno jucer... ili kako je na putu..
jucer nisma mogao zaspati... od umora sam samo buljio u mrak nepoznati krevet, nepoznata soba.... zamor iz hodnika me samo podsjeca... na to kako sam daleko od tebe... od tvojih rijeci i glasa ... dodira.. i onih leptirica.. koji su tu uvjek dok te vidim... i svaku noc dok pozelis laku noc... i onda znam da se ne smijem naljutiti na sebe na tebe... i znam d aje najpametnije da te izbacm iz misli.. da mislim samo na sutra.. i da te nikad vise necu vidjeti.. ali nemogu to obecati, smao zato sto nemogu obecat da cu ikad opet ne sklopiti oci jer si u njima izrezbarena ... i tvoj osmjeh , i pogled... i nemirni potez rukom preko usana.. i po kosi.. i zatvaram oci.. gledam kako koracas prema meni... i tvoje ruke postaju ovaj topli prekrivac... koji mi polako donose onaj mir koji samo u tvom drustvu imam... osmjeh koji samo tvoje rijeci izmame... mir u dusi koji samo tvoj dodir napravi dok poravna sve nemire u mojoj dusi.... i budim se... miris svjeze ubranog cvijeca mi golica nozdrve i ja se lazem kako je to miris tvog sampona... |
i pjesma...
kad vec pisem.. ova pjesma mi je sad zasvirala... mislim volim ja ovu pjesmu jako... puno me podsjeca na neke osobe... i onda skuzim... ima nekih ljudi koji su u mom zivotu stalno... vilo... za tebe... Dejan Cukić - Tvoje oci Tvoje oci moje misli jednim pogledom prepoznaju. I kad zelim da precutim, one sasvim lako doznaju. Tvoje oci znaju sve, njima reci nisu potrebne, kad me crne misli posete one osete. Tvoje oci retko grese, njih je nemoguce zavesti. One znaju kako disem, ko cuvari moje savesti. Tvoje oci znaju sve, njima reci nisu potrebne, kad me crne misli posete one osete. Tvoje oci znaju sve, njima reci nisu potrebne, kad me crne misli posete one osete. Tvoje oci znaju sve, njima reci nisu potrebne, kad me crne misli posete one osete. Njima reci nisu potrebne, tvoje oci znaju sve. |
i pjesma dana....
Djordje Balašević - Jos jedna pesma o maloj garavoj Citav zivot jurile me plave, sve neke iste kao kopije E, moje plave, dosle ste mi glave, dosadne krvopije Citav zivot jurile me buce, i stizale me uvek, bestije Rumene buce, im'o sam vas tuce, sad bi nesto resije 'Ocu jednu malu garavu, crnu kao braca Arapi Da joj krene sav na carapi kad je poljubim 'Ocu jednu malu garavu da je gricnem kao jabuku Da mirise na mom jastuku kad se probudim Citav zivot jurile me blonde, al' od sad cu bolje paziti E, moje blonde, sve ste anakonde, drazesni paraziti Citav zivot jurile me svetle, i skratile mi isti primetno Ne, necu svetle, svetle jasu metle, 'ocu jednu s pigmentom 'Ocu jednu malu garavu, crnu kao braca Arapi Da joj krene sav na carapi kad je poljubim 'Ocu jednu malu garavu da je gricnem kao jabuku Da mirise na mom jastuku kad se probudim Citav zivot jurile me takve, sve neke iste k'o iz fabrike E, moje takve, da me niste takle, krvolocne barbike 'Ocu jednu malu garavu, crnu kao braca Arapi Da joj krene sav na carapi kad je poljubim 'Ocu jednu malu garavu da je gricnem kao jabuku Da mirise na mom jastuku kad se probudim 'Ocu jednu malu, malu, malu, malu garavu, crnu kao mrak na tavanu Da me greje kada zaveje, da se ne budim 'Ocu jednu malu garavu, crnu kao braca Arapi Da joj krene sav na carapi kad je poljubim ovo ide... daleko :) ili blizu.. zavisi kako mjerimo razdaljine... |
26.10.2006., četvrtak
filozofija....
o kojoj pjevaju.. e sad ne znam koji jel dalmatinici ili hercegovci ono u se , na se, i poda se... i ot je ono bas pravo... po cemu se ljudi vode---- i vidim da se ljudi iako deklarativno kunu u nesto drugo zapravo samo po tome vode... isto kao sto svi psuju po narodnjacima... a dok izrecitiras stih od Tome zdravkovica svi svrsavaju... jer ne kuze... da nisu svi ljudi isti... samo su porivi svih ljudi isti a jedan preovladava... onaj da budes sretan a svi ljudi imaju drugaciju definiciju srece da ih svi vole da sto vise partnera okrenu na ringispilu zivota... da mogu uvjek stati i reci "vidis kako sam vrijedna, koliko ljudi pati zbog mene" da se kupaju u lovi da glume zrtve da mogu hodati ponosno okolo.... da mogu vidjeti cokoladu i kupiti djetetu istu bez da se brinu da li ce dovoljno love poslije ostati za mlijeko da je ziv da je zdrav da voli ... ... ... ima toga sami upisite sto zelite... a ja? otkrio sam da sam se negdje usput izgubio... da mi je osmijeh ostao negdje na nekom chiviluku da sam umjesto njega kao kaput obuku neku brigu da nekome ne stanem na put .. da se neko ne naljuti na mene al to niej moguce... uvjek ce se naci netko uvrijedje i povrijedjen mojim postupcima rijecima... bilo cime... a vise nemam snage za sve to... i ovaj post mi previse snage oduzima... samo s ezelim smijati... opet... onako... kao prije... nije me bilo.. inece me biti jedno vrijeme... zasto? totalna praznina me ispunila... i to ne ona koja daje mjesta da se dusa napuni vec ona koja se smjesti i spusti kao magla u kotlinu... i zato se opet polagano vracam... u normalu valjda... :( pjesma dana... nema znacenja :) stvarno... od jutra je pjevam... bila na radiu jutros... na zeljama i pozdravima... i od onda.. ne izlazi sa usana.. Valentino - Zaboravi moj broj Ti dolazis ovamo sa njim ruka je u ruci,ljepsa si no ikada pre lica nam govore,tvoje oci trze mene misli su nam iste znam zasto zalazis u moj dio grada jer nocima,nocima ja cekam san ovaj je grad mali za nas ne zelim tvoj pogled i prezirem glas prekino sam veze,navukao zavjese zaboravi moj broj,ostacu svoj ljudi pricaju da izgubila si volju al nemoj mu se predat do kraja bar nam toliko dugujes,sjecanja su na tebe tako jaka i imaju moc daj da ispijem jos jednu na iskap jer takav sam ne volim,ne volim noc ovaj je grad velik za nas ne zelim tvoj pogled i prezirem glas prekino sam veze,navukao zavjese zaboravi moj broj,ostacu svoj |
23.10.2006., ponedjeljak
Valentino - (ValentiNo 5, 1989) - Dovidjenja, dovidjenja Gdje ce ti dusa, nocas mila reci mi Gdje ce ti dusa, u raj nece vjeruj mi Zastava na pola je za te spustena Soba prazna bez tvog osmijeha, bez tvog koraka Sam sa sobom samujem S tvojim pismom umirem Ref: Dovidjenja, dovidjenja Bog te cuvao pisem ti srcem svim, svojim suzama neka druga zena grijat ce moj dom al' da je volim k'o tebe nikada. Sve, sve bih dao da se vrate kazaljke Da te ponovo upoznam jedne kisne nedjelje Ne bi vise cekala, ne bi brinula Bila bi mi kraljica, jedna jedina Al' kad se spuste zavjese Kajanje ne pomaze Ref: Dovidjenja, dovidjenja... a sad bih mogao i kuci... ras3,14zdjen i napola lud... sa mobitelom u komadicima.. |
isasvim neuobicajena kava....
zvonjava sata... zvonjava mobitela... polako otvaram oci.. usobi dobro poznat mrak... po noci ne mogu zaspat dok je svjetlosti... a prokleta lampa na banderi svijetli cijelu noc... gledam ... ima jos vremena... zvoni telefon... "dodji...." gledam s nevjericom u ime na mobitelu.." "spava mi se..." "znam i meni... zato te i zovem.." "ma kako znas??" "znam... znas kako smo isti... " kroz nekoliko sklapanja ociju vec sam kod nje... otvara vrata sanjiva... "ti si luda... zasto si me zvala..." "treba mi rame za zaspat..." "i to mi sad kazes? ponio bi pidzamu.." smjeskam se... "pa nikad nije kasno...." gledam na sat... reakcija kao sto je ona u "mi nismo andjeli od tipa koji stalno gleda na sat izostaje jer mi oci ne dopustaju to... "znas zasto sam te zvala?" "znam.... predobro..." smjeskam se... ulazim u sobu ... krevet je izguzvan od nesanice.. ali topao od nje... lijezem u krevet.. ona dolazi... vec me opet hvata nesanica od neispavanosti... uvlaci se pod misku... glava pociva na ramenu.... a moja ruka oko nje.... sklapam oci.... "da... tako te volim..."sapcem dok tonem u san...sa slatkim teretom... dok ljubim u kosu i moje usne ostavljam da je cuvaju.... budim se... izgubio sam pojam o vrmenu.... noc? dan? godina? nje nema... osvrcem se po sobi.. ne nisma sanjao kod nje sam.... ali nje nema... ustajem iz kreveta i razmisljam 'sta je ovo bilo....nije valjda smao san...' otvaraju se vrata... ulazi natraske.. samo u prevelikoj majci u kojoj spava... okrece se ... da .. mislio sam se.. smijem se.. "pa ko se meni probudio???" "a ko je meni skuhao kavuu??" dodaje mi salicu... "evo kave.. obecala sam..." srcem kavu.. hladno mlijeko... mmmmm "e da... " pocinje dok sjeda pored mene i stavlja jednu nogu ispod sebe na sjedne na nju.. "reci sreco.." "cula sam te..." "u snu? pricao sam nesto? " "nisi... " "nego?" "jos si bio izmedju jave i sna.." "a sta sam reko..." "nista osobito ali imam odgovor na to...i ne pravi se plav..." nasmijal ase i malo odpila kavu, njezina je bila s toplim mlijekom.. jer se iz salice uzdizao oblacak miomirisa... "i koji je odgovor na moje ne sjecajuce pitanje? "nasmijao sam ... "i ja tebe isto tako .... " i cmoknu me zvucno.... ostatak kave... smo popili u tisini... uzivajuci u toplini... sobe, kave... nas... |
ranojutarnja kontempliranja...
