Pozdrav svima,
drago mi je da ima ovaj blog gdje možemo napisati ponešto. Ponešto o tome šta i kako mladi danas rade. Ili bi trebali raditi, ali im nema ko objasniti i pokazati.
Prije nekoliko nedjelja otvoren je tek obnovljeno stepenište u Velikom parku u Sarajevu. Nekada je to bilo popularno okupljalište mladih koji su tu dolazili da uzivaju u rijetkim preostalim zelenim djelovima usred asfalta, da pričaju s prijateljima, trče ili u društvu sviraju gitru i pjevaju. Danas je taj park prostor strave i užasa u kojem se u prvi sumrak samo hrabri upuštaju ući.
Dvije mlade umjestnice odlučile su udružiti svoje znanje i ideje i vratiti tom parku barem dio starog sjaja. Pocetak projekta je bio obnova stepeništa i stvaranje boljeg osvjetljenja. A u drugoj fazi su trebala biti postavljene i ploče kroz koje bi mladje generacije učile o historiji grada, velikanima ovog grada i interesantnim dogadjajima za grad kroz škole u prirodi. Međutim oni malo stariji su smatrali da ovom gradu i tom parku ne treba ništa. U noci nakon otvaranja stepenista isarali su stepeniste i unistili tek obnovljenu rasvjetu.
Oni koji su trebali da ih odgajaju i nauce zasto su parkovi vazni nisu to uradili. Ili su ih mozda naucili da je to unistavanje i saranje stvar slobode govora kako se veoma cesto znamo sakriti kada trebamo za sebe uzeti pravo koje nam ne pripada.
Ne treba nam druga faza projekta, ne treba nam kultura i umjetnost jer mi to niti ne zasluzujemo
Pozdrav
Sandra
Post je objavljen 24.08.2015. u 18:18 sati.