Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


(slika je malkice mutna, izvin'te ...) Snimio: Vanja

Dakle, što je to što majstor Radovan ima, a majstor Radonja nema?

Naravno, dodatak "Ulica" na natpisnoj ploči sa imenom. Izgleda da su gradski oci zaduženi za označavanej ulica zaključili da se u ovo krizno vrijeme može štedjeti sa bijelom bojom pa su na novim tablama počeli ispuštati taj dio natpisa (recimo "Slankamenska ulica" u Rudešu je prema novoj natpisnoj ploči postala samo "Slankamenska" - nisam kod sebe imao fotoaparat da i to uslikam ...).

Što vi mislite o tome?
Meni je ok i natpis "Ulica Fra Grge Martića" (dapače, ovakav natpis je informativniji jer ipak daje i dodatnu informaciju imena osobe po kojoj je neka ulica dobila ime) i "Martićeva ulica", no samo "Martićeva" mi se nikako ne sviđa!
Sve to me pomalo podsjeća na Makedoniju ili Bugarsku gdje su imena ulica baš takva: "Goce Delčev"

Stoga, molim vas, vratite nam "ulice", "ceste", "puteve", "šetališta" i sve ostale nazive javnih nam površina!

A za kraj, da vidite da i majstor Radonja ima svoju "ulicu" ... ali, samo na jednom kraju svoje ulice, ne i na drugom!


Snimio: Vanja

Proteklih dana sam bio čak dva puta na Trnju i počastio vas sa dva posta iz tog kvarta, a ni danas neću otići puno dalje, samo ću prijeći Savsku i sa njom virtualnu granicu između Trnja i Trešnjevke ... a odmah iza te granice prostire se, koliko ja znam, najveći "svakodnevni" gradski buvljak, i to na Gagarinovu putu.


Pogled iz smjera Trnja. Snimio: Vanja

Taj Gagarinov put je sam po sebi velika anomalija u zagrebačkom gradskom životu - i to pozitivna anomalija! Naime, to je jedna od rijetkih ulica koja je i zamišljena i realizirana kao pješačka, a takva je i ostala svih ovih desetljeća (koliko znam, svoj postanak taj put duguje nadsvođivanju jednog od ZG-potoka, mislim da je riječ o Kunišćaku, koji se nalazi ispod Krapinske ulice, zatim Gagarinova puta da bi se poslije izlio u Savu ... ova priča zaslužuje malo dublje istraživanje!). U Zagrebu izvan centra grada kronično fali takvih pješačko-biciklističkih poveznica i ova poprečna veza Trešnjevke sa Trnjem i dalje sa Savom i Novim Zagrebom je bogomdana i za pješake, a još više za bicikliste ... i kamo sreće da ima više takvih!

Uglavnom, činjenica da na tom putu uvijek ima dosta prolaznika, zatim da se nalazi u blizini Trešnjevačkog placa koji je, po nekakvom mom mjerilu, najveća zagrebačka tržnica ... a vjerojatno niej nevažno niti da se u blizini nalazi Umirovljenički dom, vjerujem da su njegovi korisnici sigurno zahvalni kupci ... (u blizini je i studentski dom, no sumnjam baš da se studenti tamo snabdijevaju recimo odjećom )


"Prodajna mjesta". Snimio: Vanja


Veliki izbor lakova za nokte i punjača. Snimio: Vanja

...
Ovaj štand je lepršavo izložio svoju robu ... Snimio: Vanja


Pogled iz smjera Trešnjevke. Snimio: Vanja

Za kraj: recite vi meni da li još negdje postoji takav svakodnevni buvljak osim na Gagarinovom putu te na rubovima tržnica? Nekad su recimo Kvatrićem krstarile ciganke sa klasičnim "Ajmo, ljudi, gedore, žileti ... ajmo, žene, gaćice, grudnjaci ...". A znalo ih je biti recimo i u Dubravi kod okretišta tramvaja ... no, mislim da toga više nema, posebno ne na Kvatriću otkad su ga ulickali.

Prošlim postom sam vas odveo u Cvjetnu cestu ... pardon, u Poljičku ulicu (koja je nekad bila dio Cvjetne ceste), a u kojoj se uz već spomenuti kućni broj sa gramatičkom greškom nalazi i par vrlo zanimljivih ogradnih ukrasnih kugli. Teško mi je reći koliko su stare, sigurno bar 30-tak godina, ako ne i više, no ono što je najzanimljiviej kod njih je to što je beton od kojeg su izrađene prekriven mozaikom od sitnih raznovrsnih kamenčića sa uzorkom cvijeća. Iako su kamenčići mjestimice otpali, uzorak se još uvijek dobro vidi, a mislim da mu na vrijednosti doprinosi to što je to definitivno nečiji osobno napravljen ukras i niti u kojem slučaju nije diletantski napravljen. Meni se jako svidio, a nadam se da će se i vama!
(mozaik se nalazi cca 100 m od Vukovarske, sa lijeve strane)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Za kraj, mali dodatak: netko je Jošku Martinoviću i ostatku ekipe emisije "Globalno sijelo" dojavio informaciju o postojanju ovog bloga pa je tako u emsiji koja će se emitirati 06.10. planiran i kratki prilog o njemu odnosno o meni kao autoru. Nemojte očekivati bogznakaj od tog priloga , riječ je o nekoliko minuta razgovora u studiju uz par vama već poznatih fotki ... no, na taj način imate i šansu vidjeti me nakratko i uživo.

