Marketing
"Nema ih jer su htjeli biti" ... ili Priča o Dotrščinskoj šumi.
Snimio: Vanja
Dotrščina je najveća i, rekao bih, najmanje poznata od svih zagrebačkih podsljemenskih šuma. A nije ni čudo, jer leži po strani od centra grada i gusto naseljenih kvartova (Dubrava jest blizu, ali je Dubravčanima ipak bliža dobro poznata Maksimirska šuma), nema u njoj ništa od "rekreativnih sadržaja", a osim toga prati ju ta zlosretna stigma partizanskog groblja odnosno "Spomen područja". No, meni je ta šuma dobro poznata, jer sam se rodio i 30 godina živio u kućici u pokrajnjoj uličici udaljenoj od Dotrščinske šume nepunih 100 metara tako da mi je sa odrastanjem ta šuma pružala sve više i više zadovoljstava - kao klincu kao mjesto za skupljanje žireva, igranje u hladu sa djecom iz susjedstva, mjesto za branje ciklama (tada mi to nije bio grijeh kao sada ...) ... a kao većemu idealno mjesto za šetnju i odmor duha i tijela.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
I, do dan danas se u toj šumi nije bogzna što promijenilo u posljednjih cca 25 godina. Na jugoistoku šume se nalazi to famozno spomen područje sa kolekcijom spomenika iz NOB-e, na istoku je udolina sa lugarevom kućicom (vrlo idilično mjesto), na sjeveroistoku i u centru se mogu naći solidna nalazišta kestena (iako su stara stabla već davno posječena radi bolesti), sredinom teče malen potočić, a na zapadnom dijelu se nalazi vinograd Poljoprivrednog fakulteta.
A ja ću vas danas povesti slikom i rječju najposjećenijim dijelom, upravo tim već spomenutim spomen područjem. Do ulaza kod kojeg se nalazi i najstariji spomenik (čuvena metalna zvijezda!) najlakše je doći autom (parkiralište ispdo spomenika) ili pak ZET-ovim linijama 205 (za Markuševec/Bidrovec) i 232 (za Jazbinu) (Pažnja, siđite na prvoj stanici nakon KBC "Dubrava" s koje se spomenik baš ne vidi najbolje!).
Na tom parkiralištu počinje i jedan od najdužih pristupa vršnom dijelu Medvednice koji preko Bačuna vodi za Njivice pa dalje za Hunjku, staza je označena pod rednim brojem 59.
Snimio: Vanja
Nekad su se na livadici ispod spomenika igrao hakl "na dva mala",a u sjeni borova je bio piknik na dekicama, no koliko znam to je sve prošlost - tek tu i tamo navrati koji jogger, šetač željan hlada ili pak neki usamljenik koji traži mir i tišinu. A spomenik je svoje zlatno doba imao u 60-tima i 70-tima kad su se pioniri ovog dijela grada tu primali na Dan mladosti u omladince. Sada je tu, donekle očišćen nakon šaranja u ranim 90-tima, usamljen.
Krenimo sad dalje popločanom stazom idealnom za odmor ili pak ljubavni susret ...
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Nakon spomenika treba nastaviti ravno dalje (ne lijevo nizbrdo!) i za nekoliko minuta hoda dolazi se do drugog spomenika, monstruoznog metalnog čudovišta, uz koji se koči i natpis sa naslova posta. Čistina je ok za odmor kao i sva druga mjesta uz staze (klupice, rasvjeta), no taj metalni grbavi menhir zaista djeluje negostoljubivo.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Hodajući dalje uskoro ćete naići na još jedan spomenik, blažih linija i manjeg volumena - također zgodno mjesto za odmor.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Šuma u okolici je izbrazdana kanalima, posljednjih dana drugog svjetskog rata su se ovdje vodile borbe ...
Snimio: Vanja
A ako zatim nastavite ravno ubrzo ćete stići do kraja popločanog dijela staze - markacija se nastavlja dalje prema Lugarevoj kućici (do koje ima još cca 15 min. hoda) dok bih ja vama savjetovao da krenete tom stazom sve dok ne ugledate staru žičanu ogradu sa desne strane. Na tom mjestu se ULIJEVO odvaja uska šumarska stazica koja ravno siječe šumu.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Krenite samo po njoj, ravno pa malko nizbrdo i za 4-5 minuta ste na asfaltnoj cestici. Krenite njome desno u zavoj pa uzbrdo, a onda lijevo (rampa neka ostane vama za leđima, taj dio ceste vodi ka Lugarevoj kućici) i dalje nastavite po šumi.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Uskoro će se pojaviti i popločeni dio staze. Tada ćete vrlo brzo susresti još jedan spomenik, reljef sa poznatim ratnim motivima.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
A nakon njega vam slijedi uskoro spust stepenicama i vrlo blizu ste izlazu - ciglasti zid lijevo pripada policijskoj streljani koja je još uvijek često u upotrebi (no, radi vaše sigurnosti tu je zid 
).
Snimio: Vanja
Ako malo bolje pogledate ispod stepenica desno, pored zida, nalazi se oznaka bijelom bojom na drvetu. To je ranih 90-tih godina moj pokojni otac označio najkraći put od ulice Čret u kojoj smo živjeli prema autobusnoj stanici autobusa za Markuševac, jer tada još nije postojala linija koja danas vozi ulicom Jazbina. Njome ste do Čreta za nepunih 10 minuta.
Snimio: Vanja
A ja vama na tom mjestu savjetujem da napravite još kratki obilazak posljednjih spomenika, onih na partizanskom groblju, kad skrenete na popločanu stazu lijevo uz potočić koji je najčešće potpuno suh. Spomenici su oblika metalnih dijamanata (sličnih "zvijezdi" sa ulaza) razbacanih šumom i općenito ne daju neki poseban dojam, no ta dolinica je jedna od najsjenovitijih pa je za vruća vremena ugodnija od ostatka spomeničkih staza.
Snimio: Vanja
I, kad ste razgledali te "dijamante" vratite se do staze pored ciglastog zida i njome ste za 100 metara ponovo na ulaznom prostoru, sa klupicom u hladu (i smećem pored nje, na sreću ostatak parka je dosta čist) za posljednji odmor pred povratak u civilizaciju.
Ulaz u prostor streljane. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Ako vas pak interesira ostatak šume, o njemu ću pisati neki drugi put!
Post je objavljen 22.08.2009. u 20:57 sati.