Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja

Kad već pričam o vodi, evo još jednog zanimljivog gradskog detalja. Ne znam da li ste znali da i Zagreb ima svoj vodotoranj - jedan jedini, ali ga ipak ima!

Vodotornjevi su tako tipični za ravničarske gradove (Slavonija ih je puna!) jer treba na neki način stvoriti pritisak vode za vodovodnu mrežu, a to je najlakše napraviti korištenjem slobodnog pada. Noću, kad je struja jeftinija, voda se pumpa u rezervoar na vrhu (obično okrugli ili nepravilno cilindričnog oblika), a onda teče do slavina sama od sebe
Zagreb nije tipičan ravničarski grad i ima dosta rezervoara ukopanih u zemlju na bregovima (od Jurjevske pa nadalje), no neki dijelovi grada su tako visoko smješteni da je bilo nužno napraviti taj "nadzemni" rezervoar koji je smješten na Bukovcu, uz ulicu Bukovac. Prva varijanta je bila sagrađena dosta davno, negdje 60-tih, a tokom 80-tih je rezervoar bitno povećan i poprimio je sadašnji oblik.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Kad smo već u tom jugozapadnom ZG-kvartu i kad već pričamo o vodi ... prisjetimo se malo kako su se nekad označavala vodocrpilišta odnosno vodozaštitne zone:


Snimio: Vanja

Sam okoliš vodocrplišta Stara loza (pored Savske Opatovine, južno od već spominjanih jezera Dubravica) nije bog zna kak romantičan, sve je puno korova uz poneku oranicu ili vrt ... no, eto, barem nema onečišćenja (prema jednoj od verzija GUP-a, u blizini tog crpilišta se trebala graditi nova ZET-ova remiza, to bi baš bio doprinos održavanju ćistoće .. :op).


Snimio: Vanja

A kako danas izgledaju ti znakovi? Evo ovako!


Snimio: Vanja

Jezerce Dubravica I. Snimio: Vanja

Pregrađa su rijetko kad idilična mjesta.

Tu i tamo naiđe se na neki zaista lijep kutak pregrađa, kako u Zagrebu tako i u drugim gradovima, na slikovite kućice okružene lijepim vrtovima, elegantne vile ili točke sa lijepim vidikom na grad (recimo, neki od kutaka podsljemenskih kvartova bi mogli zaslužiti taj epitet!) ... no, češće su pregrađa ipak područja glavnih cestovnih prilaza gradu, industrijskih zona i skladišta, odljevnih kanala, nemaštovitih obiteljskih kuća, kvartovi koje vole samo oni koji stanuju u njima. Recite mi iskreno, uživa li netko od vas u posjetu Aleji Dubrava, Kozari boku, Samoborskoj cesti ili pak Buzinu?

No, ta područja ipak nisu definitivno izgubljena za uživanje u njima i neke zemlje su majstori u prilagođavanju takvih "industrijsko-stambenih" kvartova u relativno ugodna mjesta za život ... a ključni momenat su detalji. Može skladišni zid biti ne znam kako ružan, ali ako se uz njega nalazi lijepo uređeni parkić ili dječje igrališe situacija je odmah bolja ... pogotovo ako se kao alternativa zamisli hrpa smeća ili pak bujni nasad kopriva i bazge prošaran kojom auto-krntijom. A majstori za takva uljepšavanja su germani - Austrijanci i Nijemci. Za mog života u Beču pronašao sam podosta lijepih kutaka baš u i na rubu industrijskih zona, a jedan od meni najdražih je bio potok Liesing na jugu Beča koji na svom putu iz bregova Wienerwalda ka gradiću Schwechatu i utoku u Dunav prolazi baš takvim "pejzažima". No, uz njega je napravljena vrlo lijepa biciklistička staza koja se odmiče od svih cesta, usput se nilazi na više parkova, igrališta, nekoliko solidnih gostionica ... i sat-dva vožnje biciklom uz taj potok su mi često donijeli više mira i ugode nego vožnja Praterom.

A gdje smo mi od toga?

Pa, jako blizu baš i nismo ... no, ja ne bih gubio nadu, jer jedan pozitivan primjer već postoji, a to je potok Dubravica koji iz G. Stenjevca dolazi do Aleje Bologne, zatim kratko putuje uz željezničku prugu, praćen novouređenom šetnicom koju je tokom dvije godine uređivala Vodoprivreda (i na tome joj veliko HVALA!), zatim se, nakon spajanja sa najčešće suhim koritom potoka Medpotoki, okreće prema jugu, prolazi ispod Samoborske ceste i, opet praćena ugodnom šetnicom koja prelazi u stazu putuje uz Končarev pogon prema jezercima Dubravica I i II koja se nalaze tik uz Ljubljansku aveniju, neposredno nakon hotela Holiday.

Jasno, nije to ni Schonebrunn niti Versailles pa niti Maksimirska šuma koja je sa šetalištem uz potok Bliznec vjerojatno ipak kraljica "potočne ponude" Zagreba ... ali tom potoku sa svojom okolinom se ipak ne može u potpunosti odreći izvjesna doza šarma i zanimljivosti. Ja sam ga obišao, baš danas, i poslikao ga za vas ... a vi vidite je li to vama zanimljivo ili nije.

Obzirom da sve rijeke teku od izvora prema ušću ("... a samo Sana teče prema vama!" ), tako ću i ja vama predstaviti moju današnju šetnju koja se ipak odvijala u suprotnome smjeru (što uopće nije bitno za ovu priču).

Dakle, krećem od Aleje Bologne ... Kod ulice Dubravica nalazi se pothodnik ispod Aleje i želj. pruge koji je, prema znakovima barem, rezerviran samo za "traktore, bicikle, motocikle i pješake", no njime se povremeno koriste i auti (vidjeh svojim očima). Tamo je i napušteni most na staroj trasi "Samoborčeka", a tamo počinje i već spomenuta šetnica. Ona vas vodi pored želj. stanice Gajnice i još dalje, pored dječjeg igrališta kod jelovečke ulice, pa pored gostionice koja se smjestila u starom objektu stanice "Samoborčeka" (a na opremi boćarskog igrališta se isto vidi da je tamo prolazila pruga).
Potok ide dalje, šetnica uz njega, i tako sve do korita potočića Medpotoki koji stiže pored zgrada općine Susedgrad. Tamo šetnice nestaje, a potok mijenja smjer i teče prema jugu uz Domaslovečku ulicu. negdje pred križanjem sa Samoborskom sam u koritu vidio mnogo ribica veličine 15-tak cm!


Potok neposredno nakon prolaska ispod Aleje Bolonje i željezničke pruge, pogled prema istoku. Snimio: Vanja


Stari most sa trase "Samoborčeka" koju, na dijelu od ulice Dubravica do Domaslovečke, koristi šetnica. Snimio: Vanja


"Švercanje" kroz pothodnik ulice Dubravica, inače zatvoren za automobile. Snimio: Vanja


Upozorenje iz nekih davnih dana. Snimio: Vanja


Birtija. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Boćalište opremljeno željezničarskim ostacima. Snimio: Vanja


Šetačice. Snimio: Vanja


Krivuda, ali se ipak probija. . Snimio: Vanja


"Ušće" potoak Medpotoki u Dubravicu. Snimio: Vanja


Pogled na tok šetnice od Domaslovečke ulice. Snimio: Vanja


Potok prati Domaslovečku ulicu. Snimio: Vanja


Ribice u potoku uz početak Domaslovečke ulice. Snimio: Vanja

Prelazimo Samoborsko i slijedimo i dalje potok, sada opet po šetnici koja prolazi pored vatrogasne zgrade (tamo je i dječje igralište te zapušteni boćarski teren) i ide dalje između "Končara" i psihijatrijske bolnice "Sv. Ivan". U koristu potoka tu i tamo raste trska, vide se i ribice, nailazi se i na jedan sklepani mostić (sigurno djelo lokalne dječurlije!) te prelazi Kovinska ulica koja vodi prema Škorpikovoj.


