Kad sam za 12-ti rođendan dobila na poklon Jesenjinovu "Ispovijest mangupa", nisam ni približno bila svjesna u kakav svijet ću uskoro odlutati s njegovim vječnim stihovima.
Svijet ljubavi, bola, nježnosti, tuge....
Jedna od najtužnijih pjesama Sergeja Jesenjina
(još uvijek mi navuče grop u grlu i suze na oči):
PJESMA O KUJI
Jutros je kuja pri štali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero mladih,
riđih štenadi redom.
I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njena topline
voda se topila snježna.
A uveče, kao i vazda,
kad koke na ljegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.
Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.
A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
ko njeno pričini štene.
U plavet je zurila jasnu
i cvilila nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.
I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.
(Preveo G.Krklec)
Srećom, nije uvijek kao u Jesenjinovoj pjesmi.
Jedna kujica iz Mašograda (Kaštel Sućurac) oštenila je 7 malih kučića, a kakvi bi oni mogli biti ako ne MAŠO-SLATKI!
Mama mopsica nađena je početkom ljeta kako izbezumljeno luta cestom.
Kćerka moje rodice se smilovala i dovela je svojoj kući.
Umiljata i simpatična mopsica ubrzo je osvojila srca cijele obitelji.
Nakon par mjeseci postalo je očito da je mopsica Ema skotna.
Njeni udomitelji nisu je zbog toga manje voljeli i potrudili su se da joj pripreme mjesto u svojoj kući gdje je Ema oštenila svojih 7 malih kučića.
Mama Ema ih je čuvala, pazila, dojila, a mališani su rasli i sad već imaju 6 tjedana.
Postalo je jasno da su mali kučići mješanci, a za tatu se pretpostavlja da je crne duge dlake i ne baš tupaste njuške.
Moja rodica i njena obitelj shvatili su da je došlo vrijeme da ih poklone dobrim ljudima koji ih žele.
Nedavno je jedan od kučića otišao u ruke jedne dobre familije, a nadamo se da će i preostalih šestero naći dom kod dobrih ljudi.
Una i Dua - prve su požurile izaći iz mamina trbuha i najsličnije su mami
Vole se igrati i odvezivati špigete na patikama
Jedna je Mora (crna) kratke dlake, a druga je Šefika, duge dlake
Oka ima lijepe oke, a Stidljivko je ostao jedini dečko među curama
Mali dečko se osamio,
a seka hipnotizira svojim pogledom
Kao da se dogovaraju:
"Šta ćemo sad?
"Hoćemo se još igrati?
"Gladan sam-idemo papati."
Idemooooo!
PSIĆI SE POKLANJAJU U DOBRE RUKE!
Ukoliko poznajete nekog tko bi udomio psića, ili ste sami poželjeli to učiniti,
možete me kontaktirati na mail (vidi u boxu), a ja ću vas povezati sa obitelji koja poklanja psiće.
OBAVIJESTI O UDOMLJAVANJU 7 MALIH KUČIĆA
1. Malena Šefika je udomljena!!! Jupiiiiiiiiiiii!!!!!!!
Otišla je u dobre ruke i nije daleko od rodne kuće!
Dobila je novo i stalno ime - Geica
Sretno Geici i Gregoru!
ma, tko se ne bi zaljubio u nju!! Gregore ti si sretnik!!!
2. STIDLJIVKO je danas otišao u svoj novi dom!
Sretno Stidljivko!
19.11. 2010. - OKA je pronašla novi dom!
Sretno Oka!
23.11.2010. - MORA je udomljena!
Sretno Mora!
Zadnje iz sedmeročlanog legla mame mopsice ostale su živahne UNA i DUA.
Upravo one dvije koje su prve požurile iz maminog trbuha.
Želimo im da ih ubrzo otkriju i pronađu njihovi udomitelji.
30.11.2010. - UNA je udomljena! Sretno Una!
Ostala je sama i tužna njena seka blizanka - Dua.
Vjerujem kako ću uskoro objavit i njeno sretno udomljenje.
Post je objavljen 08.11.2010. u 22:53 sati.