"famozno područje s kolekcijom spomenika" nije danas nikome famozno. zaboravljeno, to već da. danas se neka druga područja glorificiraju. npr. Bleiburška polja, jame i vrtače, makar i najmanje.. a oni koji su htjeli BITI , danas bi željeli IMATI. povijest je sluškinja politike.. i dosljedno se okreće kao mlinsko kolo, pa ko bi doli sad je gori i obrnuto. samo ipak, i ove žrtve su žrtve .. i trebalo bi poštovanja i prema ovima. tužno je da smo zaboravili 50-60 godina života koji su nam omogućili.
23.08.2009. (07:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina je da je Dotrščina i partizansko groblje i pripadajuća mu "kolekcija" spomenika podosta zaboravljeno kao povijesna lokacija i mjesto uspomena ... no, zaboravljena je Dotrščina i kao šuma, kao dio prirode i izvor zelenila i mira. Potpuno razumijem da takva spomen područja bude među ljudim dvojake emocije ... ali šuma kao šuma ne bi smjela podlijegati takvim razlikama, ona zaslužuje poštovanje i pažnju bez obzira čije groblje i spomenici su unutra.
Kod Dotrščine je pozitivno to što je nakon razdoblja devastacije (šaranje spomenika, razbacivanje smeća, razbijanje lampi, povremena sječa u šumi) čini se, nastupilo razdoblje brige i, nadam se, poštovanja kao šume i kao spomen područja. Spomenici su uredni, klupe čitave, lampe ok, smeća gotovo da nema osim na ulaznom dijelu. I to je ono što me veseli. A možda je i bolje da taj kutak ostane zaista miran - nek znaju za njega samo oni koji zaista žele uživati u miru te šume i spomen područja. Nadam se da ste među njima i vi, dragi moji čitatelji!
23.08.2009. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
super je šuma, nisam ni znala da ima tak puno spomenika, koji su jos i monstruozno ruzni. a suma po morfologiji slici na moj zelengaj, samo sto tamo nemamo takvih spomenika, osim jednog Nazora
23.08.2009. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dotrščina mi je poznata samo zbog osnovno i srednjoškolskog gađanja. Šteta, nisam nikada šetala Dotrščinom. No, uvijek postoji prvi puta :-)).
23.08.2009. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ST
Nisan znala da ovo postoji u ZG,čudno da je preživilo devastaciju početkom 90-ih,mislila san da se ovako nešto može vidit samo u Istri. Iman priju koja je osnovnu školu,za razliku od mene pohađala u ex jugi pa mi je pričala da su ih vodili na izlet u "partizanski grad" u blizini ZG. Ne zan jel mislila na ovo ili je postojao stvarno kakav "partizanski grad" blizu ZG
23.08.2009. (15:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Je, slažem se da su spomenici dosta ružni - meni osobno je onaj treći ipak ok, a i ona srebrna zvijezda sa ulaza ima ipak određenog "šarma" (koja glupa riječ za takvu formu! ;o) ) odnosno, urasla je dobro u pejzaž. A drugi spomenik (onaj monster od metala), četvrti (reljef) i "dijamanrti" su fakat ružni, grozmorni.
ST, nije to bio partizanski grad već "Pionirski grad" (to je iznad Dubrave, Granešina), kompleks za odmor djece - igrališta i to, ništa vezano uz politiku ili rat. To postoji i sad, ali se zove "Grad mladih" i polako se oporavlja nakon 30 godina zanemarivanja i neulaganja (vlasnik je grad Zagreb), vidi http://www.nazor.hr/_odmaralista/odmaraliste_gradmladih.htm
ZlicaOdOpaka, i ja sam tamo bio na gađanju, tek 500 m od moje kuće ... a da fora bude veća, u doba kad su se moji starci tamo doselili (1963. godine) još nije bio sagrađen zaštitni zid iza streljane pa su meci koji su promašivali metu fijukali iznad moje kuće, a kažu da kad sam imao godinu dana da je jedan metak čak udario pljoštimice u vanjska vrata i odbio se u vrt.
BTW, ako niste znali, na 100 m od ulaza u Dotrščinu i prvog spomenika je zatvorska bolnica te rasadnik "Zrinjevac" (u kojem je davnih 50-tih i 60-tih bila ciglana u kojoj su radili kažnjenici iz zatvora - vidješe moji starci kad su doseljavali)
23.08.2009. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijela Dotršćinska šuma je nažalost malo prenapučena više ili manje "grandioznim" spomenicima, kao da se, "onda", željelo uhljebiti svakog umjetnika koji je imao nešto "o njoj" reći. Ulazna skulptura Vojina Bakića koja je bila postavljena početkom šezdesetih po meni je mogla ostati jedino "glavno obilježje".
Izvorno pak obilježavanje unutar šume, kako ga se ja sjećam iz kasnih šezdesetih, bilo je izvedeno razmještajem drveno-daščanog simboličkog znakovlja na vjerojatno aktualnim mikrolokacijama strijeljanja ilegalaca. Tako se na nekoliko mjesta u šumi, u slobodno formiranim grupama, mogao uz prevladavajuće petokrake naći i poneki križ i "turban"...
Pretpostavljam da su te drvene ploče u međuvremenu istrulile te se pribjeglo manjim načelnim replikama Bakićevog "dijamanta" koje onako rijetko (kažeš) "razbacane" možda stvarno ne ostavljaju neki dojam, iako mogu zbog refleksa sjajnog materijala biti iz blizine vizualno zanimljive...
Spomenici Vojina Bakića koji je u "nekom razdoblju" očito bio omiljen "režimski kipar" na nekim drugim mjestima po Hrvatskoj nisu početkom devedesetih prošli baš najbolje.
Inače je među poznatijim strijeljanima u Dotršćinskoj šumi i književnik August Cesarec koji je tamo zaglavio nakon neuspješnog grupnog bijega zatvorenika iz Kerestinečkog zatvor-dvorca.
24.08.2009. (02:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bijes
Hvala, Vanja na ovom unosu, a hvala i GP-Zagrebancijama na dodatnim detaljima.
24.08.2009. (13:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sisavac
Ponukan tvojim (Vašim?) postom prošetao sam danas poslijepodne šumom pristupivši od Čreta / Jazbine i izbivši kod stabla s oznakom 15. Na Dotrščini nisam bio valjda od 3./4. razreda osnovne, što će reći 1978. i to naravno tada „dobrovoljno“. I moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen mirom koji tamo vlada, općom atmosferom kao i urednosti šume. Sreo sam ravno dva čovjeka (jednog doduše dva puta :-) ) – za razliku od prenapučenog Maksimira. Što se spomenika tiče pretjerano je reći da su ružni, takvi su kakvi su, ogledalo vremena s nekim zapanjujućim čak pomalo psihodeličnim detaljima :-) Danas ih ne bih gledao (samo) kroz političku prizmu. Podsjećaju me pomalo na kompjutersku igru „The Neverhood“ i svakako pojačavaju mistični dojam šume. Dapače čovjek se može zamisliti nad nekim detaljima i kompozicijama. ;-) Kao da su izvan vremena. Sve u svemu, lijep post i lijep izlet i svakako se nadam obećanom nastavku priče o šumi. Hvala!
25.08.2009. (20:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo još koja riječ od mene! Za početak, sisavac, drago mi je da te je moj post ponukao na šetnju, napisat ću nešto i o ostalim puteviam po šumi, moram otići tamo i poslikati ih jer priča bez fotki nije prava stvar, kaj ne? ;o)
I još, dužan sam vam svima par riječi o svim tim spomenicima, mogao sam to baš ubaciti i u originalni post (info izvađen iz knjige "Spomenici i fontane u gradu Zagrebu"):
- prvi spomenik ("zvijezda") te oni uz groblje ("dijamanti") su "Spomenik strijeljanima 1941.-1945. i dolina grobova", autor je Vojin Bakić, a postavljeni su u razdoblju 1962.-1968.
- drugi spomenik ("monster drvo") je "Spomenik poginulima za oslobođenje Zagreba 1941.-1945.", autor je Branko Ružić, postavljen je 1981., a načinjen je od aluminija i visok 7,5 m.
- treći spomenik je "Spomenik palim revolucionarima Zagreba 1941.-1945." autora Stevana Luketića, podignut 1985. godine
- četvrti spomenik ("reljef") je "Spomenik zagrepčanima poginulim u NOB-u 1941.-1945." autora Koste Angelija Radovanija, podignut je 1991. godine.
28.08.2009. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
"famozno područje s kolekcijom spomenika" nije danas nikome famozno.
zaboravljeno, to već da.
danas se neka druga područja glorificiraju. npr. Bleiburška polja, jame i vrtače, makar i najmanje..
a oni koji su htjeli BITI , danas bi željeli IMATI.
povijest je sluškinja politike.. i dosljedno se okreće kao mlinsko kolo, pa ko bi doli sad je gori i obrnuto.
samo ipak, i ove žrtve su žrtve .. i trebalo bi poštovanja i prema ovima. tužno je da smo zaboravili 50-60 godina života koji su nam omogućili.
23.08.2009. (07:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepoznatizagreb
Istina je da je Dotrščina i partizansko groblje i pripadajuća mu "kolekcija" spomenika podosta zaboravljeno kao povijesna lokacija i mjesto uspomena ... no, zaboravljena je Dotrščina i kao šuma, kao dio prirode i izvor zelenila i mira.
Potpuno razumijem da takva spomen područja bude među ljudim dvojake emocije ... ali šuma kao šuma ne bi smjela podlijegati takvim razlikama, ona zaslužuje poštovanje i pažnju bez obzira čije groblje i spomenici su unutra.
Kod Dotrščine je pozitivno to što je nakon razdoblja devastacije (šaranje spomenika, razbacivanje smeća, razbijanje lampi, povremena sječa u šumi) čini se, nastupilo razdoblje brige i, nadam se, poštovanja kao šume i kao spomen područja. Spomenici su uredni, klupe čitave, lampe ok, smeća gotovo da nema osim na ulaznom dijelu. I to je ono što me veseli. A možda je i bolje da taj kutak ostane zaista miran - nek znaju za njega samo oni koji zaista žele uživati u miru te šume i spomen područja. Nadam se da ste među njima i vi, dragi moji čitatelji!
23.08.2009. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Viola (sul palco)
super je šuma, nisam ni znala da ima tak puno spomenika, koji su jos i monstruozno ruzni.
a suma po morfologiji slici na moj zelengaj, samo sto tamo nemamo takvih spomenika, osim jednog Nazora
23.08.2009. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Dotrščina mi je poznata samo zbog osnovno i srednjoškolskog gađanja.
Šteta, nisam nikada šetala Dotrščinom. No, uvijek postoji prvi puta :-)).
23.08.2009. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ST
Nisan znala da ovo postoji u ZG,čudno da je preživilo devastaciju početkom 90-ih,mislila san da se ovako nešto može vidit samo u Istri. Iman priju koja je osnovnu školu,za razliku od mene pohađala u ex jugi pa mi je pričala da su ih vodili na izlet u "partizanski grad" u blizini ZG. Ne zan jel mislila na ovo ili je postojao stvarno kakav "partizanski grad" blizu ZG
23.08.2009. (15:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepoznatizagreb
Je, slažem se da su spomenici dosta ružni - meni osobno je onaj treći ipak ok, a i ona srebrna zvijezda sa ulaza ima ipak određenog "šarma" (koja glupa riječ za takvu formu! ;o) ) odnosno, urasla je dobro u pejzaž. A drugi spomenik (onaj monster od metala), četvrti (reljef) i "dijamanrti" su fakat ružni, grozmorni.
ST, nije to bio partizanski grad već "Pionirski grad" (to je iznad Dubrave, Granešina), kompleks za odmor djece - igrališta i to, ništa vezano uz politiku ili rat. To postoji i sad, ali se zove "Grad mladih" i polako se oporavlja nakon 30 godina zanemarivanja i neulaganja (vlasnik je grad Zagreb), vidi http://www.nazor.hr/_odmaralista/odmaraliste_gradmladih.htm
ZlicaOdOpaka, i ja sam tamo bio na gađanju, tek 500 m od moje kuće ... a da fora bude veća, u doba kad su se moji starci tamo doselili (1963. godine) još nije bio sagrađen zaštitni zid iza streljane pa su meci koji su promašivali metu fijukali iznad moje kuće, a kažu da kad sam imao godinu dana da je jedan metak čak udario pljoštimice u vanjska vrata i odbio se u vrt.