daklem.. volim gledati one "serije za mlade" koje su ujutro.. daklem onaj one tree hill, i oni drugi.. neki bilo koji i sad ja gledam jucer... i neka teta cuva klinca od 17 i nekog manjeg ali ona zivi sa frendicom i dva frenda... oni su svi komadi... sto bi rekli ja bi tetu odmah pozvao n akavu ;-))) ali kao taj klinac prenoci negdje sa nekom curom i onda ovi decki ono "yess , samo tako ..good boy" i slicno a teta se prenerazi... pa ode kod klinca.. i onda krene "pa mi cure imamo neka osjecanja, neka ocekivanja... ona ti je poklonila najveci poklon koje njezino tijelo moze dati.." a ja je gledam i razmisljam "hebote al sereeeee.. " pa kakva su to razmisljanja... kao da mi samo zelimo da okrenemo sve sto ima suknju a onda ono najveci poklon.... mislim hej... jel veci poklon 3,14cka ili srce??? ajde recite mi to... ako se cura ponasa kao da joj je najveci posjed ono "down south" a ne ono "up north" (e ovdje mislim na srce i pamet, da nebi bilo zabune..) pa mislim kuda to ide... i stvarno... kuda ide ovaj svijet.. u OTH sam bar vidio da se sve ipak vrti oko ljubavi jer su koliko god se vodali okolo svi bili vodjeni srcem... a u ovoj seriji.... svi vodjeni necim drugim... ma moralni pad... ne nam sto drugo reci ... eto poslije puknem i pjesmu dana... ali ovo sma od jucer gutao u sebi... mislim zar niej vaznije cista srca prici nekome nego cistog.... organa... (a lijepo sam se izrazio) |
22.10.2006., nedjelja
skica...
pogledoa sma na sat... 'opet kasni....' uz uzdah ciji sam zvuk smao cuo duboko u sebi premjestam se i sjedam u stakleni kut odakle mogu vidjeti odakle ce doci... konobarica vec drugi put dolazi i pita "opet s mlijekom i voda?" Pogled lagano dizem prema njoj, prelazim preko uskih trapki i crnog topa na kojem se odmara plava kosa. osmjeh i polako zatvaranje ociju i kao odovor njezin zvonki glas "Znaci moze, nego.. da za 15 minuta donesem isto?" "kako to mislis?" Sad vec potpuno koncentriran gledam u nju... iako mi kosa pogazuje kao da sam se probudio maloprije, kao sto nisam... "znaci tako ti se privlaci pozornost.."nastavila je brzo"pa lijepo sam pitala" "ma kako? pa necu popiti kavu tako brzo.. ili tako sporo.. a mozda iu odem za 15 minuta" "ma neces, ona koju cekas dolazi uvjek bar pol sata poslije tebe, i ti je uvjek docekas sa osmjehom" pogledao sam je ... "nije sad bas tako..." pogledao sam je... "A sto inace radis dok ne cekas nju?" "pa onda obicno cekam nekog drugog..."nasmijao sam se... "Ti???" rekla je kroz smijesak i naslonila se na stolac od susjednog stola "pa ti bi jos cekao avion.." Pogledao sam je, uz lokaciju gdje se nalazio, onaje bila glavni razlog mog dolaska tu... ona i ona.. jer je uvjek bila nasmijana.. i uvjek je radial izgleda.. "Ti znas da izgled vara? Mozda samo sad cekam nekog ovdje pod oizgovorom da bi tebe vidio.." skuzio sma sto sma rekao i prasnuo u smijeh...ona mi se pridruzila... "ogledala se oko sebe, bili smo sami .. "paaa ako nikog ne cekas.."rekla je dok je lagano klizila na stolac do mene "mogli b s ebolje upoznati.." "ja sam tvoja_najdraza_konobarica, a ti?" "ja sam JJ" "cudno ime.." "pa i tvoje je..." rekao sam i nasmijao sam se... "ali .. znas.. danas slucajno cekam nekoga..." "a znal asam .. ovdjese pojavite vas dovje uvjek u paru...i to sa onom lijepom damom..." rece i polako poce da ustaje.. bas u tom trenutku na vratima s epojavila ona i lakim korako, obucen akako smao ona zna, u nesot sto je znala da volim.. i da ludim za njom u tome.. a opet tako nonsalantno i obicno.." Polakoje usne razvukla u osmjeh, pa pogledala mene pa Ivu i osmjeh joj se jos malo razvukao prepoznao sam onaj diabolicki dio u njoj... "ooo.. smetam?" i ravno u oci pogledala konobaricu, koajaje zbunjeno spustila pogled "mmaa nnee" promucala je , "samo sam cekla narduzbu." "hej , ne pravi se" nasmijala se sad od srca.."on je takav.. nemozes si pomoc... oces njegov broj, on je inace sramezljiv.."nasmijal ase pogledala u mene pa namignula njoj .. "a necu dobiti pusu?" i napuci svoje usne kao dijete.. poljubio sam je.. i zagrlio.. njezine ruke su se zavile oko mene i prolazil ekroz mene kao kroz zrak.. sve do srca.. jako dobro je znala kako djeluje na mene.. "Daj i meni sto i njemu... "okrenual se poslije prema sanku..."i hvala ti sto si zagrijala stolac.." nasmijesila se i takla joj ruku.. "ne ljuti se, ali obozavam ga zezat, a on je samo jako otvoren.. ma tko ga nebi volio..." rekla je prosavsi mi prstima kroz kosu... neugodnjak koji mi ona zna narpaviti ne moze nitko.. i to samo zato sto zna kako pogoditi.. i gdje... "ludice.. ne srami seee , samo te hvalim.. moram nekom.." "ludica ce te jednom izdevetat" nasmijao sam se osjecajuci kao mi obrazi bride "tomu s ei nadam" namignula mi je... i poljubila njezno .. streso sma se.. "opet tako djelujem na tebe?" nasmijesila se znajuci dogovor unaprijed... "da..." rekoh i spustih pogled na stol gdjeje moja prazna salica stajala "hej neces se ljutiti ako mu sjednem u krilo?" opet se okrenula prema konobarici... "ova s samo nasmijesila i skrila iza aparata... "vise me volis zahebvat.. nego kruha jest" "da ali samo tebe... i bez prefiksa.." "uskoro sam j ecuvao i njezina topla bedra su me grijala... "a jesi koscataaaa" nisma izdrzao... "ma nisammmm , smao tako sjedim.." "a jesi debelaaaaaa" nasmijao sam se... "ma mršššš" nasmijala se ,"sam si to cekao.." "jesam" priznah pokajnicki... sa osmjehom od uha do uha.. "a kad bi znao sto nosimmmmm" sapnula je dok je ruku stavila oko mog vrata... "sta?" "aaaa riboooo, pati.. jos malo.. "dovrsila je tiho.." dok je konobarica donosila dvije kave i dvije case vode kava je ovaj put bila posebna.. okus je bio pun... i onaje gucnula malo pogledla me i pogledala je nju... okrenula se.. "nisi nam valjda nesto zacarobbirla pa je tako ukusna kava? nisi? dobro.." zavrsila je svoj monolog dok ju je konobarica gledala .. okrenula se ... popila jos malo kave.. pritisla u zagrljaju.. "Idemo?" pogledao sam je.. i slijedio u ispijanju kave.. "Ajde..." ustali smo,ostavivisi novac na stolu... i klimnuli smo konobarici... krenuo sma prema autu.. , kad me zaustavila njezina ruka.. "idemo mojim?" "a gdje ti je?" "paa daleko.."namsijala se... "hajde.." pratio sam je.. polako je hodala... nogu pred nogu.. i naravno da sam vec bio uz nju.. pogledala me.. pogledla okolo.. "stani maloooo" rekla je onako... kao sot zna... "stao sam i dao da me udvuce malo sa statze u u jedan mali prolaz... "znas li sot nosim?" sapnula mi je u uho dok se cijela naslonila namene... "sta?" reklho brzo.. "samo parfem..." i uhvatila mi ruku i pritisnula uz sebe... "zatori oci..." rekoh joj tiho,, i ona me poslusala... "usne su mi se stopile s njezinima,,, sa njezinom kozom na vratu.. na obrazima "Idemo..." rekla je izmedju uzdaha.. "Kuda?" "Do auta bar..." dok su joj se prsti grcili u mojoj moki pokusavajuci je prihvaitti jos cvrsce... "ali... nema vremena..." rekla je.. "znam..." nasmijao sam se i nastavio je ljubiti... voznja koja je uslijedila licila je na reli... ulazak u sobu.. bacanje stvari po ionako pretrpanom krevetu odmor... naslonjen na nju.. dugi prsti su prebirali po njezinoj kozi... izvijena ledja i moj rukopis na njima... zajedno sa arabeskama koje sam iscrtavao prateci njezinu kao svila meku kozu... "uvjek cu biti tu.." je ono sto sam napisao.. i sot je ona savrseno dobro procitala.. ne samo sa svoje koze--- polako sam ustao... gledao je kako s eizlezava.. kao macka.. zadovoljni osmjeh na njoj... pogledala jena sat... ustala je i na brzinu se obukla dosla do vrata okrenula se brzo vratila poljubila i rekla "do sutra.. ludo..." |
20.10.2006., petak
do noci...
