Stara godina i jedno proračanstvo o sreći runili su se kraju.
Predzadnji dan do isteka, čudo kojem se mjesecima izrugivala vratilo joj je milo za nedrago.
Poslije je danima mislila kako takvih susreta nema u pravom životu.
- Vi zračite na jedan poseban način... ja vas gledam cijelo večer. Ali reći ću Vam kako Vi izgledate;
Vi izgledate, ne kao da ste dignuli zid oko sebe, nego kao da ste dignuli kavez oko sebe...
To nije neprobojno, ali Vi ste svejedno u kavezu.
A ja sam poželio doći do Vas... kroz te rešetke, i pustiti Vas iz tog kaveza van.
Pogledala ga je u oči, nasmiješila se i rekla:
- Ja ću navijati za Vas...
...
Nova godina drobi tek prvi krajac.
Dok jutrima ne brza za radni stol... što dalje od sebe, a uranjajući u nutrinu,
sve više je svjesna da je završila onu eru u kojoj se izdala,
da je dugo i bolno urastajući u sebe, na koncu ipak prerasla svoj kavez,
da je svojom polovicom ispunila jedno proročanstvo o sreći.
Maloprije srela se opet za stolom... nakon dugo vremena.
- Pisat ću fikciju...
Onda je natipkala prva dva retka:
Stara godina i jedno proračanstvo o sreći runili su se kraju.
Predzadnji dan do isteka čudo kojem se mjesecima izrugivala vratilo joj je milo za nedrago.
Baš kao da je život.
A je...
tessa k
|