Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Iznad Črnomerca, pomalo postrani, istočno od bolnice Sveti Duh, nalazi se Ulica grada Gualdo Tadino. To je mirna ulica pomalo opskurna imena (pogledajte na ovaj moj davni post zašto se ulica zove baš tako kako se zove!) i gotovo uronjena u zelenilo, osobito ako pogledamo njenu istočnu stranu koju tek uzak pojas guste šume dijeli od doline Šestinskog dola. ne sjećam se da sam igdje drugdje u gradu vidio tako "gusto" zelenilo oko stambenih zgrada te visine i veličine. Uostalom, pogledajte samo nekoliko prizora dok sam se šetao tom ulicom sa sjevera u smjeru grada.



Do ulice sam došao sa sjeverozapadne strane, štengama od ulice Dunjevac prema ulici Sokolovac ... tamo su zanimljive vile sa vjerojatno vrhunskim pogledom na grad. Snimio: Vanja


U jednom trenutku ulica Sokolovac prelazi u Ulicu grada Gualdo Tadino ... pretpostavljam da taj spoj nekad, prije gradnje tih zgrada, nije niti postojao. Snimio: Vanja


I, eto ga, zgrada je gotovo sakrivena u zelenilo obližnjeg šumarka ... vrlo ugodno na vruć i sparan dan za kojeg sam se tamo šetao. Snimio: Vanja


Iza te u zelenilo sakrivene zgrade pronašao sam i stepenice koje se spuštaju do ulice Šestinski dol ... Snimio: Vanja


Ali mi je zapravo najljepši prizor bio ovaj: Lijepa ravna staza koja se pruža između zgrada i šume - krasno! Snimio: Vanja


S druge strane ulice je manje idiličan prizor, niz garaža ... Snimio: Vanja


Ali, s istočne je strane uistinu prava džungla! Snimio: Vanja


Stazica se tu naprasno završava ... Snimio: Vanja


Taman kod podružnice knjižnice Vladimir Nazor ... Snimio: Vanja


.. koja ima baš zanimljiv retro logo i putokaz (a la klamerica) prema njoj. Snimio: Vanja


Malo dalje je i stara oglasna ploča mjesnog odbora (pardon, mjesne zajednice ) ... Snimio: Vanja


... i to bi bilo to za ovu šetnju, ovo je već prizor stepenastih zgrada iz Ulice Kajfešov brijeg koja se strmo spušta prema Kuniščaku. Snimio: Vanja

Oznake: črnomerec, Ulica grada Gualdo Tadino, zelenilo, Staza, oglasna ploča, Knjižnica, font, natpis

Objekt u dvorištu u Šrapčevoj u kojem je nekad bio dječji odjel knjižnice Maksimir. Snimio: Vanja


Kažu da sam čitati naučio rano, tamo negdje sa 4-5 godina, i ja se zapravo ne sjećam doba kada nisam znao čitati. Kao klinac sam imao 3-4 slikovnice (jedne se sjećam, bila je "Mačak u čizmama", druga sam imena zaboravio), međutim knjiga uz koju sam počeo uistinu čitati bio je zemljopisni atlas svijeta u izdanju "Učila", firme u kojoj je moj tata u to doba radio. U to je doba (kasne 60-te i rane 70-te) firma svojim atlasima pokrivala ne samo hrvatsko tržište nego i nekih drugih jugoslavenskih republika i kako je preostalo nekoliko suvišnih otisnutih atlasa na slovenskom onda je jedan od njih donio doma ... a ja sam krenuo u listanje i čitanje ... i prije nego li sam znao bogznašto o životu oko sebe znao sam koješta o tadašnjim zemljama svijeta.

