Ja imam dva profila na Facebook-u. Jedan pravi i jedan lažni. Rijetko ulazim na pravi. Rijetko postavljam bilo kakve fotografije ili objave na pravom profilu. Bilo šta da postavim neko mi se počne rugati. Neko od navodnih „prijatelja“. Nisu to nikakvi prijatelji ali sam ih morala prihvatiti. Mislila sam ako postanem prijatelj na FB sa ljudima koji me skoro svakodnevno maltretiraju u školi da će maltretiranje prestati. Ali nije. Dobilo je drugačiju formu. Počeli su mi govoriti da sam debela i ružna na Fb. Kao da nije dovoljno u školi. Zato rijetko koristim taj profil.
Na drugom profilu mi niko od ljudi iz razreda nije prijatelj jer ni ne znaju da sam to ja. Našla sam neku fotografiju na internetu i sebi sam stvorila bolji i ljepši online život. Ponekad objavim neku fotografiju na kojoj sam kao ja sa društvom. Objavim status kako uživam na moru. Ili kako čitam dobru knjigu. Neki inspirirajući citat o uspjehu. I odmah se bolje osjećam. Niko me ne maltretira i tek ovako mogu zaviriti u život koji bih voljela imati. Život normalne osobe koja uživa u prijateljstvu, ljubavi i dragim ljudima.
Ipak, raduje me da imam još samo jednu godinu i da završim svoje školovanje u srednjoj školi. Onda odoh u Beč. Onda ću biti uspješna. Onda ću na pravom Fb profilu objaviti svoj uspjeh i zahvaliti svima koji su me maltretirali jer da nije bilo njih bila bih ne daj Bože kao oni!
Post je objavljen 03.08.2015. u 12:38 sati.