gustirna

utorak, 28.04.2009.

"Kad se budu ženili, svirat će in...."

Ima jedna pismica koju smo često pivali u mom ditinjstvu, a i kad sam naresla čula bi neku novu dicu kako pivaju tu istu pismicu:

"Kate i Jure zaljubljeni par!
Kad se budu ženili
svirat će im tooo-var!"

To je zapravo bila pisma rugalica koja se uporno pivala kad bi se otkrilo da se nekoj curici sviđa neki dečko iz razreda, ili obratno.
Priko odmora, na putu od škole do kuće, orila bi se ta pismica i obično bi neko dobija plesku, torbu po leđima, ili slično.

Jedna posebnost na vinčanju dvoje mladih protekle subote podsjetila me baš na tu pismicu. Samo mi se čini da je ovaj zaljubljeni par doskočija dječjoj rugalici i cilome svitu pokaza kako Dalmatinci, a napose naši Kaštelani vole svoj kraj i svoje običaje.
Pripremite se za iznenađenje subotnje večeri!

Svi znamo da Saljani sa Dugog otoka imaju svoju Tovareču mužiku, a bome ovaj par mladenaca iz Mašograda (Kaštel Sućurca) ima je svoju Tovareču tortu od krokanta!

Ideja je originalna i svaka im čast za to!
Naš tovar je zaslužija to počasno misto.
I lipo je vidit da naša mladost to zna i cijeni.

A šta ću vam sad pričat kako je bilo!
Bilo je veselo, raspivano, lagano otkačeno - ukratko pravo domaće veselje.
Kako nisam pitala dozvolu za objavit slike mladenaca, rodbine i uzvanika, prilažem tek nekoliko slika koje će vam bar malo dočarat atmosferu.

Na izlazu iz crkve mladi su zapalili bengalke i odjednom je sve bilo crveno i zadimljeno:

U sali poredale se boje: crna-bila-crvena

Cviće za mladence

Osim glavne Tovareće torte, našlo se tu još zgodnih tortica

Sve do sitnih sati veselilo se i staro i mlado, žene su minjale postole nakon par sati tancanja, muževi i momci su skidali košulje (samo to), cure su plesale bose i na kraju bile full spremne za uhvatit mladenkin buket

Cilu to veselje popraćeno odličnom muzikom i pismom, iz prikrajka, sa slike, su promatrale njih dvi:

"A ča je ovo, Luce moja?"
" A pari mi se opet neki pir!"

Sidila san na misto tačno nasuprot ovoj predobroj slici i toliko su me oduševile da su morale imat svoje misto u ovoj priči o vinčanju.

Na kraju bi sretnim mladencima poželila da im ljubav bude jaka i čvrsta, otporna na sva iskušenja i zamke, baš kako je i ova smokva u kamenu

..... i slatka ka ča su i plodovi njeni.

- 16:06 - Komentari (44) - Isprintaj - #

petak, 24.04.2009.

RIBA = REBA

Toliko sam frapirana jednim saznanjem da ne mogu dočekat da vam ga kažem.
Vezano je za prethodni post o mojoj teci iz 80-tih i moglo je ići kao njegov dodatak, ali zaključila sam da zaslužuje poseban post.
Naime, listajući tu teku, ispadaju ispisani papirići, svake vele.
Na jednom od tih papira prepoznam kako sam na određene datume pisala repertoar Country cluba-radijske emisije, koju sam snimala na kazete. U to vrime volila san poslušat dobar Country, a nije mi ni danas mrsko.
Vidim ispisan cijeli popis izvođača i naslova koji su se puštali u toj emisiji na dan 10.02.1984.
I upadne mi u oko jedno ime, bilo je napisano pod rednim brojem 7. baš ovako - Riba Macintair -odnosno kako je voditelj Country cluba (jel to bija oni Batinović?) izgovarao tako sam ja zapisivala. (nije da nisan znala engleski, nego san žurila sve to zapisat-znate kako brzo povore oni na radiju)
Uz to ime naslov dviju pjesama: You are the first time ; I thought about living
Ime te country zvijezde pravilno se piše Reba MacEntire.

Pomislim - gle! Ovo ime mi je nekako poznato, samo bi tribalo pisat Reba, a izgovara se Riba. Pa ona glumica u seriji Reba se tako zove! EUREKA!

Mislim, možete mi se sad smijat, ali ja stvaaaarnoooo nisam imala pojma da je crvenokosa iz serije REBA koja se prikazuje na RTL u popodnevnim satima (a otkrivam da je snimljen i film), zapravo poznata kraljica country muzike koju sam ja slušala i snimala sa Country cluba davne 1984. godine!!!!
Danas san odma odgledala epizodu da provjerim jel stvarno isto prezime, i jeee! To je stvarno ista osoba!

Odem na Google i naravno nađem sve potrebne informacije, i više nego šta sam tražila.
Na You tubeu nisam našla one naslove koje sam imala zapisano na mom papiriću, ali ima čitav niz njenih hitova novijeg datuma.

Evo jedan video najstarijeg datuma šta san mogla naći 1991.
Sviđa mi se pisma, a i njena frizura me podsjeća na neka prastara vremena, kad je moja prija Lile imala taman istu frizuru na mom vinčanju. Lile, jubin te u joko! Ova je za tebe!

I još jedan dobar country Brooksa i Dunna(meni dosad nepoznati),sa Rebom u gostima. Baš po mome guštu!
Šteta da je video snimka loša, ali audio snimka je prilično dobra.

I opet san malo spojila prošlost u sadašnjosti i guštan u tome!
Za pravo reč moje oduševljenje ovim podatkom nije toliko zbog otkrića da je Reba glumica zapravo Reba country zvijezda, nego zbog činjenice da sam u moru prošlosti pronašla jedno zrnce pijeska koje je zablistalo u mojoj sadašnjosti.
I još san zbog nečega sritna.
Sutra iden na pir u Kaštila! Nakon dugo, duuuuugo vrimena, a ovaj put u pratnji starijeg sina. Mlađi je u fazi buntovništva kada odbija sve ponuđeno, osim ako to nije nešto što je njemu važno. zato sam još zadovoljnija zbog saznanja da je Stariji ipak malo odrastao u zadnje vrijeme.
I sutra ćemo vikat:
Živili mladenci!
I zapivat na fešti u Mašogradu (Kaštel Sućurac).
Uf, baš san se zaželila malo starog dobrog narodnog pirovanja!
Iden ča! Ovi post mi nije bija u planu, ali morala san vam ovo ispričat.
A vi koji ste znali da je Reba slavna country zvijezda - baš ste neki šta mi niste prije rekli!
Adio uz još malo countrya.
Jedan za moje rodice i prijateljice koje su mi kao sestre koje nikad nisam imala.

- 22:26 - Komentari (29) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.04.2009.

MISLI IZ 80-tih

Danas sam otvorila moj škafetin tražeći jednu staru teku sa mojim prastarim mislima. Onim mislima iz 80-tih.
Teka je bila baš na vrhu. Velika, mekanih narančastih korica na kojima piše: DOPISNA KNJIGA
Sitila san se kako san tu teku našla u tatinom ormaru, u podrumu naše kuće, tamo di je drža svoje stvari od obrtništva. Kad sam je našla, teka je bila posve prazna, finih listova koji tako fino šuškaju dok ih listaš, a još bolji osjećaj je bio kad bi pisala u nju. Kemiska je tako mekano pisala po tim listovima da je bila prava uživancija pisati svoje misli, osjećaje, pa i misli drugih pametnih ljudi, pjesme...svašta sam ja pisala u tu teku.
Trajalo je to od 1980. do 1985. godine. (od 17-te do 22-ge godine moga života). I nije to bila moja prva teka za pisanje, ali je svakako bila najdraža.
Listam ja tu teku, uživam u melodiji šuškanja listova, a još lipše šuškaju kad su ispisani i čitam šta li sam ja tu sve pisala.
Zanimljivo je vratiti se nekih 29 godina unatrag.
U vrime kad san samo moru virovala,
a ipak ostala vezana za kraj.

u vrime kad je u mom životu bilo sasvim normalno imati mačku i psa,
voljeti ih, paziti i maziti...plakati kad bi nestali, uginuli...

Na trenutak sam se teleportirala i ponovo čitala svoja razmišljanja, stavove, osjećaje, osvrte na neke događaje, ljude, koje sam pjesnike voljela, koji mudri citati mudrih ljudi su mi bili važni, a koje sam ja izmudrovala...
Evo naprimjer jedna moja mudrost datirana 13.11.1980. godine.
Doslovne riječi jedne srednjoškolke:
Čovjek se boji svog neznanja.
Svog neznanja u svim situacijama,
u cijelom životu.

Ili jedna ljubavna mudrost iz istog tinejđerskog perioda

Velika istina je
da je ponajmanje bitno
koga volimo,
pod uslovom da volimo.

Koje su se velike mudre misli motale meni po glavi, a?