Ovaj put ću vas upozoriti na jednu pravopisnu grešku koja datira unazad barem nekoliko desetljeća - pogledajte ova dva kućna broja (susjedna!) pa zaključite sami koji od njih dva je neispravno napisan!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A da stvar bude još bizarnija i začinjena još jednim "štiklecom" iz zagrebačke povijesti, ova dva kućna broja uopće nisu snimljena u Cvjetnoj cesti, već u - Poljičkoj ulici! Naime, ta ulica, Poljička (odvaja se na jug od Vukovarske između Savske i Njemačkog kulturnog centra), je novijeg datuma i stvorena je od dijela Cvjetne ceste koje je izgradnjom "autoputa" tj. Slavonske avenije presječena na dva dijela. Takvih presječenih ulica ima u Zagrebu mnogo, neke su čak presječene na tri dijela (najpoznatiji je vjerojatno primjer Trnjanske), no većina njih je zadržala svoja originalna imena ... ali, eto, Cvjetna cesta, usprkos tako lijepog imena, se nije održala u svom sjevernom dijelu. Nagađam da je tome tako zato što se odmah pored nje napravilo naselje sa nizom stambenih zgrada čime je stvoren niz ulica nazvanih "poljane" pa su onda odmah preimenovali i Cvjetnu CESTU u Poljičku ULICU.

Drage i dragi moji, vjerojatno ste primjetili kako se mnogi zagrebačli haustori ponose lijepim keramičkim pločicama u svojim ulaznim hodnicima ... neću vam sad navoditi primjere, zavirite malo i sami kroz odškrinuta vrata (mali hint - neki vrlo lijepi se nalaze u Jurišićevoj! ) i pogledajte ih!

A danas bih vam skrenuo pažnju na zanimljiv keramičarski uradak za koji ne morate ulaziti u haustor, jer se nalazi PRED vratima ... a još ljepše je to što je pod sastavljen od više različitih pločica (očito su se trošile stare zalihe ...) i što je firma koja je radila pločice ostavila svoj "potpis" što nije tako čest slučaj.
(ako ne možete dobro pročitati, piše "Zagorka", Bedekovčina)

Adresa: Klaićeva 22.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Prečko, Paljetkova ulica. Snimio: Vanja

Snimljeno u parku uz zgradu, u svježe rano ujutro dok korisnici još nisu izašli na čašicu razgovora.

(ovu fotku posvećujem blogu GP-Zagrebancije , podsjeća me na radove njegova autora, i motivom i formatom fotke )

Gagarinov put, Trešnjevka. Snimio: Vanja


Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja

Nisam mogao odoljeti, a da sa vama ne podijelim ove dvije fotke, prva je nastala u kasno popodne posljednjeg ovoljetnog dana, a druga u rano jutro prvog ovojesenskog dana!

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

To je bila dilema zaposlenika trafike sada već nepostojećeg "Duhana" u Vukovarskoj ulici, pored Poljičke poljane ... pa su onda stavili oba natpisa, zlu ne trebalo.

No, kako ne bi zaboravili sad već bivšu firmu "Duhan" koja je nekad bila ravnopravan partner "Tisku" (nekadašnjem "Vjesniku"), postavljam ovdje i njihov stari logo.


Snimio: Vanja

A ako ste se pitali kud je nestao taj "Duhan", odnosno kako su odjednom sve njihove trafike postale "iNovine" i zašto sve imaju veliki dio reklamne površine zauzet reklamama za cigarete, onda odgovor potražite na OVOM linku".


Snimio: Vanja

Ulice bez asfalta su u Zagrebu sve rjeđe i rjeđe, no mislim da još neće tako brzo potpuno nestati, pogotovo na periferiji ... no, pronađe se tu i tamo koja i u centru, dapače na samo 1900 metara zračne udaljenosti od Trga bana Jelačića (mjereno ravnalom po karti ). Dotična ulica se zove Lukavečka (vrlo vjerojatno po naselju u blizini V. Gorice), nalazi se na Trešnjevci, a odvaja se od Kranjčevićeve ulice tek kojih dvadesetak metara od kružnog toka kod Nove ceste odnosno Adžijine.


Snimio: Vanja

U samoj ulici nema posebnih zanimljivosti, dugačka je nepunih 100 metara, sa 3-4 kućna broja, mačkom koja dočekuje rijetke posjetioce (ali se i ne voli slikati) ...


Pogled u ulicu s njena početka ... Snimio: Vanja


... te s kraja. Snimio: Vanja

... a možda najveća "atrakcija" te ulice je jedan atmosferilijama potpuno izloženi "pancir-osigurač", sasvim tipično za prigradsku zbrda-zdola gradnju kakve ima posvuda na Trešnjevci.

A taj osigurač neka nam bude uvod u nekoliko postova vezanih uz "električne" zanimljivosti grada koje ću vam tu i tamo ubaciti kroz slijedeće dane!


Snimio: Vanja

Danas je taj dan kad centrom grada voze samo javna prometala, hitne službe i bicikli!

Ako niste znali, danas je javni prijevoz u čitavome gradu besplatan!

Na žalost, zbog više sile sam danas došao na posao autom, ali ću zato popodne iskoristiti priliku i prošetati se centrom grada da malo osjetim tu atmosferu!

A ovdje vam dajem i link na službenu informaciju o ovome eventu (ako pogledate malo više gore na istoj stranici, naći ćete i informacoju o besplatnom prijevozu ZET-om!)

Dragi moji, da li ste primijetili da su naše ZG-kante za smeće dobile svoj registracijski broj, svoj JMBG?

To se dogodilo tiho, bez puno pompe (barem ja nisam čuo za ikakvu najavu spomenutog čina ...) i baš me zanima što ćemo mi, korisnici usluga "Ćistoće" dobiti time!

Da li će možda biti opremljene i GPS-om pa ćemo u svakom trenutku znati da li je kanta još uvijek ispred kućnog praga ili ju je neki lopov odvezao u svoju vikendicu?
Možda će brojevi pomoći pri odvozu? Već si zamišljam radnike kako držeći se jednom rukom za rukohvat kamiona listaju printout sa ispisom brojeva svih kanti za smeće koje taj dan trebaju isprazniti ... zagledaju prvo broj, traže ga na listi, i, ako ga ne nađu, ostavljaju kantu neispražnjenu.
Ili će ih prati po brojevima - prvog ponedjeljka u mjesecu je pranje za brojeve između 02528 i 02928?