Ti si usla u moj pogled, u moj pogled k'o u zagrljaj, pa me naterash da pricham, nemam obichaj. Leptiri u mom stomaku, uvek me na tebe potsete. Ja ih uspavam na foru, al te osete. Onda potonem u sebe, tamo dole sretnem tebe, pa se slike k'o komadi oshtrog stakla, zariju u dlan. Nikog ne volim da sretnem, ljude gledam k'o kroz kameru, mogao bih da snimim srecne, nemam nameru. Svetli svetlo kroz roletne, tanke zute notne linije, ja po njima pishem pesmu, a ti, skini je. Onda potonem u sebe, tamo dole sretnem tebe, pa se slike k'o komadi oshtrog stakla, zariju u dlan. Ulica, zmaj od nocaja, ovde su chuda moguca, Zmaj od nocaja. Ulica, tabla limena, i na njoj 'mesto imena, Zmaj on Nocaja. i slika koja bi isla uz ovo... ah sto cu kad volim zmajeve.. |
evo
danas ujutro... kolegame razveselio... dolazi i kaze "os kavu ili dobru vijest" a ja ga gledam.... "ajde dobru vijest..." "ona mjuza skinuta... ceka.." e sad se vi sigurno pitate koja mjuza... eeeeee 500 najboljih r'n'r stvari.. :))) i sad slusam i razmisljam.. pa koliko to beatlsa ima .. jer kad jucer slusao jedn apjesma bila sad opet ta pjesma a 500 u playlisti.. i sto sad? nistaaaa evo pjesme dana... t apjesma je :) I Should Have Known Better: The Beatles I should have known better with a girl like you, that I would love everything that you do.. and I do, hey, hey, hey, and I do. Whoa, oh, I never realized what a kiss could be, this could only happen to me can't you see, can't you see, That when I tell you that I love you, oh.. you're gonna say you love me too , hoo, hoo, hoo, hoo, oh, And when I ask you to be mine, you're gonna say you love me too. You love me too, you love me too. e ljudi 2 minute i 44 sekunde :) ritam... mjuza.. glasovi.. sve u toliko malo.. ma oni me odusevljavaju naprosto.. |
19.10.2006., četvrtak
dok su promicali neki pejsazi...
toliko poznati.. da ih vise nisam svjsno ni registrirao... sumrakje polako stizao sa lijeve strane... odjednom mi je u krajicku oka postalo nesto sasvim neobicno nesto tamo ne smije bti... sad sam i svjesno pogledom prati sa strane ceste bijela sumaglica se kovitlalal i dizala iz same zemlje... bar mi se tako cinilo.. uz ledja se polako uzdizao hladni prst nelagode magla... od djetinjstva sam mrzio maglu.... maglu i ravnice... i sad sma zavrsio ovdje... na korneru svijeta... ili bar mog svijeta... i sad mi se taj korner pretvorio u sesnaesterac... i svejedno... dovoljno jak da sebe mrzim... nedovoljno jak da voljenima kazem da mrzim sebe zbog ovoga... i nije stvar u tome da ja ne volim kraj volim... ali bez magle... i bez ljudskog gledanja kroz neki izobliceni kaleidoskop postignuca posadi mi na grobu samo ruzmarin." zasto mi se sad ovaj stih vrti po glavi... ne zelim da mi se na grobu vidi ni ruzmarin ma nista... mozda samo onaj cvijet neven sto ga zovu.... ili onaj "na silu ziv" e taj... a moj omiljeni nek ostane kod kuce... nek raduje neke druge... svojim mirisom i izgledom.. i zasot sad ne mogu vise pisati? zasto jedva gledam umor, nervoza... sjecanje na jeseni gdje magla nije nesto hladno.. tesko sto se uvuce u dusu vec samo lagani zastor koji skriva ono sto treba biti skriveno od pogleda znatizeljnika... i jesen.... toplu, mirnu, socnu, a ne hladnu, ludu.. ma nije to to... volim ja medjimurje samo taj kraj volim malo vise.. ili me uhvatila nostalgija... za ovim... |
razmisljao sam..
o pjesmi dana... i fakat.. sad kolega kaze.. sta je ovo , jer ovo sad trci put da ide pjesma... i to ne kog mene .. vec kod nejga... i to ne domaca vec jedna strana.. :))) I Want To Hold Your Hand (John Lennon, Paul McCartney) Lead Vocal: John Lennon Oh yeh, I'll tell you something I think you'll understand When I'll say that something I wanna hold your hand I wanna hold your hand I wanna hold your hand Oh please, say to me You'll let me be your man And please, say to me You'll let me hold your hand You'll let me hold your hand I wanna hold your hand And when I touch you I feel happy inside It's such a feeling that my love I can't hide, I can't hide, I can't hide Yeh, you've got that something I think you'll understand When I'll say that something I wanna hold your hand I wanna hold your hand I wanna hold your hand And when I touch you I feel happy inside It's such a feeling that my love I can't hide, I can't hide, I can't hide Yeh, you've got that something I think you'll understand When I'll feel that something I wanna hold your hand I wanna hold your hand I wanna hold your hand I wanna hold your hand |
za dnas...
18.10.2006., srijeda
i evo...
pjesma za ostatak dana... oprostite na postovima , komentarima i inima... idem s epokrit usima... :) Rani Mraz - Poluuspavanka Hej, otkači šlepove! Nanišani jutro i pusti tu stvar neka klizi. Postoje kod Amera reči za to: "Take it easy", lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa. U kosu me zadeni, k'o malenu sedefnu šnalu me skri iza temena. Svi satovi svemira žure, mi imamo vremena, puna kapa. Noć i nas dvoje, stara klapa. Nije ovo uspavanka, pesma gnjavanka, buenas noches ciquita, to smo smislili vrag i ja, to je magija, tajni prolaz kroz noć. Baš polaze galije do vina i maslina, 'ajmo malo na jug Italije, zatvori oči... U tajnoj sam misiji! Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pučini a ja sam na ovoj planeti da sretnom te učinim, spavaj samo. Ne znaju oni šta mi znamo. Nije ovo sweet baby dream, glupi evergreen, nema ljutnje Sinatra. Ova pesma te voli sva, to je molitva za još jedan lep san. O, ne boj se granica i naslovnih stranica, nema tih glupih stanica na putu do jutra. Nije ovo uspavanka, pesma gnjavanka, buenas noches chiquita, to smo smislili vrag i ja, to je magija, tajni prolaz kroz noć. Baš polaze galije do vina i maslina, 'ajmo malo na jug Italije, zatvori oči... evo sad gledam pise rani mraz... znaci toj ejaaako stara pjesma.. a kad s esjrtim kako sma je otkrio.... ma idem.. usi me cekaju :) |
evo samo
poluprazne salice kave stajale su pored kreveta... kava s mlijekom 2 deci.. moja plava i njezina sarena... "znas...nekako mi je hladno..." rekla je dok se polako smjestala pod moje rame "tebi je hladno... pa ti si uzela sve plahte... " "evo ti... hvalisavce da ti je uvjek toplo..." rece i sa sebe skloni plahte i polozi ih prekomene.. i zavuce se pod iste.. plahte blizu mene... hladne noge pocne grijati na mojima... "a pit kavu?" pitao sam je.... "skru kofi.."nasmijala se... "a kad moram..."rekoh , kao tuzno, .. i polako krenuh ustajati... hladna ruka je na mojim ledjima ostavila vreli trag "pa nisam to mislila..." "ajde dobro.." rekoh i kao nevoljko se vrativsi u krevet... povukao sam se do naslona kreveta... uzeo salicu... ona me pratila i jos uvjek mi je bila pod ramenom i sad se premjestila na rame.... polako sam ispijao kavu.... uzivao.... kava je bila bas po mom ukusu.. s amlijekom.. poluhladna... i ona na mom ramenu.... "ej fali nam muzike..." rekoh.... svjestan da trazim hljeba preko pogace... "ajde... " rece lijeno..." ali slusamo po mom izboru..." nasmijala se... "ajde moze....sve moze... " osmjeh mi je bio na usnama vec dugo... ustala je na brzinu prekapala stavila cd u liniju nesto otipkala.. i brzo se zavukla pod plahtu... "slusaj ovo.... " i poljubila me njezno... a kroz vene mi je uz krv i onog djavolka koji stalno tu cuci prohujala i ov apjesma... Djordje Balašević - Provincijalka Rekli su mi da je dosla iz provincije strpavsi u kofer snove i ambicije drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja shvatih, boze, ovo je sazvezdje za nju - provincija Srce stade k'o dete da se otima trazili smo se po prethodnim zivotima ostavih iza sebe svet, zablude, promasaje koji tiste prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste O da mi je da se jos samo jednom zaljubim opet bih uzeo kostim vecnog decaka i opet bih smislio kako da prodangubim dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih usamljeni galeb iznad mora osrednjih reci bi sve pokvarile, samo se cutke pokraj mene stisla sami, svoji, izbeglice iz besmisla O da mi je da se jos samo jednom zaljubim opet bih gledao niz kej kao niz prugu i opet bih znao da se u oblak zadubim i cekao bi samo nju, nijednu drugu Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti. Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad zazmurim ali postoje u nama neke neprevodive dubine. Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam... Napisi mi pesmu, molila je. I nisam znao da li cu umeti. Voleo sam je tako lako a tako sam tesko to znao da pokazem a onda odjednom raspored mladeza na njenim ledjima kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i tako, eto ti pesma, ludo jedna... "evo ti pjesme ludo jedna..." sapnu mi tiho... |
17.10.2006., utorak
Bajaga - Grudi nosi k'o odlikovanja Gde se Dunav sastao sa Savom Moja dusa preko reke predje Razum mi se rastao sa glavom Pomracina spustila na vedje Mocna vodo, najsladja slobodo Pomeri me iz ovoga stanja Moja draga dok kraj tebe hoda Grudi nosi k'o odlikovanja Zaklele se, samo srcu sluze Mirisljave latice od ruze I kad ljube a i kada nece Usne vrele kao plamen svece Opekle me, bolelo me nije I ne bi me ohladila Sava To priznajem ali ona krije Kako nocu s andjelima spava I dok spava, najteza joj kazna Mene sanja svake druge noci Ona sanja milovanja razna I pita se da li cu joj doci za dobro jutro :) iz najjjhladnijeggg grada u RH |
16.10.2006., ponedjeljak
vracali smo se istim putem...kojim sam dosao... ovaj put niej ruku vadila iz mog dlana... prsti su poprimili moju temperaturu drzali smo se za ruke.. i pet sam krenuo preko trave... svako malo ruka joj j eklizila iz moje... ali uporno kako smo prolazili tako sam morao stati na svaku grancicu uz put.. "hej pa sta ti je..." nasmijala se... "pa onda kao da se secemo po nekoj sumi...daleko od svih "rekoh... pogledala je oko sebe i zadrzala pogled naljudima koji su uzurbano hodali po stazi n emareci za nas.. "ali oni se ionako ne obaziru..." "ma nemaa vezeee " rekoh dok sma bas ispruzio nogu da slomim grancicu koja je bila jedno pola meta od nas.. "ok definitivno nisi normalan... p sta je tebi?" "a eto.. sad me vidis u kostimu vecnog decaka..." nasmijesio sam se i privukao je sebi... da je poljubim... "nisi normalan, majke mi..." nasmijala se poslije... uskoro smo dosli pred sivu zgradu dosla je do vrata... pozvonila... "zasto zvonis? " "za svaki slucaj.. " namignula je.. nitko nije odgovorio i ona je otkljucala vrata krenuli smo prema liftu usli smo u lift... naslonio sam se.. na zid i cekao da stisne tipku... naslonila se na mene... i pomazila po kosi ... otkljucala je vrata... usli smo u stan.... "da, ti ovdje zivis..." rekoh pogledajuci stan "a dobro znam da je razbacano malo..." "sreco... mislis da je bas toliko to vazno????" rekoh i uhvatih j eoko struka... spustila je ruku na moju ruku na svom struku.. "da te provedem malo.... " i polako smo hodali jedno za drugim.... "evoo ovo je kuhinja..... " "ovo je dnevna soba...." pokazivala je kao prava domacica... "ovo je ves od nje..." pokazal na hrpu vesa kji je cekao pored pegle... "a tvoj je ispeglan vec? " nasmijao sam se... "ahaaaa jos i da peglam..." "pa kako ces se ti udat??? " nasmijao sam se na glas okrenula se prema meni i pogledal me prijekorno... otvorila je vrata sobe.. "a ovoje moj kutak svemira..." soba je bila njezina... to se vidjelo iz svake stvari koja me pogledala ... "da, ovo si ti .. definitvno .. " okrenula se... "dobrodosao u moj svijet.... " i poljubila njezno.. kao da mi zeli dobrodoslicu sa nekog dugog puta poljupci su se izmjenjivali... i svileen plahte su se guzvale pod njezinim prstima... ... ...... lezao sam ... lijeno... mazio je po ledjima ona je podrhtavala pod prstima... "nemojjjj to raditiiii , bas is neki... " rekla je naslonio sam se na nju n zagrlio je... zaspao sam.... probudio me miris kave... pogledao sam kroz vrata sobe... ona je u plahti kuhala kavu i bas je zakuhavala... "hej.... " "hej i tebi.. izvrsavam obecanje... " nasmijala se gledao sam je... plahta je padala niz bokove kao u starogrckim kipovima... " a sto ce ti plahta? pa sami smo..." "pa svejedno sramim se... " "a kako ces nositi salice?" nasmijao sam se... "hmmm ma obecaj da me neces gledat..... " "paaa saddddd jos i to???" "daaaaaa ili cu dvaput morati setati..." "ajde ..." taman je nasula kavu... okrenula se.. pridrzavajuci laktom plahtu vidjela je da je gledam u oci.. i pustila lakat... i krenula smjeseci se prema meni... sjela je na krevet i dodala mi salicu... "evo izvoli i reci da to nije najbolja kava koju si popio..." "i najbolja posluga..." rekoh i nagnuh se da je poljubim... |
15.10.2006., nedjelja
.....
pruzila mi je ruku... dlan je bio topao i mek... bas kao sot sma i mislio da ce biti... "imas ruke bas kao sto sam pretpostavljao..." rekoh dok sam se polako i lijeno dizao iz udobne stolice pogledala me i nasmijala i polako izvukla svoju iz moje ruke... "ma to je od salice....zato su tople..." "ma da.. vjerujem ti ja to sreco..." nasmijao sam se... i krenuo polako za njom.... hodala je polaka koraka ispred mene... znala je da brzo hodam i onda je ona odredjivala brzi tempo... zastala je za tren... "evo vidis sad ruke? hladneee" pruzila je ruku prema mojoj... hladni prsti su se uprli u moj dlan... "a stvarno.. hladnooooo" ostavila je tako ruku u mojoj i krenuli smo polako dalje... "pa dobro mogla si samo pruziti ruku.. a ne da ti isprobavam da li je hladna.. " nasmijesio sams e "al dobar izgovor zlata vrijedi..." "nego .. kuda idemo?" rukom sam je priblizio skroz do mene... stala je i okrenula se prema meni.... "da me poljubis... sad i odmah" rekla je polusramezljivo.... spustio sam usne na njezine.. i samo lagano je poljubio.. "evo ostatak odk saznam kamo idemo..." "heeeeej zicerasuuuu" "nisam ziceras.. samo te ucjenjujem nasmijao sam se naglas... "evo... onda..." rekla je tiho... "sjetila sam se da nema nikog u stanu kod mene..."zacrvenila se i pogledala u pod.."..paaa ako zelis probati kako ja kuham kavu...." |
13.10.2006., petak
polako...
sam se priblizavao mjestu na kojem smo se dogovorili... i promet mi je sad isao u susret... sparkirao sam se na starom mjestu i polako setao do nje... nervoza me lagano drmala... zasto? pa nju sam barem upoznao... i znao... ko ce se nje sitne sjetiti kao neceg strasnog? nitko svi smo samo gledlai okolo... u glavi mi od ranog jutra jedna pjesma stalno zuji... prolazim kroz park... definitivno sam se usetao u moju pjsmu... prelazim preko trave... pod mojim nogama cuje s elisce i grancice.. izlazim na trotoar (nogostup :P ) razmisljam sto radit... jos malo pa sam tamo... naocale na nosu taman zaklanjaju oci od sunca koje uporno tuce.. prepoznajem njezin osmjeh... idem preko pjesackog... gledam kako se ona okrece i trazi me... dolazim joj skoro blizu i kazem "hej Lijepa.." okrece se... "hej strejndzer.." "doso sam s ove strane, da ne pobjegnes" smijem se... jer sma se postavio tako da je ona izmedju mene i ceste... "vec sma mislila da si se ustrtario..." "ma nisam.. a i slabija si od mene pa s ene plasim napada..." "vidjet ces ti..." ispruzio sam ruku.. nisma znao kako pozdravit... i ona je gledala... isto tako.. "ja sam Lijepa..." "Drago mi je ja sam Nikola..." nasmijao sam se... "*ebali te mi nismo andjeli..:" "tako to ide... lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa..." "sad ces se zapanjit.. ali... sacekaj malo pa ces i to vidjet..." rekla je zagonetno... krenuli smo polako prema kaficu ... sjeli smo udobne fotelje su bile bas prave.. sjeli smo za jedan veci stol... sjela je nasuprot meni... "a da izmjenimo raspored?" pogledao sam je... "ne ovako sam sigurna..." "od cega..." "od tebe... opasan si.. mali.." "aj dobro..." slijezem ramenima... okrecem se da zovem konobara... "dvije kave s mlijekom i vode..." okrecem se , nje vise nema... pogled mi skrece... sjedi do mene.. "opasan si ali nisam izdrzala... a i moram it pokazati tetovazu.." cereka se... "pa nisi se valjda etovirala???" "morala sam , da ne budes jedini sa tetovazom..." "pa gdje?" "isto gdje i ti..." "zasto?" "ne vidi se... i bas je cool osjecaj...." nasmijesila se... podigla je nogu.... "vidi zar niej lijepo...." pogledao sam... svilenkaste noge duge do zemlje samo su jos vise isticale crnilo koje je jos bilo crvenkasto "pa kad si to napravila?" "kad smo dogovorili kavu... a tvoja?" polako sam izuo cipelu... "evo vidis... " pohvalio sam se... nagnula s ek meni... i rukom presla po nozi... pa me pogledala.. "ti neces pipnut moju?" i ispruzila nogu.... "naravno..." koa da je smao to cekala... stavila mi je nogu u krilo.... i samo rekla... "maziiiiiii" "pa ovdje?" "pa mozemo i tristo metara dalje... ali poslije kave.. bas je dobra..." rekla je i gucnula jos malo... polako sam pio i uzivao... u okusu kave i njezinoj mekoj kozi... "moram ici..." "kuda?" "bilo gdje, samo daleko od tebe.. opasnosti jedna... dovodis me u napast " nasmijala se... "sad jos i napast...." uzdahnuh.... "ajde idemo... " ustala je... "kuda ? " "u napast....." zagonetno se nasmijesila..."na drugu kavu...." ps imam posla i svega... post je zavrsen u 10:46 |
12.10.2006., četvrtak
Elvis J Kurtović - Surfing at Bembasha Svršila je škola, profesora davež. Vesela i sretna je sarajevska mladež. Sve što može ići ka Bembaši hoda. Tu je fino, čisto. Tu je bistra voda. Prokuhale curice, preplanuli mladići. Uvezene krpice, šareni kostimi. Prokuhale curice, preplanuli mladići. Uvezene krpice, šareni kostimi. ejjjj jaaaaajj Surfing, surfing at Bembasha Gliseri i suncobrani. Maske i peraje. Šminkeri se izdvajaju od ostale raje. Gliseri i suncobrani. Maske i peraje. Šminkeri se izdvajaju od ostale raje. Piju viski, neće šljivu lozu. Od vijesti slušaju vremensku prognozu. Piju viski, neće šljivu lozu. Od vijesti slušaju vremensku prognozu. ejjjj jaaaaajj Surfing, surfing at Bembasha Al' stariji golotinju baš ne mogu svarit'. Galame, viču: "To bi trebalo zabranit'". Al' Miljacka teče i prolazi voda. Mjenjaju se ljudi, običaji, moda. Surfing, surfing at Bembasha... tek toliko da se ufuram u mood za sutra :) jedna kava ce doci jos.. kad ne znam , ne mogu obecat :) |
11.10.2006., srijeda
izlet...