Dok listam, iz teke ispadaju neovisni papiri, papirići, novinski članci, karta iz kazališta datirana 13.06.1986. za ložu br. 13, sjed. 1 za predstavu Splitski akvarel.
Iz te mase papira upadne mi u oko jedan išarani sa mojim mudrim zaključcima iz prvih godina mog života kao zaposlene osobe , davne 1985,godine.
Pažljivo pročitajte, pa ćete mi reći koliko bi se ti zaključci mogli teleportirati u našu sadašnjost.

SVI, SVE
Svi su zaposleni, niko ništa ne radi.
Niko ništa ne radi, a proizvodnja raste.
Proizvodnja raste, ali ničeg nema.
Ničeg nema, a svi imaju sve.
Svi imaju sve, a niko nije zadovoljan.
Niko nije zadovoljan, a svi glasaju "ZA".

Moram odmah primjetiti da ovaj dio sa proizvodnjom nikako ne bi mogao biti teleportiran u našu sadašnjost, ali bi se mogao zamijeniti sa nekim drugim pojmom.

I šta me uopće ponukalo na listanje tih požutjelih listova?
Tražila sam neku mudru izreku koju bi upisala u čestitku za vjenčanje, vjenčanje jednog dječaka. Sina moje rodice, dječaka koji se rodio tih davnih 80-tih.
U vrijeme vjenčanja njegovih roditelja ja sam imala 18 godina i 7 mjeseci.
Danas kad se on ženi, moj sin ima 18 godina i 7 mjeseci.
Šta se tu poklopilo? Možda činjenica da moj prvijenac sada proživljava te iste godine koje sam ja proživljavala dok sam pisala u "Dopisnu knjigu".
Možda je teleportacija preko moje teke potrebna da bi ga bolje razumjela kad bude donosio životne odluke nakon mature? O toj temi ćemo nekom drugom prilikom.

A sada, u mojoj teci iz 80-tih nisam baš pronašla neke lijepe mudrosti (začudo, ima puno pesimizma),za mladi par koji je na pragu zajedničkog života, ali našla sam u jednoj drugoj knjizi mudrih misli:

Voljeti ne znači međusobno se gledati,
već zajedno gledati u istom smjeru.
/Antoine de Saint-Exupery/

Možda neće razumjeti odmah, ali s vremenom bit će im sve jasnije.

A meni sve pogled luta prema 80-tima.

I po pitanju tog lutanja u prošlost imam jednu moju (začudo, sretnu misao), iz 83-e

Šta je bilo - bilo je...
Šta bude - bit će...
Sretna sam šta smo bili skupa
jednom...makar tako kratko.
Sretna sam jer nam je bilo lijepo
i jer smo bili sretni...

Neke stvari uvik ostaju iste...gdje god bila...
još uvijek samo moru virujen

- 23:04 - Komentari (28) - Isprintaj - #

subota, 18.04.2009.

SAMO JEDNA SLIKA

Iako je proljeće već odavno počelo, monitor mog laptopa krasila je zimska slika zamrznutih Plitvičkih slapova. Puno mi je draga, ali krajnje je vrijeme za promjene.
Treba reći - Zbogom zimo! Dobar dan proljeće!
I nađem jednu proljetnu, opet jednu koja mi je nekako posebno draga.
Čim uključim laptop, pojavi se ona... raznježim se i gledam ju, duuuuugo gledam u nju....
Tako je nježna... tako je mekana i podatna....čutim je kako pulsira...
kako treperi pri samoj nakani dodira...
šutim zaustavljena daha...ako dahnem u sliku na ekranu....?
eksplodirat će i maleni klobuci raspršit će se mojim prostorom...
zasut će mi tipkovnicu
A možda, možda....jednom niknu maleni maslačci iz te moje tipkovnice?
Bilo bi to čak i moguće, s obzirom na količinu prašine, mrvica, vlažnosti koji su se nakupili među tipkama.
I gledam je tako svaki dan i mislim....nije pošteno da je samo ja gledam!
Smišljala sam neke zgodne stihove, ali ne idu mi baš ti zgodni stihovi.
Krenu i taman pomislim - Evo ih! - a onda odnekud zapuhne vjetrić mio, i maleni klobučići nestanu u prostoru i vremenu.
Tražila sam citat iz "Plesne haljine žutog maslačka",
ali ga nisam našla.
A i čemu? Pa i vrapčići na grani cvrkuću tu prekrasnu priču Sunčane Škrinjarić.
Ma pustimo stihove i citate! Dosta će bit samo zalipit sliku i reć vam:

Guštajte i vi malo u njoj!

Zalepršajte u njenoj prozračnosti!

Slušajte ju kako diše!

Zaronite u tu škakljivu pjenu!

Puhnite i zaželite želju!