Priručni most. Snimio: Vanja


Šetnica uz dio između Kovinske i Samoborske ceste. Snimio: Vanja


Lišće nataloženo u potoku. Snimio: Vanja

Nakon nje uskoro slijedi željeznički most pa uskoro zatim mala ustava za prikupljanje smeća (osobito su zanimljivi primjerci autohtone vrste bočica pelinkovca ). Nakon nje slijedi nekoliko vrlo velikih grmova šaša koje koristi za gniježđenje dosta veliki broj pataka. Sa druge se pak strane vidi kolekcija starih lokomotiva koje trunu ispod skladišta firme za prikupljanje otpada.


Željeznički most. Snimio: Vanja


Dio južno od Kovinske ceste. Snimio: Vanja


Ustava za prikupljanje smeća. Snimio: Vanja


Močvarni dio prije ustave. Snimio: Vanja


Mali pelinkovci plivaju ... Snimio: Vanja


Patkice u svom elementu. Snimio: Vanja


Zarđale lokomotive izvan svog elementa. Snimio: Vanja

Nastavljamo dalje, potok se širi i pretvara u jezerce, Dubravica I, na kojem se može naići i na pokojeg ribiča, a sa zapadne strane je lijepi prostor ispod drveća za piknik ili generalno ljenčarenje. Zatim slijedi opet jedan most, stara cesta se gubi ubrzo među grmljem kojeg koriste građevinarci za nekažnjeno odlaganje šute, a primjetno je i korištenje kao tzv. "fukodrom" ;o). Pažnja, skrećite tamo samo ako imate terenca, cesta je vrlo grbava i mogli biste se pozdraviti sa vašim karterom!


Obala uz Dubravicu I. Snimio: Vanja

Nakon tog mosta slijedi veće jezerce, Dubravica II. Jezerce je zbilja lijepo, sa uređenim travnatim obalama, šumarkom, često je puno ribiča, baš kao danas kad je na rasporedu bilo kadetsko ribičko prvenstvo ... no, za puni ugođaj užitka ipak nešto fali, odnosno nečeg ima viška. Previše je buke sa obližnje Ljubljanske avenije. Previše je vizura obližnjih shopping centara i korovom zaraslih parcela u susjedstvu. Ponekad je previše i komaraca. No, sve u svemu, jezerce je sasvim ok.


Prebivalište Dubravačkog Robinzona . Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Sudački par zasjeda kod ribičkog doma. Snimio: Vanja


Prostor za natjecateljice. Snimio: Vanja


Kadetkinja u akciji. Snimio: Vanja


Jugoistočna (šumovitija) obala jezera.Snimio: Vanja


Možda da počnu prodavati i ribički pribor? Snimio: Vanja


Špiglirani ribiči. Snimio: Vanja


Pravila igre. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Gužva na zapdnoj strani. Snimio: Vanja

Šećući se ovih dana po Trešnjevci naišao sam na tako tipičnu pojavu za gradska pregrađa, pojavu koja je, na žalost (ili možda i sreću?) ovih dana sve rjeđa. Naime, naišao sam na tragove sezonskog voća na pločniku.

Nekad je voćaka bilo mnogo u predgrađima: trešnje, dudovi, kruške i jabuke, šljive, dunje ... Sad ih uglavnom zamjenjuju sterilni travnjaci i besplodne živice ... no, voćke još uvijek nisu rekle zadnju riječ. Pogledajte situaciju u Adžijinoj ulici, pored benzinske pumpe:


Snimio: Vanja

A da ni moderniji dijelovi grada nisu sasvim imumi na ovo pokazuje prostor kod ulaza u kupalište u Daničićevoj ulici, kod Doma Sportova, gdje dud suvereno vlada područjem ispod njegove krošnje. Ako slučajno sjedneš na ovu klupu za sezone zrenja plodova, nema više čistih hlača ...
(fotke su snimljene u doba zrenja dudova, početkom lipnja)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Cvjetni plac. Snimio: Vanja

Tko bi rekao da u našem gradu vlada takva idilična usklađenost ...
(snimljeno pred točno 19 sati!)

Snimio: Vanja

Što je Rolo?
Pokušao sam naći neku definiciju na webu, no nisam uspio, pa ću ju onda ja pokušati napisati, a vi ju, dragi moji čitatelji, slobodno nadopunite ili predložite drugu!

