gustirna

petak, 26.11.2010.

Od sadnog soka do sadnice

ARONIJA

Što je to zapravo? - pitala sam se pijuckajući ukusan Fructalov sok od aronije
Ima tako lijepo ime, dok ga izgovaraš, usta su ti puna, kao i dok ga piješ.
Ugodnog je okusa, volim ga piti, ali blage veze nemam o kakvom se to voću radi??
Bilo je to prije 7-8 godina, otprilike, možda koja godina više-manje.
Počela sam se raspitivati o aroniji, ali nitko mi nije mogao reći kakvo je to voće koje sliči na borovnicu, ali nije borovnica.
U to vrijeme nije bilo Allmighty Googla, uglavom sam se snalazila po enciklopedijama, raznim časopisima-stručnim i manje stručnim, knjigama, udžbenicima, izrescima iz novina i sl.
Susjeda Poljakinja izvukla je svoju poljsku enciklopediju, pa smo pretraživali po njoj. Našli smo brusnicu, ali aroniju nismo našli.
Tako je još nekoliko godina aronija bila zagonetno voće koje nisam uspjela odgonetnuti, ali sok sam s užitkom pila.
U to vrijeme počela sam kupovati časopis "Ljekovito bilje" i u njegovom 15.broju (travanj 2005) objavljen je opsežan prilog o aroniji.
Tu sam napokon doznala sve što sam željela saznati o aroniji.
" Crnoplodna aronija ili crna jabučica - Aronia melanocarpa je vrlo otporan i gusto razgranati, 1,5-3 m visok listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae)....itd, itd..."
Nemam namjeru prepisivati sve što sam saznala o aroniji, vi ćete to lako pročitati na ovim stranicama (bar oni koje to zanima):
Aronija - rasadnik Milić
Aronija-gosp.Medić
Ljekovitost aronije

Odlučila sam - nabavit ću nekako tu aroniju i posaditi je na Visu.
Raspitivala sam kod lokalnih poljotrgovina za sadnice aronije, ali oni su me blijedo gledali??
Ako su neki i znali o čemu ja to pričam, nisu imali pojma gdje bi mogli nabaviti sadnice.
Pomalo sam počela odustajati od te ideje, odnosno spremila sam je u škafetin s natpisom - "na čekanju". Taj škafetin već je bio prilično natrpan, ali još jedna sitnica kao što je aronija mogla se utrpati u njega.

Početkom ove godine, prijateljica i ja odosmo u Plodine i zapnemo na odjelu cvijeća i sadnica.
Bliži se sezona sadnje i nije zgorega pogledati što bi se još moglo posaditi. Pred oči mi bljesne puna polica sadnica, ni manje ni više, nego ARONIJE!!!
Napokon!! Počnem birati koju ću uzeti, a onda zastanem - pa gdje ću je posaditi? Na Visu se još čeka realizacija nasipanja zemlje da bi mogla slobodno saditi ispred kuće.
Pogledam prijateljicu,a to je baš moja viška prijateljica, gleda ona mene i već zna što ću reći. Kako nema smisla jer je nemam gdje posaditi.
Predloži mi da ipak uzmem bar jednu sadnicu, posadim je u pitar na balkonu dok se primi. Kad dovučemo zemlju, posadit ću je ispred kuće, već će se naći neko zgodno mjesto.
Nije me trebalo puno nagovarat i aronija je bila u košari, uskoro posađena u pitaru, ali ne na mom balkonu već na Visu ispred prijateljičine kuće.
Redovno me izvještavala o promjenama na sadnici.
Ubrzo je prolistala, pa propupala i došlo je vrijeme kad smo napokon dogovorili to nasipanje plodne zemlje ispred kuće.
Radna akcija - Zemlja- obavljena je u travnju ove godine.

Image and video hosting by TinyPic

Napokon sam imala gdje posaditi lavandu, mirtu, lovor, žižulu i aroniju koja je dobila počasno mjesto.

Image and video hosting by TinyPic

Evo je u središtu trokuta okružena lavandama i mirtama.
Sad malo bliži pogled:
Image and video hosting by TinyPic

Kažu da ima prekrasan cvijet i vidjeh ga na slikama, ali nažalost nisam svjedočila otvaranju baš ovih pupoljaka. Nadam se dogodine.
Image and video hosting by TinyPic

Višani su uglavnom s nepovjerenjem gledali u tu moju biljčicu i čudom se čudili zašto ipak nisam posadila maslinu.
Od masline možeš napravit ulje, a šta možeš od ovih bobica?
Image and video hosting by TinyPic

Prva ovogodišnja berba bila je tek za degustaciju okusa prvog ploda naše prve aronije.
Ništa senzacionalno, ali nisam puno ni očekivala pošto je vrlo rijetko bila zaljevana ovog ljeta i sretna sam da je uopće preživjela viško ljeto.
Image and video hosting by TinyPic

Možda je previše za očekivati da ću imati lijepi grm aronije u svom viškom vrtu, ali dipl.ing.(agronomije, pretpostavljam) Nino Rotim u svom članku o aroniji u Green Gardenu, tvrdi kako: " fantastično dobro podnosi sve uvjete uzgoja. Jednako uspješno se uzgaja kako u kontinentalnom tako i u mediteranskom podneblju. Jednako joj odgovara kiselo ili slano tlo, premda se relativno jednostavno uzgaja na siromašnim, kamenitim i manje kvalitetnim tipovima tala. Ova biljka ne traži posebnu njegu, a to se posebno odnosi na njenu zaštitu. Naime, aroniju ne napadaju štetnici, a nema ni značajnijih bolesti pa se nesmetano može uzgajati bez uporabe pesticida. "
Možda neće narasti 2-3 metra u visinu kao na povoljnijim kiselim tlima, ali meni dosta da naraste bar jedan metar.
A od njenih bobica mogu se napraviti marmelada, džem, kompot, sok.

Image and video hosting by TinyPic

Nadam se da će dogodine roditi dovoljno da napunim bar jednu malu teglicu, recimo kompota po receptu iz Ljek.bilja:

1 kg zrelih plodova aronije
1 štapić cimeta
5 dl vode
300 gr. šećera
Vodu zakuhati, dodati cimet i šećer, miješati dok se šećer ne rastopi.
Oprane i osušene plodove aronije staviti u šećerni sirup i kratko prokuhati.
Plodove izvaditi šupljikavom žlicom i složiti u sterilizirane staklenke,
1 cm do ruba.
Sirup još kratko prokuhati, izvaditi cimet, te preliti preko plodova aronije
i dobro zatvoriti staklenke.
Kompot čuvati na tamnom i hladnom mjestu najmanje 2 tjedna prije upotrebe, zbog okusa.

Na kraju moram naglasiti što me potaklo da napišem ovaj post o aroniji.
Na zadnjem postu kod fulvusice, u komentarima se razvio dijalog o aroniji sa @fizikalcem gdje smo se razmetali svojim aronijama. Njegova ravničarka kojoj neće faliti vlage i kiselog tla, te moja otočanka s pogledom na more.
Osjetila sam potrebu da nešto više napišem o tome, uz priložene fotografije.
Uz to, možda još uvijek ima netko tko pijucka sok od aronije i pita se:
"Što bi to zapravo bila aronija?"


28.11.2010. - VITAMINSKI DODATAK!

I još nešto po čemu je aronija P-osebna! Ima najviši udio vitamina P !
A po čemu je značajan VITAMIN P ?
Pročitajte ovdje!

Kad malo bolje razmislim - ta aronija ima sve što mojoj obitelji treba da bi bila zdravija!rofl
Nije ni čudo što me tako omađijala.cerek
- 16:33 - Komentari (39) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.11.2010.

Kako Đelo kaže

Ovih dana u jutarnjem programu na HTV1 , termin 10.10h - prikazuju se zanimljivi dokumentarci pod nazivom "Tvorci promjene", naravno po izboru Đele Hadžiselimovića. Šta bi mi bez njega?- ne bi bilo loše osmisliti jedan poseban TVprogram koji bi se zvao "Odabrao Đelo H." - vjerujem da bi oborio sve rekorde gledanosti.
Oni koji ne mogu gledati jutarnji program, repriza iste emisije je popodne na HTV2, temin 19.00.
U petak je bila vrlo zanimljiva tema: "Potreba za bioraznolikošću"
Kopiram sa stranice TV programa sadržaj te emisije:

Kakve veze može imati nestanak vrsta u Brazilu sa stanovnikom nekog velikog europskog grada? Čemu štititi neke životinje dok velik dio čovječanstva ima ozbiljne ekonomske i društvene probleme? Nije li ionako prekasno da smanjimo utjecaj naše industrijske civilizacije na okoliš? Možemo li se doista usredotočiti na očuvanje prirode na račun opstanka određenih populacija? U Brazilu, Kanadi i Keniji troje tvoraca promjene sudjeluju u projektima koji mogu u kratkom roku promijeniti situaciju i ponovno uvesti čovjeka u njegovo prirodno okruženje, ne dovodeći u pitanje temeljno pravo ljudi da dolično žive i napreduju. Dener José Giovanini osnovao je u Brazilu RENCTAS. Ta je mreža podignula kolektivnu svijest u zemlji u čijem je sastavu područje najveće bioraznolikosti na svijetu - Amazona. Krijumčarenje životinjskih i biljnih vrsta uz biopiratstvo treći je po opsegu oblik ilegalne trgovine nakon droge i oružja. U Brazilu nerazumna eksploatacija biološkog nasljeđa stoji stotine milijuna dolara na godinu. Ipak, stvari se mijenjaju i alternative su moguće, osobito za one koji žive od te nezakonite trgovine. Johanne Lalumiére vodi u Kanadi zoološki vrt Granby. Na prvi pogled, izgleda kao tipični američki zoološki vrt: štandovi s pićem i hranom, uniformirano osoblje, bučne predstave... Međutim, iza kulisa je taj zoološki vrt dio globalne mreže koja stvara i primjenjuje programe za očuvanje ugroženih vrsta i njihov povratak u prirodu. Potpuno ekološki, barem što se tiče uvjeta, taj zoološki vrt podsjeća na modernu Noinu arku. Postao je utočište divljih vrsta koje više nemaju teritorij i koje bi bile osuđene na izumiranje. Kenija je jedna od najsušnijih zemalja na svijetu. Šume zauzimaju samo 1,7% teritorija, a 80% energije koju ljudi troše dolazi od ogrjevnog drva. Profesorica Wangari Maathai, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2004., uspjela je među najsiromašnijima podići svijest o tome da bi im stablo moglo riješiti mnoge probleme. Nakon 20 godina borbe ponovno je posađeno više od 20 milijuna stabala.

Image and video hosting by TinyPic

Izjava koja me se posebno dojmila je izjava čovjeka iz Brazila - Denera Josea Giovaninija, koji je na kraju zaključio (ne mogu doslovno citirati pa prenosim onoliko koliko sam zapamtila) - Priroda je ovdje oduvijek, bila je prije čovjeka,a bit će i poslije. Čovjek jednom treba shvatiti da ne može protiv prirode, jer kad priroda jednom kaze DOSTA! (BASTA!) onda će stvarno biti sve gotovo i nepovratno. Čovječanstvo se treba zabrinuti za sebe, a ne za očuvanje prirodnog okoliša, jer priroda će uvijek biti glavna na zemlji, ona je oduvijek i uvijek će biti tu i ono što je stvarno ugroženo i za što se čovjek treba zabrinuti - to je samo čovječanstvo.

Image and video hosting by TinyPic

Danas je obrađena jedna drugačija tema u Tvorcima promjene - Ekonomija okusa, evo kratkog opisa današnje emisije:

Godine 2050. oko 80 posto svjetskog stanovništva živjet će u gradovima ili oko njih. Što će se dogoditi sa selom? Hoće li ga monopolizirati veliki poljoprivredni konglomerati? Već trpimo štete zbog pregnojene zemlje, zatrovanih podzemnih voda i onečišćenih rijeka te se počinjemo pitati je li standardizirana hrana u supermarketima diljem svijeta doista toliko jeftinija i zdravija od tradicionalnih proizvoda? Tri tvorca promjene dokazuju da postoje iznenađujuće jednostavna rješenja tih problema. Philippe Renard belgijski je kuhar koji voli dobru hranu spravljenu od dobrih proizvoda. S uspjehom je temeljito promijenio prehranu u kantinama bez povećanja troškova te nastoji reklamirati tradicionalnu hranu jednako koliko globalni igrači reklamiraju svoju industrijsku robu. Jean Guy Henckel iz Francuske ponovno je uveo male obradive parcele u gradove i predgrađa. Stotinjak takvih pothvata već funkcionira, proizvodeći biološke proizvode, osiguravajući radna mjesta i nudeći potrošačima vrijednu hranu. Dagmara Bienkowska oživljava ruralno područje u Poljskoj nagovarajući ratare da istupe na lokalna tržišta. Počela je od kuharice...

Image and video hosting by TinyPic

Gledajući ovu emisiju posebo me se dojmio primjer iz Francuske. Čovjek Jean Guy Henckel - sociolog i socijalni radnik je osmislio i realizirao projekt Jardins de Cocagne - osim što proizvode zdravo organsko povrće, pruža mogućnost zapošljavanja socijalno ugroženima. Projekt je polučio golem uspjeh. Proširili su ga na desetke takvih vrtova koji uspješno rade, a najbitnije od svega je da zapošljavaju ljude koji ne mogu nigdje naći posao i ti ljudi su prezadovoljni poslom koji nije lagan, ali ih u potpunosti ispunjava i pomaže im ne samo kao rješenjenje egzistencijalnog problema, već i u rješavanju problema psihičke prirode, jer rad na zemlji puno pomaže ne samo na fizičkom nego i na psihičkom polju.

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic
Udruga ima članove koji plaćaju članarinu i koji su stalni kupci poljopr.proizvoda, na način da im se u pletene košare napuni sezonsko povrće po koje oni dolaze otprilike jednom tjedno. Ideja je fantastična i stoga što je sadržaj košare uvijek iznenađenje, ali sigurno je da je svježe, sezonsko i proizvedeno bez upotrebe ikakvih kemikalija.

Image and video hosting by TinyPic

Čovjek je imao viziju koja je mnogima izgledala kao neostvariv san, ali on je svoj san uspio ostvariti svojom upornošću i vjerom u uspjeh. I uspio je.
Pretpostavljam da je njegova vizija dobila financijsku injekciju od države kao stimulaciju za organski ekološki uzgoj, jer svim državama koje drže do sebe važno je prikazati svijetu da vode računa o ekologiji, zaštiti prirodnog okoliša, zaštiti zdravlja svojih građana.
I poljski primjer, projekt Dagmare Bienkowske je također hvale vrijedan.
Dagmare je razvojna savjetnica koja pomaže malim zajednicama kao što su poljska sela, razne gradske četvrti , da osmisle način kako poboljšati stanje u toj zajednici. Tako je npr. u jednom selu, između ostalog, pomogla da osmisle svoju kuharicu kao zajednički projekt cijelog mjesta što je naišlo na velik uspjeh, a i pomoglo je toj zajednici da se poveže u nastojanjima za zajednički uspjeh.
Specifičnost njenog rada je da prvo razgovara sa ljudima, upoznaje ih, zbliži se, upozna kraj gdje žive, način života, probleme i tek onda pristupa rješavanju i smišljanju prijedloga za poboljšanje i napredak.
Izgleda jednostavno, ali zahtjeva nesebičan i požrtvovan rad u kojem prvenstveni cilj nije vlastiti uspjeh i bogaćenje.


Malo sam se zanijela prepričavajući vam sadržaj emisije koja me se dojmila, jer vjerujem da je tematika vrlo bliska svima nama i da bi iz ovakvih primjera trebalo učiti i naučiti da ideje koje u prvi mah izgledaju utopističke i neizvedive ipak to nisu.
Ova tema se nekako nadovezuje na prethodni post o bolesnom društvu i zapravo s njom hoću pokazati kako ipak, usrkos svemu što se događa na ovoj kugli zemaljskoj ipak ima nade, ipak ima ljudi koji znaju, koji mogu i koji žele nešto napraviti za opći boljitak.
To potvrđuje i zaključak Jeana Guy Henkela koji je na kraju emisiju zaključio s pričom o kolibriću koji je u svoj kljun uzeo kap vode, jer ne može više od toga ponijeti, te krenuo gasiti vatru u Amazoni (npr.)- rekli su mu- Pa što ti možeš napraviti s tom malom kapljicom vode protiv velikog požara? - kolibrić je odgovorio:
Radim ono što moram i ono što mogu.
Jako mi se svidio ovaj zaključak,a zapravo je istovjetan stihovima
Dobriše Cesarića:

Image and video hosting by TinyPic

Slap

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Image and video hosting by TinyPic

Neznam da li je Đelo H. odabirao crtiće u dječjem programu prije 15-18 godina, ali tko bio da bio hvala mu što je mojoj djeci i njihovoj generaciji omogućio da rastu uz posebne crtiće koji su na zabavan način poticali djecu da čuvaju prirodu i vole životinje. Nažalost više ih ne prikazuju, a nikome ne bi škodilo da se ponovno sjete:

PATULJAK DAVID



PUSTOLOVINE ŠUMSKE DRUŽINE
- 20:20 - Komentari (30) - Isprintaj - #

srijeda, 17.11.2010.

Potraga

Ovih dana sam u potrazi za raznim fotografijama koje sam uslikala zadnjih par godina.
Nakupilo se podosta mapa nazvanih ovako i onako. Uglavnom se snalazim i znam šta se nalazi u kojoj mapi, ali ponekad i neznam pa otvaram sve redom i pregledavam te moje uslikane fotografije.
Nekakvi prizori koji su u određenom trenutku nešto značili, zatim su poslužili svrsi objavom u nekom postu, ili diobom drugim ljudima koji se nalaze ili su povezani s tim fotografijama.
Da ne duljim, tražeći fotografije kamenih kućica za blogersku izložbu koja će se ubrzo dogoditi, a više o tome pročitajte kod Carle i Dalmate, naišla sam na mnogoštošta što sam pohranila s namjerom da se jednom pozabavim time i usput zaboravila na to.
Tako sam u toj potrazi ugledala ovu fotografiju:

Image and video hosting by TinyPic

Bilo je to lani u Komiži, šetali smo na dan Sv.Mikule komiškim kaletama i naiđem na poštanski sandučić s ovim grafitom:
Zaintrigiralo me i uslikala sam ga s namjerom da se jednom pozabavim s time.
I evo je došlo vrijeme kada sam se odlučila pozabavit time.
Izreka sama po sebi mi je odmah sjela kao savršena misao za ovo naše sadašnje društvo i sva bolesna zbivanja koja se događaju u njemu.
U potpisu te izreke pisalo je "Entheogen".
U prvi mah pomislih da se radi o prezimenu neke osobe koja je izjavila ovu dubokoumnu misao. Tko bi bila ta osoba - potražila sam na Googleu.
I što sam saznala?
Entheogen nije ničije prezime, niti ime.
Entheogen je zbirni izraz za halucinogene droge (uglavnom biljnog porijekla)
U entheogene spada i marihuana, neke halucinogene gljive, jedna vrsta kadulje (salvia), čak i duvan i kava, a sve je povezano sa šamanstvom-što je opet tradicionalno liječenje starih naroda (južnoamerički i sjevernoam. indijanci, indijci, i drugi)-
Zapitala sam se -
Što je to ENTHEOGEN? i dobila odgovor
Ima dosta toga što objašnjava pojam entheogen, a na hrvatskom jeziku, između ostalog i Željko Malnar ga spominje u nekom svom članku i definira:
"Zabrinuli smo se zato što je to entheogen, sintetička droga koja vas može odvesti na tako daleka putovanja s kojih nema povratka."