I na kraju:
Pronađite malenog krojača koji upravo dovršava porub na baš ovoj plesnoj haljinici žutog maslačka!

Haha, napisala sam ja priko više toga!

A samo jedna slika!

NEDJELJNI DODATAK:
Ovaj maslačak uslikala sam nedavno, usput, u jednom malom parkiću gdje je bio u društvu mnoštva svoje maslačkaste rodbine u žutim i paućinastim haljinicama. Nakon par dana opet sam prolazila tim parkićem i ....veselo društvo je nestalo. Uredni frizeri gradskih parkova podšišali su travnjak i cvjetića više nije bilo.
Često poželim da nisu tako revnosni u ovo doba kad sve cvjeta, jer parkovi su najljepši kad ih krase livade prošarane žuto, bijelim kapicama cvjetnih glavica.
Uz to uništavaju veselje djeci koja dolaze u park puhati u maslačke, te djevojčicama koje bi složile mali vjenčić od tratinčica za svoju glavicu ili kiticu za svoju mamicu.

I HEEEJ!? ZAR NITKO JOŠ NIJE PRIMJETIO BUBICU U PAHULJASTOJ HALJINICI?

- 20:01 - Komentari (46) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.04.2009.

BILO, PA PROŠLO

Prid Uskrs nabasan u Slobodnoj na prilog Mali odmor i u njemu kolumna "male Berte" (link je na neki stariji naslov), a u najfriškijoj kolumni mala Berta piše kako nema više onih Uskrsa kad su u kući mirisale nonine sirnice. Sića se Berta zidnog ormara punog noninih sirnica i pletenica koje je njena none misila i pekla u po mrkle noći. I na kraju Berta zaključuje: "E, none, none...opet je Uskrs, none...."
Vrlo nostalgično i dirljivo. Baš me takla u žicu, ali me nije potakla da se i sama uhvatim misit sirnice u po mrkle noći.
Doduše sitila san se i ja sirnica moje none. Bile su toliko popularne da su suside tražile ricetu, a kad su je dobile i same se okušale u spravljanju noninih sirnica,bile bi razočarane jer in ne bi ispale ka nonine. Onda su postale sumnjičave i proglasile su kako in je dala krivu ricetu. Nije in palo na pamet da njihove ruke i nonine ruke nisu iste ruke.
A možda nisu dobro pročitale ono šta piše u zagradama: " Tisto se mora misit toliko dugo dok ti se gornja usnica ne orosi kapljicama znoja."
To oće reć da se moraš dobro potrudit da ti tisto za sirnice uspije kako valja.
Da ne govorimo kako je sirnice radit vrlo delikatna rabota. Kužina triba bit zagrijana, toplina sastojaka za sirnice triba bit ujednačena sa toplinom prostorije. I toliko tih delikatnih sitnica zbog kojih je meni ka ditetu cila ta rabota ostala u sjećanju ka nešto puno teško i komplicirano. Posebno san upamtila rečenicu koju moja mama i dandanas naglašava: "Sirnice su puno delikatne za radit".
Istina, nakon none i moja mama ih je znala učinit baš kako i njena svekrva. Znala je pravu miru, pravu toplinu, imala je pravu ruku...i šta je najbitinije - imala je volju i ljubav za učinit ih.
Ima već dosta godina kako ni mama više ne radi te "delikatne sirnice". Umorila se, izgubila je volju. A pekare i dućani su puni gotovih sirnica - čemu se mučit i znojit? Prije se moralo, jer nije moglo bit drugačije, a danas ...zašto ne prihvatit šta je lakše?
Istina, više se ne ćuti miris sirnica u kući, prid Uskrs. Nestalo je čarolije.
Svi volimo te mirise iz prošlosti, mirise ditinjstva. Volili bi ih opet čutit, volili bi se vratit u to bezbrižno vrime kad su none i mama spremale sirnice, a uz njih obavezno i pletenice sa jajen koje su mi uvik ličile na dite u paketini. Te pletenice su se baš i radile za dicu, a moja mama ih je zvala "guske" (neman pojma zašto?).
Kad bi otišli na čestitanje kod babe i dide u Gomilicu, tamo bi još bilo i babinih kaštelanskih kolača koji su se odlično slagali sa didovin prošekom.
Lipa su to sićanja, najlipša. Ma ne možemo ih vratit, jer...
nema više ni noninih sirnica, ni babinih kolača, ni didova prošeka.
Nema više puno toga šta je nekad bilo.
I neka u našim sjećanjima ostane sve onako kako je i bilo, skupa sa mirisima, dragim ljudima, starim kužinama, zavidnim susidama, sa svin onin našin šušurom šta je pratija te blagdanske dane. Neka ostane tamo di spada.... a za neka nova vrimena stvaraju se i neka drugačija sjećanja, sjećanja koja će pamtit naša dica u nekoj njihovoj budućnosti.
U mojoj obitelji, ja sam započela neke drugačije običaje, prilagodila sam ih željama moje dice. Znala sam što ih veseli, a kako mi je oduvik bilo najvažnije vidit osmijehe na dječjim licima, tako sam i te običaje prilagodila stvaranju dječjih osmijeha. Dok su bili manji, bilo je lakše. Danima bi sakupljala ispuhana jaja, a onda bi ih oni bojali, ukrašavali, pretvarali u svoje junake - gusare, Betmene, Pagungere, svemirce...tako se tokom godina sakupila zavidna kolekcija jajolikih junaka. Jaja iznenađenja također su mogla izmamiti osmijehe na njihova lica, šaroliko društvo čokoladnih pilića, zečića, bubamara ubrzo bi nestajali dok si reko "keks"! Ostajale bi zgodne igračkice s kojima bi se danima igrali.
U tinejđerskoj dobi postalo je sve teže izrežirati nekakva iznenađenja koja bi izmamila osmijehe na njihova lica. Bojanje i ukrašavanje jajolikih junaka završilo je u nekom škafetinu njihovih sjećanja.
Dok bi djevojčicama u istoj dobi bojanje još uvijek bilo zabavno, dječacima je to čisto gubljenje vrimena.
Naš ovogodišnji proljetni blagdan sveo se na elementarnu potrebu hranjenja ili bolje reći blagovanja da bi djelovalo blagdanskije.
Što ukusnije, što slađe - to bolje!