Dakle, rolo su metalna "vrata" odnosno "zavjesa" koja se spušta na vrata i prozore, najčešće trgovina i obrtničkih lokala. Obično su napravljeni od valovitog lima, sa bravicom za zaključavanje, a, reklame radi, vrlo često sadrže i ime i adresu obrtnika odnosno firme koja ih je proizvela.
Nekad, u doba između dva rata i nakon II svjetskog rata, rolo je bio vrlo česta oprema trgovina i radionica, dok se danas susreće rijetko (ipak, ponekad ga stavljaju zlatari, radi bolje zaštite od provale, a trgovine nekad upotrebljavaju moderniju varijantu od aluminijskih rešetki koja dozvoljava pogled u izlog).

Inače, nekad davno se mogla čuti uzrečica "Daj već jednom spusti rolo!" u smislu "Daj već jednom prestani s brbljanjem!".

Toliko o teoriji ... a sad navalite na fotke starih roloa (točnije, "potpisa" njihovih izrađivača) koji se još mogu naći u Zagrebu, iako sve rjeđe.

Zahvaljujem autoru bloga GP-Zagrebancije na ustupanju nekoliko lijepih fotki na ovu temu!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: GP-Zagrebancije


Snimio: GP-Zagrebancije


Snimio: GP-Zagrebancije


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Možda vam je poznata ova lokacija - ovo je stanje na današnji dan, a ono na prethodnoj fotki je bilo pred godinu i pol!
Da li svi primjećujete kako su "resursi" usklađeni? Nije to lako primjetiti na prvi pogled!

Snimio: Vanja

Lokacija: Selska cesta

Snimio: Vanja

Lokacija: Bribirska ulica, Trešnjevka

Snimio: Vanja

Lokacija: Poslovnica "Zagrebačke banke" u Prečkom

Sjećate li se Harryja Houdinija, čovjeka koji je mogao savladati svaku prepreku, osloboditi se lanaca, ući u zaključane prostorije?

Nakon što je Harry poginuo 1926. godine nitko osim možda Davida Copperfielda nije dosegao njegovu iluzionističku slavu ... no, gledajući ovu fotku pitam se nije li se možda na Volovčici rodio njegov nasljednik koji pokušava ulazak kroz ovaj zabravljen garažni prozor.


Snimljeno u blizini Zapoljske ulice. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Dotrščina je najveća i, rekao bih, najmanje poznata od svih zagrebačkih podsljemenskih šuma. A nije ni čudo, jer leži po strani od centra grada i gusto naseljenih kvartova (Dubrava jest blizu, ali je Dubravčanima ipak bliža dobro poznata Maksimirska šuma), nema u njoj ništa od "rekreativnih sadržaja", a osim toga prati ju ta zlosretna stigma partizanskog groblja odnosno "Spomen područja". No, meni je ta šuma dobro poznata, jer sam se rodio i 30 godina živio u kućici u pokrajnjoj uličici udaljenoj od Dotrščinske šume nepunih 100 metara tako da mi je sa odrastanjem ta šuma pružala sve više i više zadovoljstava - kao klincu kao mjesto za skupljanje žireva, igranje u hladu sa djecom iz susjedstva, mjesto za branje ciklama (tada mi to nije bio grijeh kao sada ...) ... a kao većemu idealno mjesto za šetnju i odmor duha i tijela.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

I, do dan danas se u toj šumi nije bogzna što promijenilo u posljednjih cca 25 godina. Na jugoistoku šume se nalazi to famozno spomen područje sa kolekcijom spomenika iz NOB-e, na istoku je udolina sa lugarevom kućicom (vrlo idilično mjesto), na sjeveroistoku i u centru se mogu naći solidna nalazišta kestena (iako su stara stabla već davno posječena radi bolesti), sredinom teče malen potočić, a na zapadnom dijelu se nalazi vinograd Poljoprivrednog fakulteta.