Uz sve to saznala sam da postoji posebna vrsta kadulje koja se koristila u tradicionalnim šamanskim obredima -
Salvia Divinorum - Božanska kadulja
O šamanstvu bi mogla puno toga ispričati moja prijateljica koja je završila šamanski tečaj, ali pustit ću da joj sazrije ta ideja da o tome upozna širu javnost. Tako da ja više ne bi o tome na dugo i naširoko.
Iskreno, bojim se dokle bi me moglo dovesti dublje zadiranje u tu materiju.
Vratimo se zato onoj izreci napisanoj flomasterom na poštanskom sandučiću u Komiži.
Slijedeći korak u mojoj potrazi bio je upisati cijelu misao u Google tražilicu, ne bi li tako doznala tko je tvorac te dubokoumne misli.
I naravno, opet dobijem odgovor i to na web stranici streljačkog društva "Dalmacija cement" Solin.
Pa kud baš Solin i kud baš Dalmacija cement? Opet nešto vezano za moj život, jedino nisam bila član streljačkog društva, ali imala sam prijatelje koji su to bili, a kasnije su čak postali i treneri u tom društvu.
Sve u svemu, na njihovoj stranici zapisana je ova misao:

"Biti prilagođen u duboko bolesnom društvu nije mjerilo zdravlja." -
Jiddu Krishnamurti
A tko je Jiddu Krishnamurti (1895. - 1986.), opet saznajem preko Google tražilice.
Nevjerovatna osoba.
Ako želite saznati, pročitajte o njemu na priloženom linku, a ja ću samo prenijeti tek nešto od njegovih izjava koje su me se dojmile:

"Ako želite tražiti Istinu, morate ići van, daleko izvan ograničenja ljudskog uma i srca i tamo je pronaći — ta istina je u vama samima. Nije li jednostavnije da si za cilj postavite Život sam, umjesto da imate posrednike, gurue, koji Istinu neizbježno moraju prizemljiti i tako je iznevjeriti."
"Tvrdim da je Istina zemlja bez putova i ne možete joj pristupiti nijednim putem, preko nijedne religije ili sekte. Ne želim pripadati nikakvoj duhovnoj organizaciji; molim vas, shvatite to. Ako je organizacija osnovana s tom svrhom, ona postaje štaka, slabost, okov, osakaćuje pojedinca i sprječava njegov rast, sprječava ga da uspostavi svoju jedinstvenost koja leži u njegovom vlastitom otkriću te apsolutne, neuvjetovane Istine.
To što ne želim sljedbenike nije nikakvo veličanstveno djelo, ozbiljno to mislim. Onoga časa kada počnete nekoga slijediti, vi više ne slijedite Istinu."
Krishnamurti je 1934. godine rekao: "Zašto želite biti učenici knjiga umjesto da budete učenici života? Otkrijte što je u vašem okruženju, sa svim njegovim opresijama i okrutnostima, istinito a što lažno i tada ćete otkriti što je istinito".
"Priča čovječanstva je u vama, neizmjerno iskustvo, duboko ukorijenjeni strahovi, tjeskobe, žalost, užitak i sva vjerovanja koja je čovjek akumulirao kroz vjekove. Vi ste ta knjiga." (iz "Knjige života")

"Važno je učenje. Tko je učitelj, nije važno."
Jiddu Krishnamurti

Nije li neobično dokle me odveo taj mali grafit na poštanskom sandučiću u Komiži?
Saznala sam što je to entheogen i upoznala sam čovjeka za kojeg nikad prije nisam čula, a u tako malo napisanog o njemu pronašla sam puno toga i vjerovatno ću se još sretati s njegovim mislima.
Sad znam tko je tvorac Izjave koja se može primjeniti u bilo kojem društvu bez obzira na vrijeme u kojem to društvo egzistira.

Biti neprilagođen, biti drugačiji u bolesnom društvu kao što je nažalost i naše,
može dovesti do kobnog kraja.
Djeca odluče biti drugačiji od većine istih, odluče se za rizik.
Ne boje se rizika.
Kao u svakom riziku, neki prolaze lišo (bez posljedica), a na nekima se zalomi.
I opet se zalomilo.
Tragedija ovog duboko bolesnog društva u kojem djeca stradavaju od ruku svojih vršnjaka dok se odrasli tješe čarolijama iz sapunjave 1001 noći.

Zaista gdje sam to završila u svojoj potrazi za kamenim kućicama?
Tamo gdje sam jedino i mogla završiti - u našoj stvarnosti.

DODATAK: Jedan stari post
napisan prije 2 godine.
Sve je isto, jedino bi pored imena Luke Ritza trebalo dodati ime Miroslava Tunjića.
Bolesno društvo je još bolesnije i što je najgore od svega ne nazire se izlječenje.
- 23:18 - Komentari (40) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.11.2010.

Priča o kuji i 7 malih kučića

Kad sam za 12-ti rođendan dobila na poklon Jesenjinovu "Ispovijest mangupa", nisam ni približno bila svjesna u kakav svijet ću uskoro odlutati s njegovim vječnim stihovima.
Svijet ljubavi, bola, nježnosti, tuge....