Počelo je s punom košaricom šareno-slatke menažerije
(Fala Bobisu, iako je i moj kolač "kojeg svi vole" bio primjećen)

Malo, po malo

Mic po mic

Mljac po mljac

I na kraju mljackave priče - ostade tek jedno jaje, za sime....ali

Ne zadugo

I "čiča mića-gotova je priča".
Ostaju nam sjećanja.
Nekome mirisna i zaključana u misaonim sjećanjima, nekome okusna i fotografski ovjekovjećena za sva vremena.
Ali u svakom slučaju - bilo, pa prošlo.

P.S. Ako ste slučajno osjetili dozu sjete i žala za nečim što je prošlo, bilo u mom djetinjstvu ili djetinjstvu moje djece - dobro ste osjetili.
Možda da ipak potražin onu ricetu od noninih sirnica?
Nek se nađe - za neku buduću dičicu i neka nova,stara sjećanja.

- 23:16 - Komentari (38) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.04.2009.

SKRIVENO-OTKRIVENO

I jučer se na moj grad spustila dimna koprena,
skrivši ono što oku je vidljivo,
pretvorila svakodnevne, obične prizore
u mistične scene.
Gledamo, a ne vidimo.
Znamo da je tu, a nema ga.
Tražimo čisto i poznato,
a dobijemo šporko i nepoznato.

Tako se i moj grad pridružio Trogiru i ostalim srednjodalmatinskim gradovima u ovogodišnjoj predstavi "Koprena od magle." sa specijalnim dodatkom "Skriveno-otkriveno".

Prva scena - repriza već neviđenog
Koji grad se skrio iza koprene od magle?

u stopu je slijedi - repriza već viđenog!
Split! - uz dodatak bijelih šatora age Hasanage nasred Rive

Druga scena - jedrenjak u magli
Gusari, konkvistadori, moreplovci, istraživači, osvajači Novog svijeta???

Nikad nećemo saznat! Nestali su bez traga!
Tako je to s brodovima. Doplove i bace sidro.
Taman se navikneš na njih, a oni dignu sidro i otplove.
Sad vam je jasna ona povijesna izjava: "Brodovi su ka i judi."
Ipak, dobro je dok je lanterna na svom mistu. Vratit će se.

Aha! A di se smistila treća scena?

Na obali između hotela Marjan u obnovi i izgradnji i hotela Ambasador u propadanju

Četvrta scena - ribolov u magli.
Ko koga lovi? Ko se nije skrio-magarac je bio!

Ulov je bogat, ali je ribar nestao beztraga!

Peta scena - Matejuška, barba Jere i šjor Toma u ozbiljnoj raspravi oće li padat kiša ili neće

Vrime je od obida. Jere i Toma su se odavno već nacrtali doma za ručkon, a na sceni su ih zamijenili statisti koji su statiranje odigrali kao ležiranje

Šesta scena - Skup penzionera u magli - "in the cover"
Još je tajna o čemu su zasjedali.

Šesta i po scena - zumirano ultraosjetljivim senzorskim mikrofonima uspili smo snimit ključne riječi trojice mušketira:
suza juve, list salate, bokunić leša, srk crnoga (dešifratori su zaključili da je riječ o meniju za ručak),
dok se još uvijek muče sa misterioznim trijalogom:
"Već tri dana nisan bija na stranu. "
"Neš ti, ja nisan bija punu sedmicu dan!"
"A ja borami iden svaki dan, ka tič!"

Kako su se skupili tako su se i razišli. Valjda su otišli "na stranu".
Na Rivu se skupilo bokun mladosti, ali nisu ni približno popunili kvorum za izglasat revolucionarne odluke

Snimajući ovaj kvartet cura, ultraosjetljivi senzori zabilježili su samo neke čudne šumove i jednosložne rečenice:
znaš šta....pšpšpšt.....ma jeeee.....aaapssst.....hihihi...ja ćuuuu issss.....hehe...oćemo?...ajmo!

Sedma scena - pogled priko ramena. Neko nas prati!
Sumnjiv mi je ovi šta čita novine? Ili oni šta se pravi da nisu njegova posla?

Ma di su se sad sakrili sumnjivci?
A vidi, otkrija se sv.Frane!

Osma scena - ispitivanje čistoće mora u splitskoj luci.
Reklo bi se da je čisto. Na prvi pogled.

Ali na drugi pogled - Nije čisto!

I na kraju

Čim se koprena digne i oči progledaju - možemo vidit svu tu šporkicu koja je zagadila našu lipu Rivu, naš lipi grad....
i tukalo bi se tote puno šporkarija za pripovidat, ali ovi post nije zamišljen kao instrument predizborne kampanje.
Zato ćemo lipo za sad sakrit šporkarije, a otkrit pismu u srcu,
ka šta je to stari običaj našega svita

Eeee, Splite moj!

P.S. - Skrivene scene u magli snimljene su jučer, 05.04. između 09.00-10.00 sati
Otkrivene scene "najlipšeg grada na svitu" snimljene su danas, 06.04. između 13.00-14.00 sati
Sve scene snimljene su sa iste točke gledišta, plus-minus 10-20° (stupnjeva)

Tekstopisac,snimatelj i režiser: gustirna

- 20:58 - Komentari (59) - Isprintaj - #

subota, 04.04.2009.

KAKVO ĆE VRIME DANAS? - SLIKOVITO

Na današnji dan, moj dida bi uvik govorija jednu izreku ka veliku mudrost ovega svita

"Quattro aprillante, quaranta durante"

Kako nisan znala talijanski, nisan znala ni šta to on oće reć.
Pitala ga ne pitala, uvik bi odgovorija nekako da opet nisan nista razumila.
I godinama san krivo pamtila riči - znala bi zabucat pa reč: "Kvatro kvarante, aprilante durante" ili "Kvatro durante, aprilante kvarante."

Bivajući svake godine starija i mudrija, uspila san razumit šta poslovica oće reć i zapamtila je za cili život.
Pa sad i ja recitiran na današnji dan:

"Quattro aprillante, quaranta durante"

Po naški to ne zvuči tako ritmično i melodično ka na talijanski, ali se bar razumi,

Četvrti četvrtoga - četrdeset dana će trajat.

Opet izgleda ka zagonetka, pa je potrebno i malo šire pojašnjenje onima koji ništa ne razumidu ka šta ja nekad nisan svoga didu razumila kad bi počeja brojit na današnji dan ovu brojalicu.
Znači ovako - kakvo vrime bude na dan 04.04.- takvo vrime će potrajat slijedećih 40 dana.
Jednostavno!
I kakvo nam je vrime danas?
Naši stari bi rekli - šućmurasto.
A to opet oće reć - nit smrdi-nit miriše; nit ovako-nit onako, nit lipo-nit grubo.
Jednostavno - promjenjivo!
Zaintrigirana tom urečicom, znala sam svake godine pratit kakvo je vrime na današnji dan. I moj zaključak je uglavnom bija slijedeći:
Na dan 04.04. vrime je promjenjivo i složeno.

Slaže se red oblačnog, pa red kišice, pa red sunca, red vitra i tako se cili dan minjaju. Ka po dogovoru.

Kaže oblak suncu: "Ajde sad ti malo, ja iden mrvu ubit oko iza brda."
Onda sunce kaže vitru: "Ajde vitre reci onom oblaku da mi je dosta i dovuci ga vamo!"

Pa vitar odjuri po oblake i dovede ih da zaklone sunce koje se umorilo.
Malo posli, oblaku opet dodije to stajanje jer je oteža od one puste vodurine šta se nakupila u njemu od jutarnje magle.
I oblak otvori špinu. Počne padat kišica, koja naraste do kiše i kišurine.
I tako po cili bogovetni dan.

A čovik dole na zemlji samo gleda gore i vrti glavon.

Barba Jere se sprema izać vanka, viri priko ponistre, sve mu je ništo sumnjivo gore.

Oće li kiša, neće li kiša?
Šta ti misliš Mandina?
Aaaaa,mogla bi, mogla. Vazmi ti kišobran, neće ti škodit. - javlja se Mandina iz kužine.
Isprid kuće trefi susida, šjor Tomu

Eeeee, ma vidi ti ovoga vrimena?! Pari se da će kiša,a? - reče Jere
Ma, koja kiša! Nema ti ovde kiše! Vitar samo vija oblake i nosi ih dalje.-odmahive rukama Toma
Ma, mogla bi isto kiša. Nikad se ne zna. - ne da se Jere
Neće, neće. Moš vratit oti kišobran doma-samo će ti smetat.
Je, imaš ti prav. Iden ga vratit u kuću. - i na brzinu ubaci kišobran u kuću
Dok je odlazija put rive, sa ponistre mu dobacije Mandina:
A ča ti je? Ča si vratija kišobran? Oli ne vidiš da bi mogla svaki čas kiša?
Ma, molaj me! Neće kiša i basta!

I ode on tako lipo u šetnju do ručka.
Na šentadi trefi kumpaniju i padne ćakula o vrimenu.
Koliko je njih bilo na šentadi, toliko je prognoza palo.
U po ure zapuše vitar i navuče odnekud olovno sive oblake.

Ma vidi ti ovo?! Odakle su se sad ovi oblaci stvorili?
Dok su se oni čudili i gledali u vis, počelo ih je škropit.
Ma, benti miša, evo ti ga na - kiša!
Ajmo doma, dok nismo pokisli ka pivci.

Barba Jere je prišija doma, i brontula sebi u bradu:
Benti Tomu, i mene ča san ga posluša.
Bit će sad belaja od Mandine kad vidi kako san pokisa u nove postole.
Puten je trefija šjor Tomu kako ide s noge na nogu sa otvorenin kišobranom u ruci.
Eeee, Toma, Toma, lipo si me zafrknija, a sebe si osigura,a?!
A moj Jere, ko nema u glavi ima u nogama. Ja san posli vidija da se kupe oblaci i vratija san se lipo doma po kišobran. A ča ću ti ja - triba si gledat u nebo, a ne u nove postole.
Benti kišu, benti postole, benti sve! - trče i ronza Jere
Ulize u kuću, a Mandina čeka za stolon na kojemu se iz pijata puši pašta-fažol .
Vrti glavon: "A ča san ti ja rekla?!"
"Ma muć!"

I tako po cili bogovetni dan.
Red sunca, red oblaka, red kiše, red vitra,
a u glavi ULTRA NERED!
I tako još 40 DANA!

P.S. - Kad napravin slike o današnjeg dana, onda ću ih priložit. Ako me ne smuti iznenadna kiša.
Sad je momentalno - red sunca, ali nikad se nezna?

PISMENI DODATAK - na kraju dana može se zaključit da je današnje vrime bilo raspoređeno po dijelovima dana:
Rano jutro - magla i nešto kiše
Tokom dana - pretežno vedro i promjenjivo oblačno s povremenim prijetnjama kiše, ali nije se ostvarilo.
Kasno popodne - na zapadu, iza Trogira, zalazi sunce praćeno rijetkim oblacima

Sa sjevera, od Klisa, nadolazi siva fronta. Moguća kiša do slijedećeg jutra.

SUTRAŠNJA PROGNOZA

Pretežno magla u jutarnjim satima
Moj grad u magli -sa tarace moje zgrade, jer mi se nije dalo poć lutat po gradu najranije ujutro. Šteta da ne mogu prinit zvukove. Čuju se samo sirene brodova u magli.

Susidova palma u magli

Čudovište u magli

Fumari u magli

"Jadan ja" u magli

SLIKOVNI DODACI
Većina slika je sa današnjim datumom 04.04., slike u magli sa sutrašnjim - 05.04.
Osim slika - Kiša na Cetini i Kumpanji na šentadi - koje su starijeg datuma.
Mišano i šućmurasto,ka šta je i ovo današnje vrime, a i mi skupa s njime.

