gustirna

Daruvarski dosje X

Zadnje vrijeme čekam da me strefi inspiracija....čekam i čekam, ali nema je niti na vidiku.
Uzaludno se istežem i gledam u pravcu odakle bi ta inspiracija trebala doći,
kao kad sam nekoć sa autobusne stanice izlijetala na cestu iščekujući pogledom autobus.
Autobus bi ipak došao, prije ili kasnije...dok inspiracija nikako da dođe ovih dana. Izgleda da joj se ne da. Nema volje za pokret.
Kad je već tako, nema mi druge nego da joj krenem u susret. Negdje ću je već naći i pokrenit.
Krenula sam putem prema sjeveru, autobus me čekao na kolodvoru.
U Zagrebačkom Trokutu nazdravljala crnom T'gom s juga , dok je prijateljičin susjed preskakao balkon ne bi li pronašao ključ od njenog Sezama...
nakon porcije malih papalina (tko je to rekao da nema više malih papalina?),
uskočila u crveni autić, te s malom ekipom taichista krenula putem prema istoku...
Kod Kutine skrenusmo iz ravnice prema zelenim obroncima Papuka, gdje se među pitomim vinorodnim padinama skutrio Daruvar.
.....kao da pišem sastav iz zemljopisa.....
E, zato lipo kliknite i saznajte sve o Daruvaru od prapovijesti do današnjih dana

Kako sam doživjela Daruvar?
U noći me dočekao mirisom pečenih kestena, a jutarnja šetnja orošenom Rimskom šumom razbudila je i zadnji uspavani djelić mog bitka



U Julijevom parku susrećem se s zagonetkom - dosje X ?


Što je zapravo tako neobično u ovom gradu?
Uopće ne čudi povijesna činjenica da su se još i stari Rimljani utaborili u ovom kraju. Kako i ne bi kad su otkrili ljekovitost geotermalnih izvora?
Prošlo je 2000 godina od boravka Rimljana, a onda su došli neki moderniji ljudi iz 18.stoljeća i ponovo otkrili geotremalne izvore,
najnovijim kemijskim analizama činjenično utvrdili ljekovitost istih i tako je krenulo i traje sve do današnjih dana.
Tko bi rekao da će se moje prošlogodišnje fotkanje u Opatijskom Muzeju turizma povezati s ovogodišnjom pričom o Daruvaru?!

Ovako je to izgledalo nekada kada su se Daruvarske toplice nazivale i Željezne toplice


Zašto baš Željezne? Odgovor nalazimo u "Kemičkoj analisi vrela"


Šetajući i fotkajući pored Antunove kupke,


naišla sam na jednu gospođu koja je došla natočiti vodu iz Antunovog vrela.
Zapitah je: "Oprostite gospođo, da li je ova voda dobra za piće?"
Odgovori mi: "Da, kada je ohladite može se fino piti. Kada sam bila mala jedinu pitku vodu smo imali iz bunara koji su često bili blatnjavi,
pa smo oduvijek dolazili ovamo i uzimali vodu za piće. Čak i danas kad imamo vodu iz slavine, pijemo ovu vodu jer nam je bolja i ukusnija.
Ali, prvo je morate ohladiti."
Zanimljivo. Zašto ohladiti? Valjda zato jer joj je prirodna temperatura negdje između 35-45 stupnjeva.
Iz eksponata u Muzeju turizma saznajem i zašto je zapravo baš ta voda iz Antunovog vrela tako dobra i ljekovita
Spominje se i Ivanovo vrelo na koje nisam naišla, ali je sigurno tu negdje u sklopu toplica



U neposrednoj blizini Antunovog vrela nalazi se prekrasna građevina s kupolom i elementima istočnjačke arhitekture,
veliki natpis otkriva što je unutra bilo nekada


Zamišljam dame i gospodu kako se brčkaju u bazenima punim blata, ali u Muzeju turizma opet pronalazim odgovor i na to kako su
zapravo izgledale te blatne kupelji.


Šteta da je ta lijepa građevina koja je često na reklamnim brošurama Daruvara, prilično zapuštena i zapostavljena,
usprkos prekrasnim cvjetnim alejama kojima je okružena s druge strane.
Opet se srećemo s dvije strane medalje...






Paviljon u Julijevom parku zasigurno je bilo mjesto gdje bi se okupljale dame u dugim haljinama i mondenim šeširima, te gospoda u finim odijelima s cilindrima,
uživajući u ugodnoj glazbi pod krošnjama platana.


Velika pažnja i ljubav uložena je u uređenje ovog spomenika parkovne arhitekture


I lijepo je vidjeti da se i danas održava s jednakom pažnjom.
Šetam stazom koju već prekriva žuti šuškavi tepih, a iza jednog ljubičastog grma netko me nijemo promatra,



osluhnem....nešto poskoči hop-hop i ....buć!



Usred parka jezerce, a usred jezerca stoji roda na jednoj nozi i vreba plijen....žabe...
srećom po žabe, ova roda ih nikada neće uloviti u svoj kljun


Osim njih, u ovoj zelenoj tišini zapažam svevremensku ljepotu, jednostavnost i mir...baš ono zbog čega smo i došli ovdje raditi - tai chi Unutarnjeg puta





Čitajući malo povijest Daruvara, otkrivam da je ptica ždral simbol ovog grada. Odnosno samo ime Daruvar je mađarskog porijekla i znači Ždralov grad ili Ždralov dvorac-posjed grofa Antuna Jankovića koji je i promijenio ime grada iz prethodnog Poborja u Daruvar.
Pitam se...nije li ona moja roda na jezercu zapravo ždral? ....Hmmmmmm?
Pošto je ljekovita voda Daruvarskih toplica blagotvorna za žene nerotkinje, roda (simbol dolaska djece na svijet) je bila moj logičan zaključak na pitanje koja je to ptica na jezercu u Julijevom parku. Nadalje, uspoređujući slike ždralova i roda, zaključila sam da je ptica na jezercu ipak ždral


Osim na jezercu srela sam ga i na ulazu pivovare Staro Češko


Naravno, obavezan je i na grbu grada Daruvara, kao i na grbu grofa Jankovića


Primjećujem da mi u zadnje vrijeme opada koncentracija, nikako da se fokusiram na jednu radnju, čitanje me zamara, a pažnju mi stalno privlači nešto drugo. Pamćenje mi nekako blijedi, pogotovo za nešto što se nedavno dogodilo, a ni cirkulacija mi baš nije najbolja....možda bi trebala potražiti nekakav stimulans...
na biljnoj bazi?



Pronađoh ga pod krošnjom starine Ginka Bilobe,
250 -godišnjaka - tko to kaže da se s godinama gubi moć i snaga?




Uz "Adama" privila se i "Eva" - izgleda da jedno bez drugog ne mogu


Građani Daruvara su muški primjerak ginka nazvali Adam (desno), a ženski Eva (lijevo).
Adam Ginko je posađen 1777.godine i predstavlja najstari, najveći i najljepši primjerak u Hrvatskoj, te drugo najstarije drvo u Evropi.
Prsni obujam mu je veći od 7 metara. Zaštićen je kao spomenik vrtne arhitekture.
Eva Ginko nema nigdje zapisanu godinu sadnje i nema tako zavidan obujam prsa, ali se može pohvaliti svojom vitkošću i uspravnošću.
Ako je Adam simbol dugovječnosti i snage, Eva je simbol ljubavi i plodnosti. Rađa plodove koji padaju na tlo, a poznavaoci korisnosti ginko sjemenki
dolaze i skupljaju Evine plodove. Kažu da su pržene sjemenke vrlo ukusne, iako mesnati omotač ima izrazito neugodan miris.
Ipak sam pokupila par plodova i donijela ih doma - usadit ću ih zemlju, možda izraste mali Ginkić.
Nema potrebe da ponavljam za šta je sve dobar i ljekovit ginko, jer to svakodnevno slušamo u raznim reklamama.
Grof Janković je zaista dobro znao šta radi kada je u predvorju svog dvorca dao zasaditi ovo vječno stablo. Dvorac Jankovića sad je muzej grada Daruvara kojeg nažalost nisam imala prilike razgledati ovom prilikom, ali drugom....sigurno hoću.

Daruvar me osvojio svojom jednostavnošću i duhom kojeg sam osjećala skoro na svakom koraku.
Detalji na fasadama starih kuća pričali su neke svoje priče, možda neke češke narodne priče?






Usprkos sivim nagovještajima, subotnje vrijeme nam je išlo na ruku i krenuli smo na Papuk, do planinarskog doma Petrov vrh.


Gore, na planinskom pašnjaku, mala konjska obitelj nije uopće bila uznemirena našim dolaskom.
Nimalo ih nisu zanimali naši pokreti, makar smo ih izveli 108 puta.




Iako se ovog puta nisam uspinjala planinarskim stazama, već onim unutarnjim putevima chija,
nemojte biti tako uvjereni da su unutarnji putevi puno lakši od onih vanjskih-planinarskih.
Kako bilo da bilo, sve puteve, i vanjske i unutarnje, teže i lakše,
svatko treba odraditi sam za sebe.