Jedna od najtužnijih pjesama Sergeja Jesenjina
(još uvijek mi navuče grop u grlu i suze na oči):

PJESMA O KUJI

Jutros je kuja pri štali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero mladih,
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njena topline
voda se topila snježna.

A uveče, kao i vazda,
kad koke na ljegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
ko njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cvilila nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.

(Preveo G.Krklec)

Srećom, nije uvijek kao u Jesenjinovoj pjesmi.

Jedna kujica iz Mašograda (Kaštel Sućurac) oštenila je 7 malih kučića, a kakvi bi oni mogli biti ako ne MAŠO-SLATKI!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Mama mopsica nađena je početkom ljeta kako izbezumljeno luta cestom.
Kćerka moje rodice se smilovala i dovela je svojoj kući.
Umiljata i simpatična mopsica ubrzo je osvojila srca cijele obitelji.
Nakon par mjeseci postalo je očito da je mopsica Ema skotna.
Njeni udomitelji nisu je zbog toga manje voljeli i potrudili su se da joj pripreme mjesto u svojoj kući gdje je Ema oštenila svojih 7 malih kučića.
Mama Ema ih je čuvala, pazila, dojila, a mališani su rasli i sad već imaju 6 tjedana.
Postalo je jasno da su mali kučići mješanci, a za tatu se pretpostavlja da je crne duge dlake i ne baš tupaste njuške.
Moja rodica i njena obitelj shvatili su da je došlo vrijeme da ih poklone dobrim ljudima koji ih žele.
Nedavno je jedan od kučića otišao u ruke jedne dobre familije, a nadamo se da će i preostalih šestero naći dom kod dobrih ljudi.


Una i Dua - prve su požurile izaći iz mamina trbuha i najsličnije su mami
Image and video hosting by TinyPic

Vole se igrati i odvezivati špigete na patikama
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Jedna je Mora (crna) kratke dlake, a druga je Šefika, duge dlake
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Oka ima lijepe oke, a Stidljivko je ostao jedini dečko među curama
Image and video hosting by TinyPic

Mali dečko se osamio,
Image and video hosting by TinyPic

a seka hipnotizira svojim pogledom
Image and video hosting by TinyPic

Kao da se dogovaraju:
"Šta ćemo sad?
"Hoćemo se još igrati?
"Gladan sam-idemo papati."

Image and video hosting by TinyPic

Idemooooo!
Image and video hosting by TinyPic

PSIĆI SE POKLANJAJU U DOBRE RUKE!
Ukoliko poznajete nekog tko bi udomio psića, ili ste sami poželjeli to učiniti,
možete me kontaktirati na mail (vidi u boxu), a ja ću vas povezati sa obitelji koja poklanja psiće.


OBAVIJESTI O UDOMLJAVANJU 7 MALIH KUČIĆA

1. Malena Šefika je udomljena!!! Jupiiiiiiiiiiii!!!!!!!thumbupcerek
Otišla je u dobre ruke i nije daleko od rodne kuće!kiss
Dobila je novo i stalno ime - Geica
Sretno Geici i Gregoru!kisswave

ma, tko se ne bi zaljubio u nju!! Gregore ti si sretnik!!!
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

2. STIDLJIVKO je danas otišao u svoj novi dom! thumbup
Sretno Stidljivko! kiss
Image and video hosting by TinyPic

19.11. 2010. - OKA je pronašla novi dom! thumbup
Sretno Oka!kiss
Image and video hosting by TinyPic

23.11.2010. - MORA je udomljena! thumbup
Sretno Mora!kiss
Image and video hosting by TinyPic

Zadnje iz sedmeročlanog legla mame mopsice ostale su živahne UNA i DUA.
Upravo one dvije koje su prve požurile iz maminog trbuha.
Želimo im da ih ubrzo otkriju i pronađu njihovi udomitelji. cerek

30.11.2010. - UNA je udomljena! Sretno Una! kiss
Image and video hosting by TinyPic

Ostala je sama i tužna njena seka blizanka - Dua.
Vjerujem kako ću uskoro objavit i njeno sretno udomljenje.
- 22:53 - Komentari (59) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.11.2010.

Nije puno, al' ljude veseli

Kad padnu prve jesenske kiše i zapušu prve južine i bure,
kad mi je baš gušt ostat doma u toplo,
sitin se onog suhog cvića šta san ga donila sa otoka
i spremila u nekim kantunima mog gradskog prebivališta.
I kad me baš potegne volja, izvadim ga iz tih zgužvanih škartoca,
i složim nešto, obično neku sitnicu za poklanjanje:

Mali "pojorski snopić" - ime je nastalo zbog činjenice da sve od čega je nastao ovaj snopić je ubrano u poju, viškom poju, iako - smilje, lavandu, prutiće koromača, i kućicu od spuža možete naći svugdje na Mediteranu.

