Marketing
dok su promicali neki pejsazi...
toliko poznati..
da ih vise nisam svjsno ni registrirao...
sumrakje polako stizao sa lijeve strane...
odjednom mi je u krajicku oka postalo nesto sasvim neobicno
nesto tamo ne smije bti...
sad sam i svjesno pogledom prati sa strane ceste
bijela sumaglica se kovitlalal i dizala iz same zemlje...
bar mi se tako cinilo..
uz ledja se polako uzdizao hladni prst nelagode
magla...
od djetinjstva sam mrzio maglu....
maglu i ravnice...
i sad sma zavrsio ovdje...
na korneru svijeta... ili bar mog svijeta...
i sad mi se taj korner pretvorio u sesnaesterac...
i svejedno...
dovoljno jak da sebe mrzim...
nedovoljno jak da voljenima kazem da mrzim sebe zbog ovoga...
i nije stvar u tome da ja ne volim kraj
volim...
ali bez magle...
i bez ljudskog gledanja kroz neki izobliceni kaleidoskop postignuca
posadi mi na grobu samo ruzmarin."
zasto mi se sad ovaj stih vrti po glavi...
ne zelim da mi se na grobu vidi ni ruzmarin
ma nista...
mozda samo onaj cvijet neven sto ga zovu....
ili onaj "na silu ziv" e taj...
a moj omiljeni nek ostane kod kuce...
nek raduje neke druge...
svojim mirisom i izgledom..
i zasot sad ne mogu vise pisati?
zasto jedva gledam
umor, nervoza...
sjecanje na jeseni gdje magla nije nesto hladno.. tesko sto se uvuce u dusu
vec samo lagani zastor koji skriva ono sto treba biti skriveno
od pogleda znatizeljnika...
i jesen....
toplu, mirnu, socnu,
a ne
hladnu, ludu..
ma nije to to...
volim ja medjimurje
samo taj kraj volim malo vise..
ili me uhvatila nostalgija...
za ovim...
Post je objavljen 19.10.2006. u 16:26 sati.