Usklađenost resursa (3) |
RoloSnimio: Vanja Što je Rolo? Pokušao sam naći neku definiciju na webu, no nisam uspio, pa ću ju onda ja pokušati napisati, a vi ju, dragi moji čitatelji, slobodno nadopunite ili predložite drugu! Dakle, rolo su metalna "vrata" odnosno "zavjesa" koja se spušta na vrata i prozore, najčešće trgovina i obrtničkih lokala. Obično su napravljeni od valovitog lima, sa bravicom za zaključavanje, a, reklame radi, vrlo često sadrže i ime i adresu obrtnika odnosno firme koja ih je proizvela. Nekad, u doba između dva rata i nakon II svjetskog rata, rolo je bio vrlo česta oprema trgovina i radionica, dok se danas susreće rijetko (ipak, ponekad ga stavljaju zlatari, radi bolje zaštite od provale, a trgovine nekad upotrebljavaju moderniju varijantu od aluminijskih rešetki koja dozvoljava pogled u izlog). Inače, nekad davno se mogla čuti uzrečica "Daj već jednom spusti rolo!" u smislu "Daj već jednom prestani s brbljanjem!". Toliko o teoriji ... a sad navalite na fotke starih roloa (točnije, "potpisa" njihovih izrađivača) koji se još mogu naći u Zagrebu, iako sve rjeđe. Zahvaljujem autoru bloga GP-Zagrebancije na ustupanju nekoliko lijepih fotki na ovu temu! Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: GP-Zagrebancije Snimio: GP-Zagrebancije Snimio: GP-Zagrebancije Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja |
Usklađenost resursa (2) |
Ovog ljeta se u Zagrebu vozi žuto! |
Usklađenost resursa |
Neusklađenost resursa |
Houdini je ponovo među nama!
Sjećate li se Harryja Houdinija, čovjeka koji je mogao savladati svaku prepreku, osloboditi se lanaca, ući u zaključane prostorije?
Nakon što je Harry poginuo 1926. godine nitko osim možda Davida Copperfielda nije dosegao njegovu iluzionističku slavu ... no, gledajući ovu fotku pitam se nije li se možda na Volovčici rodio njegov nasljednik koji pokušava ulazak kroz ovaj zabravljen garažni prozor. Snimljeno u blizini Zapoljske ulice. Snimio: Vanja |
"Nema ih jer su htjeli biti" ... ili Priča o Dotrščinskoj šumi.Snimio: Vanja Dotrščina je najveća i, rekao bih, najmanje poznata od svih zagrebačkih podsljemenskih šuma. A nije ni čudo, jer leži po strani od centra grada i gusto naseljenih kvartova (Dubrava jest blizu, ali je Dubravčanima ipak bliža dobro poznata Maksimirska šuma), nema u njoj ništa od "rekreativnih sadržaja", a osim toga prati ju ta zlosretna stigma partizanskog groblja odnosno "Spomen područja". No, meni je ta šuma dobro poznata, jer sam se rodio i 30 godina živio u kućici u pokrajnjoj uličici udaljenoj od Dotrščinske šume nepunih 100 metara tako da mi je sa odrastanjem ta šuma pružala sve više i više zadovoljstava - kao klincu kao mjesto za skupljanje žireva, igranje u hladu sa djecom iz susjedstva, mjesto za branje ciklama (tada mi to nije bio grijeh kao sada ...) ... a kao većemu idealno mjesto za šetnju i odmor duha i tijela. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja I, do dan danas se u toj šumi nije bogzna što promijenilo u posljednjih cca 25 godina. Na jugoistoku šume se nalazi to famozno spomen područje sa kolekcijom spomenika iz NOB-e, na istoku je udolina sa lugarevom kućicom (vrlo idilično mjesto), na sjeveroistoku i u centru se mogu naći solidna nalazišta kestena (iako su stara stabla već davno posječena radi bolesti), sredinom teče malen potočić, a na zapadnom dijelu se nalazi vinograd Poljoprivrednog fakulteta. A ja ću vas danas povesti slikom i rječju najposjećenijim dijelom, upravo tim već spomenutim spomen područjem. Do ulaza kod kojeg se nalazi i najstariji spomenik (čuvena metalna zvijezda!) najlakše je doći autom (parkiralište ispdo spomenika) ili pak ZET-ovim linijama 205 (za Markuševec/Bidrovec) i 232 (za Jazbinu) (Pažnja, siđite na prvoj stanici nakon KBC "Dubrava" s koje se spomenik baš ne vidi najbolje!). Na tom parkiralištu počinje i jedan od