Šalu na stranu, nisam a priori protiv toga, no zaista bi me zanimalo kakvu će to imati praktičnu primjenu?
Ima li netko od vas ideju?


Petrova ulica, pored Domjanićeve. Snimio: Vanja

(mislim da ovim postom mogu okončati smetlarsku trilogiju kojom sam vas zabavljao ovih dana ... )

Nastavljam priču o kontejnerima ...

Lijepo je vidjeti kako se u "Ćistoći" brinu za održavanje dobre razine usluga u našem gradu. Kao što se vidi iz priloženoga na ovoj fotki, uz jednog prokušanog i iskusnog metalnog kontejnera na dužnost je stavljen i plastični zeleni novajlija, "greenhorn", kako bi uz iskusnog kolegu naučio na ispravan način izvršavati svoje svakodnevne smećoskupljačke zadatke.
(kao što vidite, "zelembać" više nije tako zelen, već je dobio prve ožiljke sprejom u tom živahnom kvartu ... )


Vrbik, blizina "Raketa". Snimio: Vanja

"Limenke" na Borongaju. Snimio: Vanja

Tri sandučića, pa još "A" klase!


Ludbreška ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja

Kad sam bio klinac jedno od meni najvažnijih obilježja grada su bili semafori - ako je neko mjesto imalo semafor, tad je bilo grad, a ako nije, tad je bilo samo selo. A velegrad je, naravno, imao puuuno semafora. U to doba, u 70-ima, semafora još nije bilo niti izbliza puno kao sada ... još i sada imam stari plan grada na kojem sam obilježio SVA gradska raskršća opremljena semaforima - bilo ih je tada svega nekoliko desetaka.

Poslije, sa odrastanjem (i povećanjem broja semafora u gradu ), nestala je moja očaranost semaforima, sad ih uostalom ima svako mjesto koje iole drži do sebe ... no, kad sam prije nekoliko dana na blogu kolege po foto-aparatu, GP-Zagrebancije, vidio ovu izvanrednu fotku "zelenog vala" odmah sam se sjetio tog doba mladosti i mojeg "prebrojavanja" semafora po gradu.

A onda sam malo prokopao i svoju foto-arhivu i pronašao fotku koju prilažem dolje koja na zgodan način nadopunjava ovu sa "zelenog vala". Naime, semafori na "zelenom valu" su među najstarijima u gradu, a ovi s moje fotke, na raskršću Horvaćanske i Svilkovića, među najmlađima. GP, je na "zelenom valu" uhvatio svjetla auta i njihove semafore, a ja sam uslikao pješačke. "Zeleni val" se nalazi u srcu grada, dok je moje raskršće na krajnjem rubu, svega desetak metara od njega počinju livade i polja koja se pružaju sve do Save i dalje ... stoga, ove dvije fotke obuhvaćaju u stvari kompletan Zagreb, od centra do periferije, od automobila do pješaka, od povijesti pa do sadašnjosti ...


Snimio: GP-Zagrebancije


Snimio: Vanja

I sad dva pitanja za one koji puno znaju i koji se dobro sjećaju ... Zna li netko na kojem raskršću je postavljen prvi semafor u gradu? (ja ne znam :o()
Ima li slučajno netko fotku sa nekadašnjeg "Zelenog vala" na kojem su uz regularne semafore bila i žuta svjetla na kojima je pisalo "50 km/h" što je označavalo brzinu kojom treba voziti da val bude zaista "zeleni"? To je bilo tamo u pogonu sve do negdje 1980., čini mi se ...

Kad sam već kod pisanih poruka ... svaka pisana poruka ima svoj vijek trajanja, i to ne samo sadržaja (koga još zanimaju plakati za izbore već slijedeći dan nakon što su održani? Ili oglas o povoljnoj rasprodaji dan nakon što je završila?) već i čiste forme. Neke poruke se drže još sasvim dobro (recimo, reklama za Borovo na Držićevoj kod Autobusnog kolodvora, tamo je još od Univerzijade!) dok je neke zub vremena načeo do neprepoznatljivosti.

I sad vam dajem dva primjera takvih poruka koje se mogu dešifrirati tek uz najveću pozornost!

Kao prvo, obavijest na izlogu nekadašnje slastičarnice na Gajevu, u Ilirskoj ulici ("lokalci" su mi rekli da je to pred 3-4 desetljeća bilo kultno mjesto čija se reputacija urušila tokom 90-tih da bi se napokon ugasla pred desetak godina) ... ako vam se ne da odgonetati, tamo piše: "Dnevno svježe torte i kolači".


Snimio: Vanja

A druga poruka je iz Prečkog, pokazuje na "Servis kućanskih aparata, Smetanina ulica", ta je još oštećenija i sasvim pogodna za igre odgonetanja.


Snimio: Vanja

Na ovom polju pismenog izražavanja su primjedbe češće nego kod natpisa sa imeniam ulica, evo samo dva zgodna slična primjera koji su naletili pred moj objektiv!


Radnička cesta, kod skretanja za Plinarsko naselje. Snimio: Vanja


Horvaćanska ulica, naselje Vrbani. Snimio: Vanja

Za one koji ne vladaju engleskim jezikom, riječ "Welcome" ("dobro došli") se ne piše fonetski ("Welkom") kao u prvom slučaju niti sa dva "L" ("Wellcome") kao u drugom slučaju ... a riječ "pakao" se piše "Hell", a ne "Heel", potonja riječ u stvari znači "peta" (dio cipele odnosno čizme). Dakle, prvi natpis u stvari znači "Dobro došli u petu".

Pogled na toranj Toplane zapad na Trešnjevci iz Ludbreške ulice. Snimio: Vanja

Svima nam je dobro poznato da je Zagreb, grad koji u svim aspektima predstavlja središte ne samo Hrvatske već i ovog dijela Evrope, kozmopolitanski centar u kojem su sve religije dobro došle ... pa su tako i poštovaoci boga Merkura, boga trgovine, dobili svoj konzumeristički hram ... obred kupnje se služi svaki dan od 7 do 20 sati na Trešnjevačkom trgu.

A možda bi se ova fotke mogla popratiti i ovakvim tekstom:
"U sklopu otvaranja svog novog supermarketa Konzum je odlučio svojim kupcima ponuditi i novu uslugu, dosad nepoznatu u takvim prostorima - uslugu obraćanja bogu. Za sve vjernike posjetioce trgovine uređen je poseban odjel u kojem će se moći u miru obratiti bogu (i on njima), zapaliti svijeću, a u određenim terminima će u odjelu boraviti i svećenik kod kojeg će moći zamoliti za oprost grijeha. Imaoci Konzum kartice uživat će i poseban popust na kupovinu "Glasa koncila" te drugih tiskovina na tom odjelu, a uplate dobrovoljnih priloga moći će se obavljati i putem kreditnih i debitnih kartica."

A možda bi se ova fotka mogla naći na oglasnom letku u kojem dotična župa obavještava vjernike da je unutar crkve otvoren samoposlužni kutak gdje će se uz crkvene publikacije moći nabaviti i živežne namirnice kojima će ih opskrbljivati Konzum?

Posjetite ovaj post i sutra ... čekat će vas još koja ideja za popratni tekst ove fotke!



Toranj crkve Sv. Josipa u Trakošćanskoj ulici, ispred njega reklama na zgradi bivše "Name" na Trešnjevačkom placu, nekada Trgu Oktobarske revolucije. Snimio: Vanja

Jest, tekst ovog posta je šala .. no, siguran sam da vam je smiješak kojim ste popratili tekst i fotku bio prožet i notom gorčine ... jer su trgovine zaista postale "hramovi" modernog života.

... a iza nas ostao je samo trag naših imena.


Gundulićeva ulica. Snimio: Vanja


Klaićeva ulica. Snimio: Vanja

Jednom sam rekao nekom znancu kako volim fotografirati stvari kojih više nema.
"A kako to radiš?", pitao me je.
Evo, upravo ovako.

Dragi moji, davnog 18.04.2009. stavio sam na blog post sa igrom "za bistre glave radoznala duha", a "igralište" za tu igricu je naš poznati prolaz Oktogon! Iako se odazvalo nekoliko igrača (sa najboljom igračicom, mojom cijenjenom redovnom čitateljicom Lipsy koja je riješila sva pitanja osim jednog i za svoj trud zaslužila i nagradu!) odaziv nije bio baš masovan pa sam odlučio da vama ostalima dam još jednu priliku, još dva tjedna, nakon kojih ću u posebnom postu objaviti odgovore.

Dakle, imate još jednu šansu da se malo zabavite tragajući Oktogonom za odgovorima na ovih nekoliko pitanja - želim vam dobru zabavu!


Snimio: Vanja

=============
Ovo je igra za ljude radoznala duha i vaš je cilj da na zadanom području na bilo koji način pronađete odgovore na dana pitanja – SVI odgovori se mogu naći na tom zadanom području!

Rješenja mi možete poslati mailom, a ja ću nakon dva tjedna objaviti rješenja i imena onih koji su ih u tom roku pronašli. Ako ima kakvih pitanja, napišite ih u komentar, tamo ću ih i odgovoriti!

A sad evo i “terena za igru”! To je zagrebački Oktogon, poznati vam prolaz između Ilice i Cvjetnog trga. Odgovore na sva ova pitanja možete naći unutar prolaza, ne morate izaći niti na jednu niti na drugu stranu niti za korak (sa Iličke strane sam kao granicu prolaza računao rub nadstrešnice iznad prolaza, ne vrata prolaza, sa strane Cvjetnog trga je granica kod vrata)!

Budite radoznali i uporni i zavirite u svaki kut prolaza!

A pitanja su slijedeća:

1. Koja dva poznata pokojna hrvatska političara su svakodnevno prisutna (svojim imenom i djelom) u Oktogonu?

2. Što radi Lav u Oktogonu?

3. Kakvim se uređajima bavi firma "Elsanec"?

4. Koja je adresa lokala u Oktogonu?

5. Da li su Stube II zapadno ili istočno?

6. Kakve obrte imaju Lolek i Bolek, pardon, Janko i Branko ?
(opaska: Branko je u međuvremenu zatvorio obrt, dakle tražite samo Janka! )

7. Čiji je telefonski broj 01/48 12 674 i gdje ga možete pročitati u prolazu?

8. U Oktogonu se nalazi i pokoja sigurnosna kamera, na jednoj od njih se nalazi nešto neobično. Što?

9. Kad do izražaja dolaze proizvodi tvrtke "Ellabo"?

Želim vam dobru zabavu uz ovu igricu i javite mi vaše komentare!
Ukoliko vam se igra svidi, dobit ćete ih još!
Sretno!


Snimio: Vanja

Do sada nisam baš puno pisao o zagrebačkim crkvama, no red je da tu i tamo kažem koju i o njima, jer su i one dio zagrebačkog života .. a povod za ovaj post je u lokalnim okvirima vrlo poznata i cijenjena (iako siguran sam, nepoznata većini stanovnika drugih dijelova grada) župa i crkva Marije Pomoćnice na Knežiji. Obzirom da sam nekoliko godina živio na Knežiji osobno sam se osvjedočio popularnosti te župe (u koju je svraćalo i mnogo mladih iz obližnjih studentskih domova) .. a i sama crkva svojim pomalo primorskim izgledom, lijepim parkom u dvorištu i ugodnom atmosferom privlači ljude k sebi.


