rominja niz staklo izloga
moje oci bjeze od stvari do stvari u izlogu
besciljno, bezvoljno...
nesto sjajno mi privlaci pogled...
njezine oci? gledam u izlog...
ne nije.. samo se svjetlo prelama po nekim plavim staklenim perlama
razlivenim po podu izloga.. u obliku njezine kose...
pruzam ruku... hladno staklo stoji izmedju nas...
moji prsti se lome na toj nevidljivoj barijeri...
barijeri sna...
atako bih htio samo spustiti ruku na kosu
i reci "ludice, pa ja sam jos ludji..znas to..."
u svemu tome...
cujem korake
mozda je ona? okrecem se , nije, neka nepoznata silueta prolazi pod kisobranom...
sjetim se..
pa kisa pada.. pogledam uvis..
na mene padaju kapi koje se slijevaju niz obraz....
bolje tako...
sutke spustam glavu i okrecem se ..
za svakim korakom , mislim da je Tvoj...
a ti? ti negdje snivas...
ili se spremas da ponosno ponovno doneses svjetlost svijetu...
ili bar meni...
dok sivilo oblaka polako cijelu dusu boji u svoju boju ...
eto dugo nije bilo...
Post je objavljen 04.10.2006. u 17:15 sati.