najdužih pristupa vršnom dijelu Medvednice koji preko Bačuna vodi za Njivice pa dalje za Hunjku, staza je označena pod rednim brojem 59. Snimio: Vanja Nekad su se na livadici ispod spomenika igrao hakl "na dva mala",a u sjeni borova je bio piknik na dekicama, no koliko znam to je sve prošlost - tek tu i tamo navrati koji jogger, šetač željan hlada ili pak neki usamljenik koji traži mir i tišinu. A spomenik je svoje zlatno doba imao u 60-tima i 70-tima kad su se pioniri ovog dijela grada tu primali na Dan mladosti u omladince. Sada je tu, donekle očišćen nakon šaranja u ranim 90-tima, usamljen. Krenimo sad dalje popločanom stazom idealnom za odmor ili pak ljubavni susret ... Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Nakon spomenika treba nastaviti ravno dalje (ne lijevo nizbrdo!) i za nekoliko minuta hoda dolazi se do drugog spomenika, monstruoznog metalnog čudovišta, uz koji se koči i natpis sa naslova posta. Čistina je ok za odmor kao i sva druga mjesta uz staze (klupice, rasvjeta), no taj metalni grbavi menhir zaista djeluje negostoljubivo. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Hodajući dalje uskoro ćete naići na još jedan spomenik, blažih linija i manjeg volumena - također zgodno mjesto za odmor. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Šuma u okolici je izbrazdana kanalima, posljednjih dana drugog svjetskog rata su se ovdje vodile borbe ... Snimio: Vanja A ako zatim nastavite ravno ubrzo ćete stići do kraja popločanog dijela staze - markacija se nastavlja dalje prema Lugarevoj kućici (do koje ima još cca 15 min. hoda) dok bih ja vama savjetovao da krenete tom stazom sve dok ne ugledate staru žičanu ogradu sa desne strane. Na tom mjestu se ULIJEVO odvaja uska šumarska stazica koja ravno siječe šumu. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Krenite samo po njoj, ravno pa malko nizbrdo i za 4-5 minuta ste na asfaltnoj cestici. Krenite njome desno u zavoj pa uzbrdo, a onda lijevo (rampa neka ostane vama za leđima, taj dio ceste vodi ka Lugarevoj kućici) i dalje nastavite po šumi. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Uskoro će se pojaviti i popločeni dio staze. Tada ćete vrlo brzo susresti još jedan spomenik, reljef sa poznatim ratnim motivima. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja A nakon njega vam slijedi uskoro spust stepenicama i vrlo blizu ste izlazu - ciglasti zid lijevo pripada policijskoj streljani koja je još uvijek često u upotrebi (no, radi vaše sigurnosti tu je zid ). Snimio: Vanja Ako malo bolje pogledate ispod stepenica desno, pored zida, nalazi se oznaka bijelom bojom na drvetu. To je ranih 90-tih godina moj pokojni otac označio najkraći put od ulice Čret u kojoj smo živjeli prema autobusnoj stanici autobusa za Markuševac, jer tada još nije postojala linija koja danas vozi ulicom Jazbina. Njome ste do Čreta za nepunih 10 minuta. Snimio: Vanja A ja vama na tom mjestu savjetujem da napravite još kratki obilazak posljednjih spomenika, onih na partizanskom groblju, kad skrenete na popločanu stazu lijevo uz potočić koji je najčešće potpuno suh. Spomenici su oblika metalnih dijamanata (sličnih "zvijezdi" sa ulaza) razbacanih šumom i općenito ne daju neki poseban dojam, no ta dolinica je jedna od najsjenovitijih pa je za vruća vremena ugodnija od ostatka spomeničkih staza. Snimio: Vanja I, kad ste razgledali te "dijamante" vratite se do staze pored ciglastog zida i njome ste za 100 metara ponovo na ulaznom prostoru, sa klupicom u hladu (i smećem pored nje, na sreću ostatak parka je dosta čist) za posljednji odmor pred povratak u civilizaciju. Ulaz u prostor streljane. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Ako vas pak interesira ostatak šume, o njemu ću pisati neki drugi put! |
Loše odabrano mjesto ... |
< | kolovoz, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |