cistio sam disk...
i otvorim ovo... da li da pocistim ili ne...
ovo je bilo u fajlu od 2003. gofdine pod nazivom...
"samo da ne bude ovako.txt"
su sjedili skupa
njegove noge na stolu, njezine pod sobom...
gledaju neku emisiju...
koju mislim da ni on sam ne zna...
tupi pogled se kaci za kutiju i likove u njoj... da ne skrene u desno...
"idemo vani?" pogleda ga ...
"pa gledam tv.." odvraca tek ga pogledom okrznuvsi....
"aha.... pa nije nesto zanimljivo... "
"a rekli smo da cemo malo vani neki dan... "
"ali ne danas... "
on polako slike u kutiji zamjenjuje slikama iz sjecanja...
za stolom se sjedi u drustvu...
svi pricaju , ona je povucena...
"kako ti je cura pametnaaaa" kaze mu frendica dok su se nasli z asankom i dok su narucivali...
"samo malo tiha..." dodaje odmah na uho...
"ma je, ali eto ne mogu svi pricati..." odvraca on njoj u uho...
nose hrpe pica
on sjeda opet pored nje , ona mu hvata ruku i stisne malo...
on se nasmijesi i krene je poljubiti...
"nemoj vidis koliko ljudi ima...." sapne mu
on je pogleda i okrece se drustvu..
"a sad se svi okrenite da s epoljubimo...." kroz smijeh kaze....
svi ga gledaju i pocinje smijeh...
ona crveni, uspravlja s ena stolcu...
naslanja ruku i tijelo na njegovo rame i prislanja se njegovom uhu
"radje bi da si mi onako slatko saptao kao Veri(nazovimo tako frendicu za sankom) "
izgiba s emom poljupcu.. da bas je vazno da pogleda kako joj stoji carapa...
okrecem se i nastavljamcavrljati dalje...
njezina ruka se poslije nekih pola sata sama vraca u gnijezdo sacinjeno od mojih ruku...
vraca se u kafic.. otpratio je nju kuci jer je 'boli glava a i buka je velika'
mislio je otici kuci ali jednostavno nije bio za samocu svoje sobe...
i znao je sto ce cuti poslije... i znao je sto ce on reci..
i sve je znao, ali opet j eotisao...
jer je nju boljela glava....
u rano jutro zvoni mob "heeej gdje si idemo na kavu? "
"pospan, lego sam u 5"
"sta si radio??????"
"pa vratio sam se poslije u kafic..."
"aha.. kod Vere?"
"da bas kod nje" brecnuo se..."i ludo smo vodili ljubav cijele noci i onda sam iscrpljen pao u krevet"
"samo sam se salila..." tihi glas je rekao poslije nekoliko trenutaka...
"i ja..." rekoh vec razbudjen i bunovan... i srdit.. jer je vec sve znao...
"ok.. onda se ne vidimo na kavi?"
"ma vidimo se... " nije mogao protiv sebe, ipak ju je volio... "samo mi daj malo da dodjem k sebi"
"nezelim ti biti na teret, samo se naspavaj..."
"ludice , radje bi pio vodu s tobom..."
"a kavu? "
"a i nju..." nasmijao se...
okrenuo je pogled na desno
ona je jos sa nogama pod sobom gledala tv i naprcila nosic...
jos uvjek ju je volio... i onda je opet pao u misli...
otvorio je vrata kafica...
malo ljudi je ostalo...
samo najtvrdokorniji.. za stolom su bili samo VEra, Vedran i neka cur akoja se druzial a nsjim ali on oj nikako nije mogao zapamtiti ime...
"vratija se Simeeee" rekla je Vera i gurnula mu casu punu poznate tekucine koja tako lako klizi niz grlo...
okrenual se prema dvojcu...
"izvolite platiti rundu..."
njezin decko i frendica su se samo pogledali...
"sta je bilo? " pitao je..
"pogledaj na stol..."
pogledao je na stolu su bile cigarete, upaljaci, pepeljara i 4 case
"a nekog ste cekali?"
"da, tebe " nasmijala se... "rekla sam da ces se vratiti... ali mi ovi nisu vjerovali..."
pogledao sam ih... Vedran i cura su bili pospani...
"ajde ljudi idemo ... zivost.." rekoh i nazdravih... lijeno su digli case i otpili tek malo
dok su Vera i on popili naiskap...
narucili su novu rundu dok se dvojac bunio...
pogledali smo se..
"a da vi odete spavat? ja cu nju pazit.."namignuo je Vedranu...
"pa mogao bi..." usiljeno s enasmijao... "idemo? " okrenuo se curi koja je skoro pa spavala...
"idemo "rekla je brzo
poljubac za laku noc i oni su nestali za minutu , dvije...
"a sad mi nastavljamo..." podigoh dva prsta i konobar je sad znao sto mora nositi...
"da li ce te i dalje po tekili? i to ovoj ili po nekoj drugoj? " rekao je konobar..
"samo ako je jeftinija..." rekose u isti tren...nasmijali su se..
"ma kosta isto..." odmahnu konobar...
"onda ne pitaj nego samo nosi..."
polako se vrijeme topilo..
kazaljke na zidu iznad njih okretale su se neminovno i brzo...
brzo za njih...
jer iako su se znali samo nekoliko mjeseci...
o svemu su mogli pricat..
i o svemu su i pricali...
kao da se znaju od vrtica..
"nego nemoj se ljutiti... "rece ona ustade i sjede za stolac do njegovog...
"ali ova tvoja... mani se toga... nije to za tebe..."
pogledao sma je... "a sta ej za mene? "
"ma znam da je volis... ali ... "
"ma kad smo kod toga.. ni ovaj tvoj.. nije bas..." nasmijao se...
"a znam, jebiga... krpam se... " rece ona kroz grohotni smije... "kao i ti , samo neces priznat..." rece naglo se uozbiljivsi...
"a sta cemo? " pogledao sam je uzevsi casu..
"bas to.. idemo pit " i onda smo prosli sve vazne stvari u nasim zivotiima...
tada vaznim....
sa osobom koja ga je u mjesec dana upozanala bolje nego itko u tako kratkom vrmeneu...
pokret sa strane ga je prenuo ,
ona je ustala i krenula bez rijeci u sobu...
opet bez pozdrava i poljupca...
a on j eostao zamisljen..
'zasto onda nije vjerovao jednom savjetu..'
ispruzio je noge, i zavalio se u trosjedu
dok su kroz kutiju prolazili neki pejzazi
Post je objavljen 31.10.2006. u 12:50 sati.