Poštovani Babići
ponedjeljak, 30.01.2017.Još se uvijek ne mogu otet dojmu da Vam nije neugodno?!
Ispričavam se gđi Babić za slučaj da joj je možda ipak malo neugodnjak, onak..
Meni bi bilo ne samo neugodno, mene bi bilo sram i propala bih u zemlju da mi se desilo nekaj takvo.
Ispast takav šupak pred cijelom nacijom, uuuuu macoooooo….to ti je za sve one…
Ne izusti imena Gospodina svoga uzalud.
Kaj ti je…ko te kaj pita..svi mi vjerujemo i ne vjerujemo..pa kaj onda..al onak, odi do Trsata, možda Ti pomogne.
Ja obožavam rukomet, te dečke, gledam sve to godinama…ok, ajde još petak nekak mogu shvatit, al
Subotu..e bratko, subotu ti nitko ne bu oprostil i nemoj pitat Babićku kaj da radiš, nego marš van i gud baj.
Da si reko samo riječ..da si reko, oprosti nacijo, sjebo sam..ispal bi heroj..ovak si pizda izdajnička.
IZNAD SVIH ostaje, al ti LETIIIIIIIIŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ
Ps. puko mi je film jer dečki ne zaslužuju takvog bezidejnog slabića…
A
komentiraj (1) * ispiši * #
Ko te pita?
četvrtak, 26.01.2017.Pricam sa S, u zadnje vrijeme smo stalno u frajerima, super nam je ta tema, analize prebacenih frajera, odigranih igara, zabijenih golova..
oko sokolovo sve vidi, sve zna, hahaha…
jednom mi je rekla, kad ti muskarac kaze:' nisam ja za tebe, nemam ti sta ponudit..'
onda u biti to tako i jest…
ne znam, mozda je, al ja se s tim ne slazem…
ko te pita jesi ti za mene, jel imas nesto za ponudit..
dođi i ostani, vidi, potraj
pa cemo vidjet jesi ti za mene..jel imas nesto za ponudit…
pitat cu ja samu sebe jel ti tu trebas bit, uz mene, kraj mene..
ne trazim takav odgovor, a nismo se ni upoznali…
al da, kuzim te ja, dragi moj, svaki koji nisi moj..bojis se..bojis se ostat,
probat, vidjet..
moj odgovor, iako me nisi ni pitao, nego si sam dao svoj, glasi..
ni nemas mi kaj ponudit…
nudi negdje drugdje..ova vrata trebaju hrabrog i odvaznog..
papci nisu dobrodošli.
..jednom doći će netko..netko da ostane…
A
komentiraj (8) * ispiši * #
nema odustajanja
utorak, 24.01.2017.odustati je uvijek nekako najlakše. predat se i reč, aj bok.
Al taj osjećaj nakon odustanka je uvijek loš, ima tu neku gorčinu, neki žal..
da ne kazem da danima poslije idu analize, da jesam, kako bi bilo, izgledalo..al nisam, ne znam, ne mogu…
Barem je kod mene tako.
zato sam davnih dana odlučila nikad ne odustat pa pod cijenu lupanja doslovno glavom kroz zid.
Moj je moto, nemas kaj izgubit, uvijek mozes samo nesto dobit, ako ne pobjedu onda barem bitku.
što je svakako uvijek bolje od ničega.
od pobjeda si uvijek nekako osiguran onim motom da sreća prati hrabre, a od poraza te ni vrag ne bu zaštitil.
Haha.
Zato, glavu gore i zavrtite, mora se nekaj pokrenut ma kak hladno bilo.
mozda dobijete pingvina i udomite ga ove zime, haha
A
komentiraj (3) * ispiši * #
grijeh bez posljedica?
petak, 20.01.2017.postoji li grijeh bez posljedica??
jel to uopce moguce?
Sama sam zatečena tom recenicom,
Ne znam što mislit i odgovorit.
Tko ima volje..
Nek šibne neki svoj komentar, misljenje..
Onak za zabavu.
