gustirna

SAMO JEDNA SLIKA

Iako je proljeće već odavno počelo, monitor mog laptopa krasila je zimska slika zamrznutih Plitvičkih slapova. Puno mi je draga, ali krajnje je vrijeme za promjene.
Treba reći - Zbogom zimo! Dobar dan proljeće!
I nađem jednu proljetnu, opet jednu koja mi je nekako posebno draga.
Čim uključim laptop, pojavi se ona... raznježim se i gledam ju, duuuuugo gledam u nju....
Tako je nježna... tako je mekana i podatna....čutim je kako pulsira...
kako treperi pri samoj nakani dodira...
šutim zaustavljena daha...ako dahnem u sliku na ekranu....?
eksplodirat će i maleni klobuci raspršit će se mojim prostorom...
zasut će mi tipkovnicu
A možda, možda....jednom niknu maleni maslačci iz te moje tipkovnice?
Bilo bi to čak i moguće, s obzirom na količinu prašine, mrvica, vlažnosti koji su se nakupili među tipkama.
I gledam je tako svaki dan i mislim....nije pošteno da je samo ja gledam!
Smišljala sam neke zgodne stihove, ali ne idu mi baš ti zgodni stihovi.
Krenu i taman pomislim - Evo ih! - a onda odnekud zapuhne vjetrić mio, i maleni klobučići nestanu u prostoru i vremenu.
Tražila sam citat iz "Plesne haljine žutog maslačka",
ali ga nisam našla.
A i čemu? Pa i vrapčići na grani cvrkuću tu prekrasnu priču Sunčane Škrinjarić.
Ma pustimo stihove i citate! Dosta će bit samo zalipit sliku i reć vam:

Guštajte i vi malo u njoj!

Zalepršajte u njenoj prozračnosti!

Slušajte ju kako diše!

Zaronite u tu škakljivu pjenu!

Puhnite i zaželite želju!

I na kraju:
Pronađite malenog krojača koji upravo dovršava porub na baš ovoj plesnoj haljinici žutog maslačka!

Haha, napisala sam ja priko više toga!

A samo jedna slika!



NEDJELJNI DODATAK:
Ovaj maslačak uslikala sam nedavno, usput, u jednom malom parkiću gdje je bio u društvu mnoštva svoje maslačkaste rodbine u žutim i paućinastim haljinicama. Nakon par dana opet sam prolazila tim parkićem i ....veselo društvo je nestalo. Uredni frizeri gradskih parkova podšišali su travnjak i cvjetića više nije bilo.
Često poželim da nisu tako revnosni u ovo doba kad sve cvjeta, jer parkovi su najljepši kad ih krase livade prošarane žuto, bijelim kapicama cvjetnih glavica.
Uz to uništavaju veselje djeci koja dolaze u park puhati u maslačke, te djevojčicama koje bi složile mali vjenčić od tratinčica za svoju glavicu ili kiticu za svoju mamicu.

I HEEEJ!? ZAR NITKO JOŠ NIJE PRIMJETIO BUBICU U PAHULJASTOJ HALJINICI?