Poslije sam krenuo s čitanjem raznoraznih drugih knjiga, od Djeda Mraza sam u 1. razredu dobio tada ganc novu knjigu, tek napisanu, "Koko i duhovi" Ivice Kušana, a na kraju nastave "Magareće godine" od Branka Ćopića i obje sam jako zavolio. A uz to, kad god smo bili obiteljski u gradu svraćali smo do antikvarijata "Tehničke knjige" na ćošku Tesline i Gundulićeve, pogotovo kada je tata počeo raditi u Izdavačkom zavodu JAZU koji je imao štampariju u Gundulićevoj (poslije ju je preuzela "Mladost"). Tamo smo najčešće kupovali knjige Karla Maya, ali i Tarzane, Buffalo Billa, Davya Crocketa, Zane Greya i slične ...

Školska knjižnica u mojoj osnovnoj školi na Bukovcu (od 1972. prozvana "Viktor Bubanj") je uglavnom imala samo knjige za lektiru tako da sam do prvog susreta sa "pravom" knjižnicom još morao malo pričekati. I, kad sam krenuo u 5. razred došlo je vrijeme otkrivanja knjižnice i grada, korak u još veću samostalnost - jednoga prijepodneva krenuo sam autobusom sa mamom u grad, otišli smo do Šrapčeve ulice u kojoj je u dvorišnoj zgradi tada bio dječji odjel Knjižnice Maksimir i upisao sam se u nju. I, nakon toga sam u redovnim razmacima, najčešće svaki drugi tjedan, kada sam imao nastavu popodne, odlazio u tu knjižnicu. Otišao sam na neki od jutarnjih autobusa (8:20 ili 09:00) koji me je dovezao do okretišta pred ulazom u park Maksimir, od tamo sam se laganim korakom odšetao sjevernom stranom Maksimirske do Šrapčeve (koja se nalazi koju minutu udaljena od Kvatrića), odabrao knjige u knjižnici, zatim se prošetao Domjanićevom do Kvatrića, svratio u Namu (koja je za mene tada bila pojam moderne trgovine bogatog izbora), prošetao se njome od drugoga kata prema dolje ... i onda se polako vratio pješice do Maksimira i autobusa i vratio se njime prema kući.

To mi je bio ritual kojeg sam se držao sve do kraja osnovne škole, tu i tamo bih se upustio i u otkrivanje ulica u blizini Kvatrića (najbolje sam poznavao Hirčevu gdje je bio školski dispanzer te Švarcovu gdje sam išao na razna slikanja pluća i slične preglede), a negdje u sedmom razredu, kada sam iscrpio listu nepročitanih knjiga, preselio sam se iz Šrapčeve, dječjeg odjela, među odrasle u Maksimirsku 13, gdje su se, do preuređenja, nalazile dvije sobe prepune knjiga (sada je tamo second hand shop) ... vidi OVDJE kratku povijest knjižnice (zanimljivo, ovdje se uopće ne spominje dječji odjel u Šrapčevoj!).

Poslije je ta knjižnica doživjela preuređenje, a ja sam se odlučio na selidbu u Knjižnicu Medveščak koja je predstavljala još jedan dalji iskorak u smjeru centra grada, njoj sam ostao vjeran sve do sredine 90-ih kad sam otišao van.

Po povratku i smještaju na Trešnjevku najviše sam se družio sa trešnjevačkim knjižnicama: Knežija, Prečko, Voltino, knjižnica pored Trešnjevačkog placa, pa i Kustošija, Savica, nekad i Vrapče, Krvavi most, Bogdan Ogrizović ... ali maksimirska knjižnica, sada već u prostoru kod placa uz Martićevu, mi je još uvijek ostala drago mjesto za posjet, prije svega radi lijepog uređenja i odličnih pogleda na okolicu s njenih prozora ... ali i izbor knjiga je sasvim OK.

A što je sa prostorom u Šrapčevoj? Taj je montažni objekt sada zapušten, dječje igralište (kojim se služio prvenstveno dječji vrtić koji je koristio dio zgrade) je još uvijek tamo, tamo su i nadalje sve one uobičajene stare sprave koje polako nestaju sa igrališta ... čak je i pješčanik još u funkciji, u debelome hladu starog drveća i miru unutarnjeg dvorišta. Svratite i pogledajte ga ako ste u blizini!



