petak, 28.12.2012.

I jedan savršen...








ŠTO KAKO?

da su mi te izgatali iz dlana,
da su me cijeli život upozoravali,
da si me ipak pronašao svojom,
da se kajem što sam zakasnila,
da si blijed i bolećiv i da mi svoje izgužvane listove četveroprezima šalješ,
da si jak i visok i da mi koljena klecnu svaki put kad me u oči pogledaš,
da mi se kad ja zavirim u tvoje oči haljina zacrveni i stidna izgori,
da je cijeli Nevski Prospekt samo jedna linija tvog dlana,
da si besraman i lud,
da si pjesnik i nepismen,
da mi pričaš na šesnaest naših jezika i dva još mekša ruska,
da si jako mlad i strašno star,
da mi ukradeš sve što imam,
da tražiš i ono čega nikad nije bilo,
da nađeš,
da si sjajnog oka koje ne zalazi i koje zna namignuti,
da sve o meni znaš i ništa ne pitaš,
da nikad ne staneš da sve o meni pitaš,
da pronađeš svaku moju stazu koja bridi,
da stazama premrežena svakoj svojoj stazi zavidim,
da su mi usne plave dok te nema,
da me ne zametneš,
da me ne izgubiš,
da jurišaš i osvajaš,
da mi znaš nanjušiti trag,
da si glagol oko mog pupka,
da si imenica u mom zagrizu,
da imaš znak od rođenja iznad gornje usne...

da na njega nikad ne položim prst.

eto kako.

što tu nije jasno?



(veljača 2012.)

tessa k



| 07:21 | Komentari (7) | Isprintaj | #

srijeda, 26.12.2012.

S one strane tankog srebra

... slojevi zlata


__________________________________________________________________________________________________________________________________________


















"Sutra ću imati kovrčavu kosu..."



tessa k

| 13:11 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 20.12.2012.

(Ne)ravnoteža



Nedavno su me pitali što je sreća.

Rekla sam:
- Ne znam. Ja imam problem s tom riječi oduvijek.
Ali ovako sa sigurne daljine... mislim da je sreća mir.


Nekoliko dana kasnije sam u jednom pismu napisala: - Neravnoteža je moje najstabilnije stanje.

A onda sam jučer naišla na ovo...

Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.
Al' ipak uz mene se može, mada je neobično, sa mnom je čudno čak i umreti...
jer ja se ne završavam.
(M. Antić)



Skamenilo me. Onda sam to razdijelila na sve strane i rekla javno:
- Evo... od ovoga ja bolujem.


Navečer sam na pozornici gledala dijete koje je jesenas zamijenilo sport s umjetnošću, ali svejedno s ravnotežom nema problema.




Još poslije napisala sam jedno dugo pismo.

Zadnja rečenica bila je:
- Tako sam mirna... ne znam što mi je.


Tako sam mirna... ne znam što mi je.


tessa k

| 07:13 | Komentari (4) | Isprintaj | #

utorak, 18.12.2012.

Nedogled






Pronašla sam prugu u travi i prislonila je na sjeverni zid...

Začarala me visina njenog nedogleda.

A onda sam otpenjala pragove.




tessa k

| 11:17 | Komentari (1) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 17.12.2012.

Ususretnici

Varijacije na temu bez ponavljanja







(Jednom će mi uspjeti odsvirati bez greške...)


tessa k



| 20:51 | Komentari (1) | Isprintaj | #

subota, 15.12.2012.

Pamuk mimo mene


Orhan Pamuk Snow




Kako sam rano jutros
(a bilo je tri popodne),
vidjela zimu
(a još nije ni počela),
u času dok je ona
gledala...

mimo mene.



(kao pamuk u iscijeljenu ranu...)

tessa k

| 17:39 | Komentari (3) | Isprintaj | #

petak, 14.12.2012.

Vivaldizam bijelog





Quattro stagioni na velikom tanjuru.
Jedem zimu.

Proljeće ću podijeliti s tobom.


tessa k

| 11:39 | Komentari (2) | Isprintaj | #

četvrtak, 13.12.2012.

Kosu ima, oči ima...

ide zima





tessa k

| 06:49 | Komentari (2) | Isprintaj | #

srijeda, 12.12.2012.

Kako sam jednim udarcem dvije bajke...

s uskličnikom





Alisa featuring Anastasia



...

Šaljem sliku...

- Bajka! Bajka!

- Ali ti ne voliš bajke

- Alisu nikad nisam shvaćao, niti ću vjerojatno ikad.
Čak ne znam poantu.
Ali bliska mi je bajkovita emotivnost u realnim odnosima...
A ovo je jedan/jedna od tih.



...
A ovo na slici je moja bajka. Ili jedna od njih.
Najrealnija moguća.




tessa k

| 18:05 | Komentari (3) | Isprintaj | #

Ako vam pokažem...


If I show you the woods...




will you follow?


tessa k


| 06:31 | Komentari (1) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 10.12.2012.

Kad od drveća ne vidim sobu...

kad u drveću skrivam svoju (o)sobu...



sebe...






Jučer sam učila vrste riječi s N.
Pa eto, shvatila sam da sam jedva pismena...
Shvatila sam da mi je i znanje jako krhko.
Recimo, piše da iza uzvika
(i tu nabraja - "fuj", "ej", pa onda i "šmrc"...) ,
dakle... da iza uzvika, ako isti stoji samostalno u rečenici, treba stajati uskličnik.
!

Mislim, ja zbilja ne znam kako da napišem svoje "šmrc" s uskličnikom?
Evo, zbilja ne znam.

Pa čak i kad on,
a to je uvijek ... s naglaskom na ovih dana,
stoji namjesto hvala...


...
kao zagonetka koja ne može bez sebe,
jedino što usitinu znam pisati
i jedino što čitav život pišem u svojim pismima zamuljanih adresa
su riječi koje pripadaju kriptičnoj
vrsti.

nenavikla na izravno
propustila sam neke stvari kroz filter šume lejtli...
neke stvari...
i neku sebe.

pa i ovo hvala.

ali koji su me vidjeli, i...
vidjet će i njega.


drveću uprkos.

šmrc!


tessa k




| 13:46 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 06.12.2012.

romantizam




ne znam kad je izdan onaj postmodernizam za početnike, ali tamo na zadnjoj strani piše
da nas od postmoderne može spasit jedino neki ponovni romantizam.
eto, to mi je palo na pamet dok sam te čitao.
ti imaš neku hrabru dozu patetičnog.
a ja to volim.


| 12:04 | Komentari (3) | Isprintaj | #

subota, 01.12.2012.

Kriva "kriva"

(... u kurzivu)


Sad znate šta sam.
A lepo sam vam govorio: ne ostavljajte me samog, sklon sam glumatanju,
pravim teatar ni od čega, i toliko se uigram,
da posle idem okolo, tražim publiku, i sve to javno prikazujem.

(M. Antić)





(teatar u italici)



A lijepo sam vam govorila: "Ne ostavljajte me samu... pravim teatar ni od čega."

Krivi ste: Poznajete me krivu krivu.

Ja se u stvari pišem italici.

I bez točke na "i".


tessa k

| 17:47 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>