Toliko sam frapirana jednim saznanjem da ne mogu dočekat da vam ga kažem.
Vezano je za prethodni post o mojoj teci iz 80-tih i moglo je ići kao njegov dodatak, ali zaključila sam da zaslužuje poseban post.
Naime, listajući tu teku, ispadaju ispisani papirići, svake vele.
Na jednom od tih papira prepoznam kako sam na određene datume pisala repertoar Country cluba-radijske emisije, koju sam snimala na kazete. U to vrime volila san poslušat dobar Country, a nije mi ni danas mrsko.
Vidim ispisan cijeli popis izvođača i naslova koji su se puštali u toj emisiji na dan 10.02.1984.
I upadne mi u oko jedno ime, bilo je napisano pod rednim brojem 7. baš ovako - Riba Macintair -odnosno kako je voditelj Country cluba (jel to bija oni Batinović?) izgovarao tako sam ja zapisivala. (nije da nisan znala engleski, nego san žurila sve to zapisat-znate kako brzo povore oni na radiju)
Uz to ime naslov dviju pjesama: You are the first time ; I thought about living
Ime te country zvijezde pravilno se piše Reba MacEntire.
Pomislim - gle! Ovo ime mi je nekako poznato, samo bi tribalo pisat Reba, a izgovara se Riba. Pa ona glumica u seriji Reba se tako zove! EUREKA!
Mislim, možete mi se sad smijat, ali ja stvaaaarnoooo nisam imala pojma da je crvenokosa iz serije REBA koja se prikazuje na RTL u popodnevnim satima (a otkrivam da je snimljen i film), zapravo poznata kraljica country muzike koju sam ja slušala i snimala sa Country cluba davne 1984. godine!!!!
Danas san odma odgledala epizodu da provjerim jel stvarno isto prezime, i jeee! To je stvarno ista osoba!
Odem na Google i naravno nađem sve potrebne informacije, i više nego šta sam tražila.
Na You tubeu nisam našla one naslove koje sam imala zapisano na mom papiriću, ali ima čitav niz njenih hitova novijeg datuma.
Evo jedan video najstarijeg datuma šta san mogla naći 1991.
Sviđa mi se pisma, a i njena frizura me podsjeća na neka prastara vremena, kad je moja prija Lile imala taman istu frizuru na mom vinčanju. Lile, jubin te u joko! Ova je za tebe!
I još jedan dobar country Brooksa i Dunna(meni dosad nepoznati),sa Rebom u gostima. Baš po mome guštu!
Šteta da je video snimka loša, ali audio snimka je prilično dobra.
I opet san malo spojila prošlost u sadašnjosti i guštan u tome!
Za pravo reč moje oduševljenje ovim podatkom nije toliko zbog otkrića da je Reba glumica zapravo Reba country zvijezda, nego zbog činjenice da sam u moru prošlosti pronašla jedno zrnce pijeska koje je zablistalo u mojoj sadašnjosti.
I još san zbog nečega sritna.
Sutra iden na pir u Kaštila! Nakon dugo, duuuuugo vrimena, a ovaj put u pratnji starijeg sina. Mlađi je u fazi buntovništva kada odbija sve ponuđeno, osim ako to nije nešto što je njemu važno. zato sam još zadovoljnija zbog saznanja da je Stariji ipak malo odrastao u zadnje vrijeme.
I sutra ćemo vikat:
Živili mladenci!
I zapivat na fešti u Mašogradu (Kaštel Sućurac).
Uf, baš san se zaželila malo starog dobrog narodnog pirovanja!
Iden ča! Ovi post mi nije bija u planu, ali morala san vam ovo ispričat.
A vi koji ste znali da je Reba slavna country zvijezda - baš ste neki šta mi niste prije rekli!
Adio uz još malo countrya.
Jedan za moje rodice i prijateljice koje su mi kao sestre koje nikad nisam imala.
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/