Prid neveru čuti se ona napetost u ariji.
Tlakovi padaju, živci skaču.
Podmukla grmljavina, uzdasi...
Ajme kad će više ta kiša!
Dolazi, dolazi...grmljavina je sve bliža,
triba skupit robu sa sušila,
Na balkonu novi vidik....tamo u procjepu sve je sivo, olovno,
i more i nebo... sve se skupilo...
Dolazi nevera!
Ala Stelina, požuri se! Zvizda nebeska!!
Vraćaj se u lučicu, kupi taj flok! - klikče galeb u letu
Neznaš ti Portugalac kakva je naša nevera!
Nigdi nema ovake nevere! Ma koji Atlantik!?
Nemaš ti pojma!!!
Ajmo Šime! Ajmo Toma! Priša je!
Nima vrimena za trešetu, briškulu!!
Nevera je u krmu!
Nevera na moru, nevera u duši....
"Evo nas ovod posli tri'es godin...
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/