odustati je uvijek nekako najlakše. predat se i reč, aj bok.
Al taj osjećaj nakon odustanka je uvijek loš, ima tu neku gorčinu, neki žal..
da ne kazem da danima poslije idu analize, da jesam, kako bi bilo, izgledalo..al nisam, ne znam, ne mogu…
Barem je kod mene tako.
zato sam davnih dana odlučila nikad ne odustat pa pod cijenu lupanja doslovno glavom kroz zid.
Moj je moto, nemas kaj izgubit, uvijek mozes samo nesto dobit, ako ne pobjedu onda barem bitku.
što je svakako uvijek bolje od ničega.
od pobjeda si uvijek nekako osiguran onim motom da sreća prati hrabre, a od poraza te ni vrag ne bu zaštitil.
Haha.
Zato, glavu gore i zavrtite, mora se nekaj pokrenut ma kak hladno bilo.
mozda dobijete pingvina i udomite ga ove zime, haha
A
Post je objavljen 24.01.2017. u 16:00 sati.