gustirna

subota, 30.06.2012.

Utopija u vrtu

Sjediti ispred kuće u hladovini odrine...
promatrati leptire, pčele i ostale kukce....
kako doručkuju na grmovima lavande i smilja....
u tom obilju svatko ima svoju stabljiku, svoj cvjetić, svoj peharček ...
nema guranja, sudara, nema svađi....
utopija pred mojim očima...
....koju želim podijeliti s vama




Kad bi sad mogli uključiti ton čulo bi se....bzzzzzz...bzbzbz....bzzz....bzzzzzzzzzzzz.....bz.....


Otkad znam primjećivati i prepoznavati neke leptire ovaj leptir je za mene uvijek bio "lastin repak",
ali istražujući malo o njemu po Googlu saznajem da je on tek bliski rođak lastinom repu, odnosno
pripadnici su iste familije lastinrepaca
Latinrepci (Papilionoidae) porodica su velikih danjih leptira. Velika krila pri mirovanju uzdignu uvis, stražnja krila su im na unutrašnjem rubu izrezana. Ticala su im kratka.
Gusjenice otraga na glavi imaju rašljice. Kukuljica je slobodna, bez zapretka.
U Hrvatskoj žive vrste: lastin rep (Papilio machaon), prugasto jedarce (Iphiclides podalirius), crvenooki parnasovac (Parnassius apollo), crnorebri parnasovac (Parnassius mnemosyne).

Ovaj ljepotan zove se Prugasto jedarce


Prugasto jedarce (Iphiclides podalirius) je leptir iz porodice lastinrepaca kojoj su stanište vrtovi, polja, otvoreni šumski prostori, a naročito grmoviti predjeli na kojima uspjeva trnina te voćnjaci. Raširen je diljem Europe osim u njezinim sjevernim dijelovima; granice sežu na sjever do Saksonije i središnje Poljske. U Alpama ga se može susresti do 1 600 m nadmorske visine. U Hrvatskoj u Istri, Dalmaciji, otocima.





Bijeli kupusar je tu, a gdje li je kupus?!


Kod nekog otočkog pčelara uskoro će se vrcati lavandin med


Lavanda i smilje ...složno upijaju vrelinu lipanjskog sunca, pohranivši je u svojim mirisnim jastučićima,
nesebično se dajući svima koji znaju njihove blagotvorne tajne






Uz ovaj post nekako mi baš legli stihovi
Miroslava Mike Antića na koje me sjetio @Geomir svojim komentarom,
pa ih dodajem:

Važno je,
možda, i to da znamo:
čovek je željan tek ako želi.

I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.




- 23:57 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi