- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
16.10.2006., ponedjeljak
|
vracali smo se istim putem...kojim sam dosao... ovaj put niej ruku vadila iz mog dlana... prsti su poprimili moju temperaturu drzali smo se za ruke.. i pet sam krenuo preko trave... svako malo ruka joj j eklizila iz moje... ali uporno kako smo prolazili tako sam morao stati na svaku grancicu uz put.. "hej pa sta ti je..." nasmijala se... "pa onda kao da se secemo po nekoj sumi...daleko od svih "rekoh... pogledala je oko sebe i zadrzala pogled naljudima koji su uzurbano hodali po stazi n emareci za nas.. "ali oni se ionako ne obaziru..." "ma nemaa vezeee " rekoh dok sma bas ispruzio nogu da slomim grancicu koja je bila jedno pola meta od nas.. "ok definitivno nisi normalan... p sta je tebi?" "a eto.. sad me vidis u kostimu vecnog decaka..." nasmijesio sam se i privukao je sebi... da je poljubim... "nisi normalan, majke mi..." nasmijala se poslije... uskoro smo dosli pred sivu zgradu dosla je do vrata... pozvonila... "zasto zvonis? " "za svaki slucaj.. " namignula je.. nitko nije odgovorio i ona je otkljucala vrata krenuli smo prema liftu usli smo u lift... naslonio sam se.. na zid i cekao da stisne tipku... naslonila se na mene... i pomazila po kosi ... otkljucala je vrata... usli smo u stan.... "da, ti ovdje zivis..." rekoh pogledajuci stan "a dobro znam da je razbacano malo..." "sreco... mislis da je bas toliko to vazno????" rekoh i uhvatih j eoko struka... spustila je ruku na moju ruku na svom struku.. "da te provedem malo.... " i polako smo hodali jedno za drugim.... "evoo ovo je kuhinja..... " "ovo je dnevna soba...." pokazivala je kao prava domacica... "ovo je ves od nje..." pokazal na hrpu vesa kji je cekao pored pegle... "a tvoj je ispeglan vec? " nasmijao sam se... "ahaaaa jos i da peglam..." "pa kako ces se ti udat??? " nasmijao sam se na glas okrenula se prema meni i pogledal me prijekorno... otvorila je vrata sobe.. "a ovoje moj kutak svemira..." soba je bila njezina... to se vidjelo iz svake stvari koja me pogledala ... "da, ovo si ti .. definitvno .. " okrenula se... "dobrodosao u moj svijet.... " i poljubila njezno.. kao da mi zeli dobrodoslicu sa nekog dugog puta poljupci su se izmjenjivali... i svileen plahte su se guzvale pod njezinim prstima... ... ...... lezao sam ... lijeno... mazio je po ledjima ona je podrhtavala pod prstima... "nemojjjj to raditiiii , bas is neki... " rekla je naslonio sam se na nju n zagrlio je... zaspao sam.... probudio me miris kave... pogledao sam kroz vrata sobe... ona je u plahti kuhala kavu i bas je zakuhavala... "hej.... " "hej i tebi.. izvrsavam obecanje... " nasmijala se gledao sam je... plahta je padala niz bokove kao u starogrckim kipovima... " a sto ce ti plahta? pa sami smo..." "pa svejedno sramim se... " "a kako ces nositi salice?" nasmijao sam se... "hmmm ma obecaj da me neces gledat..... " "paaa saddddd jos i to???" "daaaaaa ili cu dvaput morati setati..." "ajde ..." taman je nasula kavu... okrenula se.. pridrzavajuci laktom plahtu vidjela je da je gledam u oci.. i pustila lakat... i krenula smjeseci se prema meni... sjela je na krevet i dodala mi salicu... "evo izvoli i reci da to nije najbolja kava koju si popio..." "i najbolja posluga..." rekoh i nagnuh se da je poljubim... |
0