sve je bilo spremno... arboretum u vinici... veliki park , kosare za kestenje, raspolozenje, 4 cure i vozac gospodjica tratincica... "pazi.... auto.." "pa pusti ga on zna kako se vozi..." su komentari koji su bili uobicajeni tijekom te pol satne voznje... znao sma da ce kratko trajati.... samo sat vremena... to nije dovoljno ni nabrati nesto ni vidjeti... smao sma vidio neku prekrasnu tuju... koja je sma izgradila svoju kapelicu i okruzila ga svojim mladicama.. na brzinu smo popili kavu... bili smo ograniceni vremenom... moramo se vratiti do pocetka treninga... vozimo se... prolazim kroz varazdin... na semaforu stojim... jedan poznati hod... ne vjerujem.... cekam da vidim izbliza... da poznati, jako poznati hod... pogledam da ona je... spusta glavu... tek onda primjecujem dva mala osmjeha u kojima prepoznajem njezin... 'ona ima djecu?' razmisljam... 'hmmm lijepa djeca.. velika..' 'to su djeca koja su trebala biti moja...' ova misao me presjkla kao onaj veliki mac starih vitezova... cekam.. mozda pogleda... ne zabavljena je .... kroz osmjeh prica djecaku nesto... cujem njezin glas kroz buku u mom autu... "evo smao jos malo , zasto si nestrpljiv? kad dodjemo doma mama ce ti spremiti..." da, njezin glas.... od onda... moje raspolozenje je napravilo veiki skok u prazni bazen sipunjen smao mojim sjecanjima i razmisljanjima... taj bazen je inace pokriven i preko njega hoda... ali ona... ona ga je lakocom raskrila... od onda.. jucer sve krece naopako... moj osmjeh iz akojeg skivam najgore misli dosao je na usne stojim... sjedim .... dolazim do susjeda... bolestan je ... "sta je s tobom, kao da si progutao onu hijenu koja se stalno smije" kaze mi susjeda... "bar nisam kao da sam progutao motku" okrenuo se prema njoj i krenuo prema vratima... "heeej sta ti je...." "ne zelis znati.... pusti me.. pusti me danas.... " svi me gledaju u cudu... ja izlazim.... hodam prema kuci svaki korak je sve tezi i tezi.. gleedam na sat... 'ne nema je...' palim sve.... na ja_te_trazim je samo onaj dosadni koji mi pije zivce nekim glupim komentarima... brzi i britki odgovor ostavlja ga bez teksta... gasim ga nemam snage za njega... on nije osoba koja bi me razveselila sto dalje? moj porok mi ulijece u glavu.... tamo cu se smiriti valjda... uliejcem... sutim... tako neki poznati ljudi se zezaju.... klasicno zezanje.. ali ne danas vracam britko, brzo.. u centar... vec znam sto im je na pameti pisem unaprijed... "hej sto ti je...?" "a da me zaobidjete? evo jos malo cu samo ovdje vegetirati... mozda me slova izvuku iz nekih misli.." ali ne... nemam vis esnage niti za onaj osmjeh koji prelazi preko usana... lijezem u krevet... oko ponoci zvoni mi mobitel... kunem sve po spisku... sebi... zasto nisma iskljucio tja prokleti sluzbeni mobitel... i gdje mi je???? bauljam po kuci.... mobitel zvoni kao lud... ali nije u kuci... u autu je ispred kuce.... kako sma to mogao zaboraviti.... otvaram auto, uzimam mobitel... na suvozacevom sjedistu je i on i privatni... odgovaram na sluzbeni vidim da slanje poruke na pvt niej proslo... saljem opet... sad prolazi... ljubljeni moj operater mobilne telefonije... i eto... imam osjecaj da sam iznevjerio neke... da sma prenaglo reagirao... da sma svasta rekao... i ono sto nisam mislio... i ono sot sma mislio... na napad odgovoaram napadom, pa makar napad bio pasivno agresivan a na takve sam posebno osjetljiv... iz nekih starih i jako bliskih razloga... Gibonni - (Mirakul, 2001) - Oprosti Malo je reć' Da se prelija pjat kad se vonj od nevoje U zraku ćuti Ja ne idem leć' Da ne osjetim led S tvoje strane postelje Di mučis Di svako drzi svoju stranu I ponosa i gluposti Moglo bi bit da je lakse umrit Nego ljudima reć': "Oprosti" Say, say, To each other "I'm sorry" Ja te ne mogu nać' Takvu kakvu znam I to sta hočes od mene Ja ne razumin Ovo ovde nisi ti Ni ovo ovde nisan ja, To su neki furesti Bisni ljudi Oh Boze, da mi te prominit Ili tebe ili sebe; isto je Moglo bi bit da je lakse umrit Nego ljudima reć' : "Oprosti" ----------- S TOP - S C... - Santa Esmeralda Lyrics - Dont Let Me Be Misunderstood Lyrics Baby, do you understand me now? Sometimes I feel a little mad But, don't you know that no one alive can always be an angel When things go wrong I seem to be bad 'Cause I'm just a soul whose intentions are good Oh Lord, please don't let me be misunderstood If I seem edgy I want you to know That I never meant to take it out on you Life has its problems And I got my share And that's one thing I never meant to do 'Cause I love you Baby, don't you know I'm just human And I've got thoughts like any other one And sometimes I find myself, oh Lord, regretting Some foolish thing, some foolish thing I've done But I'm just a soul whose intentions are good Oh Lord, please don't let me be misunderstood Oh Lord, don't let me be misunderstood Don't let me be, don't let me be misunderstood Baby, don't you know I'm just human And I've got thoughts like any other one And sometimes I find myself, oh Lord, regretting Some foolish thing, some foolish thing I've done 'Cause I'm just a soul whose intentions are good Oh Lord, please don't let me be misunderstood Oh Lord, please don't let me be misunderstood Don't let me be, don't let me be misunderstood Baby, sometimes I'm so carefree With a joy that's hard to hide And sometimes it seems that, all I have to do is worry And then you're bound to see my other side 'Cause I'm just a soul whose intentions are good Oh Lord, please don't let me be misunderstood |
10.10.2006., utorak
pjesma dana...
malo duza.. nije balaseva.. ali sad svirala na kompu... uvrstena na listu 500 najboljih r'n'r stvari.. ;) Gavin Friday Lyrics - Man Of Misfortune Lyrics See that man - i carry the world upon my back. Talk to that man - there is no hope, i never talk back. Sold my soul for a cheap ideal. The price i paid? the spice of life. Now i'm in a real dilemma, I must keep myself alive ... alive ... alive. Look at that man - what am i doing in a place like this? Pity that man - i live my life like it's a crime! The sun goes dim, the moon turns black. What i gave away, i never got back. Now i'm in a real dilemma. I must keep myself alive ... alive ... alive. I see junk to my left! freaks to my right! Ain't no one laughin' - ain't nothing funny. Ain't nothing happening. 'cause we ain't got no money! Hey! hey! hey! ... misfortune! Woe! woe! woe! .... misfortune! Watch that man! everything i see goes into a book. I said, watch that man! i live my life with a filthy look! Sold my soul for a cheap ideal. The price i paid? the spice of life. Now i'm in a real dilemma, I must keep myself alive. The angels they came to visit me. Some divine intervention ... they said "are you the boy with the stars in your eyes? Are you the boy that fooled the world?" Flappin' their wings, tellin' me things. Flappin' their wings, tellin' me things... I said "i know what i like. i know what i want! But i never seem to know, i never seem to know. How to get that thing boy. how d'ya get that thing boy? Can you tell me how you got, how you got that thing? How d'ya get that thing boy?" See that man! talk to that man! Look at that man but don't ya pity that man! I'm a man of misfortune! i'm a man of misfortune! Look at that man! watch that man! But na! na! no |
09.10.2006., ponedjeljak
posljednja
kap kise koja je ostala na staklu polako se kotrljala prema mom dlanu cekao sam nestrpljivo... postoji nesto u toj zadnjoj kapi kise... osjetio sam kako hladno klizi prema centru dlana... "ajde krecemo.... sto se ceka" kolega iza mene je dovikivao... "polako da uzmem sve stvari..."pravio sam se... u jednoj ruci torbe.. u drugoj kisa... hotel u koji smo usli odisao je nekom cudnom atmosferom... domace, a hladno... kao kuca... nekog drugog... prijavio sam se... "ajde vidimo se ujutro , probudi me u 7" rekoh kolegi dok sam ja ulazio u svoju sobu a on produzavao hodnikom do svoje... soba kao svaka druga... vec se naviko na to... na stolu pored televizora... butelja vina... dvije case... neka sarena cedulja sa pozdravnom porukom.... cijeli dan sam sanjao o odmoru... previse toga se rojilo... previse napasnika koji misle da je moj posao da radim njihov posao... sjedam na krevet.... skidam cipele... otvaram vrata izlazim na terasu.. cujem rijeku kako sumi ulazim u sobu i bacam se na krevet... hoetlski tvrdi... glava mi propada kroz jastuk.... zamisljam kako sad mirise njezna kosa... zato msa htio u taj hotel.. u kojem nije bilo mjesta... odande su nas samo uputili ovdje... bas mi nedostaje... da... njezine ruke koje prolaze preko plahte... 'nedostajes mi....' to je sve sto mogu iz hrpe slova koja sam napisao ja prepoznati... ' i ti meni....' to razaznajem.... gledam na sat... tek je prosao suton... gledam na kljuc od auta koji se smiireno smije... i izaziva... ustajem.. oblacim jaknu... na kraju i cipele... izlazim... sjedam u auto... palim... ma koga briga.. firma casti... kroz nekih sat i pol vc sam nadomak nje... 'hej, sta se radi?' .... 'eto odmara.. ti si umoran?' 'ma ne.. ja bio u prolazu.. pa vidio svjetlo pa svratio...' muk koji traje cijelu vjecnost.... telefon zvoni... "si normalan? pa znas li gdje sam ja? ne zezaj se..." "pa, ako me dobro pamcenje sluzi...redom odgovaram nisam, blizu si i ne zezam se..." "tu si?" "pa nije mi se spavalo... a bas bih jednu kavu... na miru popio..." nervozni smijeh sa druge strane... "ti nisi normalan..... gdje si?" "paaa na onoj cesti ravno.... na ulasku u grad...." "evo me za 10 minuta...cekaj me u .... " auto se parkira pod svjetlom... ispred kafica... kroz nekoliko minuta... na vratima s epojavljuje ona... na brzinu kosa pocesljana i nemirni pramen na celu... ozbiljnog lica promatra ljude u lokalu... vidi me, polako prilazi... "pa sta tebi nece pasti na pamet.... kako si dosao na ovu ideju? " "ma u hotelu je svirao koncert gibonija..." "i?" pogledala me ispod obrva... "i onda je sve bilo odluceno dok je pocela jedna balaseva...." "koja?" "lipa... " "nije valjda da si....."nasmijala se.. "vozio ko onaj ruzni francuz u prelepo filmu...jesam..." konar dolazi i upitno je gleda--- "jednu kavu.. i sta pije ovaj tu ludjak? ja bi isto...." nasmijala se.... smijeh joj je odzvanjao zvonko.. prolazio mi kroz kozu... "znas da si me iznenadio...ni od tebe se ovome nisma nadala..." "znam.... to je prokletstvo sto uglavnom sve znam" "a zasto si doso?" pogledoa sam je... "da probam ovu predobru kavu..." i skrnuo sma malo.. i narvno kako sam pio tako mi je naravno sve u drugu ulicu spustilu.. poceo sam kasljati... nasmijala se... "pa ti stvarno ne znas lagati...." "ne znam.. zelio te vidjeti... to je jeidna istina..." "cak ni....." pogledala me "da cak ni.... "nasmijsao sam se.. "ne mislim ja uvjek samo na to..." "da da...." gledala me.... "stvarno... dosoa sam popiti kavu... kolega ni ne zna da je sad sam samcat u hotelu.." "pa ti si onda kidnapovao auto..."nasmijala se... "pa naravno zato auto i zovem moja beba " namignuo sam.... preko stola je pruzila ruku... stala je na pola... ja sma polako pruzio moju... "drago mi je ja sam Nikola" nasmijao sam se.. citiravsi cuvenu recenicu iz "mi nismo andjeli" "a ludjakaaaa" nasmijala se... i tako su letjeli sati... "cuj..." rekoh i pogledah je... "znam.. moras..." "da..." polako sma ustao... izlazili smo vani... dosoa sam do auta... okrenuo se, bila je tocno iza mene "puno mi je znacilo da sma te vidio..." "i meni... i drago mi je sto sam te vidio opet..." "nema problema.. samo mirno vozi..." i jedna poljubac je odrazio svu njezinu bojazan i zelje za sretan put... "sretan ti put..." "sretan ti ostanak..." ujutro se probudih.... pod tusem cujem telefon... "dobar dan policijska uprava .... da li ste vi vozili auto jucer navecer centrom grada?" "ne nisma bio u gradu... " "ma kako nisi spavao si.. ajde dolazi na dorucak..." nasmijao se kolega... koji je zvao... "tusiram se , sad cu..." dorucak je bio dobar.. ali nista nieje falilo.... sad je i onaj mali andjeo iz lipe ponovno svirao... |
svadja...
tek da kazem... ovo niej moja svadja.. ovo dozivio an cesti.. dok cekao da seukljucim u glavnu cestu sa sporedne.. ...... poslije obilno rucka... i pljusk akoji je bas prestao padati... krenuli smo dalje.. kao sot rekoh sad smo cekali ukljucenje u promet.. i ja skuzim da pored meneljuid stoje i gledaju preko mene.. pogledam i ja... dvije zenske i dvoje djece na uglu.. jedna malo starija sa jednim djetetom u kolicima i drugim koje je drzi za ruku druga , mladja.. crnka... gestikulira... kroz buku cujem glasove kje povezujem s njom "da je on htio tebe bi *ebavao a ne mene trazio...." "i sta ti je to trebalo???" "ako nesto hoces reci kreni pa reci svom muzu... a ne da lajes okolo..." "razbit cu te smao nek ona izgubi posao..:" uglvnom za tih nekoliko minuta... svi prisutni tamo su skuzili o cemu se radi... daklem mladja ima aferu sa muzem od doticne starije... i onda ona nije nista napravila.. nego fino uzela djecu, p apravo na posao kod mame od male "zasto ona hrani kurvu koja ovoj djeci otima oca" mislim mogu zamislit situacije ... i onda jos poslije svega majka bila pozvana na razgovor da sve svoje probleme ostavlja van posla jer poslodavcu nije u cilju da netko dolazi i pravi scene svako malo... i sad nisma vjerovao... sovjim usima... i razmisljam ja tako... prvo... ako zena skuzi da je varana zasot to ne rijesi sa muzem, ili sa drugom osobom vec sa majkom???? drugo... ako ide na sazaljenje.. onda nek i bude takva a ne ovakva... trece koji kreten krene varat i onda ga jos uhvate u tome?????? ( e ovo trece mi je njagore , jer mislim ovo gornje su naprvile zenske, a kako se zna sa njihovim razmisljanjiima nisam na Ti , ali ovo... to vec mogu zamislit....) i onda moj kolega kaze.... "i sta joj je to trebalo??? ima muza nek s njim rijesi, i ako ga toliko zeli zadrzati sad ce ga sigurno jos vise odbiti..." ali nisma zato ovo krenuo pisati... kako se vikalo.. mislio sam da ce past cat fight ... ili bar hrvanje u blatu (da kisilo je i biloje blata...) eto toliko... |
danasnja pjesma dana..
pjesma dana koja je pjesma dana vec dost duze... svaki put dok je cujem... :) Crvena Jabuka - (Crvena Jabuka, 1985) - Sa tvojih usana Kad sat zazvoni na kuli, kraj begove džamije ja siću, siću do bašće šatro šljive da poberem ti uzmi ibrik, srebrn ibrik k'o fol vode da doneseš I tada priznaću ti sve šapnut' riječi te: volim te S tvojih usana vrućina ubija još pamtim legende starih plemena što za ljubav glavu gube i umiru kada ljube ako se pitate kakva je ovo slika? ovo je TA kula sa koje sat zvoni , kraj begove dzamije... tek toliko... za one koji to nisu znali :) |
ovo nisam dugo
ma razmisljao sam zasto.. i onda sam eto... postavioda se postavi unaprijed datum izdavanja posta... namjerno je postavljen... na drugi dan... da ne ispadne da samo za jedan dan saljem pozdrav... pa eto ti sad sretan ti dan ovaj.. i sljedeci i onaj iza... i onaj za 50 godina.... :) o ti univezalni odgovoru od sad ;))) |
07.10.2006., subota
poluputopisno
... od kad me u nesto iza 4 nazvao kolega i reko da je kod mene... nesto nije sjelo kako spada... iso sam tamo... blizu i daleko.. uz voznju misli skrecem na drugi put zezam... se pjesma dana od ranog jutra... od kad je iza luckog sunce pocelo sijati Daleka Obala - (Morski pas, 1994) - Nema te Noć je puna bljeska Neke čudne zablude Na nebu gore zvijezde Mjesec je obješen Moje su davne želje Stopljene u mrak Vosak se cijedi slikom Što je bila tad Hej dal u zvijezdama si sada Il te nosi svježi zrak Nema te dal u snijegu Tvoj je dah Il u vjetru pogled plah Nema te odnio te san Nema te nema te Odnio te san .. prelazimo sve sive ceste kisa pocinje... dolazimo poznati ljudi, stisak ruke i dobra hrana... razmisljam... d ali mi ovo treba? da li ostajemo jos jedan dan? naravno pa kuda cu? ok u povratku cete spavati.. moze vidimo se u hotelu pored kojeg smo prosli.. zuti skoro u centru grada... ma neeee gledam kako me s nevjericom vode na drugo mjesto... a ja vicem, ne ocem tamo, slabi krik iz mog grla samo prolazi ajde nemocan, smijem se.... al ja cu svejedno mislit da spavam tamo... a vi kako hocete smijeh .. bas me briga za smijeh.... lezem u krevet i znam da ovo nije moj krevet i znam da nije tvoj... ali svejedno zamisljam da bi tvoje kose ljepse izgledale na njemu i tvoje ruek na plahtama... ujutro kis aprestaje... u hotelu je potpouri muzika bio gibo... sve jasno... da bi ond au autu pjesma dana bila Magazin - Balkanska ulica Ne prolazim tvojom ulicom Ti setas sa svojom curicom Na te slici slatka je je ko toplo pecivo A ja jos te volim neizrecivo Ne prolazim nasom precicom Gdje se igras sa mezicom Jamice joj krase lice kao ljubice a mene blizu grizu za srce Ljevo desno nigdje nikoga a ja zudim da te poljubim Balkanskom ulicom prolazim Dobar dan tvojima pozelim Tebe ne zelim ni da vidim jer se opet zaljubim Sjecas li se ono kad smo se pratili do ugla balkanske Trcala sam trcala sam da stignem na vlak a na peron vec su dali znak Ako ima Bog zasto me tjerao da krenem do tebe neka druga na usta ti usne stavila a ispod ramena se sakrila Ljevo desno nigdje nikoga a ja zudim da te poljubim Balkanskom ulicom prolazim Dobar dan tvojima pozelim Tebe ne zelim ni da vidim jer se opet zaljubim hm cudno zar ne... dalje od ovoga ne ide.. a sunce dolazi... pijem kavu...sunce mi pece oci, ja se u sebi po kozna koji put dernjam sto nisma ponio suncanice kad iza ledja"gdje si Ero" pogledam kolega se smije i sa 5 metara vice i meni jednu kafu sve je supe ri sve je ezapet... "samoje pogled ljepsi" rekao sam..."snovi ostaju moji.." "pa ti nisi normalan" a radit? sto cu sada? nista uzivaj mi dok sam vozio nazad... sunce mi j epravilo drustvo... razmisljao sma o kavama o voznji... kolega zapitkuje.. gledam kako prolaze pejzazi.. kako se lijepo vidi more... kako zelim pobjeci od toga.. od svega pada noc... smjeskam se.. znam d aje bar nekome dobro... da nije umoran.. da joj osmjeh na licu... eh svejedno... ps podsjetite me da napisem o svadji na ulici o tome kako je nekad magazin nekad imao dobre pjesme... i o tome kako me se lako optuzuje za sve... |
04.10.2006., srijeda
kisa lagano
rominja niz staklo izloga moje oci bjeze od stvari do stvari u izlogu besciljno, bezvoljno... nesto sjajno mi privlaci pogled... njezine oci? gledam u izlog... ne nije.. samo se svjetlo prelama po nekim plavim staklenim perlama razlivenim po podu izloga.. u obliku njezine kose... pruzam ruku... hladno staklo stoji izmedju nas... moji prsti se lome na toj nevidljivoj barijeri... barijeri sna... atako bih htio samo spustiti ruku na kosu i reci "ludice, pa ja sam jos ludji..znas to..." u svemu tome... cujem korake mozda je ona? okrecem se , nije, neka nepoznata silueta prolazi pod kisobranom... sjetim se.. pa kisa pada.. pogledam uvis.. na mene padaju kapi koje se slijevaju niz obraz.... bolje tako... sutke spustam glavu i okrecem se .. za svakim korakom , mislim da je Tvoj... a ti? ti negdje snivas... ili se spremas da ponosno ponovno doneses svjetlost svijetu... ili bar meni... dok sivilo oblaka polako cijelu dusu boji u svoju boju ... eto dugo nije bilo... |
zaustavio sam se..