Snimio: Vanja

O samoj povijesti župe i crkve naći ćete mnoštvo podataka na njihovoj web stranici, a ja ću vam prenijeti samo nekoliko osonovnih podataka:

- 28.01.1937. od dijelova župa Sv. Marka, Sv. Blaža i Sv. Antuna Padovanskog osnovana je odlukom nadbiskupa Antuna Bauera župa Marije Pomoćnice
- 28.02.1937. župa je "otvorena" po nadbiskupu koadjutoru dr. Alojziju Stepincu
- 11.10.1942 nadbiskup Alojzije Stepinac blagoslovio je kamen temeljac uz prisustvo papinog legata mons. Marconija (za nacrte crkve angažirani su arhitekti Zvonko Požgaj i Juraj Dönzler. Izgradnju i nadzor radova vodi g. Jakov Lubec, Dimenzije crkve koja je zamišljena kao nacionalno svetište Marije Pomoćnice su 37 x 24 m i 12 m visine.)
- 15.08.1948. crkvu je blagoslovio biskup Salis Sewis
- poslije velike poplave izgrađen je toranj (37 m) u kojem su dva zvona koja je lijevao Viktor Šikić.
- 15.10.1978. nadbiskup Franjo Kuharić je posvetio crkvu, oltar i mozaik u prezbiteriju.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Meni osobno je kod te crkve najljepša sama zgrada crkve (osobito župnog dvora) koja me donekle podsjeća na djela čuvenog slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika (postoji i hrvatska stranica na Wikipediji, no sa bitno manje podataka!). Isto tako, lijepo dvorište ispred crkve daje cijelom objektu određeni dah prirode koji nedostaje mnogim drugim crkvama. Jedina stvar koja mi se ne sviđa osobito je njen toranj koji strši iz (također ne osobito lijepog) okoliša okolnih zgrada sagrađenih u 60-tima poput nekog tvorničkog dimnjaka ili silosa ... no, ipak nije baš tako ružan da bi nagrdio ukupni dojam.


Unutrašnjost crkve. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Župni dvor. Snimio: Vanja


Pogled sa istoka Knežije. Snimio: Vanja


Pogled s jugozapada Knežije. Snimio: Vanja

Ovaj post je ponovo inspiriran knjigom Darje Radović-Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba", a bavi se najstarijom kolonijom "Gradskih kuća" koja je sa stotinjak stanova sagrađena 1920.-1921. na uglu Klaićeve i Hochmanove ulice. To je najcentralnija lokacija na kojoj je ikad realiziran jedan takav projekat, u blizini jedne od najstarijih još i sada sačuvanih zagrebačkih tvornica, Tvornice duhana, koja je počela sa radom 1881. godine. Pogodnost za gradnju takvih kuća bila je upravo lokacija u blizini centra grada, već postojeća infrastruktura, kao i tramvajski promet koji se u to doba odvijao po Klaićevoj ulici.


Pogled iz Hochmanove ulice. Snimio: Vanja

Sagrađeno je 6 zgrada H-tlocrta u 2 paralelna niza, opasanih zidanom ogradom, sa ulazom kroz portal iz Klaićeve ulice i uređenim dvorištem sa drvoredom, poput engleskih "mansions" kompleksa zgrada. Prevladava tradicionalna arhitektura sa rizalitima i izbačenim volumenima stubišta, taj "kasarnski" tip zgrada korišten je naknadno u više navrata u drugim naseljima tog tipa (Meršićeva ulica, Kanal ..).

Svaki kat se sastoji od 4 dvosobna stana od 57 m2 i zajedničkom katnom kupaonicom nasuprot stubišta (WC-i su bili unutar stanova).

U ime građevinskog odsjeka potpisan je inž. Karlo Vajda, kao projektant arh. Pavao Jušić te kao graditelji građevinsko poduzeće Aranjoš i Popović.


Preneseno iz knjige Darje Radović-Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba"

Kao zanimljivost, treba spomenuti da je postojao projekt za 24 radničke nastambe koje su trebale biti sagrađene na prostoru današnjeg Arhitektonskog fakulteta, te također i za "palaču radničkih ustanova", no niti jedan od tih projekata nije ušao u izvedbenu fazu već je krajem međuratnog razdoblja sagrađena zgrada fakulteta.


Unutarnje dvorište. Snimio: Vanja

A sad par riječi o sadašnjem trenutku tog kompleksa ... zgrade su u "osrednjem" stanju, bez velikih oštećenja, no niti posebno uredne. Prvi dojam koji prevladava po ulasku kroz portal sa Klaićeve je pretrpanost automobilima koji su popunili svaki kutak unutrašnjeg dvorišta te nedostatak brige za cjelokupno dvorište. Očito je da se pojedini stanari brinu o svojim "zakutcima" (što se vidi po cvijeću oko pojedinih stabala, teglama pored nekih ulaza), no zajednički prostori (pored zapuštene štange za klofanje tepiha, uz ogradu itd) su potpuno zapušteni i zarasli u korov (na sreću, ne i zatrpani smećem).

Šteta, jer uz ovako centralnu lokaciju i karakterističan izgled (portal, dvorište sa drvoredom) to bi zaista mogao biti lijep kutak za stanovanje.


Portal na ulazu iz Klaićeve. Snimio: Vanja


Unutrašnja strana portala. Snimio: Vanja

Za kraj, taj kompleks zgrada graniči sa često bučnim prostorom ispred srednje škole i gimnazije u Klaićevoj što sigurno doprinosi ne baš potpunom miru u tim zgradama.


Dborišni pogled. Snimio: Vanja


Originalni ulazi i vrata su sačuvani, no uz modernije dodatke (zvona, rasvjeta). Snimio: Vanja


Znaci modernog vremena na fasadi. Snimio: Vanja


Zapušten okoliš uza zid i "klofericu" ... Snimio: Vanja


.. no, tu je i mali "vrt" ispod prozora ... Snimio: Vanja


.. a ima brige i za pojedinačna stabla. Snimio: Vanja


"Što se to dešava u dvorištu?" Snimio: Vanja


Atmosfera starih vremena. Snimio: Vanja


Detalj stare lampe na unutrašnjoj strani portala. Snimio: Vanja

Dragi moji, znate li da u Zagrebu postoji komadić Britanije?