A ja ću vas danas povesti slikom i rječju najposjećenijim dijelom, upravo tim već spomenutim spomen područjem. Do ulaza kod kojeg se nalazi i najstariji spomenik (čuvena metalna zvijezda!) najlakše je doći autom (parkiralište ispdo spomenika) ili pak ZET-ovim linijama 205 (za Markuševec/Bidrovec) i 232 (za Jazbinu) (Pažnja, siđite na prvoj stanici nakon KBC "Dubrava" s koje se spomenik baš ne vidi najbolje!).
Na tom parkiralištu počinje i jedan od najdužih pristupa vršnom dijelu Medvednice koji preko Bačuna vodi za Njivice pa dalje za Hunjku, staza je označena pod rednim brojem 59.


Snimio: Vanja

Nekad su se na livadici ispod spomenika igrao hakl "na dva mala",a u sjeni borova je bio piknik na dekicama, no koliko znam to je sve prošlost - tek tu i tamo navrati koji jogger, šetač željan hlada ili pak neki usamljenik koji traži mir i tišinu. A spomenik je svoje zlatno doba imao u 60-tima i 70-tima kad su se pioniri ovog dijela grada tu primali na Dan mladosti u omladince. Sada je tu, donekle očišćen nakon šaranja u ranim 90-tima, usamljen.

Krenimo sad dalje popločanom stazom idealnom za odmor ili pak ljubavni susret ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nakon spomenika treba nastaviti ravno dalje (ne lijevo nizbrdo!) i za nekoliko minuta hoda dolazi se do drugog spomenika, monstruoznog metalnog čudovišta, uz koji se koči i natpis sa naslova posta. Čistina je ok za odmor kao i sva druga mjesta uz staze (klupice, rasvjeta), no taj metalni grbavi menhir zaista djeluje negostoljubivo.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Hodajući dalje uskoro ćete naići na još jedan spomenik, blažih linija i manjeg volumena - također zgodno mjesto za odmor.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Šuma u okolici je izbrazdana kanalima, posljednjih dana drugog svjetskog rata su se ovdje vodile borbe ...


Snimio: Vanja

A ako zatim nastavite ravno ubrzo ćete stići do kraja popločanog dijela staze - markacija se nastavlja dalje prema Lugarevoj kućici (do koje ima još cca 15 min. hoda) dok bih ja vama savjetovao da krenete tom stazom sve dok ne ugledate staru žičanu ogradu sa desne strane. Na tom mjestu se ULIJEVO odvaja uska šumarska stazica koja ravno siječe šumu.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Krenite samo po njoj, ravno pa malko nizbrdo i za 4-5 minuta ste na asfaltnoj cestici. Krenite njome desno u zavoj pa uzbrdo, a onda lijevo (rampa neka ostane vama za leđima, taj dio ceste vodi ka Lugarevoj kućici) i dalje nastavite po šumi.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Uskoro će se pojaviti i popločeni dio staze. Tada ćete vrlo brzo susresti još jedan spomenik, reljef sa poznatim ratnim motivima.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A nakon njega vam slijedi uskoro spust stepenicama i vrlo blizu ste izlazu - ciglasti zid lijevo pripada policijskoj streljani koja je još uvijek često u upotrebi (no, radi vaše sigurnosti tu je zid ).


Snimio: Vanja

Ako malo bolje pogledate ispod stepenica desno, pored zida, nalazi se oznaka bijelom bojom na drvetu. To je ranih 90-tih godina moj pokojni otac označio najkraći put od ulice Čret u kojoj smo živjeli prema autobusnoj stanici autobusa za Markuševac, jer tada još nije postojala linija koja danas vozi ulicom Jazbina. Njome ste do Čreta za nepunih 10 minuta.


Snimio: Vanja

A ja vama na tom mjestu savjetujem da napravite još kratki obilazak posljednjih spomenika, onih na partizanskom groblju, kad skrenete na popločanu stazu lijevo uz potočić koji je najčešće potpuno suh. Spomenici su oblika metalnih dijamanata (sličnih "zvijezdi" sa ulaza) razbacanih šumom i općenito ne daju neki poseban dojam, no ta dolinica je jedna od najsjenovitijih pa je za vruća vremena ugodnija od ostatka spomeničkih staza.