Image and video hosting by TinyPic

Osim malih bilo je još i većih snopića, ali nije mi palo na pamet da ih uslikam prije nego sam ih poklonila.

Lopta od makovih tobolaca i smilja, nabodeno na cvjećarsku spužvu tako da se može nakapati eterična ulja i tada to postaje mirisna lopta.

Image and video hosting by TinyPic

Na antičkoj posudici-uljanici, umjesto ukrasnog papira i sjajnih vrpci - "pojorska kitica"- za prijatelje koji izdaleka dolaze na Vis da bi uživali u njegovim čarima
Image and video hosting by TinyPic

Osim ovih jednostavnih snopića i mirisnih lopti, jednog ljeta sam dobila inspiraciju za nešto malo kompliciranije.
Materijal je bio sve ono što sam mogla ubrati i naći oko svoje kuće u viškom poju (osim konopca kojim sam spajala prutiće od koromača)

Prvi uradak, koji nije dugo potrajao zbog lošeg vezivnog materijala
Image and video hosting by TinyPic

Ovdje sam imala viziju kućice i obitelji u njoj
Image and video hosting by TinyPic

Ovaj je čak imao i ime - "Yin-Yang"
Image and video hosting by TinyPic

Pokušavam se sjetiti prije koliko ljeta je to bilo?
Paaa, dosta njih je prošlo, a svakako prije nego sam se zakačila na ovu blogomrežu koja mi je popila svu kreativnost ovakve vrste.

Za one koji požele i sami napraviti nešto slično, par praktičnih savjeta:
- stabljike koromača ubrati i osušiti u hladu
- odabrati dobro ljepilo za djelove koji se lijepe na koromačne gradele

I naravno, treba biti svjestan da aranžmani od suhog cvijeća,
ma kako vam bili lijepi i dragi, ne mogu trajati vječno.
Prihvatimo ih kao nešto lijepo, ali prolazno.
Priroda nam svake godine nanovo daje sve ono od čega možemo složiti nove aranžmane, buketiće, snopiće...

Koromač, komorač
Image and video hosting by TinyPic

Zečji repići
Image and video hosting by TinyPic

Spužići na divljem luku (puževe kućice se skupe kad su prazne)
Image and video hosting by TinyPic

I neizostavno smilje u suhoj verziji - Francuzi ga zovu Immortelle (besmrtno, vječno)
Image and video hosting by TinyPic

O smilju u svježoj verziji još ću vam pričati, ali ne u ovom postu.







- 23:05 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 02.11.2010.

Strava u Čarobnom gradu

Ovih dana Splitom se prolama tragična vijest:
PETOGODIŠNJI DJEČAK SMRTNO STRADAO U DJEČJOJ IGRAONICI "ČAROBNI GRAD"!!

Čuvši tu vijest preko radia, u prvom momentu, nisam mogla skopčati kako se moglo dogoditi da dijete smrtno strada u dječjoj igraonici, igrajući se na trampolinu.
Kraj te vijesti je bio da roditelji ne žele odobriti obdukciju svog djeteta, pa se tako ne može sa sigurnošću utvrditi zbog čega je došlo do smrtnog ishoda.
Pomislih: "Jadni roditelji. Potpuno ih razumijem."
S druge strane, obdukcija je neophodna da bi se točno utvrdio uzrok smrti, jer nema svjedoka koji bi rekli kako je dječak stradao. Samo su ga pronašli kako bez svijesti leži na trampolinu.
Pomislih: "Možda mu je zakazalo srce? Možda neka urođena mana?" - nikako ne mogu shvatiti da je smrtno stradalo u igraonici. Jednostavno, ne mogu prihvatiti tu stravičnu vijest .
Danas čitam "Slobodnu Dalmaciju" i saznajem sve detalje tog tragičnog događaj.
Nalogom Suda obdukcija je morala biti obavljena i utvrđeno je da je uzrok smrti bio DAVLJENJE KONOPCEM??!!
Igrajući se na trampolinu s toboganom??!!!
U glavi mi se već stvorila slika mojih dječakak dok su skakali po tim napuhanim dvorcima, a taj sa toboganom tj. pistom za spuštanje, je sa strane imao konopac po kojem su se djeca penjala do vrha spusta i tada bi veselo usklikujući skakali i sklizali se niz spust. (samo pretpostavljam da se radi o sličnom trampolinu)
Sjećam se da je takav trampolin bio opasan i da bi bilo upozorenje da nije za malu djecu.
Dok su bili na tim trampolinima, neprestano sam ih imala na oku, pratila kako se penju uzbrdo , kako se skližu nizbrdo, da ne bi posrnuli na tim konopcima dok se penju, da ne bi skačući pali nezgodno na glavu.
Djeca su jednostavno obožavala te napuhane grdosije i uživali su skačući po njima, a ja sam uvijek bila u strepnji dok su skakali po tim trampolinima.
Vlasnici tih trampolina koji su se prvi put pojavili u luna parkovima, obično bi naglasili da roditelji paze na djecu dok se igraju, puštali bi određeni broj djece da ne bi bila prevelika gužva, jer u gužvi djeca žure, guraju se, žele stići prvi do vrha, prvi se spustiti, i pri tom ne misle o onima oko sebe, jer to su djeca, zaboga! Igraju se, guštaju, vesele se, skaču, adrenalin skače, radost skače, sve skače, i sve se tako brzo odvija.
Kad bi završilo skakanje, ja bih odahnula, jer bi i meni briga skočila stonasto, dok sam ih pozorno držala na oku i pratila da se ne dogodi neki krivi pokret, skok, doskok.
Moja djeca više nisu mala i više ih ne zanimaju dječje igraonice, niti dječji rođendani, ni trampolini, ni tobogani, ali to ne znači da se neću prestraviti kada čujem ovakvu ili bilo kakvu vijest u kojoj su djeca smrtno stradala.