Naravno, nemamo Buckinghamsku palaču (dovoljni su nam Predsjednički dvori ) niti London Tower, ali zato imamo komadić grada, sitni djelić gradske mreže prometnica, u kojem se promet odvija lijevom stranom!

Možete li se sjetiti gdje je to?

Ako ne, evo vam ilustracije na fotkama dolje - riječ je o ulazu/izlazu u Importanne Galerija garažu! Obzirom da se u nju ulazi s lijeve strane jednosmjerne ulice (Iblerovog trga), tada je bilo prirodno da se tako "lijevosmjerno" organizira i ulazak u garažu i promet unutar garaže ... a na izlasku iz garaže vozila se uključuju u ulicu skrećući lijevo.


Snimio: Vanja

Iskreno priznajem, 2-3 puta sam se uhvatio kako na tom mjestu gledam u krivom smjeru ne nailazi li možda auto. No, bez brige, ako ćete se kad naći (ili se već jeste našli) u nekoj zemlji sa prometom po lijevoj strani, brzo ćete se privići na to. Meni je u Hong Kongu trebalo svega nekoliko sati da se priviknem na gledanje u drugu stranu dok su ulice pune prometa ... no, kad se čovjek nađe u praznoj ulici tad instink ipak prevladava i glava se automatski okreće prvo nalijevo, a tek zatim nadesno.

Zahvaljujem prijatelju Faruku koji me je upozorio na taj zanimljivi detalj gradskog života!


Snimio: Vanja

Moram pohvaliti nadležne gradske službe da se prilično dobro snalaze sa pravopisom prilikom postavljanja uličnih tabli i natpisa. U zadnje vrijeme sam se posebno naoštrio na to područje i pokušao ih uhvatiti pri nekom "krivom koraku" međutim do sada sam primjetio tek jedan jedini, ovaj sa Rudeša. Ova ulica je ipak dobila ime prema mjestu DraganiĆ kod Karlovca, a ne DraganiČ.


Snimio: Vanja

No, vjerni čitatelj ovog bloga, seabral, je pronašao još jedan "tipfeler", ovaj puta u JankoRmirskoj ulici na Trešnjevci, i ljubazno ga poslao meni i ja ga proslijeđujem vama - hvala ti na suradnji!


Snimio: Vanja

Već je svima poznato da je Trešnjevka jedan od "najkontrastnijih" zagrebačkih kvartova - suprotnosti ima svugdje po gradu, ali toliko puno i toliko "gusto spakiranih" kao na Trešnjevci teško da ima igdje drugdje. Evo jednog od takvih kontrasta ...

Na dijelu Selske ceste između Baštijanove i Krapinske nalazi se sa istočne strane mala zapuštena kućica na broju 81 koja se ni po čemu posebno ne razlikuje od sličnih kućica bilo gdje drugdje ... osim što iznad vrata ima u zidu malu skulpturu ljudske glave. A uz kućicu se nalazi i stara napuštena i nefunkcionalna ulična pumpa za vodu.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A što se nalazi s druge strane ceste? Nova poslovna zgrada "Pastora", sva u staklu, minimalističkog izgleda, bez ikakvih detalja (tipa glava iznad ulaza) na fasadi ... ne kažem da je zgrada ružna, ima u tom "pomaknutom" izgledu nekog šarma ... ali, da je potpuno drugačija u svim smislovima od prije spomenute kućice - to neoborivo stoji.


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Lokacija: Bogovićeva ulica, nedaleko ulaza u Oktogon.

Otprije nekoliko mjeseci su i zagrebačka dječja igrališta opremljena ovakvim tablama upozorenja.


Snimio: Vanja

A možda će vas zanimati kako takve table izgledaju u Francuskoj (Lyon) ...


Snimio: Vanja

... i Rumunjskoj (Temišvar).


Snimio: Vanja

Odano je obavljao svoj zadatak radi kojeg je postavljen ... a čak i kada ga je bezobzirni vozač srušio nije pognuo glavu već je tako ozlijeđen nastavio vršiti svoju dužnost.


Snimio: Vanja

Lokacija: Ljubljanska avenija, pored Super Konzuma, pred 8 dana.


Snimio: Vanja

Evo još jednog osvrta na uličnu umjetnost - prije tjedan dana šetao sam se oko poznatih nam "Raketa" na Vrbiku (više o povodu za tu šetnju ćete čitati za tjedan-dva-tri, u jednom od budućih postova ) i zapazio i pofotkao još jedan uradak Pume34 o kojem sam već dosta pisao.

Do sada su me uvijek jako zabavljali njegovi kolaži i natpisi koji su često bili vezani uz mjesto na kojem su se nalazili - recimo natpis "Puma34 je francuski špijun" je napisan na zgradi tik uz francusku ambasadu ...


Pored francuske ambasade. Snimio: Vanja

... ili "Puma34 ima aktovku" uz jednu odvjetničku kancelariju ...


Pored odvjetničke kancelarije. Snimio: Vanja

... ili pak "Puma34 čeka tramvaj" (na tramvajskoj stanici u Draškovićevoj) ili pak "Puma34 vozi hitnu" na zelenom valu, preko puta Traume.

No, ovaj sa jedne od "Raketa" (podzemni prolaz između srednje i zapadne) nosi jednu drugu poruku (teško je za pročitati sa fotke jer je pisano na zarđaloj metalnoj ploči pa vam ju donosim prepisanu):

"Puma34, razbibriga mi je crtanje ali kad to postane posao onda mi je naporno baš kao i bilo koji drugi posao"


Snimio: Vanja

Već vas neko vrijeme nisam obavještavao o novostima na "uličnoj sceni" tj. street artu pa evo sad pokojeg posta i na ovu također meni zanimljivu temu.

Za početak, moj kolega po fotografskom hobiju CeeDee je primjetio pojavu novog lica na uličnoj sceni i zabilježio nekoliko uradaka - CeeDee, hvala ti na doprinosu!


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee


Snimio: CeeDee

A kako je meni uvijek fora usporediti stvari i zbivanja u Zagrebu sa onima u drugim gradovima, evo par sličnih djela sa ulica gradova koje sam posjetio ovoga ljeta (zapazio sam i snimio i više vrlo zanimljivih i lijepih klasičnih murala, no o njima nekom drugom prilikom!):


Beograd (Srbija), Snimio: Vanja


Temišvar (Rumunjska), Snimila: Daša


Temišvar (Rumunjska), Snimila: Daša


Szeged (Mađarska), Snimio: Vanja


Szeged (Mađarska), Snimio: Vanja

I
Snimio: Vanja

Obzirom da me sutra iz objektivnih razloga neće biti pri blogu onda danas dobivate dvostruku porciju postova ... a današnji govori o zanimljivom reljefu na jednoj zgradi u Nazorovoj ulici, kojih 200 metara od Britanskog trga, s desne strane. Naime, reljef podosta liči na Meštrovićeve "Indijance" koji se nalaze postavljeni u Chicagu od 1928. godine (o tom njegovom djelu više pročitajte na Wikipediji). Zanimljivost te dvije njegove skulpture (o kojoj nisam uspio naći baš puno informacija na webu na hrvatskom jeziku) je da oba lika, i Kopljanik i Strijelac, u stvari nemaju svoje oružje.


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Ajde, drage i dragi moji, da vidimo tko se sjeća ovog pakovanja mlijeka!
To su bile osamdesete, jel tako? Ja se sjećam vrećica s mlijekom još iz 70-tih (tad je postajalo svježe mlijeko u ovakvim vrećicama, ali drugačijeg dizajna, te "tetrapak" mlijeko u onim piramidastim tetrapak pakovanjima, plavo za obično mlijeko, smeđe za čokoladno), zatim su došle vrećice ovakvog dizajna, a ... kada su nestale? Možda početkom devedesetih? Ili još krajem osamdesetih?


Snimio: Vanja
Tu je zatim i boca "Nare", iz istog vremenskog razdoblja. "Čuvajte dobru naviku staru, pijte grejp i Naru!", pjevala je ona curica na animiranoj reklami za ovo "Badelovo" piće.


Snimio: Vanja

A sad da vam kažem kako sam došao do ovih raritetnih primjeraka artikala iz svakodnevice samoposluživanja prije 20 i više godina!

Naime, išao sam pred desetak dana sa obitelji i prijateljima na planinarski izlet na Medvednicu, do nama uvijek dragog planinarskog doma "Risnjak". Krenuli smo ZET-ovim autobusom do Mikulića, dalje lijepo dopješačili planinarskom stazom do doma, pojeli fenomenalnu juhicu, vrlo dobre krmenadle sa restanim krumpirom i odličnu bučnicu ... i tad smo mi roditelji krenuli sa zanimljivim razgovorima, a djeca (njih 6, u dobi od 3 do 10 godina) su krenula sa igrom, među ostalim sa napucavanjem male loptice. A kako je livada ispod doma strma tako je i loptica svako malo otišla u grmlje na dnu livade ... i u jednom trenutku ju više nisu mogli naći pa su alarmirali i nas starije da ju tražimo. I razmiljeli se mi po šumi tražeći lopticu, a ja sam, zagledajući pozorno svojim fotografskim pogledom prvi ju zamijetio, ali i ne samo nju, već i ove primjerke ambalaže u hrpici smeća koja tko zna otkad leži u guštari stotinjak metara od doma. I, odlučih da taj vrijedan nalaz sad podijelim sa vama!


Planinarski dom "Risnjak" sa dna livade, nedaleko od mjesta nalaza. Snimio: Vanja

A da ne ispadne da sa vama dijelim samo slike otpada, evo i jedne puno ljepše! Na povratku, uz stazu prema Lukšiću, u jednom malom potočiću djeca su našla ovaj lijepi primjerak potočnog raka! Na Medvednici ih iam dosta, samo treba pažljivo promatrati dno čistih potočića - ako ih spazite, nemojte ih puno gnjaviti i postupajte oprezno sa njima. Pogledajte ovoga kako se repom uhvatio za moju ruku, sigurno iz straha (ne bih ga ni uzimao u ruku da sam bez toga mogao napraviti dobru fotku)!


Snimio: Vanja

Danas bih vas želio povesti na jednu lijepu i pomalo avanturističku šetnju južnom padinom Medvednice. Šetnja je prikladna za svakoga tko se ne boji kročiti nepoznatim šumskim putevima i nadam se da ćete se i vi bez planinarskog iskustva slijedeći ovaj opis odlučiti na ovaj zanimljiv kraći izlet.

Zašto baš Pečovje? Medvednica je po planinarskim obilježjima relativno jednolična planina - nema tu izrazito istaknutih vrhova, velikih travnjaka, uzbudljivih kanjona, velikih vodopada ili visokih stijena. Svega toga što sam nabrojao Medvednica ima, i vrhova i livada i potočnih dolinica i vodopada i stijena ... ali su oni svi dosta maleni i, u usporedbi sa sličnim prirodnim fenomenima u drugim planinama, ne osobito zanimljivi. No, obzirom da nam je Medvednica tu, pred kućnim pragom, lako dostupna, tad se trebamo naučiti cijeniti to što ona ima. No, prije svega treba saznati gdje se sve to nalazi.