drugoi put pred semaforom... ne vjerujem... tip u mazdi ispred zadovljno hvata mobitel... da... to je to.. 10 minuta lako skratim.. "hej Sreco sta se radi?" "ma nista... zasto nisi mogao zaspati onako kasno?" "isto zbog cega se ti budis rano da me probudis da ne zakasnim na posao" "pa ne budim te bas svaki dannn" "pa dobro i ja moram danut dusom u subotu i nedjelju" "zlocestoco... sta radis pa me zoves?" "pred semaforom sam.. imam 10 minuta fore..:" "ma zanima me..ja nisam sama.... steta.." "hejj ide jedna pjesma... " "koja?" "koju bih tebi rekao... " "pustiiiii d acujemmm" prinio sam mobitel zvucnicima.... ....trazili smo se po prethodnim zivotima.... prinio sam mobitel nazad... "jel da da znam pogoditi stih?" "sramotno dobro...ali gdje ti je sram???" "zasto?" "pa mislis da nisam prepoznala onu konobaricu iz kafica???" smijeh je dopirao iz mobitela... "nju je stvarno tesko zaboraviti.... " "i kako si se sjetio onog glupog razgovora sa vlasnikom?" "jer sam se plasio koliko ce me okinut po dzepu" nasmijao sam se... "pa prosao si prilicno jeftino..." "ili skupo..." "pa sta si platio???" "budjenje ujutro svaki dan " nasmijao sam se jer sam cijelo vrijeme cekao to.. "ti si jedno zlo.... nista vise necu reci..." "hej semafor mi curi idemo.. " "ljubimm" "istoooo" |
danas sam
sjedio u autu gledoa na sat i nervozno pogledavao na improvizirani semafor koji je bio zelen svakih 10 min.. ja gledam i sto sad? pocne mi ova pjesma... razmisljam... ovo bi bas mogla biti himna jedne skupine naraoda koje zovemo slavenski... i ba smi se svidjela pjesma... Djordje Balašević - (003, 1985) - Slovenska Nosen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan. Zasto, ko da zna, al' to sam jutro docekao umoran. K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teskim, olovnim, i video svet sakriven iza zlatnih oblaka. Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin. Ne dozvoli tad da naprave od toga tuzni treci cin. Nek mi ne drze govore, nek drugom pletu lovore, ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu. O zagrli me sad, jako, najbolje sto znas i nemoj crnoj ptici da me das. O ne, ne brini, proci ce za tren, ja sam samo malo lud i zaljubljen. U mojim venama davni sever samuje i ja ponekad ne znam sta mu je, sto luduje, od srece tugu tka moja prosta dusa slovenska. Uplasi me sjaj milion sveca kad se nebom popali. Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali? Zasto se sve to desava, dal' covek ista resava il' smo samo tu zbog ravnoteze medju zvezdama? O zagrli me sad, jako, najbolje sto znas i nemoj crnoj ptici da me das. O ne, ne brini, proci ce za tren, ja sam samo malo lud i zaljubljen. U mojim venama davni sever samuje i ja ponekad ne znam sta mu je, sto luduje, od srece tugu tka moja prosta dusa slovenska. Moja prosta dusa slovenska... Moja prosta dusa slovenska... Moja prosta dusa slovenska... i z adivno cudo.. pjesmu odslusao mirno :) |
03.10.2006., utorak
pjesma dana...
uvjek se sjetim svog ljetovanja u budvi i frke kako ici, vlak... uspavljivanje..izlazak na sljedecoj stanici... svega je bilo.. mozd anapisem i post o tome.. nekad... kad prestane to malo... Djordje Balašević - (Panta Rei, 1988) - Cekajuci Montenegro Express Nebo opet nesto smera, (miting zvezda iznad Milocera) Dok cekamo Montenegro Express... Poneki prolenji frajer,pokvarenjak i voajer Napadno proviruje kroz cempres... Cuti, jedina, zavuci se pod moje rame, sludice me bregovi i voda... Cuti, sve se zna, i sve su price ispricane, ne znam sta bi moglo da se doda. Zrnce soli na tvom licu, detalj za tu razglednicu, Priznaces mi jednom s kog si sveta. Stranci tegle karavane, dalek im je put do grane, Skrckali su sledovanje leta... Cuti.... Daleke vatre na obali po pesku vitlaju boje Razne smo krajeve probali, al ovde, stvarno, dobro je. Umorna si, mila, nek' si, to je nesto sto ti stoji seksi, Dremni malo, ko kaze da ne smes? Dva oblacka, k'o dve grudve, blesave se iznad Budve, Dok cekamo Montenegro Express... Cuti.... e kad je to kombinirano sa pjesmom koja mi je sljedeca u nizu.. saputnik onda stvarno dodjem u putnicko raspolozenje... i da 100 dukata necu donijeti, mozda smao jedan, skriven duboko duboko skupa sa osmjehom... i da ovo je strofa koja me pogodi ono do kraja... znao sam tu strofu , ali samo parafrazirano .. ali onda sam neki dan slucajno naletio na ono kako tocno to zvuci... i naravno ond asma rekao one cuvene "ako neka cura zna zenim je" e sad , nijedna nije znala... a jedna si je dala trud pogledati na google.. ne zbog toga d abi me udavala vec smao onako... samo dve zvezde sijaju na nebu, kao tvoje oči, kao biserna rosa... |
02.10.2006., ponedjeljak
i pjesma dana...
subote.. ili bjese nedjelje? ne znam.. vise... jucer sam sreo jednu staru frendicu... mozemo reci da je frendica jer je poslije nase ljubavi proteklo puno vode ispod Dravskog mosta nasmijesila se i nasmijala se "pa kako si?" "eto nije lose..:" "nemoj sad da mi pjevas 'dal jos uvek imas onaj broj sa 203..' " nasmijala se... "ne nije mi bilo na kraj pameti" iskrenost je zracila iz mojih ociju... "steta, falio mije Balas danas...." pogledao sam je.. odvagivao da li da pitam sto je ili ne... "ma Balas svaki dan dobro dodje.." na kraju je proteklo kroz moje usne... "ali Tvoj Balas mi je falio..." " e to lutkolepa neces bas docekati" nasmijao sam se , grubo, kao da citiram balasa, znao sam da nema te pjesme.. "mislila sam se.. ali APP" rekla je jer je vidjela da odgovor nije bio ocekivan... "sto se radi?" "radi se, a ti?" "i ja.. nije lose" vidio sam da se ono zanimanje u ocima pretvara u daleki plamicak... "zurim.."nasmijesio sam se.."javi se da cujem sto je sve novo" "moze ajde boook" mahnul aje dok smo isli jedno od drugog... sjeo sma u auto.... pogldao sma mobitel koji je ostao u njemu poruka od nje Imas pravo.. ovo si ti: "Rekoh joj: Ja sam samo tu da vreme brze proleti Ja nosim cizme skitaljke, mene je tesko voleti" nisma vjerovao , pogledao vrijeme.. 10 minuta poslije susreta... iznenadio sam se.. nisam vjerovao da moze biti toliko iskrena.. ona ne... sve svoje spletke i misli skrivala je od mene... a sad odjednom sve sto zeli.. to je i rekla... pogodila me.. ali istinu je rekla... ja sam samo tu da vrijeme brzo proleti... i da , mene je tesko razumijeti...i voljeti... p atako pjesma dna... Djordje Balašević - (Tri posleratna druga, 1989) - Devojka sa cardas nogama Nosila je jelek svileni kao u pesmi narodnoj I krstic, znak na lancicu da nekog ceka, navodno O, to su bili svatovi, sve kiceni i zlaceni A mi smo bolje svirali neg' sto smo bili placeni Al' dobro sad Nosio sam sal od kasmira i prsluk protkan tajnama Bas od takvih su je cuvale tetke sa 'ladnim trajnama K'o srna me je gledala, zalosnom pesmom sludjena cije si pile pirgavo, sto nisi meni sudjena E, da Hej, pusti kose pune polena Ajde, bas u inat babarogama Opla, digni suknju iznad kolena Znam da krijes cardas u tim lepim nogama Rekoh joj, bezi, mani se, i trazi bolje partije Premala je moja tambura da te od kise sakrije Rekoh joj: Ja sam samo tu da vreme brze proleti Ja nosim cizme skitaljke, mene je tesko voleti Badava Hej, pusti kose pune polena Ajde, bas u inat babarogama Opla, digni suknju iznad kolena Znam da krijes cardas u tim lepim nogama Hej, doleti mala senice, tu na moje zlatne civije Vatra sara moje zenice, razbij nesto, zaigraj ludo, divije |
kava..
