Nepoznati Zagreb

Danas bih vas želio povesti na jednu lijepu i pomalo avanturističku šetnju južnom padinom Medvednice. Šetnja je prikladna za svakoga tko se ne boji kročiti nepoznatim šumskim putevima i nadam se da ćete se i vi bez planinarskog iskustva slijedeći ovaj opis odlučiti na ovaj zanimljiv kraći izlet.

Zašto baš Pečovje? Medvednica je po planinarskim obilježjima relativno jednolična planina - nema tu izrazito istaknutih vrhova, velikih travnjaka, uzbudljivih kanjona, velikih vodopada ili visokih stijena. Svega toga što sam nabrojao Medvednica ima, i vrhova i livada i potočnih dolinica i vodopada i stijena ... ali su oni svi dosta maleni i, u usporedbi sa sličnim prirodnim fenomenima u drugim planinama, ne osobito zanimljivi. No, obzirom da nam je Medvednica tu, pred kućnim pragom, lako dostupna, tad se trebamo naučiti cijeniti to što ona ima. No, prije svega treba saznati gdje se sve to nalazi.


Pogled na stijenu od škole u Vidovcu. Snimio: Vanja

Što se stijena tiče, Medvednica zaista ne obiluje njima. Na krajnjem zapadu se nalaze Kameni Svati sa kojih je lijep pogled na dolinu Sutle i dalje u Sloveniju, na sjeveroistočnom dijelu, prema G. Stubici se nalazi stjenovito brdo Strmopeč sa dobrim pogledom na sjever ... i osim ta dva stjenovita "izrastka" jedina preostala stijena je Pečovje iznad Vidovca pored Markuševečke Trnave. Do Pečovja ne vodi markirana planinarska staza, no prilaz je dosta jednostavan i ne iziskuje previše truda, a u kasnije jesensko doba možete tu naletjeti i na pokoji kesten
(kao zanimljivost, stijene Pečovja se jako dobro vide, pogotovo u zimsko doba, od okretišta tramvaja u Dubravi!)

Do Vidovca dođite ZET-ovim autobusom linije br. 208. (kreće iz Dubrave) ili pak autom, do posljednje autobusne stanice gdje se nalazi škola i postoji mogućnost parkiranja.

Od tamo krenite kratkim stubama (s plavim gelenderom) u ulicu Kovačići. Po njoj prolazi i planinarska markacija koja vas može dovesti do pl. skloništa na Gorščici (poznata i kao Kaptolska lugarnica) koje je zgodna izletnička točka sa lijepom livadom i dobrom hranom, no vi ćete ju slijediti samo do ulice Čigiri. Skrenite ulijevo u nju i odmah zatim skrenite na kolski put koji se odvaja uzbrdo ulijevo (vidi fotku).


Stara kućica uz ulicu Kovačići. Snimio: Vanja


Početak ulice Čigiri, u pozadini je vidljiv kolski put kojim treba krenuti lijevo uzbrdo. Snimio: Vanja


Početak kolskog puta. Snimio: Vanja

Njime nastavite uzbrdo između voćnjaka i vinograda te kroz malene šumarke (usput ćete naići i na drugi krak markacije koja vodi za Gorščicu, ova i prethodna markacija se spajaju nakon cca 15 minuta hoda). Nakon 10-15 minuta hoda naići ćete i na ovu zanimljivu vikendicu koja krasi ovu padinu već više od 20 godina!


Pogled s koslkog puta na stijene. Snimio: Vanja


Neobična vikendica, "čardak ni an nebu ni an zemlji". Snimio: Vanja

Ubrzo nakon te kućice kolski put ulazi u šumu. Otprilike nakon 3-4 minute hoda kroz šumu nailazite na jelovu šumu sa vaše lijeve strane - to je jedina šuam tog tipa u tom kraju i ne možete ju promašiti! Kad ju spazite VRATITE SE par desetaka metara nazad i uočite širu stazu koja ubrzo stiže do ruba jelove šume, skrenite na nju (dakle NE na stazu koja se odvaja lijevo u jelovu šumu par desetaka metara NAKON njenog početka, već DA na stazu koja se odvaja od kolskog puta PRIJE jelove šume, zbog toga prvo uočite šumu pa se malo vratite!). Nakon minutu-dvije nailazite na raskršće staza na rubu te jelove šume (ona vam je zdesna), put možete dalje nastaviti bilo ravno bilo polulijevo, obje staze će vas povesti pravim smjerom jer se sastaju u šumi. Obje staze daljnjih 20-tak minuta vijugavo u serpentinama krivudaju po šumi stalno dobivajući na visini, a usput možete tu i tamo uz njih vidjeti bijele mrlje od boje i strelice. Naime, taj smjer je već prije 20-tak godina bio odabran za markiranje, no od toga se odustalo kako bi se u ovom mirnom i lijepom kutku šume osigurao mir - ja se nadam da ga ni vi nećete remetiti!


Odvojak neposredno prije jelove šume. Snimio: Vanja

Tako krivudajući doseći ćete i jedno srušeno drvo koje se prevalilo na stazu i svojim gustim granjem prepriječilo put - zaobiđite ga i nastavite put dalje istom stazom. Vrlo brzo nakon toga drveta teren se uravnava - točno na početku ravnog dijela staze nailazite na raskršće u obliku slova Y (vi nailazite gornjim desnim krakom tog slova). Skrenite oštro desno, drugim njegovim gornjim krakom. Vrlo brzo, nakon par desetaka metara naići ćete s lijeve strane na drvo sa mrljom od crvene boje, pored njega se lijevo odvaja uža stazica.


"Y" raskršće, krenite oštro udesno, ne ravno, ravno je nastavak puta za Gorščicu! Snimio: Vanja


Posljednji odvojak prije stijene. Snimio: Vanja

Krenite njome i slijedite ju sve strmije nizbrdo - nakon cca 100 metara primjetit ćete da se šuma rijedi i da je ispred vas sve strmija padina,a stazica će vas povesti na malu nakošenu zaravan na vrhu stijene sa koje se pruža prekrasan pogled na čitav istočni dio Zagreba, najljepše se vidi Vidovec, Bidrovec, Markuševačka Trnava, Dubrava, Žitnjak ... pa sve dalje prema Zrinskoj gori, ovisno o vremenu.


Snimio: Vanja

Uživajte na tom liejpom mjestu koliko god vam je volja, nemojte bacati smeće ... a oni u boljoj kondiciji se mogu vratiti na glavnu stazu (kod "Y" raskršća) i njome nastaviti ravno prema Gorščici bez ikakvih bitnih oriejntacijskih problema, šetajući se kroz vrlo lijepu uravnanu šumu. Za one koji žele vidjeti malo više, lijevo od staze se nalazi niski greben sa nizom manjih stjenovitih vrhunaca sa kojih je lijepi pogled na padine potoka s lijeve strane, osobito u doba kad je šuma gola. A u proljeće je taj predio pun šumskog cvijeća (zaštićenog, naravno!).

Opaska za kraj: fotke su dosta tmurnjikave jer je dan mog posjeta stijenama bio oblačan, inače sve to izgleda puno vedrije!