Nekoliko fotki s dječjeg igrališta iza objekta. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Nekadašnji ulaz u knjižnicu. Snimio: Vanja

Oznake: maksimir, Knjižnica, Šrapčeva ulica, dječje igralište

... ju lako uočih.



Knjižnica u Ulici grada Vukovara. Snimio: Vanja


Sadašnje doba kada mnogo ljudi mnogo vremena koncentrirano provode uz mnoge ekrane svih vrsta (od kompa do mobitela) nuđa mnoštvo ovakvih prizora u svim mogućim gradskim ambijentima ... galerija ljudi, nekad koncentrirana, nekad odsutnog pogleda ... ako ništa drugo, uvijek su zanimljiv motiv za fotku.

Oznake: trnje, Knjižnica, ljepotica, Ulica grada vukovara, ekran, koncentracija

Jučer su me neki večernji poslovi doveli do centra grada pa sam usputno imao prilike zagledavati prozore svih vrsta, od onih dućanskih pa nadalje. Ponekog sam i uslikao, a dva od njih su mi privukla posebnu pažnju.



Prozor na "mikrovalki" tj. Ban centru. Snimio: Vanja


Prozor knjižnice Gornji grad na Krvavome mostu. Snimio: Vanja


Između ova dva prozora ne može biti veće razlike ... jedan se nalazi na ledeno bijeloj zgradi, "mikrovalki", svi prozori osim njega su mračni, on je osvijetljen hladnom bijelom svjetlošću, a u njemu se nalaze isto tako "hladne" dizajnerske lampe (koje u nekom drugom okolišu mogu biti i lijepe, ali u tom otuđenom ambijentu su bile potpuno "ledene"). S druge strane, knjižnica se nalazi u zgradi obojanoj toplom žutom bojom, a i u njenom interijeru prevladavaju topli žuti tonovi. A u unutrašnjosti prostora se nalazi mnoštvo šarenih knjiga i još k tome živi stvor, žena koja svojom pojavom unosi još više života i topline u taj već ionako svijetao i veseo prostor. Pravo osvježenje nakon onog "banskog" nehumanog prostora!

Oznake: prozor, BAn centar, Cesarčeva ulica, Knjižnica, Krvavi most, centar

Slobodna knjižnica u Jarnovićevoj ulici. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Drage i dragi moji, vjerojatno ste već primijetili kako me uvijek fasciniraju ljudi koji svojom inicijativom i entuzijazmom pokreću stvari ... može to biti sitnica tipa "guerilla gardeninga", sadnja cvijeta u praznu lijehu uz cestu ili čišćenje smeća na javnoj površini, ili pak nešto veliko i značajno, no svim tim akcijama je zajedničko da započinju iz čistog entuzijazma i ljubavi, a ne materijalne koristi. U doba kad se tako puno toga radi iz materijalnih razloga oduševljavaju me ljudi koji nešto čine ne samo za sebe nego i za svoju okolinu, za javnost i društvo općenito, a svoju korist i dobro vide u sticanju novih iskustava, poznanstava i osjećaju zadovoljstva time što čine nešto dobro i za sebe i za zajednicu.

Jedna od akcija nastalih na takvim načelima je i prva slobodna knjižnica u Zagrebu koja se pred nekoliko tjedana pojavila u Prečkom, u Jarnovićevoj ulici, u parku ispred kućnog broja 1. O ovoj inicijativi je već bilo govora u raznim medijima, no nije zgorega ponoviti glavne informacije: knjižnicu je pokrenuo kreativni dvojac pod pseudonimom "Lolas Atomica" iza kojeg se kriju Marko Štrok i Ivona Komorčec kojima je u izradi knjižnice pomogao i pokojni Markov djed (i kome se u čast knjižnica zove "Franz"). Ideja knjižnice je slobodna i besplatna cirkulacija knjiga uz nekoliko osnovnih pravila:

- uzmi knjige koje želiš pročitati
- ostavi knjige koje ti više ne trebaju kako bi ih drugi mogli pročitati
- ne oštećuj knjige i ormarić, zatvaraj vrata i time čuvaj knjige od utjecaja vremena, brini se za njih kao da su tvoji

Marko i Ivona su u projekt ušli sa entuzijazmom i znatiželjom - kako će knjižnicu prihvatiti ljudi? Bili su spremni na sve moguće ishode, pa i krađu ili uništenje knjiga i samog ormara ... no, prvi dojmovi su vrlo povoljni, knjige se zamjenjuju brzo, inventar se čuva, a ideja je dobila dosta pozornosti u kvartu, a i šire.

Ako vam je knjižnica usput, provjerite to i sami, a do tada pogledajte niz linkova vezanih uz tu temu (većinu njih je odabrao sam Marko) i uočite kako je raznorodan niz imena za akcije tog tipa: "pop up libraries", "Free libraries", "book crossing" (koji je akcija nešto drugačijeg tipa, ali sličnih ciljeva) ... a cilj im je zajednički: približiti knjigu čitaocima i potaknuti građane na zajedničku akciju i preuzimanje odgovornosti za javni prostor i njegove sadržaje.

- http://www.littlefreelibrary.org/index.html (općenito o slobodnim knjižnicama diljem svijeta)

- http://www.syracuse.com/news/index.ssf/2012/02/books_move_fast_out_of_syracus.html (priča o slobodnoj knjižnici u gradu Syracusa (US)

- http://gracefulspoon.com/blog/2011/07/06/dub-002/ (kako iz telefonske govornice napraviti knjižnicu - primjer iz New Yorka)

- http://www.guardian.co.uk/uk/2009/nov/30/phone-box-mini-library-somerset (isti primjer u UK)

- http://goodcitizenship.maker.good.is/projects/spread (projekt malih knjižnica pod imenom "pop-up libraries")

- http://flavorwire.com/386979/20-amazing-outdoor-libraries-and-bookstores-from-all-over-the-world (20 zanimljivih knjižnica i knjižara na otvorenom na svijetu)

- http://www.roomtoread.org/ (podrška čitanju i obrazovanju siromašnih u zemljama Azije i Afrike)

- http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/male-ulicne-knjiznice-osvajaju-karlovac (članak o prvoj slobodnoj knjižnici u Karlovcu koja se pojavila koji tjedan prije ove u Prečkom)

- http://www.jasam.hr/slobodna-knjiznica-carolija-knjige-dostupna-svima/ (članak o Markovoj i Ivoninoj akciji)

- http://nocknjige.hr/program/bookcrossing/ (akcija sličnog tipa, širenja knjiga, no na drugačijem principu, pokrenuta u nosa za Noći knjige u travnju 2013)

- http://www.h-alter.org/vijesti/sto-nas-ceka/kultura-sto-nas-ceka/bookcrossing-na-zagreb-glavnom-kolodvoru (drugi članak o istoj akciji)


Nekoliko riječi za kraj: zahvaljujem Marku i Ivoni što su se odlučili na ovu akciju, dajem im potpunu podršku, i jako mi je drago što su eto baš mom kvartu poklonili prvu zagrebačku slobodnu knjižnicu, nadam se da će ih biti još!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pravila za upotrebu, dio prvi. Snimio: Vanja


Pravila za upotrebu, dio drugi. Snimio: Vanja


Ima tu svašta, od knjiga za lektiru preko klasika do dječjih knjižica (to je bio moj doprinos). Snimio: Vanja


Dio ponude prošlog tjedna. Snimio: Vanja


Tu je i niz roto-romana. Snimio: Vanja

Oznake: Knjižnica, preko, trešnjevka, free library Zagreb