znam da je cekate ;))) a ova ima i radni naslov.. ;) KAD PADAJU MASKE na mobitelu se titrajuci pojavilo pisamce pogledao sam niz cestu, siva rijeka vijugala je niz brezuljke, kraj ili stajaliste se nije naziralo... smanjio sam na 90 i uzeo mobitel.. "sta se radi :-)" "evo putuje se u zagabriu, na sastanak :(" imao sma vrmena da polako otipkam znam to s ekosilo sa svim mojim uvjerenjima.. ali njoj se odgovara uvjek ako se moze.. "nemoj me zezat, i ja bas putujem tamo, gdje ides?" "ma neki sastancic u 10 od sat vremena.. ali mora se biti na njemu" "nisam to pitala... pitala sam GDJE?" "gdje i obicno ja idem..." "ahh ti i oni... pa koliko lijepih cura imaju tamo??? :))" "premalo :( " tekao je nas virtualni razgovor.. "a dobro , zamisljaj da su ja.. nego da li ces imati vremena za kavu?" "pa mogao bih te ugurati u neki termin :-)))))))) " "da sefe :-) " "sad moram voziti, krecu oni tuneli.." "TI NISI NORMALAN, VOZI OPREZNO I EOD :)" nastavio sam voziti, ubrozo mi se njezin lik utopio u sivilo ceste i raznih suicidalnih madjara i ceha koje si morao izbjegavati vjestinom najboljih slalomasa na sastanku, kao i obicno cavrljalo se o svemu... proslo je pola sata a jos se raspravljalo o manjku kave.. falilo je tocno 10 kava kava ispred mene se hladila nisam htio piti dok svi nismo dobili kavu, a i volim hladnu kavu netkoje pokucao na vrata, kroz vrata je usao portir i krenuo prema meni: "Gosp. News jedna osoba Vas treba, kaze da je takodjer na popisu, ali ne mozemo je pronaci, mozete li na tren doci da rascistimo situaciju, nadams eda je sve samo nedostatak birokracije.. " nasmjessio se na kraju... obukao sam sako i krenuo s njim do porte... pregledavao sam ali nisam vidio nikog poznatog... "Evo gosp. News, gospodicna kaze da je i ona trebala sa Vama na sastanak..." okrenula se.. sivi uski komplet je savrseno isticao sve sto je bilo lijepo na njoj.. isticao je sve.. kosa podignuta u pundju i naocale ispd kojih su me gledale oci srne "pa zar je vec sve gotovo?" "sve.... i sad sma dosla i kazu da mi treba tvoje jamstvo da bi usla na sastanak...." okrenuo sam se portiru "jamcim za nju i zivotom" nasmijesio sam se.. "ako je tako...."znacajno je naglasio portir"evo samo ga pratite" "ma pratim ga cijeli zivot" nasmijala se... i krenula je zamnom... "ti si luda.." rekao sam joj kad smo usli u lift... "ma nisammmm samo mi fali kavaaaaaa" rekla je mazno :) usli smo u salu za sastanke "evo moje kolegice ..... , ona ce samnom pratiti danassnji sastanak" i primaknuo jedan stolac sa strane stavila je svoju akt tasnu pod stol izvadila ozbiljno papire i pocela nesto zapisivati.. ostatak ekipe je samo bio tiho.. sve dok se voditeljica sastanka nije sjetila "drago nam je, moze mo li poceti evo sad ima i kave za sve , cak i za novu kolegicu" predala mi je papir na kojem je pisalo samo "a gdje su te lijepe ???? " uzeo sma papir i dopisao "jos su u rusiji, mlade.. :P " "ti nisi normalan..." napisla i predala nazad papir... sastanak je prosao suhoparno...zavrsili smo... ozbiljno smo krenuli prema izlazu.. cim smo izasli, ruka je dotakla moju "idemo na kavu?" "naravno, ovo sto smo pili ne spada u opis kave" uhvatila me za prst..."hejjj idemo li na KAVU" nasmijala se... "ma naravno " nasmijao sam se i ovio ruku oko struka, lagano je podrhtala i stavial ruku oko mog ramena "ovo smao sudbina moze...." dosli smo do parkinga.. limeni ljubimci su se grijali na suncu, pogledao sam gore dolje... "sto trazis?" "pa tvoj auto.." "aha..prati me.." krenuo sam z a njom, tek sad sam vidio kako kostim istice struk i noge koje su lagano hodale "evo nas.." rekla je i okrenula se... "ali, ovo je moj auto.... " "pa narvo kud si ti zijao?"nasmijala se.."u oci?" nasmijala se jos jace.. "maa... "odmahnuo sma rukom... "ti me vozis kuci " osmjeh joj je prekrio lice i zubi su me zaslijepili u trenu.. "stvarno?" "ma da, rekla sma mojima da imam prijevoz i da cu malo zakasniti.." "ok .. idemo onda..." "ali ja ti dajem upute... moze?" "naravno ", nasmijao sam se.. usli smo u auto.. "a sad stavi kljuc u bravu , stavi pojas, zazmuri" pogledao sam je ona je sa osmjehom samo prevrtila ruke d aje poslusam na usnama sam osjetio njezine.. lagani dodir i trnci.. otvorio sma oci, vidio sam da i ona otvara oci... "to mi je falilo.." rekla je tiho, necujno... nasmijesio sam se.... pomalo zbunjen, pogledom sam pratio njezine trepavice.. do ugla oka pa niz nos.. do usana... "ovdje skreni desno.." "ali......" pogledao sam je... "idemo starom cestom" kimnuo sma glavom.. znao sam d apostoji i ta cesta... "idemo..." polako smo isli.. niej bilo guzve ali opet.. semafori su bili svugdje na svakm semaforu , moja ruka namjenjacu je dobila poklon od nje... mali meki dodir.. nakraju smo izbili na nestu bez semafora slusam sam je .. " skreni ovdje , sad desno..sad lijevo" slusao sam je kao skolarac.. na kraju je rekla "skreni desno" i zavrsili smo na makadamu... "da nismo zalutali?" "vjerujes li mi?" pogledala me je prijekorno "uvjek..." "pa vidjet ces onda... " "skreni ovdje lijevo...stani..." poslusao sam je.. sad sma pogledao gdje smo stigli.. sumski put je bio na ovo mjestu malo prosiren... toliko da se u dlajini malo dalje vidjelo nadaleko d ali netko ide... "mislila sma da ovoga vise nema" nasmijala se... "a ja mislim da ti imas jako dobro pamcenje... i da dbrog ucitelja imala... " dodao sam ... dotakla mi je ruku... bila je hladna i drhtala je lagano, ruka je bila napeta, htjela je prikriti svoju nervozu... "nemoj biti nervozna.." lagano sam je pomazio po licu... "ma nisam nervozna.. ovo je trema..." rekla je i poljubila me... "hmmmm malo je neudobno ovdje..." u trenu smo bili na zadnjem sjedalu.... "vidis da mi trebas vjeorvati " rekla je i prislonila svoju glavu uz moje usne... zagrlila me.... cvrsto i nije pustala... prozori na autu su se polako prekrivali onom finom, slankastom maglom znoja dvoje zanesenjaka... kao paucina je obavila sva stakla.... gledao sam je... prekrasnost njeziunog tijela je samo narusavalo moje tijelo u blizini.. isklesana kao do starih majstora sad je polako, kao macka prela u mom zagrljaju... "i ti si ovo propustao???" nasmijala se, kao zlobno... "da imam pepela , sad bih se posipao....." nasmijao sam se... "sto cemo s maglom?" pogledala je.. "nista, radost je imati klimu u autu..." "pa ti to kao znassss" "a jok ti znassss" nasmijao sam se ... "ali ovo ne mijenja tvoj dug..." moj osmjeh je sad vec bio ... n asvom mjestu... "zlocestocoooo" rekla je ... "ali cuj moramo na kavu..." "i ja treba mi sad..." uz pomoc klime , magla je napustila auto i mi smo krenuli nazad... do kafica uz cestu.. z akoji je rekla da je ok , i nema puno ljudi.. imala je pravo bili smo jedini gosti , uz par izgleda vec stalnih gostiju "kava s mlijekom i casa vode" rekao sam nasmijesenom curetku koja je izgleda bila konobarica "meni kapucino.." pogledao sam je.. ona je smao slegnula ramenima... " iz vrecice obicni" dodala je primjetivsi zbunjenost na licu cure dobili smo naruceno vrlo brzo... "stavi mi secer molim te.." pogledao sam je..."ruke mi jos drhte" nasmijesila se i pokazala ruke koje su bezuspjesno pokusavale upaliti cigaretu polako sma ispijao , najsladju kavu s mlijekom koju sma popio u nekom kaficu... poslije nekoliko trenutaka tisine , uhvatila me za ruku "hej pogledaj koliko je sati.. do kad si slobodan" "za tebe do kad treba" "samo tren..." dohvatila je moj mibitel koji je sad stajao na stolu.. "doabr dan, ja sam ... imam poslovnog partnera koji bi nesto pojeo u lijepom ambijenti, "i onda dosapnula " a zelim zavrsiti ovaj posao, imate neku konferencijsku salu?... aha , a u tom apartmanu ce biti i veliki stol za pregovore? super... evo nas za pola sata maximalno.. da stavite malo na rostilj" slusao je kako prica "pa zar cemo pregovarati? " nasmijao sam se... "suti lutak, samo daj onu kravatu , moras se lijepo dotjerati.." rekavsi to dohvatila je kravatu koju sma na brzinu stavio i slozila je lijepo uredno... "znam da oni nemaju konferencijsku salu..ali imaju partman.. "namignula mi je urotnicki..."samo tren" rekla je i otisla do wc-a vratila se vrlo brzo..ja sma poszvao konobaricu i platio taj ceh sa urednom kosom, sminkom, i onim ocaravajucim omsjehom... "idemo?" "naravno" dosli smo pred neki rstoran... udaljen od mnogih stvari.. izaso sam sam i obukao sako... ona me slijedila... usli smo i vec na vratimanas je docekao vlasnik "dobar dann vi ste zvali radi konferencije?" "da, d ali je rucak gotov?" "evo upravo..zelite li ovdje ili da serviramo gore?" "pa ako bi mogli gore" "evo samo tren... "pokazao je rukom konobaru, ja cvu vas odvesti do njega... ja sam ozbiljno stajao iza nje i gledao kako vjesto pregovara... "hvala " rekla je na kraju... dosli smo u veliku svjetlu sobu u jednom kutu je bila kozna garnitura a an drugom kraju stol koji je vec bio na pol postavljen konobara dok nam je pokazan pogled na prekrasnu priorodu vec je iza nas mirisalo nesto... "evo nesto skromnoga" rekla je ona okrenuvsi se prema meni "ma nema veze smao da malo pregrizemo prije nego nastavimo pregovore" rekao sma krajnje ozbiljno i nezainteresirano "ma nema problema, kako je sad jos ni podne, nece biti guzve" rekao je on ostali smo sami... "sreco ponudi se..." rekla je uz osmjeh... "ne brini se, ovdje mi dovodimo svoje poslovne partnere, i jako su jeftini" znajuci je moju vjecnu bojazan koja se vukla jos iz vremena kad je 5 cevapa u lepinji bila misaona imenica za mene "ali nemoj previse jesti" nasmijesila se... pojeo sam samo malo i gledao je... vec je bila raskomocena... rame je izvirivalo iz kosulje... pogledala me.."ma volim jesti prstima" uz omsjeh je dodala... "dodji miii" rekla je... povela me u sobu u kojoj je bio veliki bracni krevet i dodatni pomocni... spustila me do kreveta i legla pored mene... nalsonila je glavu na moje rame... "vjerujes li mi ?" pogledala me je.. "pitanje je vjerujes li ti meni...." nasmijesio sam se... "ozbiljna sam, budi sad ozbiljan na tren, znam da mozes... prekini glumiti Chandlera" rekla je namrsteno "evo ozbiljan sam .. i da vjerujem ti..znas sve o meni..." pocela me ljubiti njezno... "a koliko mi vjerujes.. " rekla je vec mazno... "svakim trenom sve vise..." rekao sam instinktivno "to je dobro..." rekla je... odnekud je izvukla svoj svileni sal koji je nosila... sa njim je prekrila moje oci "da li jos vjerujes...." sapnula mije u uho..osjetio sam kako je sjela na mene... "ne pitaj pitanja na koja znas odgovor..." "ja imam jos dva manja sala...." rekla je polusramezljivo... "i gdje su?" pitao sam dajuci joj malo poticaja... uskoro me uz njezine poljpce milovala i svila... i sve se polako zahuktavalo... uskoro je sklonila povez preko ociju i gledao sam je.. upijao sam je... disali smo skupa... naslonjena na moje grudi samo je bila tiha... "sreco..." rekoh..ona me pogledala, ociju punih suza...i osmjeha koji me uvjek nanovo osvojio.. "puno mi znaci..." i vec su mi ruke bile slobodne i stavio sam joj prste na usne.. "sssss" i poljubio je.... |
0