Snimio: Vanja

I, kad ste razgledali te "dijamante" vratite se do staze pored ciglastog zida i njome ste za 100 metara ponovo na ulaznom prostoru, sa klupicom u hladu (i smećem pored nje, na sreću ostatak parka je dosta čist) za posljednji odmor pred povratak u civilizaciju.


Ulaz u prostor streljane. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ako vas pak interesira ostatak šume, o njemu ću pisati neki drugi put!

Snimio: Vanja

Nekad davno je tu bila bandera od koje je ostao samo betonski potporanj ... no, kako jabuka ne pada nikad daleko od stabla, tako je odmah pored "iz korijena izrastao" novi betonski stup.


Snimio: Vanja

Lokacija: Livada pored raskršća Selska/Zagrebačka avenija (jugoistočna strana) ... samo kojih desetak metara od "čekaonice" iz prekjučerašnjeg posta i "pužologije" otprije 3 dana

Evo još jednog posta vezanog uz knjigu Darje Radović "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba", ponovo o jednom trešnjevačkom kvartu, no sada je riječ o gradskim kućama kasarnskog tipa (malo većeg komfora od onih najmanjih, zato što su bile građene za gradske činovnike) koje se nalaze u bloku Selska-Zagorska-Meršićeva. U tom bloku, tada još na rubu grada, bez komunalne infrastrukture, je sagrađeno 13 dvokatnih kuća sa 1-sobnim stanovima od po 45 m2 te 2-sobnim stanovima od po 57 m2 (stanovi su imali WC-e, ali nisu imali kupaone), dvije zgrade uz Selsku cestu su bile nešto luksuznije, s većim stanovima i ukrašenije.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nešto kasnije, 1924., unutar bloka su dograđene još 4 prizemne kuće vagonskog tipa (slične onima u Naselju Istrana i invalida ili pak na Lašćinšćaku) sa po ukupno 20 stanova od po 25 m2 za deložirce. Sve zajedno to je bilo 156 stanova u zgradama te 80 u malim kućama. Nacrte su potpisali Karlo Vajda i Ivan Zemljak u iem Gradskog građevnog odsjeka, radove je vodio inženjer Šivak, a nacrte baraka crtao D. Boesenbacher.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Što reći o današnjem trenutku ovog bloka?

U jednom dijelu bloka je smješten Đački dom (koji nije na osobito dobrom glasu) koji na neki način obilježava čitav jugozapadni dio bloka (unutar dijela dvorišta je smješteno igralište). Preostale zgrade su u ok stanju, nit posebno ruinirane, niti posebno obnavljane ... dok su kuće unutar dvorišta očito dobru klasu niže na ljestvici životnog standarda. Nisu tako ruinirane kao recimo na Lašćinšćaku, ali čini se da nude zaista tek minimum uvjeta za život, a u njima žive pretežno stariji ljudi. Prateći objekti (WC-i, drvarnice) su na rubu rušenja, vjerojatno se čeka da se sruše sami od sebe kako bi netko poduzeo neku akciju ...


Pogled iz unutarnjeg dvorišta na zgradu na Selskoj. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Tko zna tko li je i s kojim razlogom donio i postavio ovu stolicu ovdje ...?
Nekad su na obližnjem raskršću (Selska/Zagrebačka avenija) ulični prodavači prodavali novine, njima bi to bila zgodna lokacija za odmor ... no, ovako ne mogu ni naslutiti tko bi to mogao biti.
Možda policija? (oni ponekad kontroliraju promet na obližnjem autobusnom ugibalištu)
Možda radnici sa obližnje uredske zgrade? (koja sad, čini se, zjapi većinom prazna)
Lokalni drinkeri?
Čistači ulica?

Mogli bismo napraviti i malu analizu pozicije stolca ... on je u sjeni tokom jutra i ranog prijepodneva, a na suncu tokom sredine dana i večeri - znači, netko ju je trebao rano ujutro.
(fotka je snimljena sredinom srpnja, znači u doba kad osunčanost baš nije vrlina mjesta za odmor)

BTW, došao sam u napast da ovaj post nazovem "Električna stolica", no sadašnji naslov mi je ipak prikladniji.