Ugodan vikend ljudi,
A ja ću: roll the dice baby and run lola run
A
komentiraj (9) * ispiši * #
ja znam da nista ne znam
četvrtak, 19.01.2017.najbolje je pravit se blesav, mutav, kao ono ja nis ne kuzim, ne znam, ne ide mi..
tak je stvarno najbolje.
ispada.
ja nisam na tom nivou, odavno.
pa nisam hodajuća kutija koja tak brije po svijetu. helou
ahahahahah.
umirem od smijeha danas, bas mi je dobro.
umirala sam od smijeha i jucer kad sam procitala da je fresh kakti uvrijedio nekog s onim kokoš.
tko se više vrijeđa, alo ljudi.
di vam je smisao za humor.
tako da nula bodova za mene ona parola gore o znam da nista ne znam.
ja znam da se trudim da saznam što više pa kud dođem.
uzivajte danas...maximalno...svaki dan..dok ide..
jer kad stane, onda povratka nema.
zivot je lijep.
pusa svima
A
komentiraj (4) * ispiši * #
strah
utorak, 17.01.2017.zasto su ljudi stalno u strahu?
jedan moj prijatelj s faxa, davnih je to dana bilo, rekao mi je tada, tko ima Isusa u srcu, njemu ne moze nista biti.
tada mi je to uslo i ostalo negdje zapisano, ali nisam obracala paznju na to.
vjernica sam, al nikada to nisam dozivjela tako i na taj nacin, sve dok on nije to osvjestio u meni, pokazat ce se par godina kasnije.
strah te paralizira, nema tko to nije dozivio, ne da ti da ides, ubrzava puls, radi negativna cuda.
boris se, neki put ide, neki put ne ide...pa sam naisla na izreku, strah je iluzija koja nastaje iz neznanja.
nevjerojatno, kako sam procitavsi tu recenicu osvjestila ono o Isusu.
od tada, svaki put kad bude naznake nekog straha, ja se sjetim ovih recenica i sve se raspline u trenutku.
tko ce znati, kakva se sve cuda desavaju, ali svakako straha nema i ne treba ga biti.
zato drustvo moje drago, samo hrabro naprijed, voljeti, ljubiti, biti s ljudima bez straha..zivjeti kao da ce vjecnno trajati...a zasto...
zato jer nas strah paralizira, a to ne zelimooooooooooo.
A
komentiraj (5) * ispiši * #
Žene sudac
ponedjeljak, 16.01.2017.Ajmeee, konačnooooo, žene sude svjetsko prvenstvo u rukometu.
Kapa dole.
Eto pa tako onda taj kakti depresivni dan ipak ispada bullshit,
Em su sudile žene, Em je Hrvatska Pobijedila, a
Za depresiju su bitne pobjede i veselje, Ahahaha.
U svakom slučaju, depresija je u glavama, ne u statistici.
Živjeli svi, živjelo veselje
A
komentiraj (4) * ispiši * #
kriva staza
nedjelja, 15.01.2017.još od neki dan vrti mi se jedna zezancija o krivo postavljenoj stazi.!!!
kad je Kostelic postavljao davnih dana stazu na Sljemenu pa naši većinom nisu dobro vozili, rekli bi komentatori i ini, staza je bila krivo postavljena.
kako može biti krivo postavljena kad je uspjeh odnosno neuspjeh toga dana već odavno zapisan i svaka slučajnost nije slučajna.
Eto tako ta kriva staza, za nekog kriva, za drugog ispravna, meni ne da mira ni danas.
Pred 25 godina, za Hrvatsku je staza bila trnovita i teška, al smo disali ko jedno.
Teško da ćemo ikad više tako disat, a trnovito će biti i dalje za svakog ponaosob.
Hvala vam svima koji ste nam dali slobodu i život bez obzira na stazu.
U mom srcu žive svi heroji i nema krive staze, samo one iskrene i poštene.
Heroji ne plaču...
A
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
Amira Medunjanin
četvrtak, 12.01.2017.prije dva dana pišu meni moje štrace na whtsup grupu, ajme A pa ti na skijanju još nisi okinula selfie s nekim poznatim, čekamo, već to traje predugo da nemaš.
Ja im odgovorim, peh, nema tu nikog poznatog, al budem već nekog našla, ahahah.
I tak završi naše dopisivanje.
Dođe drugi dan i ja totalno zaboravim na fancy selfie.
Sjedim ja tak za stolom na kraju skijaskog dana, dignem pogled i evo ti nje, Amira Medunjanin.
Ja onak, ajme pa to ste vi... Odmah uzmem mob i fotkanjeeee.
Ta diva svjetskih razmjera je toliko draga, normalna i super, da sam još pod dojmom.
A najbolje od svega je da sam joj još uletila naknadno s pričom o mojim stracama i selfijem.
Kapa dole, divo. Živjela.
A
komentiraj (3) * ispiši * #
što kad nas nađe?!
utorak, 10.01.2017.Priča se da kad nešto tražimo, da to u biti traži nas
I onda kad se smirimo da ćemo spoznat da nas je trazeno naslo.
Jel nas stvarno naslo?!
