plakanje

utorak, 30.08.2016.

Pricamo frendica i ja, pretresamo vikend po stoti put u zadnja dva dana.
Razlog je totalno smijesan, a mozda i tuzan, ne znam. Danas mi je urnebesno smijesan, a prije dva dana mi je bilo turbo tuzno.
U tom blablanju veli ona meni, ljudi placu u minutama i satima, a ti places u kilometrima.
Ahahaha. Zamislite vi to. Ja placem u kilometrima i to tocno 5,5 km.
Na putu do doma iz izlaska, pjeske, pijana ko letva…kad je krenulo, ijaooooo, nije stalo cijelu tu rutu.
Haha, al je zato osjecaj bio neopisivo ucinkovit. Izaslo je sve kaj treba i ne treba.
Tako je to kad idu kilometri.
Probajte.

A