božićne špangice

četvrtak, 20.12.2018.

Imamo ih na kosi, nas dvije i baš nas briga.
Svi nam gledaju u te male šarene šeširiće koji prkose sivilu dana, kapima ledene kiše…crnilu duše...
Inate se životu…
Smiješno je koliko radosti može pobuditi jedna takva mala stvar, obična špangica u kosi.
Zamisli?
Izgubio se smisao za lijepo, za druženje, za zajedništvo…lakše je biti zbetonirana mumija..lakše..znam, shvaćam vas. Lakše je biti ko svi jer tko ste sa šeširićima vi?!
hahahaahahahah
Ali mi ne bumo bile takve jer imamo volju za životom, vjetar u kosi i špangice na glavi…
A vama kako drago…

A

Kupaona dan 2

utorak, 18.12.2018.

Gledam se u špigl...onak dobro i realno... trenutno osim umora ne vidim, ma dobro ajde, ne želim vidjet onaj natpis na čelu koji kaže I D I O T...
hahahaha, m-da...ima tako tih dana gdje se pitam pa vidi li još netko osim mene natpis?!
dosadašnji rezultati pokazuju da itekako to vidi svatko.
neonski natpis vidi se iz aviona...samo nisam sigurna jer kričavo žuta il'vrišteća roza boja?!
koja god da bila, dobro je vidljiva i baca na daleko... aahahha...
al znate kaj, još uvijek pogled u špiglu, ma ne, ne bum ja nabacila fasadu il' mumiju samo zato da zacementiram boju, ja bum ipak ostala obojana jer lakše je neonski nego crno bela mumija.
pa onda ko voli nek izvoli.
uvijek je bolje imat jednog do dva kričava, nego hrpu ovih fino upakiranih grimasa..
živio špigl, kupaona i odlazak na ćorku

A

novo mjesto inspiracije

ponedjeljak, 17.12.2018.

a-ha...kupaona je postala moje novo inspirativno mjesto...
znam, sad će Fresh rec da je to zato jer tamo provodim puno vremena...nije Fresh, nije...
smrdim na kilometre, a kosa...masna i puna zimskog vjetra, hahaha...
bolje masna kosa, nego uši i gnjide...uf...puni su ih i vrtići i škole...
dakle inspiracija...
Sunimira moja, zakaj ljudi ne kuže da je život:
- prekratak za zamjerke
- toliko lijep da bi drugog ograničavali
- inspirativan sam po sebi
- izvlači iz čovjeka i najbolje i najgore, al njegovo najgore i njegovo najbolje
- koliko minuta, dana i godina treba nekome da to kad tad skuzi?

a ništa...odoh ja slagat lego i vješat veš...
a vi promislite gdje vam je inspiracija i njezino mjesto

A

kreativni izražaj

nedjelja, 16.12.2018.

jučer sam dobila novu titulu, majka najboljeg gimnastičara u 2018. u kategoriji dječaci. ne hvalim se time, nego mi nije jasno kaj se desilo i zakaj meni to tak zvuči kao da se desilo nekom drugom i negdje drugdje.
onak wow...
doma imam staklenu plaketu na kojoj to piše...
neki egotriper bi to stavio...nekam da se vidi...da se hvali tuđim...ja ne....
imamo brdo medalja što njegovih, što njezinih, a najviše mojih s utrka...
ne hvalim se...ne znam kaj da radim s njima?!
neki prijedlog---haha.
uglavnom...uz sve to, pitam se ima li diktirani sport ipak svoju kreativnost, osim same osobnosti sportaša?!
zato kaj uza sve to...i sviramo svašta...
opet se ne hvalim nego ne znam zašto neki sportaša imaju i talent za sviranje?!

A

NEOSVOJIVA TVRĐAVA

ponedjeljak, 03.12.2018.

svatko je barem jednom imao svoju neosvojivu tvrđavu ili bio neosvojiva tvrđava.
pitam se koji je razlog tomu jer sigurno postoji barem jedan koji se zove nedovoljna istovremenost.
da, upravo sam izmislila taj naziv ' nedovoljna istovremenost' i baš mi se sviđa.
svi ti neosvojivi nisu bili za nas u datom trenutku. bila je to lekcija veća ili manja.
u slučaju da su se ti nama nepripadni, kasnije i vratili, nama nekako više nisu bili zanimljivi.
čak su postali i nebitni.
je li tajna u neosvojivosti?
je li čar u visokim bedemima?
ili je naprosto sve skupa u našoj zacementiranoj glavi koja nam je pokazala da ne ide kako mi hoćemo nego kako to ide?!

A

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.