gustirna

KAKO LIJEPIM OTJERATI RUŽNO ?

Težak dan, danas.
Kako težak dan pun ružnih i tužnih momenata učiniti ljepšim i lakšim?
Odvojiti malo, tek malo vremena i otići do mora, gledati u modrinu koja se prostire ispred tebe,
valove kako se utrkuju koji će prije udariti o sike.



Poslušati drage pjesme, nanizati lijepe slike u glavi, isplakati se...pustiti da isteče...
Nakon toga dođu ti dragi i bliski ljudi, pa pokušaš svu tu muku pretvoriti u smijeh, prepuštaš se tom smijehu...
neka te ponese sve do suza. Izbaciš sav taj nakupljeni pritisak kroz eksploziju smijeha...spontanog, zdravog smijeha.
I nakon toga sve nekako postaje ljepše, lakše...kao kad nakon kišne nevere osvane duga...





Kako lijepim slikama i dragom pjesmom otjerati ružno? Bar na neko vrijeme.
Evo ovako!

"Plovi, plovi barčice, domu moje majčice,
škoj daleki moj je dom, nosim ga u srcu svom..."



"Sve ptičice iz gore, sve ptičice iz gore, sve ptičice iz goreee,
spustile se na moreee....
samo jedna ostala, samo jedna ostala,
koja nam je pjevala o nesritnoj jubavi"



"Zvonila su za oluje, zvonila su za vjenčanja
Zvonila su za živote i za zadnja putovanja
Kao neka vječna glazba, naše slave našeg jada,
zvonila su od davnina, stara zvona moga grada..."



"I ova mala kala, u suncu, cviću sva,
kontrade, skalinade, di šetat san se zna,
i ti fumari stari, iz kojih dima ni..."



"I one none bone ča volimo ih svi!"



"To nestaje sve dalje, sve to ča srce zna,
drugare tražin stare, a furešt sad san ja,
i nema moga Frane da pojdemo na mul,
kod tete Marijete da popijemo žmu!"


I bez tebe, tata, pivan tvoje pisme,
s rukom tvojom na ramenu mom.

"I ona sama da joj ne zna mama
ružice brala draganu svom..."



"Cviće moje i ja bi te brala, nemam dragog kome bi te dala
Ako bi te svome bratu dala, ja sam bratu i bez cvića draga,
Dala bi te mladome mornaru koji plovi po plavom Jadranu..."



"Pod tvojim prozorom raste ruzmarin,
kaži meni vilo što te zamami.
Zamamilo me je crno oko tvoje,
Crno oko tvoje, ti dragane moj..."



"Tulipan, jorgovan, to su cvita dva,
voljelo se dvoje mladih ko dva goluba..."



"I onda nek poteku i stoljeća i milje,
pretvorit ću se opet u bosiljak i smilje,



u čemprese i bršljan, u sokove agava,
da poljupcem je budim kad pored mene spava..."




Sad mi je puno lakše.