Iako je proljeće već odavno počelo, monitor mog laptopa krasila je zimska slika zamrznutih Plitvičkih slapova. Puno mi je draga, ali krajnje je vrijeme za promjene.
Treba reći - Zbogom zimo! Dobar dan proljeće!
I nađem jednu proljetnu, opet jednu koja mi je nekako posebno draga.
Čim uključim laptop, pojavi se ona... raznježim se i gledam ju, duuuuugo gledam u nju....
Tako je nježna... tako je mekana i podatna....čutim je kako pulsira...
kako treperi pri samoj nakani dodira...
šutim zaustavljena daha...ako dahnem u sliku na ekranu....?
eksplodirat će i maleni klobuci raspršit će se mojim prostorom...
zasut će mi tipkovnicu
A možda, možda....jednom niknu maleni maslačci iz te moje tipkovnice?
Bilo bi to čak i moguće, s obzirom na količinu prašine, mrvica, vlažnosti koji su se nakupili među tipkama.
I gledam je tako svaki dan i mislim....nije pošteno da je samo ja gledam!
Smišljala sam neke zgodne stihove, ali ne idu mi baš ti zgodni stihovi.
Krenu i taman pomislim - Evo ih! - a onda odnekud zapuhne vjetrić mio, i maleni klobučići nestanu u prostoru i vremenu.
Tražila sam citat iz "Plesne haljine žutog maslačka",
ali ga nisam našla.
A i čemu? Pa i vrapčići na grani cvrkuću tu prekrasnu priču Sunčane Škrinjarić.
Ma pustimo stihove i citate! Dosta će bit samo zalipit sliku i reć vam:
Guštajte i vi malo u njoj!
Zalepršajte u njenoj prozračnosti!
Slušajte ju kako diše!
Zaronite u tu škakljivu pjenu!
Puhnite i zaželite želju!
I na kraju:
Pronađite malenog krojača koji upravo dovršava porub na baš ovoj plesnoj haljinici žutog maslačka!
Haha, napisala sam ja priko više toga!
A samo jedna slika!
NEDJELJNI DODATAK:
Ovaj maslačak uslikala sam nedavno, usput, u jednom malom parkiću gdje je bio u društvu mnoštva svoje maslačkaste rodbine u žutim i paućinastim haljinicama. Nakon par dana opet sam prolazila tim parkićem i ....veselo društvo je nestalo. Uredni frizeri gradskih parkova podšišali su travnjak i cvjetića više nije bilo.
Često poželim da nisu tako revnosni u ovo doba kad sve cvjeta, jer parkovi su najljepši kad ih krase livade prošarane žuto, bijelim kapicama cvjetnih glavica.
Uz to uništavaju veselje djeci koja dolaze u park puhati u maslačke, te djevojčicama koje bi složile mali vjenčić od tratinčica za svoju glavicu ili kiticu za svoju mamicu.
I HEEEJ!? ZAR NITKO JOŠ NIJE PRIMJETIO BUBICU U PAHULJASTOJ HALJINICI?
Post je objavljen 18.04.2009. u 20:01 sati.