I jesmo li sigurni da smo ipak to tražili, a ne nešto drugo.
Kod čovjeka se nikad ne zna, nikad zadovoljan, nikad sretan, a opet tako željan svega.
Hoćemo li prihvatiti to što je došlo il ćemo se bojat roka trajanja jer danas sve ima svoj rok pa i trajanje.
Žalosno, al istinito do te mjere da se pribojavam da sve što smo i tražili da je odustalo od nas i da nas je zaobišlo u velikom luku jer nije prepoznalo od silnih želja i lošeg raspoloženja gdje mora doć.
Eto dragi ljudi, voljela bih čuti vas glas, a ja odoh po još jednu pivu razmisljat jel me naslo il sam totalno fulala sve kaj se fulat moglo.
Ahahha
A
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
Koliko nam znači tuđa isprika ?
petak, 06.01.2017.danas mi je nekako palo napamet to pitanje?
uopće ne znam zašto i kako, al eto ga.
Znači li nam uopće išta?
Koliko to ima smisla da ti se netko Ispricava nakon što je povrijedio/la tvoje osjećaje, preorala tvoje srce i pljunula na neki kodeks vašeg odnosa.
Neam pojma...
Teška je tema, teško je vrijeme..
Al sam shvatila da se u biti sve poslozi da čovjek zgasi svoje osjećaje na vrijeme prema tim nekim osobama i u biti se ocuva od neugodnosti.
A oprosti, naravno, oprastam... Ali...
Koliko je u biti oprosti iskreno..
Laku noć svima
A
komentiraj (4) * ispiši * #
Zagreb je svjetsko čudo
srijeda, 04.01.2017.Skijalište u Bakaćevoj, u centru zagreba…
Ouuuuu jeeeee (zvucim veselo i sretno), ali je li ouuu jeeee??
Iskreno, ideja zakon, provedba ideje zakon, reklama zakon, da je sve ostalo na ideji..
Cekajte gospodo, malo jace zemlje nemaju tak nekaj, al imaju rvati, debili.
Mix osjecaja, ponos i ljutnja
Ljepota i bijeda..
Bila sam tamo, zgleda lijepo, al za koga, za kamere..za impresiju.
Impresionizam je davno prosao..vjerojatno se ovo zove
BAHATIZAM.
Drustvo drago, perverzija ima svakakvih, al ovo…na ustrb svih nas..
A
komentiraj (2) * ispiši * #
SISAK ima sina
utorak, 03.01.2017.Od 1593. Sisak ima nekog sina,
sina heroja,
sina koji izaziva paznju,
sina koji je iznad svih. (ovaj to i jest)
tako je jednom jedan gospodin, sisacki sin,
glavom i bradom, isao, hodao svijetom i naletio na jednu S,
zamislite S, a nije iz Siska. Iz ovih je urbanih krajeva,
Nacitana, sirokih pogleda, dobrog izgleda…
em da..naletila na onog nam znanog sisackog sina.
Trajalo je to i trajalo, islo bi i dalje, ali eto, život ne pita,
Onaj gore ima svoje razloge i planove.
Ne brinite, nije tuzno, sve je to lijepo…ostao je jos jedan sin,
Ali ovaj puta ne samo sisacki, ovaj puta je to mali nobel(ovac),
Aha, eh da ga samo vidite..uf..predobar je.
A ti tatek, ne brini, brinemo se za njega, ipak je on tvoj, slika i prilika,
Nasljedovani sin svoga oca..
Dobro nam je bilo za Novu, znaš da netko to od Gore vidi sve i zna kak stvari stoje.
Vole te svi, a kako i ne bi…pa ti si ipak sin iz Siska…heroj
A
ps.
Hvala ti za sve,
sve što bilo je,
dobre godine
i poljupce tvoje.
Hvala ti za sve,
teske istine,
sram i poraze,
rane od ljubavi.
komentiraj (4) * ispiši * #
za snove u 2017., živjeli svi
nedjelja, 01.01.2017.Drage moje blogerice i dragi moji blogeri,
Već sam si uzela za pravo zvat vas svojima, baš hoću, haha.
Ne mogu poželjet ništa što već nije rečeno, al ono što mogu je da sanjate.
Znam da to i radite i ide vam najbolje, baš kao i meni.
Zato pretocite brdo snova u sve tekstove životnog puta i rečenice svakodnevnice i da vidite sjaja iz dana u dan.
Znate da predaje nema i da idemo dan po dan pa gdje dogurali.
Vjetar nam i dalje puše...
Viva La vida
A
komentiraj (2) * ispiši * #