Snimio: Vanja

Protekla dva dana sam se pozabavio urbanom florom, a sad bismo mogli bar nakratko krenuti u proučavanje urbane faune, zar ne?
Pri tome se ne bih sad zadržavao na najpoznatijim gradskim "podstanarima" tipa golubovi, štakori i slični, već bih vam danas htio skrenuti pažnju na puževe.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Iskreno govoreći, iako sam ljubitelj prirode i zanima me sve o njoj moram priznati da o puževima ne znam baš puno više od onoga što se uči u školama. A ako se dobro sjećam, puževi su u školi opisivani kao životinje koje baš ne preferiraju suha i vrlo sunčana staništa ... No, naši puževi-purgeri izgleda vole baš najsunčanija mjesta, kao što možete vidjeti na ovim fotkama. A čini se i da im koncentracija ispušnih plinova (koja je na ovome raskršću uvijek visoka - kolona za skretanje iz Zagrebačke avenije u Selsku je često poduža ... ova fotka je snimana u vruće nedjeljno prijepodne pa zato nema nikoga na cesti) uopće ne smeta. ;o)


Snimio: Vanja

Da ne mislite kako je to možda samo izolirani slučaj, vrlo sličan primjer možete primjetiti i na drugim mjestima - recimo raskršće Slavonske Avenije i Kruga, sjeveroistočni dio (između McDonaldsa i derutne kuće uz raskršće), metalni stupići uz Slavonsku aveniju puni su "parkiranih" pužeka koji uživaju u smradu ispušnih plinova automobila i "mirisima" koji dopiru iz McD-a. Koji koktel .... bljak!

Snimio: Vanja

Prošlim postom sam zakoračio u područje gradske vegetacije pa ajde da onda nastavim i danas u tom (revijalnom) tonu!

Jasno, ovo čudo sa fotke nije biljka nego ostatak "čistača" cipela, blatarice ili kako li se to već zove (o tome sam već opširnije pisao i fotke vam servirao 16.01.2009., na samom početku pisanja bloga) ... no, kad sam vidio to čudo prva asocijacija mi je bila da to izgleda kao neka okamenjena čudna biljka ili možda čak rep zmaja (tu pak ide veza na skuplturu poznatu kao "Nessie" odnosno "Dodir" Ivana Briskog pored Maksimirske, vidi postove od 15.02.2009. i 03.03.2009.!)!


Snimio: Vanja

Lokacija: Đorđićeva ulica

Dragi moji, eto mene opet doma, "v belem Zagreb-gradu"!!!

Nakon 2 zanimljiva tjedna provedena istočno od HR i posjećenih nekoliko ne osobito često posjećivanih gradova i gradića (Temišvar, Beograd, Subotica, Szeged, Mali Iđoš ... a usputno su viđeni i Vršac, Bečej, Bačka Topola, Sombor) evo me opet s vama!

A kako sam ta dva tjedna usprkos posjećivanju gradova proveo dobrim dijelom u zelenilu (recimo, Temišvar je grad sa najvećim brojem parkova "po glavi stanovnika" u kojem sam do sada bio!) onda za početak nove sezone evo posta vezanog uz najotpornija zagrebačka stabla!

Sigurno već dobro poznate ono čuveno stablo na uglu Palmotićeve i Đorđićeve koja svojim cvjetovima i zelenilom uljepšava to inače sivo i neugledno raskršće ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

... no, ne znam da li znate da postoji i još jedno stablo slične veličine koje raste iz asfalta, a nalazi se u Degenovoj ulici, preko puta parka Ribnjak?


Snimio: Vanja

Svaka čast tim stablima koja su se pokazala jačima od asfalta, nadam se da će još dugo odolijevati toj njima tako negostoljubivoj okolini!

Ajd da vas malo iznenadim jednim postom sa godišnjega ... ;o)


Snimio: Vanja

Možda bi na ovom mjestu bolje pristajao neki drugi lokal (mesnica? trgovina kućnim ljubimcima? trgovina lavljim priborom?) umjesto ribarnice, zar ne? ;o)


Snimio: Vanja

Lokacija: križanje Đorđićeve i Palmotićeve