Strava u Čarobnom gradu
Ovih dana Splitom se prolama tragična vijest:
PETOGODIŠNJI DJEČAK SMRTNO STRADAO U DJEČJOJ IGRAONICI "ČAROBNI GRAD"!!
Čuvši tu vijest preko radia, u prvom momentu, nisam mogla skopčati kako se moglo dogoditi da dijete smrtno strada u dječjoj igraonici, igrajući se na trampolinu.
Kraj te vijesti je bio da roditelji ne žele odobriti obdukciju svog djeteta, pa se tako ne može sa sigurnošću utvrditi zbog čega je došlo do smrtnog ishoda.
Pomislih: "Jadni roditelji. Potpuno ih razumijem."
S druge strane, obdukcija je neophodna da bi se točno utvrdio uzrok smrti, jer nema svjedoka koji bi rekli kako je dječak stradao. Samo su ga pronašli kako bez svijesti leži na trampolinu.
Pomislih: "Možda mu je zakazalo srce? Možda neka urođena mana?" - nikako ne mogu shvatiti da je smrtno stradalo u igraonici. Jednostavno, ne mogu prihvatiti tu stravičnu vijest .
Danas čitam "Slobodnu Dalmaciju" i saznajem sve detalje tog tragičnog događaj.
Nalogom Suda obdukcija je morala biti obavljena i utvrđeno je da je uzrok smrti bio DAVLJENJE KONOPCEM??!!
Igrajući se na trampolinu s toboganom??!!!
U glavi mi se već stvorila slika mojih dječakak dok su skakali po tim napuhanim dvorcima, a taj sa toboganom tj. pistom za spuštanje, je sa strane imao konopac po kojem su se djeca penjala do vrha spusta i tada bi veselo usklikujući skakali i sklizali se niz spust. (samo pretpostavljam da se radi o sličnom trampolinu)
Sjećam se da je takav trampolin bio opasan i da bi bilo upozorenje da nije za malu djecu.
Dok su bili na tim trampolinima, neprestano sam ih imala na oku, pratila kako se penju uzbrdo , kako se skližu nizbrdo, da ne bi posrnuli na tim konopcima dok se penju, da ne bi skačući pali nezgodno na glavu.
Djeca su jednostavno obožavala te napuhane grdosije i uživali su skačući po njima, a ja sam uvijek bila u strepnji dok su skakali po tim trampolinima.
Vlasnici tih trampolina koji su se prvi put pojavili u luna parkovima, obično bi naglasili da roditelji paze na djecu dok se igraju, puštali bi određeni broj djece da ne bi bila prevelika gužva, jer u gužvi djeca žure, guraju se, žele stići prvi do vrha, prvi se spustiti, i pri tom ne misle o onima oko sebe, jer to su djeca, zaboga! Igraju se, guštaju, vesele se, skaču, adrenalin skače, radost skače, sve skače, i sve se tako brzo odvija.
Kad bi završilo skakanje, ja bih odahnula, jer bi i meni briga skočila stonasto, dok sam ih pozorno držala na oku i pratila da se ne dogodi neki krivi pokret, skok, doskok.
Moja djeca više nisu mala i više ih ne zanimaju dječje igraonice, niti dječji rođendani, ni trampolini, ni tobogani, ali to ne znači da se neću prestraviti kada čujem ovakvu ili bilo kakvu vijest u kojoj su djeca smrtno stradala.
U ovoj igraonici "Čarobni grad" na Poljudu u Splitu dogodio se krivi pokret.
Dijete se penjalo po konopcu, možda je skliznuo, netko ga je gurnuo, nije bitno kako i zašto, ali bitno je da se taj konopac omotao dječaku oko vrata i u trenu ga ugušio, a da NITKO TO NIJE PRIMJETIO NA VRIJEME DA SPRIJEČI TRAGEDIJU!!
Nitko od zaposlenika koji su voditelji i animatori i koji bi trebali pratiti što se događa s djecom koja se igraju u toj igraonici, nitko od druge djece koja su se igrala, što ne čudi, jer djeca u igri ne primjećuju što se događa sa drugom djecom, pogotovo u igri gdje žure da bi bili prvi u penjanju i spuštanju.
Roditelji?
Moto ovakvih igraonica obično je "Dok se vaše dijete sretno igra, mame i tate mogu u miru popiti kavicu u našem kafiću." ili "Obaviti kupnju u našim trgovinama" ili "Upisati se na satove plesa i pilatesa u susjednoj prostoriji", i slično.
Prema tome, ako roditeljima garantirate da će se njihovo dijete sretno igrati u toj igraonici, znači da je osoblje , te vlasnici igraonice preuzimaju odgovornost za sve što se događa s djecom u toj igraonici.
Evo što je izjavio voditelj igraonice "Čarobni grad", Vangel Likuševski, za novinare "SD": citiram:
"...Događaju se nezgode kao i na svakom igralištu,
ali ono na što najviše pazimo jest da veliki ne idu preko malenih.
Zaštitili smo i zidove i kutove, a to nije zakonom propisano,
mi to nismo morali, toga nema ni u vrtiću.
Unutra se dijete nema gdje udariti.
Mi smo sportsko-rekreacijska udruga
i služimo za popunjavanje slobodnog vremena djeci, mladima i odraslima.
Mi nismo čuvaonica, a vi svoju djecu tu dovodite na svoju odgovornost.
Igraonica je sad zatvorena, a ne želimo raditi dok god dječaka ne pokopaju.
Žao mi je, žao mi je tih roditelja, mali je ciljano došao tu, bio je već u svibnju,
bio je naš član i htio se opet tu igrati."
Izdvajam:
"MI NISMO ČUVAONICA, A VI SVOJU DJECU DOVODITE NA SVOJU ODGOVORNOST."
MOLIM??!!??
Ako svoju djecu roditelji dovode na svoju odgovornost, zašto ih se onda ne pusti da mogu pratiti svoje dijete dok se igra, pogotovo ako spada u onu malenu djecu?
Zašto postoji članarina za članove udruge od 200 kuna mjesečno, da bi se djeca mogla u miru igrati dok su roditelji zabavljeni nečim drugim, npr. pilatesom ili plesom koje je također u organizaciji udruge i pokriveno je mjesečnom članarinom?
Zašto postoje zaposlene osobe i volonteri koji borave u toj igraonici zajedno s djecom?
Svjesna sam da 2-3 odraslih djevojaka ili mladića (koji možda uopće nisu stručni za rad s djecom?) ne može uvijek imati na oku bar 10 puta više dječaka i djevojčica koji neprestano trču, skaču, valjaju se, skližu i pritom viču, smiju se, vrište...ali tko će drugi biti odgovoran za događanja u igraonici ako ne voditelji igraonice dok se roditelje fino otpravi na druge aktivnosti??
Znam da nitko nikada ne predviđa ovako tragičan ishod dječje igre, ali dogodilo se,
UVIJEK SE JEDNOM DOGODI PRVI PUT!!
i onda se tek počne misliti, poduzimati mjere da se takvo što više nikada ne ponovi.
A mali dječak iz Račišća sa Korčule je umro, nema ga više, nikad više se neće veseliti tati koji dolazi s broda, a
kad se njegov tata idući put vrati s vijađa, više ga neće dočekati njegov prvijenac.
UŽASNO, UŽASNO SUOSJEĆAM S RODITELJIMA!!
Duboko sam potresena, duboko...tako mi je žao tih mladih roditelja,
a što je najgore od svega - oni će kriviti sebe i proklinjati dan kad su svom djetetu ispunili želju
i odveli ga da se igra u dječjoj igraonici!
|