BTW, ako niste znali, na 100 m od ulaza u Dotrščinu i prvog spomenika je zatvorska bolnica te rasadnik "Zrinjevac" (u kojem je davnih 50-tih i 60-tih bila ciglana u kojoj su radili kažnjenici iz zatvora - vidješe moji starci kad su doseljavali)
23.08.2009. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Cijela Dotršćinska šuma je nažalost malo prenapučena više ili manje "grandioznim" spomenicima, kao da se, "onda", željelo uhljebiti svakog umjetnika koji je imao nešto "o njoj" reći. Ulazna skulptura Vojina Bakića koja je bila postavljena početkom šezdesetih po meni je mogla ostati jedino "glavno obilježje".
Izvorno pak obilježavanje unutar šume, kako ga se ja sjećam iz kasnih šezdesetih, bilo je izvedeno razmještajem drveno-daščanog simboličkog znakovlja na vjerojatno aktualnim mikrolokacijama strijeljanja ilegalaca. Tako se na nekoliko mjesta u šumi, u slobodno formiranim grupama, mogao uz prevladavajuće petokrake naći i poneki križ i "turban"...
Pretpostavljam da su te drvene ploče u međuvremenu istrulile te se pribjeglo manjim načelnim replikama Bakićevog "dijamanta" koje onako rijetko (kažeš) "razbacane" možda stvarno ne ostavljaju neki dojam, iako mogu zbog refleksa sjajnog materijala biti iz blizine vizualno zanimljive...
Spomenici Vojina Bakića koji je u "nekom razdoblju" očito bio omiljen "režimski kipar" na nekim drugim mjestima po Hrvatskoj nisu početkom devedesetih prošli baš najbolje.
Inače je među poznatijim strijeljanima u Dotršćinskoj šumi i književnik August Cesarec koji je tamo zaglavio nakon neuspješnog grupnog bijega zatvorenika iz Kerestinečkog zatvor-dvorca.
24.08.2009. (02:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bijes
Hvala, Vanja na ovom unosu, a hvala i GP-Zagrebancijama na dodatnim detaljima.
24.08.2009. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sisavac
Ponukan tvojim (Vašim?) postom prošetao sam danas poslijepodne šumom pristupivši od Čreta / Jazbine i izbivši kod stabla s oznakom 15. Na Dotrščini nisam bio valjda od 3./4. razreda osnovne, što će reći 1978. i to naravno tada „dobrovoljno“. I moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen mirom koji tamo vlada, općom atmosferom kao i urednosti šume. Sreo sam ravno dva čovjeka (jednog doduše dva puta :-) ) – za razliku od prenapučenog Maksimira.
Što se spomenika tiče pretjerano je reći da su ružni, takvi su kakvi su, ogledalo vremena s nekim zapanjujućim čak pomalo psihodeličnim detaljima :-) Danas ih ne bih gledao (samo) kroz političku prizmu. Podsjećaju me pomalo na kompjutersku igru „The Neverhood“ i svakako pojačavaju mistični dojam šume. Dapače čovjek se može zamisliti nad nekim detaljima i kompozicijama. ;-) Kao da su izvan vremena.
Sve u svemu, lijep post i lijep izlet i svakako se nadam obećanom nastavku priče o šumi. Hvala!
25.08.2009. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepoznatizagreb
Evo još koja riječ od mene!
Za početak, sisavac, drago mi je da te je moj post ponukao na šetnju, napisat ću nešto i o ostalim puteviam po šumi, moram otići tamo i poslikati ih jer priča bez fotki nije prava stvar, kaj ne? ;o)
I još, dužan sam vam svima par riječi o svim tim spomenicima, mogao sam to baš ubaciti i u originalni post (info izvađen iz knjige "Spomenici i fontane u gradu Zagrebu"):
- prvi spomenik ("zvijezda") te oni uz groblje ("dijamanti") su "Spomenik strijeljanima 1941.-1945. i dolina grobova", autor je Vojin Bakić, a postavljeni su u razdoblju 1962.-1968.
- drugi spomenik ("monster drvo") je "Spomenik poginulima za oslobođenje Zagreba 1941.-1945.", autor je Branko Ružić, postavljen je 1981., a načinjen je od aluminija i visok 7,5 m.
- treći spomenik je "Spomenik palim revolucionarima Zagreba 1941.-1945." autora Stevana Luketića, podignut 1985. godine
- četvrti spomenik ("reljef") je "Spomenik zagrepčanima poginulim u NOB-u 1941.-1945." autora Koste Angelija Radovanija, podignut je 1991. godine.
28.08.2009. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...