gustirna

nedjelja, 13.06.2010.

Nastavljamo - od kuka do kuka, gledajući ponikve

Šetkajući se Premužićevom stazom, svako toliko imate markacije za popet se na neki vrh ili kuk.
Kuk?
Dio ljudskog tijela ili?
Na ovom linku od Wikipedije nema odgovora zašto se kukovi na Velebitu zovu kukovi.
Kod kuće mog djetinjstva nalazio se jedan kuk. Veliki komad stijene koji se ko-zna-kad? odlomio sa Kozjaka i dokotrljao se u podnožje i baš kraj njega su dida i none gradili kuću.
Na tom kuku smo pravili "loge" (skrovišta), igrali se "kauboja i indijanaca", brali šparoge i blušte, gledali kako tupina(lapor) putuje pokretnom trakom prema tvornici cementa i ponekad ubacili nešto bezveze da tupini ne bude dosadno. E, to je bija moj Kuk sa Kozjaka, a ovi velebitski su ipak malo puno drugačiji.

Pošto je Brod proglasio da iman mota za učiteljicu, ajmo se malo obrazovat prelistavajući brošuru koju smo dobili prilikom kupnje ulaznice za Nac.park Sj.Velebit!
U osnovnoj sam bila u povijesnoj grupi, a u prva dva razreda srednje "šuvarove škole", zemljopis mi je bio izborni predmet , znači opet sam se našla u nečemu čemu sam oduvijek stremila:

"Područje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit izgrađeno je od sedimentnih stijena stvaranih u dugim razdobljima geološke prošlosti, u pradavnom plitkom moru u kojem je bujao život zajednica algi, riba i drugih životinja.
U tom moru dubokom svega nekoliko do par desetaka metara taložili su se karbonantni muljevi, pijesci i komadići skeleta morskih organizama.
Stvrdnjavanjem i cementacijom tih taloga nastajale su stotine pa i tisuće metara debele karbonatske naslage današnjeg Velebita.
Morsko se dno polagano gibalo, a čitavo pravelebitsko područje lagano svijalo, lomilo, spuštalo i dizalo u odnosu na razinu mora, te pomicalo od juga prema sjeveroistoku. Kretanje i izdizanje pravelebitskog područja-kolijevke velebitskih naslaga- bilo je posljedica tektonskih pokreta uzrokovanih pritiscima Afričke ploče na Evropsku. (op.a - ovoga se sičan iz zemljopisne grupe!)
To je uz djelovanje atmosferilija - vode,leda i vjetra - ubrzalo destrukciju naslaga i stijena koja se očituje u njihovom fizičkom i kemijskom trošenju, tj. u odronjavanju, mrvljenju i otapanju. Tako su stvorene i nove mase blokova, kršja i ulomaka stijena.....
Tektonski pokreti izazvali su razlamanje velebitskih stijena, pa se danas u samo jednom koraku s jedne stijene na drugu mogu preskočiti i deseci milijuna godina. ...
Velebit je relativno mlada planina. Njegove stijene počele su se izdizati iznad razine mora prije 40-tak milijuna godina, no tek prije 23 milijuna godina započinje razdoblje najjačij tektonskih pokreta i njegovo glavno izdizanje.
pritisak Afrike na Evropu i izdizanje Velebita ne prestaje ni danas, a trajat će i u budućnosti. ....
Krš je poseban tip reljefa nastao uslijed kemijskog otapanja karbonatnih stijena, pod utjecajem vode na površini oblikovani su bezbrojni krški oblici, od najmanjih grižina i kamenica do kipova, stupova, velikih kukova i ponikvi.
Definicija:
KUKOVI, STUPOVI, KLIPOVI nastali su uslijed selektivnog trošenja u čvršćim stijenama otpornijim na kemijsko i mehaničko trošenje okolnih stijena."

Hm, pa i naši koštani kukovi bez kojih ne bi mogli hodati, se troše uslijed raznoraznih trošenja koja prakticiramo tokom našeg življenja.
Ali to je već anatomija ljudskog tijela koja me nikad nije posebno zanimala.
Vratimo se mi našim kamenim velebitskim kukovima.

Image and video hosting by TinyPic

Gle! V kao Velebit
Image and video hosting by TinyPic

I jesmo li se penjali na kukove?
Dašta smo!
Kako bi inače vidili pogled sa vrha Gromovače, najvišeg vrha Rožanskih kukova, tamo di gromovi tuku u svih šešnajest...kad grmi i sijeva i nevera se sprema...(a ciganke varošanke još iz sela nema...)
Image and video hosting by TinyPic

Samo šta su se neki popeli na tri kuka, neki na dva, a neki na nijedan!
Nećemo ih imenovat, mislin kukove, ali ova skupina kamenja koju smo promatrali za vrime ručka nekima se učinilo da vide glave prisidnika ka na onoj Mount Rushmore u Americi, samo nismo uspili pripoznat čije su ovo glave, ali sasvim jasno se mogla pripoznat dominirajuća glava majmuna. štoviše gorile koji se šeretski osmjehuje, namreškanih obrva.
Pa smo ovi kukić nazvali "Majmun i prisidničke glave"

Image and video hosting by TinyPic

GRIŽINE ili IZJEDLINE (škrape, žlibe, kamenice) smo slikovno obradili u prvom dijelu, a značenje bi bilo:
"su udubljenja u stijeni, različitih veličina i oblika, što ovisi o količini oborina, sastavu stijene (udjelu kalcijevog karbonata u karbonatnoj stijeni), nagibu terena i raspucalosti stijene.
Nastaju uslijed korozijskog djelovanja vode."

E, voda to je taj kamenoklesar kojeg svi znamo!
Evo još jedne grižine koju je izgrizla voda, ili led, a to je opet voda, samo u drugom stanju

Image and video hosting by TinyPic

PONIKVE ILI VRTAČE su udubine u terenu, ljevkastog, bunarastog, tavastog ili nepravilnog oblika. Mogu nastati ili urušavanjem krova podzemnih šupljina u tektonski razlomljenim terenima ili korozijskim djelovanjem vode duž pukotina.
Znači, kukovi su se uzvisili, a ponikve udubile.
Hm? Kukovi su muški, a ponikve ženski rod. Baš zanimljivo.

Vidi ovu velebnu kamenitu ponikvu, šumom prošaranu:
Image and video hosting by TinyPic

Evo jedne zelene i jedan čovik šta se obično zavlači u bocu, a ovi put se zavuka u ponikvu, a mi smo mu odozgar lipo mavali i mislili u sebi:
He-he, tko bi gori, sad je doli i opet se mora gori uspet!

Image and video hosting by TinyPic

Sunce se opasno počelo spuštat prema moru, zrak je postajao oštriji i hladniji i vrime nam je za povratak u bazni logor.
Usput su mi dovikivali da je dosta više slikavanja i da nam je priša!
Ma koja priša !?
A vidi ovog nježnog spužića mlade paprati koji me prosto zove da ga uslikam!

Oj, prekrasni živote!

Image and video hosting by TinyPic



P.S. Hoće li se i u ovom nastavku nastavit problematika prvog dijela u momentu kad kliknem na OBJAVI? Neman pojma!
Ajmo probat!
Ček,ček - prvo da ga kopiram u Wordov dokument!

- 17:27 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2010 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi