Nenasilje

Da je u BiH više principijelnosti bilo bi manje nasilja. Ovako, mene su počeli iznenađivati ljudi koji održe svoju riječ i kojima je stalo da urade onako kako su i rekli da će uraditi. Imamo previše neodržanih obećanja i previše ljudi koji misle da je ok gaziti druge da bi ostvarili uspjeh. Ja ne krivim njih. Krivim one koji misle da znaju bolje od toga, koji osuđuju nasilje bilo koje vrste ali ne prave nikakve konkretne korake da bi ludilo bilo zaustavljeno. Nedostaje nam empatija. Mnogo nam nedostaje empatija. Iskreo ljudsko suosjećanje za tuđe probleme. Ja sam nasmijana osoba. Kažu mi tako. Meni je rijetko do smijeha i osmijeha. Ali ako pokažem nekom da sam tužna bojim se da će to shvatiti kao moju slabost i da će me zgaziti. Zato nastavljam da se smijem i osmjehujem a nerijetko mnogi plačem kad sam sama. I sada nešto razmišljam koliko ljudi oko mene radi ovo isto a da ja ne znam?

Dženy

Oznake: nasilje, empatija, principijelnost

- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pozdrav svima,

neko vrijeme razmišljam da nešto vam napišem o nama mladima. Gledajuci sinoc historijsku pobjedu kadeta na evropskom prvenstvu u kosarci shvatih da mi mladi nismo imali bas mnogo izbora u BiH. Nekako mi djeluje da su sve odluke i pitanja o nama rjesavali oni koji ne zele rjesavati probleme nego samo medjusobno prebacivati odgovornost. Izmedju partija samih, između vlasti i opozicije, između entiteta, između nivoa vlasti i tako u krug. U krug dok se problem negdje u tom zongliranju ne izgubi. Tamo neki ljudi odlucili su da treba biti rata. Nas mlade se nije pitalo. Nakon rata, neki drugi ljudi odlucili su da nece razvijati zemlju nego zivotariti dok je njihovo vrijeme na vlasti. Opet nisu brinuli za mlade. O interetničkom pomirenju niti govora. Bitno je tu temu uvijek držati podgrijanom i to posebno među mladima. Ako sve vec bez razloga tuku dajmo uvijek političko-vjersku notu tome. Tako ce biti lakse za prebaciti krivicu na neke druge.

A mladi samo zele da ih se cuje. Da i oni mogu biti vazni u drustvu. Da budu bitan faktor napretka. I kada shvate da ih odrasli ne slusaju onda su frustrirani. Tuku svoje vrsnjake, tuku odrasle, tuku svakog ko predstavlja njihov problem. Valjda se tako lake nose s problemima o kojima ih niko niti pita niti slusa. I zato je nasilja toliko među nama. Zato molim vas sljedeci put kada vam bude trebao glas za izbore pokusajte slusati mlade i mislim da ce svima biti bolje. Jer do sada niste bili uspjesni u rjesavanju problema nasilja medju mladima.

Pozdrav
Neven
17.08.2015.

Oznake: košarka, Mladi, nasilje

- 18:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pozdrav svima,

drago mi je da ima ovaj blog gdje možemo napisati ponešto. Ponešto o tome šta i kako mladi danas rade. Ili bi trebali raditi, ali im nema ko objasniti i pokazati.

Prije nekoliko nedjelja otvoren je tek obnovljeno stepenište u Velikom parku u Sarajevu. Nekada je to bilo popularno okupljalište mladih koji su tu dolazili da uzivaju u rijetkim preostalim zelenim djelovima usred asfalta, da pričaju s prijateljima, trče ili u društvu sviraju gitru i pjevaju. Danas je taj park prostor strave i užasa u kojem se u prvi sumrak samo hrabri upuštaju ući.

Dvije mlade umjestnice odlučile su udružiti svoje znanje i ideje i vratiti tom parku barem dio starog sjaja. Pocetak projekta je bio obnova stepeništa i stvaranje boljeg osvjetljenja. A u drugoj fazi su trebala biti postavljene i ploče kroz koje bi mladje generacije učile o historiji grada, velikanima ovog grada i interesantnim dogadjajima za grad kroz škole u prirodi. Međutim oni malo stariji su smatrali da ovom gradu i tom parku ne treba ništa. U noci nakon otvaranja stepenista isarali su stepeniste i unistili tek obnovljenu rasvjetu.

Oni koji su trebali da ih odgajaju i nauce zasto su parkovi vazni nisu to uradili. Ili su ih mozda naucili da je to unistavanje i saranje stvar slobode govora kako se veoma cesto znamo sakriti kada trebamo za sebe uzeti pravo koje nam ne pripada.

Ne treba nam druga faza projekta, ne treba nam kultura i umjetnost jer mi to niti ne zasluzujemo

Pozdrav
Sandra

Oznake: park, Kultura, Mladi, Sarajevo

- 18:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pozdrav svima,

drago mi je da ima ovaj blog gdje možemo napisati ponešto. Ponešto o tome šta i kako mladi danas rade. Ili bi trebali raditi, ali im nema ko objasniti i pokazati.

Prije nekoliko nedjelja otvoren je tek obnovljeno stepenište u Velikom parku u Sarajevu. Nekada je to bilo popularno okupljalište mladih koji su tu dolazili da uzivaju u rijetkim preostalim zelenim djelovima usred asfalta, da pričaju s prijateljima, trče ili u društvu sviraju gitru i pjevaju. Danas je taj park prostor strave i užasa u kojem se u prvi sumrak samo hrabri upuštaju ući.

Dvije mlade umjestnice odlučile su udružiti svoje znanje i ideje i vratiti tom parku barem dio starog sjaja. Pocetak projekta je bio obnova stepeništa i stvaranje boljeg osvjetljenja. A u drugoj fazi su trebala biti postavljene i ploče kroz koje bi mladje generacije učile o historiji grada, velikanima ovog grada i interesantnim dogadjajima za grad kroz škole u prirodi. Međutim oni malo stariji su smatrali da ovom gradu i tom parku ne treba ništa. U noci nakon otvaranja stepenista isarali su stepeniste i unistili tek obnovljenu rasvjetu.

Oni koji su trebali da ih odgajaju i nauce zasto su parkovi vazni nisu to uradili. Ili su ih mozda naucili da je to unistavanje i saranje stvar slobode govora kako se veoma cesto znamo sakriti kada trebamo za sebe uzeti pravo koje nam ne pripada.

Ne treba nam druga faza projekta, ne treba nam kultura i umjetnost jer mi to niti ne zasluzujemo

Pozdrav
Sandra

Oznake: Sarajevo, Veliki Park, vandalizam

- 14:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ja imam dva profila na Facebook-u. Jedan pravi i jedan lažni. Rijetko ulazim na pravi. Rijetko postavljam bilo kakve fotografije ili objave na pravom profilu. Bilo šta da postavim neko mi se počne rugati. Neko od navodnih „prijatelja“. Nisu to nikakvi prijatelji ali sam ih morala prihvatiti. Mislila sam ako postanem prijatelj na FB sa ljudima koji me skoro svakodnevno maltretiraju u školi da će maltretiranje prestati. Ali nije. Dobilo je drugačiju formu. Počeli su mi govoriti da sam debela i ružna na Fb. Kao da nije dovoljno u školi. Zato rijetko koristim taj profil.
Na drugom profilu mi niko od ljudi iz razreda nije prijatelj jer ni ne znaju da sam to ja. Našla sam neku fotografiju na internetu i sebi sam stvorila bolji i ljepši online život. Ponekad objavim neku fotografiju na kojoj sam kao ja sa društvom. Objavim status kako uživam na moru. Ili kako čitam dobru knjigu. Neki inspirirajući citat o uspjehu. I odmah se bolje osjećam. Niko me ne maltretira i tek ovako mogu zaviriti u život koji bih voljela imati. Život normalne osobe koja uživa u prijateljstvu, ljubavi i dragim ljudima.
Ipak, raduje me da imam još samo jednu godinu i da završim svoje školovanje u srednjoj školi. Onda odoh u Beč. Onda ću biti uspješna. Onda ću na pravom Fb profilu objaviti svoj uspjeh i zahvaliti svima koji su me maltretirali jer da nije bilo njih bila bih ne daj Bože kao oni!

Oznake: nasilje, Facebook, uspjeh

- 12:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<	kolovoz, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Nenasilje

Opis bloga

Posjetitelji

25.08.2015., utorak

Nasilje, empatija i još ponešto...

24.08.2015., ponedjeljak

Slušajte nas

Park

11.08.2015., utorak

Veliki Park Sarajevo

03.08.2015., ponedjeljak

Facebook