Ovdje je jutros neko vrijeme stajala jedna priča koja je htjela postati frivolna,
ali imala je preduboke oči koje su sve razumjele,
pa sam joj rekla neka se bolje spremi i pokuša drugi put.
Počela sam pisati drugu priču;
Bila jednom jedna zlatna djevojčica i imala je tri minus dvije želje
ali bilo je to malo.
Premalo i za priču i za ispuniti božićno pismo, a kamoli za još podijeliti ovdje.
Osim toga to je više dnevnik, a dnevnici se pišu pod glavoboljom i njihove riječi su barem dvije plus jednu godinu bolovale od nesanice, pa ne znaju što govore i jako su osjetljive. Svira recimo neki dopadljivi božićni pjesmuljak, a one su iritirane već na prvu loptu. Dopadljive se priče zato pišu u rukavicama ili iz treće ruke koja ne baca prvu loptu van pravila igre.
Priču o sebi najbolje je od nekoga prepisati... u zadnji čas, baš kao i
Dear Santa pismo, baš kao zadaću na hodniku prije sata matematike. Takve priče uvijek znaju više od nas i s nimalo truda daju točan rezultat za -
tri minus dvije želje i tko je snalažljiv u pisanju posiže za njima spretno i lukavo i gleda ih očima punim đačkog obećanja koje je izdajica - da će sljedeće godine biti bolji u zbrajanju želja za popuniti jedno neposlano pismo.
Ja čekam svoju priču koja će mi se dragovoljno dati da je skinem
od-do ... i prepišem.
Samo... jednom kad mi dođe, bolje joj je da pazi da negdje ne pogriješim.
Ništa se ne može mjeriti s ironijom u životu koja je nastala greškom u vlastitom prepisivanju.
Jer ja ću recimo prepisujući, trećem redu lakomisleno pribrojiti i jedan topli Božić svog djetinjstva, a Djed Mraz će mi onda čitav život donositi rukavice za pisanje iz treće ruke, uvjeren da negdje u meni čuči dijete smrznutih dlanova kojem je uvijek hladno.
...
Davnih joj je godina mama gurnula u ruke svoj adresar i nekoliko kutija Unicefovih čestitki i još zadatak da svojim krivim rukopisom u ime njihove obitelji ... ajmoreć K. ,
napiše čestitke svim obiteljima iz adresara - od A-Z.
I sad... pretpostavljam da je taj literarni zadatak baš i nije nadahnuo kad je odlučila prepisati tekst s neke stare čestitke koju su par godina prije, dobili od obitelji - ajmoreć B.
Prepisala je sve. Baš sve. I dvije godine staru Novu godinu. Pa i - "Želi Vam obitelj B."
...
Svoju je pažnju prenio kao što putuje legenda
- s jednog njenog koljena na drugo koljeno;
"Priče su ti zakrivljene kao svemir i s greškom draga, ali ja jako volim oba,
a ti si posve ista kao tvoje priče,
osim što bi se trebala zvati Iskra, a ne Suzana."
...
Sretne se priče ispisuju brzinski, posuđenom olovkom i na savinutim koljenima kao formulari za vizu ulaska na aerodromu obećane zemlje.
...
Kad me jednom upoznaju, odmaknu se korak dva unatrag
i pitaju što nije u redu sa mnom...
Zašto ne izgledam tužno kao moje prekucane priče?
Ja onda recimo kažem da je to zato
što mi se jedino frivolni anđeli čine živima. Ili nešto tako...
Ne želim da itko sazna da život kucam iz mjesta gdje je sve moje.
(
tessa ajmoreć k od
tesara)