U ovoj igraonici "Čarobni grad" na Poljudu u Splitu dogodio se krivi pokret.
Dijete se penjalo po konopcu, možda je skliznuo, netko ga je gurnuo, nije bitno kako i zašto, ali bitno je da se taj konopac omotao dječaku oko vrata i u trenu ga ugušio, a da NITKO TO NIJE PRIMJETIO NA VRIJEME DA SPRIJEČI TRAGEDIJU!!
Nitko od zaposlenika koji su voditelji i animatori i koji bi trebali pratiti što se događa s djecom koja se igraju u toj igraonici, nitko od druge djece koja su se igrala, što ne čudi, jer djeca u igri ne primjećuju što se događa sa drugom djecom, pogotovo u igri gdje žure da bi bili prvi u penjanju i spuštanju.
Roditelji?
Moto ovakvih igraonica obično je "Dok se vaše dijete sretno igra, mame i tate mogu u miru popiti kavicu u našem kafiću." ili "Obaviti kupnju u našim trgovinama" ili "Upisati se na satove plesa i pilatesa u susjednoj prostoriji", i slično.
Prema tome, ako roditeljima garantirate da će se njihovo dijete sretno igrati u toj igraonici, znači da je osoblje , te vlasnici igraonice preuzimaju odgovornost za sve što se događa s djecom u toj igraonici.
Evo što je izjavio voditelj igraonice "Čarobni grad", Vangel Likuševski, za novinare "SD": citiram:
"...Događaju se nezgode kao i na svakom igralištu,
ali ono na što najviše pazimo jest da veliki ne idu preko malenih.
Zaštitili smo i zidove i kutove, a to nije zakonom propisano,
mi to nismo morali, toga nema ni u vrtiću.
Unutra se dijete nema gdje udariti.
Mi smo sportsko-rekreacijska udruga
i služimo za popunjavanje slobodnog vremena djeci, mladima i odraslima.
Mi nismo čuvaonica, a vi svoju djecu tu dovodite na svoju odgovornost.
Igraonica je sad zatvorena, a ne želimo raditi dok god dječaka ne pokopaju.
Žao mi je, žao mi je tih roditelja, mali je ciljano došao tu, bio je već u svibnju,
bio je naš član i htio se opet tu igrati."

Izdvajam:
"MI NISMO ČUVAONICA, A VI SVOJU DJECU DOVODITE NA SVOJU ODGOVORNOST."

MOLIM??!!??

Ako svoju djecu roditelji dovode na svoju odgovornost, zašto ih se onda ne pusti da mogu pratiti svoje dijete dok se igra, pogotovo ako spada u onu malenu djecu?
Zašto postoji članarina za članove udruge od 200 kuna mjesečno, da bi se djeca mogla u miru igrati dok su roditelji zabavljeni nečim drugim, npr. pilatesom ili plesom koje je također u organizaciji udruge i pokriveno je mjesečnom članarinom?
Zašto postoje zaposlene osobe i volonteri koji borave u toj igraonici zajedno s djecom?
Svjesna sam da 2-3 odraslih djevojaka ili mladića (koji možda uopće nisu stručni za rad s djecom?) ne može uvijek imati na oku bar 10 puta više dječaka i djevojčica koji neprestano trču, skaču, valjaju se, skližu i pritom viču, smiju se, vrište...ali tko će drugi biti odgovoran za događanja u igraonici ako ne voditelji igraonice dok se roditelje fino otpravi na druge aktivnosti??
Znam da nitko nikada ne predviđa ovako tragičan ishod dječje igre, ali dogodilo se,
UVIJEK SE JEDNOM DOGODI PRVI PUT!!
i onda se tek počne misliti, poduzimati mjere da se takvo što više nikada ne ponovi.

A mali dječak iz Račišća sa Korčule je umro, nema ga više, nikad više se neće veseliti tati koji dolazi s broda, a
kad se njegov tata idući put vrati s vijađa, više ga neće dočekati njegov prvijenac.

UŽASNO, UŽASNO SUOSJEĆAM S RODITELJIMA!!

Duboko sam potresena, duboko...tako mi je žao tih mladih roditelja,
a što je najgore od svega - oni će kriviti sebe i proklinjati dan kad su svom djetetu ispunili želju
i odveli ga da se igra u dječjoj igraonici!
- 14:53 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi