Pozdrav svima,
neko vrijeme razmišljam da nešto vam napišem o nama mladima. Gledajuci sinoc historijsku pobjedu kadeta na evropskom prvenstvu u kosarci shvatih da mi mladi nismo imali bas mnogo izbora u BiH. Nekako mi djeluje da su sve odluke i pitanja o nama rjesavali oni koji ne zele rjesavati probleme nego samo medjusobno prebacivati odgovornost. Izmedju partija samih, između vlasti i opozicije, između entiteta, između nivoa vlasti i tako u krug. U krug dok se problem negdje u tom zongliranju ne izgubi. Tamo neki ljudi odlucili su da treba biti rata. Nas mlade se nije pitalo. Nakon rata, neki drugi ljudi odlucili su da nece razvijati zemlju nego zivotariti dok je njihovo vrijeme na vlasti. Opet nisu brinuli za mlade. O interetničkom pomirenju niti govora. Bitno je tu temu uvijek držati podgrijanom i to posebno među mladima. Ako sve vec bez razloga tuku dajmo uvijek političko-vjersku notu tome. Tako ce biti lakse za prebaciti krivicu na neke druge.
A mladi samo zele da ih se cuje. Da i oni mogu biti vazni u drustvu. Da budu bitan faktor napretka. I kada shvate da ih odrasli ne slusaju onda su frustrirani. Tuku svoje vrsnjake, tuku odrasle, tuku svakog ko predstavlja njihov problem. Valjda se tako lake nose s problemima o kojima ih niko niti pita niti slusa. I zato je nasilja toliko među nama. Zato molim vas sljedeci put kada vam bude trebao glas za izbore pokusajte slusati mlade i mislim da ce svima biti bolje. Jer do sada niste bili uspjesni u rjesavanju problema nasilja medju mladima.
Pozdrav
Neven
17.08.2015.
Post je objavljen 24.08.2015. u 18:19 sati.