kut gledanja

svatko ima neki svoj pogled na stvari i nikada nitko ne ce imati istu percepciju o tome,
sličnu vjerojatno, različitu najvjerojatnije, ali identičnu, no way.
sjećam se ko danas kad smo na likovnom u osnovnoj školi trebali crtat predmet sa svog mjesta,
(i sad me oblije znoj jer crtat ne znam, a još k tome iz mog kuta gledanja, ijaooooo, haha) taj, likovni kut gledanja za mene je totalno nevažan jer nisam taj tip osobe, al zato kut gledanja na neke druge stvari, kao životne i tome slične, eeee to da, tu sam doma.
uvijek spremna na raspravu, savjet, komentar pa čak i raspravu sama sa sobom.
i tako nas taj kut gledanja, pogled na stvar ili kako god to nazvali može s nekim jakooooo zbližiti, jakoooooo udaljiti, ostaviti na dovoljnoj udaljenosti, granici pristojnosti i kud koji mili moji.
sve se to s godinama mijenja, kako se i mi sami mijenjamo, srećom da je tako jer nekako imam dojam da ne bi bilo dobro da smo stalno na istom mjestu i tapkamo ne znajući kuda, gdje, zašto, kamo i kako.
zato uzivajmo u promjeni te perspektive i odrastajmo sretni s novim pogledom i kutem iz kojeg vidimo stvari.

…malo nade, puno želja
život bježi, život ide…

A