gustirna

Život u zoni sumraka

"Pada prašina!
Zatvaraj škure!
Kupi robu sa sušila!"

Odzvanjaju povici u mojoj glavi dok hodam tamo-amo po užarenoj splitskoj rivi.
Bila je to svakodnevnica mog djetinjstva i odrastanja u susjedstvu tvornice cementa Sv Kajo, ex Prvoborac,
tamo nekih 60-tih, 70-tih godina prošlog stoljeća.
Kada bi počela "padat prašina", nastala bi strka - zbrka oko naše kuće i ostalih kuća u našem malom cementaškom naselju.
None bi brzo zaklopila škure od svoje sobe, i sve ostale škure bi morale bit hitno zaklopljene, mama bi skupljala robu sa sušila, a svi skupa bi se zatvorili u kuću dok ta nepogoda ne prođe. Čak bi se i kokoše povukle u svoju spavaonicu, pas u kućicu, mačka pod stolicu....
Prašina koja bi padala bile su oku vidljive sive točkice cementne boje...još vidim te točkice na svojim rukama onog dana kada me "padanje prašine" uhvatilo na putu iz škole.Ljepile su se svugdje, a krovovi naših kuća nisu bili crveni već sivi.
Nedjeljne posjete babi i didi u Kaštel Gomilici, bile su začinjene smradom kemikalija iz tvornice Jugovinil. Dječje igre znale bi završiti na odlagalištu "šljake"(otpadni materijal iz tvornice). Na tom otvorenom platou bila bi ispucala kora kao nekakvo isušeno jezero, pa bi mi maštali kako se nalazimo u nekakvoj pustinji kao u onim kaubojskim filmovima...maštali, igrali se....gazili i udisali čestice šljake....dok nas stariji nisu upozorili da se tu ne smijemo igrati, jer je to sve otrovano. Kasnije je Jugovinil taj plato ogradio visokom duplom žičanom ogradom sa prolazom gdje su bili psi čuvari da nitko više ne pristupi ni blizu.
Tada smo zagađenje mogli vidjeti, onjušiti.... iako su i tada govorili da to nije štetno za ljude, narod je ipak znao da to ne može biti dobro kad tako smrdi, kad je toliko očito. I čemu sve te ograde i psi čuvari kad nije opasno?
Jednom kad nam budu dijagnosticirali nekakve karcionome, pitat ćemo se otkud sad to?? Palo s neba!
Jugovinila više nema, ostale su ruševine, tvornice cementa još su tu i bit će sve dok ima tupine po Kozjaku.(tupina=lapor=sirovina za proizvodnju cementa).
Kažu da sama cementna prašina nije toksična, ni kancerogena.....ma neznam ..samo se sjećam kako su nekad davno radili istraživanja u mom rodnom kraju, statistiku koliko je mještana oboljelo od karcinoma i koje vrste...bilo je to 80-tih...





Kako ćemo znati kada budu sutra spaljivali smeće u tvornicama cementa, kako ćemo znati da je zrak zagađen i da udišemo otrove? Ono što će se tada ispuštati u zrak koji udišemo, vodu koju pijemo, povrće i voće koje jedemo, to neće imati ni oblik, ni miris, ni okus.....nevidljivi otrov koji će biti stalno prisutan.
Kažu iz stručnih službi Cemexa da je sve znanstveno provjereno, da zagađenja neće biti, sve je toliko sigurno da su naši strahovi bespredmetni...I oni su danas bili na rivi sa svojim propagandnim štandom.
S druge strane barikada postoje drugi stručnjaci koji tvrde nešto sasvim suprotno.
Danas se jedan zbunjeni čovjek koji se ,eto pukim slučajem našao usred prosvjeda na rivi, zapitao:
" Jedni kažu da zagađuje, a drugi da ne zagađuje. Pa, kako to? Kome ću sad virovat?"
Nažalost, prevelik je broj ljudi koji nemaju pojma o kakvom se tu problemu govori.
Prevelik broj ljudi se danas na rivi čudio kakvi su to sad prosvjedi, kakvi su to redikuli došli na rivu sa transparentima, obučeni u crne haljine, sa posmrnom glazbom...šta sad oni hoće?



Prosvjednici su dijelili letke na kojima je sve lijepo pisalo. Možda se nekome upali lampica?

SADRŽAJ LETKA
ZBOG EXTRA PROFITA CEMEX NE ODUSTAJE OD PRETVARANJA CEMENTARA U SPALIONICE OTPADA
Najprije su nam objašnjavali kako je to spaljivanje nužno jer da je to jedini način da se riješimo vlastitog smeća, a sada pripremaju zakon po kojem će se smeće kod nas dovoziti iz onih zemalja koje ga ne žele same spaljivati pa će ga paliti u 3 naše cementare od kojih je jedna na izvoru Jadra.
POZIVAJU SE NA PRAKSU SPALJIVANJA U NEKIM ZAPADNIM ZEMLJAMA
- U Njemačkoj je zbog dioksina zatvoreno 4700 farmi. Nedavno je cijela Njemačka bila u panici zbog dioksina u jajima i mesu, a oni "ne znaju" odakle se pojavio. U zemljama gdje se godinama spaljuje otpad otkrivaju se zastrašujući podaci o ugrožavanju zdravlja nastalih zbog tog spaljivanja. Sada su te zemlje spremne platiti kako bi se to spaljivalo daleko od njih-cijela južna Italija čeka početak spaljivanja u Cemexu kako bi nam poslali svoje smeće. Za određene vrste otpada spaljivanje se naplaćuje čak 1500 dolara po toni. Na taj novac Cemex računa kao na svoj extra profit, a vlada na zaradu koju vodi kao strana ulaganja jer nemaju što izgubiti osim NAŠEG zdravlja.
STUDIJE U ZEMLJAMA GDJE SE OTPAD SPALJUJE POKAZUJU DA SE ZDRAVLJE LJUDI DRASTIČNO POGORŠAVA U KRUGU 7 KM OD SPALIONICA. ZVONIK SVETOG DUJE JE UDALJEN 3,5 KM OD DIMNJAKA CEMENTARA U KAŠTEL SUĆURCU I SOLINU.
Tvornica cementa - DA, spalionica smeća - NE!






OSTATAK MOJIH FOTOGRAFIJA SA DANAŠNJEG PROSVJEDA

Svaka čast organizatorima ovog prosvjeda koji se "donkihotovski" trude osvijestiti naše ljude i upozoriti ih na opasnost čije posljedice će najviše osjetiti tek buduće generacije.
Hoćemo li im uspjeti ostaviti u nasljeđe nezagađenu zemlju, čisti zrak, vode, šume,...???
Uspoređujući današnji odaziv u odnosu na broj stanovnika ovog našeg industrijskog bazena koji se proteže od Splita do Trogira i broji nekoliko stotina tisuća duša, da se zaključiti da je odaziv tek sićušna kapljica u moru Kaštelanskog zaljeva.



To može biti kap koja će pokrenuti val, vodoskok, bujicu.....ne budem li vjerovala da je to moguće...tada se slobodno mogu instalirat pod neki suncobran u hladovinu i kukat kako je sve zlo i naopako, kako su svi drugi krivi šta je tako loše, kako je politika kurba, a političari lopovi ....kako nas EU iskorištava ...kako će ionako sve otić kvragu....i tako dalje, i tako dalje....od nemila do nedraga...
Naravno, neću to napravit....želim vjerovati da i "moja mala kap pomaže istkati slap", zajedno sa svim ostalim kapima



Prosvjed je službeno okončan.


Život na splitskoj rivi nastavio se kao da ništa nije bilo.
Ljeto je počelo, vrućine, sunce, more, kupanje....turisti naviru sa svih strana, s mora, kopna, zraka...
Ovog ljeta stižu nam dragi gosti iz Evrope,a već slijedeće zime moglo bi nam doći i njihovo smeće na spaljivanje.


Tko će sad po ovoj vrućini mislit na dioksine i ine toksine....komu to sad triba?!?




Život ide dalje....u svim smjerovima..


Sunce prži nemilice...ne ubiju li nas otrovi iz zraka, dokrajčit će nas sunčeve zrake koje nas prže i sa neba, a i iz ovog užarenog tehnobetona na rivi.
Vrime je za poć doma, idemo se lipo zakloniti iza svojih paravana, netko će spustit roletne, netko zatvorit škure, pokupit robu sa sušila...i disati.... samo disati.....pa šta bude....