Pogled na stijenu od škole u Vidovcu. Snimio: Vanja

Što se stijena tiče, Medvednica zaista ne obiluje njima. Na krajnjem zapadu se nalaze Kameni Svati sa kojih je lijep pogled na dolinu Sutle i dalje u Sloveniju, na sjeveroistočnom dijelu, prema G. Stubici se nalazi stjenovito brdo Strmopeč sa dobrim pogledom na sjever ... i osim ta dva stjenovita "izrastka" jedina preostala stijena je Pečovje iznad Vidovca pored Markuševečke Trnave. Do Pečovja ne vodi markirana planinarska staza, no prilaz je dosta jednostavan i ne iziskuje previše truda, a u kasnije jesensko doba možete tu naletjeti i na pokoji kesten
(kao zanimljivost, stijene Pečovja se jako dobro vide, pogotovo u zimsko doba, od okretišta tramvaja u Dubravi!)

Do Vidovca dođite ZET-ovim autobusom linije br. 208. (kreće iz Dubrave) ili pak autom, do posljednje autobusne stanice gdje se nalazi škola i postoji mogućnost parkiranja.

Od tamo krenite kratkim stubama (s plavim gelenderom) u ulicu Kovačići. Po njoj prolazi i planinarska markacija koja vas može dovesti do pl. skloništa na Gorščici (poznata i kao Kaptolska lugarnica) koje je zgodna izletnička točka sa lijepom livadom i dobrom hranom, no vi ćete ju slijediti samo do ulice Čigiri. Skrenite ulijevo u nju i odmah zatim skrenite na kolski put koji se odvaja uzbrdo ulijevo (vidi fotku).


Stara kućica uz ulicu Kovačići. Snimio: Vanja


Početak ulice Čigiri, u pozadini je vidljiv kolski put kojim treba krenuti lijevo uzbrdo. Snimio: Vanja


Početak kolskog puta. Snimio: Vanja

Njime nastavite uzbrdo između voćnjaka i vinograda te kroz malene šumarke (usput ćete naići i na drugi krak markacije koja vodi za Gorščicu, ova i prethodna markacija se spajaju nakon cca 15 minuta hoda). Nakon 10-15 minuta hoda naići ćete i na ovu zanimljivu vikendicu koja krasi ovu padinu već više od 20 godina!


Pogled s koslkog puta na stijene. Snimio: Vanja


Neobična vikendica, "čardak ni an nebu ni an zemlji". Snimio: Vanja

Ubrzo nakon te kućice kolski put ulazi u šumu. Otprilike nakon 3-4 minute hoda kroz šumu nailazite na jelovu šumu sa vaše lijeve strane - to je jedina šuam tog tipa u tom kraju i ne možete ju promašiti! Kad ju spazite VRATITE SE par desetaka metara nazad i uočite širu stazu koja ubrzo stiže do ruba jelove šume, skrenite na nju (dakle NE na stazu koja se odvaja lijevo u jelovu šumu par desetaka metara NAKON njenog početka, već DA na stazu koja se odvaja od kolskog puta PRIJE jelove šume, zbog toga prvo uočite šumu pa se malo vratite!). Nakon minutu-dvije nailazite na raskršće staza na rubu te jelove šume (ona vam je zdesna), put možete dalje nastaviti bilo ravno bilo polulijevo, obje staze će vas povesti pravim smjerom jer se sastaju u šumi. Obje staze daljnjih 20-tak minuta vijugavo u serpentinama krivudaju po šumi stalno dobivajući na visini, a usput možete tu i tamo uz njih vidjeti bijele mrlje od boje i strelice. Naime, taj smjer je već prije 20-tak godina bio odabran za markiranje, no od toga se odustalo kako bi se u ovom mirnom i lijepom kutku šume osigurao mir - ja se nadam da ga ni vi nećete remetiti!


Odvojak neposredno prije jelove šume. Snimio: Vanja

Tako krivudajući doseći ćete i jedno srušeno drvo koje se prevalilo na stazu i svojim gustim granjem prepriječilo put - zaobiđite ga i nastavite put dalje istom stazom. Vrlo brzo nakon toga drveta teren se uravnava - točno na početku ravnog dijela staze nailazite na raskršće u obliku slova Y (vi nailazite gornjim desnim krakom tog slova). Skrenite oštro desno, drugim njegovim gornjim krakom. Vrlo brzo, nakon par desetaka metara naići ćete s lijeve strane na drvo sa mrljom od crvene boje, pored njega se lijevo odvaja uža stazica.


"Y" raskršće, krenite oštro udesno, ne ravno, ravno je nastavak puta za Gorščicu! Snimio: Vanja


Posljednji odvojak prije stijene. Snimio: Vanja

Krenite njome i slijedite ju sve strmije nizbrdo - nakon cca 100 metara primjetit ćete da se šuma rijedi i da je ispred vas sve strmija padina,a stazica će vas povesti na malu nakošenu zaravan na vrhu stijene sa koje se pruža prekrasan pogled na čitav istočni dio Zagreba, najljepše se vidi Vidovec, Bidrovec, Markuševačka Trnava, Dubrava, Žitnjak ... pa sve dalje prema Zrinskoj gori, ovisno o vremenu.


Snimio: Vanja

Uživajte na tom liejpom mjestu koliko god vam je volja, nemojte bacati smeće ... a oni u boljoj kondiciji se mogu vratiti na glavnu stazu (kod "Y" raskršća) i njome nastaviti ravno prema Gorščici bez ikakvih bitnih oriejntacijskih problema, šetajući se kroz vrlo lijepu uravnanu šumu. Za one koji žele vidjeti malo više, lijevo od staze se nalazi niski greben sa nizom manjih stjenovitih vrhunaca sa kojih je lijepi pogled na padine potoka s lijeve strane, osobito u doba kad je šuma gola. A u proljeće je taj predio pun šumskog cvijeća (zaštićenog, naravno!).

Opaska za kraj: fotke su dosta tmurnjikave jer je dan mog posjeta stijenama bio oblačan, inače sve to izgleda puno vedrije!