- 13:41 - Komentari (30) - Isprintaj - #

petak, 03.04.2009.

KAKO POMOĆI

KAKO POMOĆI LJUDIMA KOJI SU OČAJNI ZBOG BOLESTI SVOG DJETETA?

PRETEŠKA JE POMISAO - KAKO BI BILO DA JE TO MOJE DIJETE?

NE MOGU I NE ŽELIM SE ZAMIŠLJATI U TOJ ULOZI, JEDINO MOŽDA MOGU MALO POMOĆI NEKIM PRILOGOM, NADAJUĆI SE DA ĆE TAJ MOJ PRILOG BITI KAP U MORU KOJI ĆE UČINITI ČUDO.

OVOM DJETETU POTREBNO JE JAKO MNOGO KAPI.

DRAGA DJEVOJČICE PAULA - ŽELIM DA TI SE DOGODI ČUDO
I DA OPET VESELO TRČKARAŠ ULICAMA NAŠEG GRADA.

JOŠ JEDNA KAP POZITIVNIH VIBRACIJA

- 09:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga

o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.

O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.

Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

T.S. Eliot

"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/

"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/

(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

BLOGO-DRUŠTVO
Z'BRDA-Z'DOLA

barakokula
primakka
marčelina
pismoanđelu
brod u boci
žuborić
Dona
carla bruni
Shelly Kelly
čiovka
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2
fra gavun
Tixi
Sapunerija
Modesti Blejz
kamena kućica na škoju
Geomir
neverin
katrida
londra
umorno oko
mare
Marina kuharica
starosjedilac
so far away
Rusalka
Zvrk
suncokretica
nihonkichigai
morska zvijezda
More snova
Ježica
Filipinka
Dordora2
Odmak
promatram-razmišljam
cvrčak
fulvus
Azra
Dulibin svijet
Bugenvilija
Big Blue
Mladen
Šumarka
gogoo
švabica
Ely
chablis
Valcer
borut
wind
ljelja
Alkion
alexxl
tessa
neptunka
živjeti svoj život
oceana
vajrapani
Baobab
Dinaja
Tražeći sebe
malo ti malo ja
tarantulica
amaterka
modri odsjaj
pjaceta
Toxfox
vidrin smijeh
crna kraljicaž
Istra blog
NYC blog
Nisa
tarampana
blogdogg
čuvarica pinkleca
Yulunga

Blog o blogu

FOTO LISTA
Foto natječaj
Foto tvornica snova
maslina Oliva
fotokulise
Galeb
Zagrebancije
Haringe
fotografske priče
fotografska odiseja
WanderingsOfLight
Krešo fotoblog
Fotografi svih zemalja
FOTO KLIK

Fotoklub Čakovec

SVEGA PO MALO

DHMZ prognoza
Norveška prognoza

Reciklaža tekstila 3r

RECIKLIST

MALI ZELENI BIŠEVO

RE FOTO

AROMATERAPIJA - S.POŠTIĆ

BILJOTEKA

AROMATERRA - blog
AROMATERRA - web

SadaOvdje

Silvijin BIO VRT

mileram

kutak za korisno

DRAGODID - Suhozidna gradnja

ZA BISTROOKE

UMIJEĆE CHIJA - L'Art du Chi
TAI CHI CHUAN - UNUTARNJI PUT

Poruke iz šume

Priroda i društvo
Nove stranice

Cviće moje

Leptiri

Miroslav Mika Antić

Preko ruba znanosti

Spektar

Andro Damjanić-meštar CB fotografije
Retrospektiva Andre Damjanića 01.01.2011.
Majstori fotografije
Foto klub Split
Klupska izložba 2011.
Fotozine
Fotosofia
Fotoimota-galerije
Fotoakademija Split
Stjepan Tafra blog

INFO ZONA

kolumna Nisan te tila

Bobine e-Ćakule

Anin portal
Dalmatinske sličice

Bilježnica Robija K.
STVARI
Rusulica
DA SAM OLOVKA

Moj otok Vis
Vis-Kut
Vis-a-vis
Učenička zadruga ISSA - O.Š. VIS
Mitovi i legende otoka Visa
Viške zgode i nezgode
HPD Mosor - Vis u 8 koraka , Irina Stajčić

SOLIN
TROGIR
E-KAŠTELA
MAŠOGRAD

e-novine

Ričnik splitsko-dalmatinski

007javascript:%20void(0);

Slušaonice, Gledaonice

više strane,manje domaće

ima i video i svašta još

PLAYING FOR CHANGE

Bacila sam radio kroz prozor i sad slušam online

KL eurodom
Radio Split
HR 1
HR 2
HR 3